ERNST, Alexander (Aleksandar), liječnik (Varaždin, 23. X. 1875 – Varaždin, 9. X. 1936). Najstariji od šestorice sinova rabina → Ignatza (Vatroslava) i Henriette rođ. Schey, brat → Teodora. Medicinu je studirao i diplomirao u Beču. Nakon studija isprva je radio u Bolnici Marije Terezije za ženske bolesti i Karolininoj bolnici za dječje bolesti u Beču. U Varaždinu je ordinaciju imao najprije u Pavlinskoj ul., a od 1907. u Dravskoj ul. Po izbijanju I. svj. rata postavljen je za zapovjednika saniteta juž. bojišnica sa sjedištem u Užicama, a poslije u Peći te je 1915. imenovan nadliječnikom (Oberartz) sa činom sanitetskoga pukovnika. God. 1918. tijekom povlačenja austroug. vojske ostao je u Peći s ranjenicima i pao u zarobljeništvo, iz kojeg se vratio tek 1919. Odmah po povratku u Varaždin nastavio je liječničku praksu u Aninoj ul., uz to je nekoliko god. djelovao i kao voj. liječnik u Varaždinskoj bolnici. God. 1928. odlikovan je visokim državnim odlikovanjem Ordenom sv. Save. Uz privatnu liječničku praksu djelovao je i kao liječnik Vatrogasnoga društva (1934–36), predavač predmeta higijena na Varaždinskoj gimnaziji (1909–27, s prekidom za I. svj. rata) i na Varaždinskoj gimnazijskoj ekstenzi te kao zdravstveni savjetnik Državnih željeznica. Sudjelovao je u društvenom životu Varaždina. Bio je, među ostalim, tajnik (od 1931) i predsjednik (od 1933) Šahovskoga kluba. Djelovao je i u varaždinskoj ŽO, gdje je biran za člana Bogoštovnoga vijeća. Objavljivao je stručne medicinske članke u Liječničkom vjesniku (1903–1904, 1909, 1911), u kojem je 1903. opisao, vjerojatno prvi put u hrv. medicinskoj literaturi, placebo učinak kod jedne pacijentice. U braku sa suprugom Fritzi (Beč, ? – Auschwitz, 1942), imao je sina Ivu, oca internista i kardiologa → Aleksandera. Sahranjen je na Židovskom groblju u Varaždinu, sprovodu su nazočili brojni predstavnici civilnih i voj. vlasti te javnih i kulturnih društava.

IZV.: Podaci o ulazniku A. Ernst.

LIT.: Varaždinski viestnik, 12(1901) 52. – Hrvatsko pravo, 2(1915) 15. – Narodno jedinstvo, 8(1928) 5. – Volja naroda, 1919, 12. – Varaždinske novosti, 2(1931) 68; 4(1933) 175; 8(1936–1937) 359. – Hrvatske pravice 5(1911) 49. – M. Lončarić: Aleksandar Ernst. U: Tragom židovske povijesti i kulture u Varaždinu (katalog izložbe). Varaždin 2003. – S. Horvat: Historijat Varaždinske gimnazijske ekstenze. Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU u Varaždinu, 14/15(2004).

ERNST, Filip, obrtnik (Novi Sad, Srbija, 13. VI. 1873 – ?logor, ?1942). Sin Samuelov. U braku s Anom rođ. Spitzer imao je sinove Brunu (Beč, 1906 – logor Jasenovac, 1941) i Vilima. Nakon izučene krojačke struke u Beču, 1922. doselio se u Zagreb, gdje iste god. postaje vlasnik čuvene, više od 100 godina stare, krojačke radnje na početku Gundulićeve ul. koju je vodio zajedno sa sinom Brunom. Među njegovim su mušterijama bili poznati Zagrepčani (Ayred Dürrigl, Eugen Radovan, Karlo Ritter von Haupt, barun Viktor Alnoch, Nikola Sučić, Rafael Dolinšek). Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava te je sa suprugom preuzeo žid. znak, no privremeno je bio oslobođen njegova nošenja. Morao je prijaviti imovinu te Odboru za podavanja Židova predao zlatni nakit vrijedan 10 700 din. Vjerojatno je sa suprugom 1942. deportiran u nepoznati logor. Sinovi su uhićeni u ljeto ili ranu jesen 1941. i deportirani u logor Jasenovac, gdje su stradali. – Sin Vilim, kemijski inženjer (Beč, 6. III. 1914 – logor Jasenovac, 1945). S obitelji se 1922. doselio u Zagreb. Diplomirao je kemiju na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1. XI. 1939. do Travanjskoga rata bio je u vojsci, a potom bez namještenja živio u zajedničkom kućanstvu s roditeljima. Po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu i preuzeti žid. znak. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je vjerojatno radio u nekom od industrijskih pogona. Stradao je potkraj rata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28561. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ERNST, Franjo → ERIĆ, Franjo

