FELDMAN, Miroslav, književnik i internist (Virovitica, 28. XII. 1899 – Zagreb, 29. V. 1976). Sin Mavra i Cecilije rođ. Kohn, brat Milana i Božidara. Osnovnu školu pohađao je u Virovitici, a gimnaziju u Osijeku i Zagrebu. Sudjelovao je u I. svj. ratu, te se 1917–18. borio u austroug. vojsci u 6. domobranskoj poljsko-topničkoj pukovniji na bojišnicama u Bukovini, Galiciji te na tal. bojišnici. Na Medicinski fakultet u Zagrebu upisao se 1919, a 1921. nastavio je studij u Beču, gdje se približio ljevičarima. Diplomirao je u Beču 1924. te se vratio u Hrvatsku, gdje je radio kao liječnik sve do umirovljenja 1961 (u Virovitici, Osijeku, Pakracu, Karlovcu, Sarajevu i Zagrebu). Internu medicinu specijalizirao je u Sarajevu, potom je 1930-ih bio asistent i primarijus u zagrebačkoj Zakladnoj bolnici (danas KB »Sveti Duh«). Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, ali je odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova od 24. V. 1941. oslobođen od njegova nošenja. Nakon nekoliko uhićenja i puštanja, preko Karlovca je prebjegao u Crikvenicu, odakle se u kolovozu 1943. priključio partizanima. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, s Paulom Zon i Ernom Geršković pratio je kao liječnik zbjeg 122 žid. djece, žena i staraca u Italiju, a potom u egipatski El Shatt, s njim je bila supruga Ruža. Bio je referent Saniteta ratne mornarice za Istru i Hrvatsko primorje, liječnik u bazi NOVJ u Bariju i u jugoslav. zbjegu u El Shattu, potom upravitelj pokretne bolnice 3. korpusa, pokretne poljske bolnice 4. armije. Nakon rata bio je voditelj Internoga odjela karlovačke bolnice (1947–52) i naposljetku na različitim dužnostima u Zagrebu. Ostajući trajno odan medicini, nije pomišljao na to da pisanje pretvori u zanimanje. No kako je u većini djela zreo pisac, u svijesti kulturne javnosti on je ponajprije književnik. Iako je prije svega bio dramatičar, počeo je kao lirski pjesnik. U zbirci Iza sunca (Zagreb 1920) ima pjesama antologijske vrijednosti, pa je uvršten u glasovitu Antologiju novije hrvatske lirike Mihovila Kombola (Zagreb 1934). Takvih pjesama ima i u osebujnoj zbirci Ratna lirika (Zagreb 1936), u kojoj se reflektira autorovo iskustvo s tal. bojišnice. Rat i poratne godine pružili su mu građu za njegovo najplodnije razdoblje i kao dramatičaru (od 1930. do poč. rata). Kritika je isticala utjecaj psihoanalize, koju je upoznao u Beču, te Pirandellova teatra obmana i iluzija (npr. u dramama Vožnja, 1927. i Profesor Žič, 1934). No u svojim najboljim scenskim djelima (Zec, 1932, i U pozadini, 1939), bliži je Karlu Krausu i Miroslavu Krleži. Njegove su drame izvođene u HNK i nagrađene Demetrovom nagradom. Osobito ratna groteska Zec po vrijednosti je usporediva s mnogim prizorima iz Krausove dramske montaže Die letzten Tage der Menschheit. Uz Krležinu dramu U logoru, oba su nagrađena djela reprezentativna za hrv. dramsko stvaralaštvo s antiratnom tematikom. Sudjelovao je na pov. konferenciji PEN u Dubrovniku 1933. Bio je predsj. Društva književnika Hrvatske 1955–56, a 1962–73. bio je na čelu hrv. centra PEN. Za svoju je književnu djelatnost primio niz nagrada i priznanja (Nagrada »Vladimir Nazor« za životno djelo, 1972. i Nagrada AVNOJ, 1975). – U prvom braku bio je s liječnicom Vandom Hahamović, koja se iselila u Izrael, gdje je umrla, a u drugom s profesoricom književnosti Ružom rođ. Stazić, ravnateljicom zagrebačke Klasične gimnazije; kći im je Dunja. – Brat Božidar, službenik (Virovitica, 3. I. 1902 – Zagreb, 18. IV. 1976). Prije II. svj. rata u Zagrebu je bio zaposlen u tvornicama »Union« i »Kromos«. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Zaštićen zahvaljujući mješovitom braku sa Zlatom rođ. Šilhard. – Brat Milan bio je cionist, navodno je želio izvršiti atentat na Benita Mussolinija u čemu je bio spriječen, nakon čega je počinio samoubojstvo (? – ?, 9. VI. 1928). – Otac Mavro, službenik (Gunja kraj Županje, 1875 – Virovitica, 1908). Sin Julijane. Radio je kao Kraljevski porezni pristav u Virovitici. U braku s Cecilijom rođ. Kohn (Virovitica, o. 1887 – Zagreb, 3. I. 1941).
DJELA: Slutnja. Virovitica 1916. – Arhipelag snova. Sarajevo 1927. – Ratna lirika. Zagreb 1936. – Iz mraka. Zagreb 1940. – Doći će dan. Karlovac 1947. – Dvije pjesme. Karlovac 1947. – U pozadini. Zagreb 1951. – Pjesme. Zagreb 1954. – Tri drame. Zagreb 1955. – Pitat će kako je bilo. Zagreb 1959. – Drame. Zagreb 1964. – Izabrane pjesme. Zagreb 1964. – Drame. Vinkovci 1994.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27275. – KŽZ. – Podaci o ulazniku A. Feldman.
LIT.: J. Bogner: Teatar Miroslava Feldmana. Hrvatska revija, 3(1936). – A. Stipčević: Miroslav Feldman. Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 104, Zagreb 1965. – B. Hećimović: 13 hrvatskih dramatičara. Zagreb 1976. – Jevrejski pregled, 27(1976) 5/6; 40(1989) 5/8. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Vrbetić: Lirika, tragika i komika u Feldmanovu opusu. Dubrovnik, 30(1984) 3/4. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – Feldman, Miroslav. Krležijana, 1. Zagreb 1993. – K. Milačić i S. Vereš: Feldman, Miroslav. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – A. Feldman: U povodu stote godišnjice rođenja Miroslava Feldmana. Novi Omanut, 8(2000) 39/40. – I. Goldstein i A. Szabo: Povijest zagrebačke klasične gimnazije (1607–2007). Zagreb 2007.