LUSTIG, Desider, službenik (Sombor, Srbija, 24. II. 1891 – Zagreb, 3. III. 1961). Zavičajnost je stekao u Erdeviku, kamo se doselio 1913. U međuratnom razdoblju bio je knjigovođa u poduzeću »L’ Oréal«, trgovina parfumerijskom robom i bojama za kosu, u vlasništvu njegova brata Eugena. Bio je u mješovitom braku s Terezijom rođ. Pataki, koja je udajom prešla na žid. vjeru, a te su vjere bila i njihova djeca Oskar (?, 1921 – Zagreb, 26. III. 1980), Mira (?, 1923) i Zlata (?, 1926). Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, u prijavi imovine naveo je da, uz odobrenje vlasti, supruga Terezija, a s njom i cijela obitelj, prelaze na katoličanstvo. Na nepoznat način preživio je rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686.

LUSTIG, Vjekoslav, službenik (Križevci, 6. I. 1871 – Auschwitz, 1943). Sin Julijev. God. 1941. sa suprugom Giselom rođ. Fürst živio je u Zagrebu. Na suprugu je glasio veći broj temeljnih i prvenstvenih dionica Jugoslavenske udružene banke d. d. u Zagrebu, a također je od majke baštinila polovinu kuće na Svačićevu trgu. Na ime žid. kontribucije nadležnom Odboru obitelj je predala 35 grama zlata, dragocjenosti (naušnice, 3 zlatna sata, bisernu ogrlicu), 20 000 din. u gotovini i uložnicu Prve hrvatske štedionice na iznos od 35 627 din.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LUZENA, Solomon, trgovac (? – ?). Boravio je u Dubrovniku 6 mjeseci tijekom 1647. Čini se da je posjedovao i trgovinu 1672–79.

LIT.: J. Tadić: Jevreji u Dubrovniku do polovine XVII. stoljeća. Sarajevo 1937. – V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

LUZENA, Solomon, žid. aktivist (? – ?Dubrovnik, nakon 1769). Bio je član ugledne dubrovačke obitelji, čije se prezime spominje već 1667. u popisima poginulih u potresu. Bio je »gastald« (načelnik) ŽO 1733. u Dubrovniku. God. 1743. spominje se da s obitelji živi izvan geta, a 1756. plaćao je 45 dukata godišnje najamnine kuće u Vetranovićevoj ul. 45. God. 1769. navodi se kao glava dviju obitelji, sa 7 muških i 2 ženska člana.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

LUZZATTO, Giacomo, fotograf (Trst, Italija, 1827 – ?). U Rijeku je došao 1864, vjerojatno kao fotograf, i nakon dva mjeseca boravka, 18. XII. 1864, dobio dozvolu za otvaranje fotografskoga studija u kući Vincenza Pessija. God. 1871. uputio je pismo uredništvu lista La Bilancia, potpisano s Giacomo Luzzatto, fotografo.

LIT.: La Bilancia, 1871, 15. XII, 18. XII. – E. Dubrović: Arte Miracolosa, fotografija u Rijeci. Rijeka 1995. – M. Tonković: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004.

LUZZATTO, Giuseppe, fotograf (? – ?). Sin Mayerov. Kao fotograf djeluje u Rijeci 1870-ih, a prestaje djelovati prije 4. I. 1878, kad je svoj studio na Dolcu prodao Ilariju Carposiju, što je njegov otac Mayer prijavio vlastima. Ne zna se je li bio u srodstvu s Giacomom Luzzattom.

LIT.: E. Dubrović: Arte Miracolosa, fotografija u Rijeci. Rijeka 1995. – M. Tonković: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004.

LUZZENA, Angelo, fotograf (? – ?). Potomak stare dubrovačke obitelji, čije se prezime spominje 1667. u popisima poginulih u potresu. Profesionalno se od početka 1860-ih u Dubrovniku bavio fotografijom, a čini se da je istodobno bio i trgovac sitnom robom i knjigoveža.

LIT.: B. Stulli: Židovi u Dubrovniku. Zagreb 1989. – M. Tonković: Dubrovački svjetlopis, fotografija u Dubrovniku (katalog izložbe). Dubrovnik 2001. – Ista: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004.

