Kategorija: W

WOLLAK, Henrik (Volak), žid. aktivist (?, o. 1884 – logor Jasenovac, 7. XI. 1941). Tijekom 1930-ih bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit.

LIT.: Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986.

WOLLAK, Rudolf, pravnik i žid. aktivist (Szentkirály, Mađarska, 1851 – Čakovec, 1924). Nakon završenoga studija prava djelovao je kao odvjetnik i gradski vijećnik u Čakovcu te se zauzimao za gospodarski i društveni razvoj grada. Zaslužan je za izgradnju objekta današnje vojarne »Nikola Šubić Zrinski« i zgrade Trgovačkoga kasina, izgrađene 1904. i iznajmljene Čakovečkom udruženju trgovaca. Posjedovao je zgradu današnje Gradske kavane, koju je iznajmljivao. Bio je predsj. ŽO u Čakovcu 1897–1920. Njegovi su nasljednici, kćer Jelena, koja je poslije rata živjela u Budimpešti, i sin Viktor, koji je živio u Parizu.

LIT.: Z. Karoly: Csaktornya monografiaja. Čakovec 1905. – V. Kalšan: Židovi u Međimurju. Čakovec 2006. – J. i V. Kalšan: Wollak, Rudolf. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

WOLLNER, Hugo, trgovac (Pečuh, Mađarska, 1894 – ?Zagreb, 1945). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik veletrgovine galanterijskom kratkom i pletenom robom u Nikolićevoj ul. u Zagrebu. Također je bio dobrotvor Židovske štedne kreditne zadruge u Zagrebu i predsj. Kuratorija Doma za naučnike, osn. 1933. gdje se dobivala pouka iz staklarskoga, krojačkoga i drugih zanata. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava. Iako je državni povjerenik zahtijevao da s Gustavom Wollnerom (Pečuh, Mađarska, 1886 – ?) nastavi raditi u svojemu poduzeću, zahtjev je bio odbijen. Prebjegao je u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući kao član povjerenstva za zbrinjavanje žid. izbjeglica s Raba na oslobođeni teritorij Like, Korduna i Banije. Nakon rata radio je u robnoj kući »Nama«, no već 1945. u grupi trinaestorice Židova, tadašnjih službenika »Name«, izveden je pred sud u poslijeratnom tzv. procesu protiv Židova, navodno zbog privrednoga kriminala te osuđen na smrt strijeljanjem.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28549, 30069. – Podaci o ulazniku R. Kohn.

LIT.: Zagrebački adresar 1930. Zagreb 1930. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1993, 31/32. – Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – Z. Milo: Tako je to bilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945). S opširnim historijskim pregledom toga razdoblja. Beograd 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