ERNST, Ignatz (Vatroslav), rabin (Schlaining, Austrija, 1843 – Varaždin, 27. XII. 1916). Studij filozofije završio je u Beču, a hebreistiku u Eisenstadtu. Dana 21. III. 1873. izabran je za varaždinskoga rabina, a 1901. za varaždinskoga nadrabina. Omiljen u židovskim i nežid. krugovima pridonio je uspostavi snošljiva ozračja između članova žid. zajednice i ostalih vjerskih zajednica. U povodu 25-godišnjice imenovanja na dužnost rabina (1898) austr. car i hrvatsko-ugarski kralj Franjo Josip I. mu je na prijedlog velikoga župana varaždinskoga Radoslava pl. Rubido-Zichyja dodijelio Zlatni križ za zasluge s krunom. Na njegovu sprovodu bile su tisuće ljudi različitih vjeroispovijesti te predstavnici gradskih vlasti (gradonačelnik) i Varaždinske županije (veliki župan). U braku sa suprugom Henriette rođ. Schey imao je sinove → Alexandera i → Teodora.

LIT.: Naše pravice, 11(1914) 3. – (Nekrolog): Hrvatsko pravo, 4(1917) 1. – M. Lončarić: Aleksandar Ernst. U: Tragom židovske povijesti i kulture u Varaždinu (katalog izložbe). Varaždin 2003. – Lj. Dobrovšak: Hrvatska javnost prema Židovima krajem 19. stoljeća (za vrijeme Dreyfusove afere od 1894.–1899.) (magistarski rad). Zagreb 2003.

ERNST, Teodor, odvjetnik (Varaždin, 15. II. 1881 – Varaždin, 4. XI. 1934). Sin rabina → Ignatza (Vatroslava) i Henriette rođ. Schey, brat → Alexandera te otac → F. Erića. U doktora prava promoviran je 27. XI. 1904. u Zagrebu. Odvjetnikom je imenovan 1909, a 1930. upisan je u Imenik Advokatske komore u Zagrebu. U Varaždinu je vodio odvjetnički ured, a bio je i zaprisegnuti sudski tumač za njem. jezik. U Židovskoj je općini biran od 1919. za člana predsjedništva Bogoštovnoga vijeća. Bio je gradski zastupnik (1920–28), član više gradskih društava, od kojih i Varaždinskoga vatrogasnoga društva kao podupirajući član (od 1922) te član utemeljitelj i tajnik (od 1924). Kao tajnik izradio je za Društvo Službovnik za kućnu stražu, a za predsjednika izabran je 1933.

LIT.: Židov, 3(1919) 3. – Varaždinske novosti, 4(1932) 150; 5(1933) 186; 6(1934) 258; 9(1937) 416; 10(1938) 434; 12(1940) 557. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 5(1931) 1. – Zbornik Hrvatsko vatrogastvo. Varaždin 1994. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776 –1996. Zagreb 1996.

EŠET, Eliševa (ud. Čepečka), pijanistica (Osijek, 1903 – ?, Izrael, 1992). Kći Abrahama Kupferberga. Studirala je na Muzičkoj akademiji u Budimpešti u klasi Arpada Karpathyja. Živjela je u Dubrovniku, a 1951. iselila se u Izrael, gdje se zaposlila kao profesorica na Akademiji »Rubin« u Jeruzalemu. Odgojila je velik broj istaknutih glazbenika te se posebno zauzela za usvajanje modernoga repertoara (Béla Bartók, Dmitri Šostakovič, Sergej Prokofjev, Aram Hačaturjan). Bila je poznata kao pratiteljica solo-pjevača, a 1950-ih je nastupala i u Jeruzalemskom klavirskom triju.

LIT.: D. Mihalek: Odjeci hrvatske muzičke kulture u Izraelu. U: Glazba, folklor i kultura. Svečani zbornik za Jerka Bezića. Zagreb 1999.

