FEIN, Gejza (Geza), stomatolog (Vučevci kraj Valpova, 29. VI. 1871 – Auschwitz, 1944). Sin Mavrov. Bio je u braku s Adolfinom rođ. Löwinger, podrijetlom iz Temišvara, koja je stekla zavičajnost u Osijeku udajom 1901. Maturirao je u Osijeku 1891. Medicinu je studirao u Grazu, gdje je bio član Hrvatskoga akademskog društva »Hrvatska«. Od 1897. radio je kao liječnik u Zavodu za umobolne u Stenjevcu (danas Klinika za psihijatriju Vrapče), kraće vrijeme 1898. u Bolnici milosrdne braće u Zagrebu (danas KB »Sveti Duh«), a od 1899. kao liječnik Okružne blagajne za potporu bolesnika u Osijeku, gdje je od 1921. djelovao kao stomatolog. Bio je član odbora osječkoga kluba liječnika (od 1933) te član osječke masonske lože »Menora« (osn. 1934). S obitelji se preselio u Zagreb, gdje je krajem 1930-ih imao stomatološku ordinaciju u Križanićevoj ul. Po uspostavi NDH, odlukom ustaškog redarstva od 16. VI. 1941, bilo mu je dopušteno da sa suprugom, sinom Robertom, kćeri Ljuboslavom i zetom Mirkom Pichlerom od 10 do 12 i od 16 do 18 sati boravi u vrtu kuće na Ribnjaku. Nakon što je sa suprugom preuzeo žid. znak, prebjegli su u tal. zonu. U studenom 1942. internirani su u logor u Kraljevici, zatim u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, na Rabu su ga u ožujku 1944. uhitile njem. snage i deportirale u Auschwitz, dok je supruga preko Velebita stigla na partizanski teritorij i preživjela rat u pozadini na oslobođenom području Banije. – Sin Robert Fein (Fajn), stomatolog (Osijek, 6. X. 1904 – Zagreb, 23. IX. 1990). Diplomirao je 1928. na Medicinskom fakultetu u Beču te specijalizirao stomatologiju. Ovlaštenje za obavljanje zvanja dobio je 1935. od Gradskog poglavarstva u Zagrebu, gdje je do II. svj. rata imao stomatološku ordinaciju u Palmotićevoj ul. Po osnutku NDH preuzeo je žid. znak, prebjegao na Hrvatsko primorje te u studenom 1942. interniran u logor u Kraljevici, a u srpnju 1943. u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući kao stomatolog Zdravstvene ekipe u Gorskom kotaru, a potom šef zdravstvene ekipe 10 u Dodošima na Baniji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27341. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

FEIN, Josip, službenik (Osijek, 17. I. 1873 – ?). U međuratnom razdoblju bio je zaposlen u drvnoj industriji »Slavija« d. d. i nastanjen u Zagrebu. Bio je u braku sa Zorom rođ. Hirschl. Po uspostavi NDH daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668.

FEIN, Žiga, obrtnik (Osijek, 8. I. 1876 – Zagreb, 3. II. 1957). Iz Osijeka se 1924. doselio u Zagreb, gdje se bavio izradom popluna. Po osnutku NDH prebjegao je na Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i u Kamporu na Rabu, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. prebacio se na oslobođeni teritorij i preživio II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668.

FEINER, Ferdinand, cionistički aktivist (? – ?). Pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji u osječkoj ŽO, koju je predvodio → V. Winter u sukobu osječkih cionista (na čelu s → H. Spitzerom) i anticionista u veljači 1909. Bio je na kandidatskoj listi anticionista za izbor novoga vodstva osječke ŽO. U rodbinskim je vezama s → Isidorom Frankom.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 3/4.