WOLLNER, Vilim (Vilko), poduzetnik (Virovitica, 1878 – Virovitica, 1942). S Gizelom rođ. Heinrich otac je Dragana i Zdenka. Pohađao je Komercijalnu školu u Beču. Također se školovao za rabina u Budimpešti, no studij je prekinuo i otišao u SAD, gdje je radio kao krotitelj konja, a da bi otplatio kartu za povratak u Europu bio je prevoditelj na brodu »Karpatia«. Služio u austroug. vojsci kao natporučnik. U međuratnom razdoblju bio je u Virovitici vlasnik pivovare, tvornice leda i ciglane, a bavio se i izvozom konja u Italiju. Bio je aktivan sudionik građanskoga života u Virovitici; franjevačkoj crkvi darovao je zvono, sudjelovao je u radu pjevačkoga društva »Rodoljub« i bio član Vatrogasnoga društva. Po osnivanju NDH zatočen je u logor u Bjelovaru, a 1942. ustaše su ga ubile u virovitičkoj bolnici. Njegova supruga Gizela stradala je u Auschwitzu. – Sin Zdenko Wollner (Volner), stomatolog (Virovitica, 1922 – Zagreb, 2. I. 2004). Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Virovitici, potom se školovao za zubnoga tehničara u Zagrebu te bio praktikant u stomatološkoj ordinaciji Lea Wilfa. God. 1938–41. član je hrvačke sekcije zagrebačkog Makabija te je osvojio treće mjesto na Banovinskom prvenstvu u svojoj kategoriji. Istodobno je bio aktivan član Hrvatskoga sokola. God. 1941. prijavio se u Pješadijski puk »Zrinski i Frankopan«, no nije sudjelovao u Travanjskom ratu. Po uspostavi NDH s obitelji je prešao na katoličanstvo, vratio se u Viroviticu, gdje je poslan na prisilan rad (čišćenje ulica), a obitelj je morala platiti kontribuciju za gradnju bazena. Svi su bili odvedeni u logor u Bjelovaru, no ubrzo su pušteni. Poč. 1942. priključio se partizanima, završio učiteljski tečaj i djelovao kao nastavnik u bilogorskim selima Jankovac i Tučević te bio borac u Bilogorskom partizanskom odredu. Potom je premješten u Požeški odred pa u 28. slavonsku diviziju i 25. brodsku brigadu te do kraja rata obišao bojišta od Beograda, preko BiH, oslobađao logor Staru Gradišku, pa sve do Zagreba. Nakon rata radio je kao stomatolog u Tuzli. God. 1947. demobiliziran je i djelovao je kao voditelj stomatološkoga odjela bolnice u Požegi. God. 1948. osuđen je kao informbiroovac na osam godina zatvora. Pušten je nakon odslužene četiri godine na Golom otoku. Nastavio je raditi kao stomatolog u Zagrebu do umirovljenja. Bio je član Vijeća ŽOZ. Nositelj je Partizanske spomenice 1941, a 1945. odlikovan je Ordenom zasluga za narod III. reda. – Sin Dragan Wollner (Volner), poduzetnik i žid. aktivist (Virovitica, 31. VII. 1920 – Zagreb, 28. II. 2006). Zbog pripadnosti revolucionarnomu pokretu isključen je iz gimnazije te je djelovao kao tipografski radnik i tajnik SKOJ u Virovitici. Partizanima se priključio 1942. kao komesar čete, bataljuna, komandant bataljuna, zamjenik komandanta brigade, načelnik Štaba 12. brigade 28. divizije. Poslije rata radio je u Vojnoistorijskom institutu JNA u Beogradu, u Državnom sekretarijatu za narodnu odbranu, armijskom štabu u Zagrebu i Generalštabu u Beogradu. Nakon demobilizacije, od 1960. do umirovljenja 1971, bio je na vodećim položajima u privrednim organizacijama u Zagrebu (»Centralcommerce«, IKOM i »Globus«). God. 1978–86. bio je predsj. ŽOZ, a nakon isteka drugog mandata proglašen je počasnim predsjednikom. Bio je predsj. Odbora za upravu i financije ŽOZ, potpredsj. SJOJ i član Kuratorija Doma »Lavoslav Schwarz«. God. 1984. upisan je u Zlatnu knjigu Izraela (Golden Book Certificate). Nositelj je Partizanske spomenice 1941.

IZV.: KŽZ. – Podaci o ulazniku D. i Z. Volner.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1995–1996, 43. – Z. Milo: Tako je to bilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945). S opširnim historijskim pregledom toga razdoblja. Beograd 2004.

WOLNER, Žiga, poduzetnik i žid. aktivist (Osijek, 1884 – Auschwitz, 31. VIII. 1942). Sin trgovca Ilije i Rozi rođ. Neumann. Suprug Serene rođ. Voll. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik staklane u Osijeku te član uprave ŽO Donji grad u Osijeku i osječkoga Doma staraca. Kao istaknuti cionist sudjelovao je u radu osječkoga Židovskoga nacionalnog društva. Zajedno s ostalim osječkim Židovima poč. ljeta 1942. interniran je u logor u Tenji, a 22. VIII. 1941. deportiran u Auschwitz, gdje je stradao. – Supruga Serena, žid. aktivistica (Osijek, 1887 – Auschwitz, 31. VIII. 1942). Bila je članica osječkoga donjogradskoga žid. Gospojinskoga društva. Zajedno s ostalim osječkim Židovima poč. ljeta 1942. internirana je u sabirni logor u Tenji, a 22. VIII. deportirana u Auschwitz, gdje je stradala.

IZV.: AŽOO.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

WORTMANN, Emanuel, tiskar (?Ilok, o. 1850 – ?Osijek, ?). Bio je vlasnik Prve iločke tiskare 1882–97. u kojoj je izrađivao tiskanice za lokalna poduzeća i ustanove te društvena pravila. Tiskao je latinicom, ćirilicom, te na hrvatskom i njem. jeziku. God. 1886–88. izdavao je i uređivao novine Sremac, tjednik za politiku, narodnu privredu i zabavu. Registriran je kao prokurist Trgovačko-obrtničke komore u Osijeku te se pretpostavlja da je ondje prenio tiskaru.

LIT.: J. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978.

WORTMANN, Slavko, poduzetnik (? – ?). Sa Žigom Wortmannom bio je suvlasnik poduzeća »Adriatic« na Sušaku.

IZV.: Telefonski imenik 1941.