EVENTOV, Jakir (Štajner, Steiner; Drago, Jona Avni), žid. aktivist, pisac i prevoditelj (Zagreb, 6. IX. 1901 – Haifa, Izrael, 15. X. 1984). Suprug Etelke rođ. Gorjanić, otac Itamara, Tirce, Jakira i Amnona. Po završetku školovanja na zagrebačkoj Trgovačkoj akademiji (1914–17) radio je kao bankovni službenik u zagrebačkoj podružnici Wienerbankvereina (1917–34). Za školovanja je bio aktivan u udruženju Literarni sastanci židovske omladine, koje je u potonjim godinama dalo svoj pečat razvitku cionističkoga pokreta u Jugoslaviji. Istodobno je učio hebrejski kod → M. Frankfurtera, koji je tada bio rabin voj. garnizona u Zagrebu. Za I. svj. rata bio je suosnivač ilegalne skupine »Dror«, koja se razvila pod utjecajem radikalnih ideja omladinskoga pokreta te suosnivač Saveza židovskih omladinskih udruženja te od 1923. član Radnoga odbora Saveza cionista Jugoslavije (isprva kao pročelnik Palestinskoga ureda, a zatim kao tajnik). Bio je suradnik omladinskoga časopisa Gideon, urednik zagrebačkoga lista Židov (1927–34) te književni redaktor (preveo 1933. Antologiju novohebrejske književnosti). S gimnastičkom sekcijom Makabija sudjelovao je na I. omladinskom sletu u Osijeku. God. 1934. iselio se s obitelji u Palestinu, gdje je po dolasku promijenio ime u Jakir Eventov. Isprva su živjeli u kibucu Merhavija, a potom, nakon zaposlenja u državnom elektrodistributerskom poduzeću Erec Jisraela, u Haifi. Djelovao je u Hagani te bio jedan od osnivača haifanske podružnice HOJ, udruženja žid. doseljenika iz Jugoslavije u Izrael. Organizirao je doček i zbrinjavanje imigranata 1944–45. iz Italije u Palestinu te prihvat velikih alija iz Jugoslavije 1948–49. i 1951. Bio je istaknuti javni djelatnik, zaslužan za prikupljanje građe iz povijesti Židova, posebno povijesti cionističkoga pokreta u krajevima iz kojih je 1918. osnovana Kraljevina SHS. God. 1955. bio je sa suprugom inicijator osnivanja Povijesno-muzealnoga odbora HOJ te njegov prvi predsjednik. U radu toga odbora pomagala mu je supruga, koja je istodobno zapisivala i usustavljivala pristiglu građu za Arhiv Hitahduta, te sin Jakir, koji je predano pisao povijest Židova s prostora Jugoslavije do poč. XX. st. (objavljeno 1971). Povijesni arhiv jugoslavenskih Židova, koji je bračni par Eventov vodio punih 30 godina, prenesen je 1986. u kampus Givat Ram Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, gdje mu je ime promijenjeno u Arhiv Eventov. – Supruga Etelka bila je aktivistica cionističke srednjoškolske omladine u Slavonskom Brodu te članica Organizacije cionističkih žena WIZO.

DJELA: Toldot Yehude Yugoslavyah. Tel Aviv 1971. – Hitahdut Olej Jugoslavija. Tel Aviv 1978.

IZV.: Arhiv historije Jevreja Jugoslavije.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – Židov 18(1934) 13. – C. Rotem: Jakir Eventov. Jevrejski pregled, 12(1961) 7/8. – M. Agmon: Naši Eventovi. Bilten HOJ, 1981, 4/5. – (Nekrolozi): Jevrejski pregled, 35(1984) 9/10. – Bilten HOJ, 1984, 5/6. – Bilten HOJ, 1985, 3/4. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – M. Gross: Jevrejski almanah za god. 1955. i 1956. Historijski zbornik, 10(1957) 1/4. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

FAHEMAN, Alfred, službenik (Beč, 7. IV. 1899 – ?). Doselio se 1917. iz Beča, a zavičajnost je stekao u Vinkovcima. U međuratnom razdoblju radio kao prokurist u poduzeću »Tanin« d. d. u Zagrebu uz mjesečnu plaću od 9000 din. Preživio je II. svj. rat zahvaljujući mješovitomu braku.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667.

FALL, Gustav, javni djelatnik (Budimpešta, 4. XII. 1865 – ?). Doktor prava ili ekonomije. Bio je predsj. Društva Južne željeznice (Donau-Save Adriabahn-Gesellschaft). U Zagreb je stigao kao izbjeglica 23. X. 1940. iz Beča sa suprugom Friderike. U prijavi imovine vlastima NDH, 29. VI. 1941, naveo da je svu srebrninu i zlatninu predao Trećemu Reichu te da je u Njemačkoj platio žid. doprinos i tzv. Reichfluchtsteuer (porez za izbjeglice) nakon čega mu je izdana dozvola za preseljenje u Jugoslaviju. Imao je veću svotu novca na bankovnim računima, među ostalim u beogradskoj podružnici Hrvatske zemaljske banke i u zagrebačkoj Poštanskoj štedionici. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667.

FANTO, Adolf, tiskar i knjižar (Holíč, Slovačka, 1846 – ?). Doselio se u Sisak 1868. U braku s Ernestinom rođ. Fleischman iz Damboršića imao je devetoro djece. God. 1872–92. bio je vlasnik tiskare u Sisku, u kojoj je tiskan prvi lokalni sisački tjednik Sisački Viestnik – Sisseker Local Anzeiger od kolovoza do studenoga 1876. U tiskari su se školovali sisački tiskari Janko Dujak i → Sigmund Jünker, koji je 1892. otkupio tiskaru i spojio je s tiskarom i knjižarom svoga oca. Bio je član Arkeologičkoga družtva Siscija od 1882. – Sin Richard, novinar (Sisak, 14. XI. 1878 – Zagreb, 6. XII. 1945). U međuratnom razdoblju bio je nastanjen u Nikolićevoj ul. u Zagrebu. U mješovitom braku s Austrijankom Anom rođ. Weissbacher otac je Ernestine i Adolfa, »mojsijeve vjere«. Po osnutku NDH ostao je bez namještenja i preuzeo žid. znak, dok su supruga i djeca u Kartoteku židovskog znaka upisani kao »arijevci«. Po nekim izvorima, djeca su stradala na nepoznatom mjestu, dok su supružnici preživjeli II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Zbornik građe. Politički i društveni pokreti u Sisku 1869–1918. Sisak 1992. – Pučki kalendar Ljudevit Posavski. Sisak 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.