FELDBAUER, Artur, agronom (Zemun, Srbija, 25. IX. 1897 – ?logor Jasenovac, 1941–1945). Nakon I. svj. rata boravio je u Argentini, a 1926–34. namješten kao upravitelj kod baruna Hülgerta u Estanciji u Isla Verde. Ondje je 1934. postao član nacionalsocijalističke Auslandsorganization Opfering, o čemu je imao potvrdu. Po povratku u Hrvatsku bio je upravitelj gospodarskoga imanja Tvornice žeste i pjenice u Savskom Marofu kao stručnjak za tovljenje goveda i svinja. Prešao je 1938. na katoličanstvo. Po uspostavi NDH tražio je priznanje arijskih prava, a njegovu je molbu supotpisalo više od 100 hrv. seljaka kao i Općinsko vijeće Brdovečkoga prigorja, ističući njegove zasluge za unapređenje govedarstva i svinjogojstva na lokalnim seljačkim gospodarstvima. Nalogom od 10. IX. 1941. bio je uhićen i upućen u sabirni logor na Zavrtnici, a odande na prisilni rad, po svemu sudeći deportiran u logor Jasenovac.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28016, 28111.

FELDBAUER, Božidar (Božo), geograf i leksikograf (Kutina, 11. XII. 1944 – Zagreb, 7. VII. 2005). Sin Siegfrida i Jelke rođ. Tomašić, brat → Josipov te otac Gordana i Ivana. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Kutini, a studij geografije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (1972). Radio je kao prof. geografije u IV. gimnaziji (1972) te u današnjem Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža kao pripravnik (1972–73), redakcijski referent (1973–75), mlađi stručni suradnik (1975–78), stručni suradnik (1978–80), urednik III (1980–82), voditelj Odjela kartografije (1982–91) te urednik u području prirodnih znanosti u polju geoznanosti (1991–2004). God. 1977. premješten je iz Redakcijskoga odjela općih izdanja u Redakcijski odjel nacionalnih izdanja, gdje je od 1978. radio na kartografskoj problematici u redakciji Autoatlasa Jugoslavije, Atlasa svijeta, Atlasa Jugoslavije i Opće enciklopedije. Uz to bio je od 13. VI. do 9. XII. 1986. prinudni upravitelj IRO »Kartografija–Učila« te suradnik na projektu Turistička Hrvatska (1996–97), Židovski biografski Leksikon te Österreichisches biographisches Lexikon (2001). Autor je zemljovida u mnogim domaćim historiografskim izdanjima. God. 1970. dobitnik je nagrade Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovao u radu II. hrvatskoga geografskog kongresa (1999). – Bio je aktivan u ŽOZ. Zanimao se za žid. baštinu u Kutini i radio na njezinu očuvanju.

DJELA: Leksikon naselja Hrvatske, 1–2. Zagreb 2004–2005.

IZV.: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Osobni dosje djelatnika.

FELDBAUER, Josip, transfuziolog (Kutina, 17. III. 1939). Sin nogometnoga suca Siegfrida i Jelke rođ. Tomašić, brat → Božidarov te otac Abre. U mladosti igrao mali rukomet za »Partizan« iz Kutine i veliki rukomet za zagrebački »Metalac«, nogomet za kutinski »Metan« i 1959–64. zagrebačku »Lokomotivu«. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1969. te potom specijalizirao transfuziologiju. Bio je direktor Organizacije udruženog rada za transfuziologiju i imunohematologiju Republičkoga zavoda za transfuzijsku medicinu u Petrovoj ul. u Zagrebu. Također bio predsjednik Savjeta dobrovoljnih davatelja krvi Republike Hrvatske te liječnik Rukometnoga kluba »Zagreb« i Hrvatskoga rukometnog saveza. Danas je liječnik Kluba sinkroniziranog klizanja »Zagrebačke pahuljice«. Sudionik Domovinskoga rata, 1993. odlikovan Ordenom hrvatskoga trolista. Dobitnik je Trofeja Zagrebačkoga športskog saveza za životno djelo (2010). – Djedov brat Artur suosnivač je nogometnih klubova »Građanski« i »Trnje«.

IZV.:Osobni podaci ulaznika.