LYON, Herman (Lion), trgovac (Ladimirevci kraj Valpova, 19. V. 1860 – logor Jasenovac, 1944). Zavičajnost je imao u Vukovaru, a 1941. živio je sa suprugom Adelom rođ. Freund (?, 1882 – Auschwitz, 1944) u Zagrebu. Iako je bio u dubokoj starosti, odveden je u logor Jasenovac, a supruga je ubijena 1944. u Auschwitzu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LYON, Zdenko (Lion), poduzetnik (Osijek, 17. XII. 1908 – logor Jasenovac, 1942). Sin Josipov. U međuratnom razdoblju bio je suvlasnik kartonaže »Lyon i Marberger« u Vlaškoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH, 4. VI. 1941, bio je uhićen jer se nije držao zabrane kretanja i zadržavanja u stanovitim dijelovima grada te je deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27287.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MACELJSKI, Milan, agronom (Zagreb, 27. XII. 1925 – Zagreb, 24. VI. 2007). Sin → G. Deutsch Maceljskoga i Marije rođ. Guger. Kršten je po rođenju. Po uspostavi NDH obitelj se našla pod udarom represije, ali je ipak preživjela u Zagrebu jer je otac s obitelji dobio arijska prava. Nakon završene srednje škole i Poljoprivrednoga fakulteta u Zagrebu 1950 (od 1992. Agronomski fakultet), radio je kao agronom Fonda za mehanizaciju u Orahovici, referent za zaštitu bilja u Fitosanitetskoj stanici Zagreb (1953–56) te samostalni referent i stručni suradnik zaštite bilja u Republičkom zadružnom ratarsko-sjemenarskom poslovnom savezu (1956–61). God. 1952. upisao je specijalizaciju iz zaštite bilja na matičnom fakultetu, gdje je od 1961. bio honorarni, potom redovni asistent iz poljoprivredne entomologije kod Josipa Kovačevića te ondje 1963. doktorirao tezom Blitvina pipa (Lixus junci Boh.) novi opasni štetnik sjemenske šećerne repe u obalnom području. Iduće god. izabran je za docenta, 1969. za izvanrednoga, 1974. za redovitoga profesora, a 2000. stekao je počasno zvanje profesor emeritus. Bio je voditelj dodiplomskoga i poslijediplomskoga studija Zaštita bilja na tom fakultetu, na kojem je držao kolegije iz područja entomologije i zaštite bilja (fentomologija s fitofarmacijom, fitofarmacija sa zaštitom okoliša, zaštita bilja, specijalna entomologija, aplikacija pesticida, zoocidi, fitofarmacija – toksikologija i ekotoksikologija, štetnici povrtlarskih kultura i dr.). Predavao je i na Šumarskom i Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, na Poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta »Josip Juraj Strossmayer« u Osijeku te na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima. God. 1973–76. bio je predsj. Biotehničkoga odjela Poljoprivrednoga fakulteta, 1978–85. direktor Instituta za zaštitu bilja, 1985–87. dekan Poljoprivrednoga fakulteta, a od 1988. do umirovljenja 31. XII. 1993. predstojnik Zavoda za poljoprivrednu zoologiju Agronomskoga fakulteta. God. 1992. izabran je za redovitoga člana HAZU, 1999. za predsjednika Znanstvenoga vijeća za poljoprivredu HAZU i te god. za dopisnoga člana Slovenske akademije znanosti in umetnosti. Također je bio dopisni član Accademie dei Georgofili u Firenci, predsj. Saveza društava za zaštitu bilja Jugoslavije, doživotni počasni predsj. Hrvatskoga društva biljne zaštite, od 1992. predsj. Komisije za zaštitu bilja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, 1998. predsj. Hrvatskog entomološkoga društva. Bio je gl. istraživač u više znanstvenih projekata koje je odobrila vlada SAD. Za svoj rad primio je mnogobrojne nagrade, među ostalim i Državnu nagradu za popularizaciju i promidžbu znanosti 1997. i Državnu nagradu za životno djelo 2000, kao i posebno priznanje Ministarstva poljoprivrede SAD, a uvršten je i u European Directory Of Pesticide Experts. Bio je gl. urednik časopisa Biljna zaštita od 1957 (od 1978. Glasnik zaštite bilja, od 2001. Glasilo biljne zaštite), Entomologia Croatica (1999) i časopisa HAZU Annales forestales. Surađivao i u periodici Savjeti poljodjelcima Matice Hrvatske, Acta entomologica Jugoslavica, Poljoprivredni savjetnik, prilogu »Vrt« Večernjeg lista i dr.

DJELA (izbor): Zaštita bilja. Priručnik za organizaciju i provedbu zaštite poljoprivrednog bilja od bolesti, štetnika i korova. Zagreb 1958. – Fitofarmacija. Opći dio. Zagreb 1967. – Entomologija, specijalni dio – štetnici voćaka i vinove loze. Zagreb 1981, 19832, 19913. – Zaštita voćaka i vinove loze (suautor J. Kišpatić). Zagreb 1976, 19792, 19813, 19844. – Zaštita voćaka (suautor J. Kišpatić). Zagreb 1989. – Zaštita vinograda (suautor J. Kišpatić). Zagreb 1991. – Poljoprivredna entomologija. Čakovec 1999, 2001.2 – Ekološki prihvatljiva zaštita bilja od štetnika (suautor J. Igrc Barčić). Čakovec 2001. – Štetočinje vinove loze (suautori B. Cvjetković, Z. Ostojić, B. Barić). Čakovec 2006.

LIT.: Maceljski, Milan. Ko je ko u Jugoslaviji. Beograd 1970. – Maceljski, Milan. Tko je tko u Hrvatskoj. Zagreb 1993. – Maceljski, Milan. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – J. Igrc Barčić: Nestor zaštite bilja. Večernji list, 64(2000) 13326. – Maceljski, Milan. Hrvatska enciklopedija, 6. Zagreb 2004. – I. Igrc Barčić: U povodu 80. rođendana akademika Milana Maceljskog. Entomologia Croatica, 9(2005) 1/2. – (Nekrolozi): I. Igrc Barčić, Ibid., 11(2007) 1/2. – Ista, Agronomski glasnik, 69(2007) 6. – http://webcache.googleusercontent.com/search ?q=cache:Bf1t4bt-zqUJ:info.hazu.hr/milan_maceljski+milan+maceljski+hazu&cd=3&hl=hr&ct=clnk&gl=hr&source=www.google.hr, pristupljeno 9. V. 2011.