LIT.: http://www.zgsport.hr/izbori/nagrade/2010.htm, pristupljeno 11. III. 2012.

FELDBAUER, Makso, pravnik (Travnik, BiH, 21. VI. 1882 – ?logor Jasenovac, 1942). Sin Adolfov. Bio je u braku s Bertom rođ. Dijamant. Iako je zavičajnost stekao u Sarajevu, u kojem je bio prijavljen do 1941, do II. svj. rata imao je odvjetnički ured u Zagrebu. S → Rozalijom Sattler bio je suvlasnik dviju kuća u Trnjanskoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH bio je upisan u Kartoteku židovskoga znaka, ali znak nije preuzeo. Također je bio primoran prijaviti imovinu vlastima NDH. Najvjerojatnije je deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FELDMAN-LITTLE, Eleonora, (Zagreb, 18. I. 1923 – Zagreb, 12. IV. 1993). Kći Gabrijela Feldmana (?, 1891 – Zagreb, 1. IX. 1967) i Erne rođ. Safir (?, 1899 – Zagreb, 15. V. 1946). Obitelj je 1930. prešla na katoličanstvo. Po osnutku NDH bila je učenica VII. razreda III. ženske realne gimnazije u Zagrebu, kad je zatražila arijska prava za sebe i roditelje. Molba za nenošenje žid. znaka bila im je odobrena u svibnju 1941, no već je 18. VII. 1941. povučena.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27228.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

FELDMAN, Miroslav, književnik i internist (Virovitica, 28. XII. 1899 – Zagreb, 29. V. 1976). Sin Mavra i Cecilije rođ. Kohn, brat Milana i Božidara. Osnovnu školu pohađao je u Virovitici, a gimnaziju u Osijeku i Zagrebu. Sudjelovao je u I. svj. ratu, te se 1917–18. borio u austroug. vojsci u 6. domobranskoj poljsko-topničkoj pukovniji na bojišnicama u Bukovini, Galiciji te na tal. bojišnici. Na Medicinski fakultet u Zagrebu upisao se 1919, a 1921. nastavio je studij u Beču, gdje se približio ljevičarima. Diplomirao je u Beču 1924. te se vratio u Hrvatsku, gdje je radio kao liječnik sve do umirovljenja 1961 (u Virovitici, Osijeku, Pakracu, Karlovcu, Sarajevu i Zagrebu). Internu medicinu specijalizirao je u Sarajevu, potom je 1930-ih bio asistent i primarijus u zagrebačkoj Zakladnoj bolnici (danas KB »Sveti Duh«). Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, ali je odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova od 24. V. 1941. oslobođen od njegova nošenja. Nakon nekoliko uhićenja i puštanja, preko Karlovca je prebjegao u Crikvenicu, odakle se u kolovozu 1943. priključio partizanima. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, s Paulom Zon i Ernom Geršković pratio je kao liječnik zbjeg 122 žid. djece, žena i staraca u Italiju, a potom u egipatski El Shatt, s njim je bila supruga Ruža. Bio je referent Saniteta ratne mornarice za Istru i Hrvatsko primorje, liječnik u bazi NOVJ u Bariju i u jugoslav. zbjegu u El Shattu, potom upravitelj pokretne bolnice 3. korpusa, pokretne poljske bolnice 4. armije. Nakon rata bio je voditelj Internoga odjela karlovačke bolnice (1947–52) i naposljetku na različitim dužnostima u Zagrebu. Ostajući trajno odan medicini, nije pomišljao na to da pisanje pretvori u zanimanje. No kako je u većini djela zreo pisac, u svijesti kulturne javnosti on je ponajprije književnik. Iako je prije svega bio dramatičar, počeo je kao lirski pjesnik. U zbirci Iza sunca (Zagreb 1920) ima pjesama antologijske vrijednosti, pa je uvršten u glasovitu Antologiju novije hrvatske lirike Mihovila Kombola (Zagreb 1934). Takvih pjesama ima i u osebujnoj zbirci Ratna lirika (Zagreb 1936), u kojoj se reflektira autorovo iskustvo s tal. bojišnice. Rat i poratne godine pružili su mu građu za njegovo najplodnije razdoblje i kao dramatičaru (od 1930. do poč. rata). Kritika je isticala utjecaj psihoanalize, koju je upoznao u Beču, te Pirandellova teatra obmana i iluzija (npr. u dramama Vožnja, 1927. i Profesor Žič, 1934). No u svojim najboljim scenskim djelima (Zec, 1932, i U pozadini, 1939), bliži je Karlu Krausu i Miroslavu Krleži. Njegove su drame izvođene u HNK i nagrađene Demetrovom nagradom. Osobito ratna groteska Zec po vrijednosti je usporediva s mnogim prizorima iz Krausove dramske montaže Die letzten Tage der Menschheit. Uz Krležinu dramu U logoru, oba su nagrađena djela reprezentativna za hrv. dramsko stvaralaštvo s antiratnom tematikom. Sudjelovao je na pov. konferenciji PEN u Dubrovniku 1933. Bio je predsj. Društva književnika Hrvatske 1955–56, a 1962–73. bio je na čelu hrv. centra PEN. Za svoju je književnu djelatnost primio niz nagrada i priznanja (Nagrada »Vladimir Nazor« za životno djelo, 1972. i Nagrada AVNOJ, 1975). – U prvom braku bio je s liječnicom Vandom Hahamović, koja se iselila u Izrael, gdje je umrla, a u drugom s profesoricom književnosti Ružom rođ. Stazić, ravnateljicom zagrebačke Klasične gimnazije; kći im je Dunja. – Brat Božidar, službenik (Virovitica, 3. I. 1902 – Zagreb, 18. IV. 1976). Prije II. svj. rata u Zagrebu je bio zaposlen u tvornicama »Union« i »Kromos«. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Zaštićen zahvaljujući mješovitom braku sa Zlatom rođ. Šilhard. – Brat Milan bio je cionist, navodno je želio izvršiti atentat na Benita Mussolinija u čemu je bio spriječen, nakon čega je počinio samoubojstvo (? – ?, 9. VI. 1928). – Otac Mavro, službenik (Gunja kraj Županje, 1875 – Virovitica, 1908). Sin Julijane. Radio je kao Kraljevski porezni pristav u Virovitici. U braku s Cecilijom rođ. Kohn (Virovitica, o. 1887 – Zagreb, 3. I. 1941).

DJELA: Slutnja. Virovitica 1916. – Arhipelag snova. Sarajevo 1927. – Ratna lirika. Zagreb 1936. – Iz mraka. Zagreb 1940. – Doći će dan. Karlovac 1947. – Dvije pjesme. Karlovac 1947. – U pozadini. Zagreb 1951. – Pjesme. Zagreb 1954. – Tri drame. Zagreb 1955. – Pitat će kako je bilo. Zagreb 1959. – Drame. Zagreb 1964. – Izabrane pjesme. Zagreb 1964. – Drame. Vinkovci 1994.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27275. – KŽZ. – Podaci o ulazniku A. Feldman.

LIT.: J. Bogner: Teatar Miroslava Feldmana. Hrvatska revija, 3(1936). – A. Stipčević: Miroslav Feldman. Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 104, Zagreb 1965. – B. Hećimović: 13 hrvatskih dramatičara. Zagreb 1976. – Jevrejski pregled, 27(1976) 5/6; 40(1989) 5/8. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Vrbetić: Lirika, tragika i komika u Feldmanovu opusu. Dubrovnik, 30(1984) 3/4. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – Feldman, Miroslav. Krležijana, 1. Zagreb 1993. – K. Milačić i S. Vereš: Feldman, Miroslav. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – A. Feldman: U povodu stote godišnjice rođenja Miroslava Feldmana. Novi Omanut, 8(2000) 39/40. – I. Goldstein i A. Szabo: Povijest zagrebačke klasične gimnazije (1607–2007). Zagreb 2007.