DUKES, Tibor, violinist i pedagog (Budimpešta, 5. I. 1903 – Zagreb, 25. VIII. 1988). Violinu je učio u Budimpešti, a diplomirao 1930. u Zagrebu (Václav Huml). Od 1930. član je opernog orkestra kazališta u Splitu i istodobno violinist u Splitskom gudačkom kvartetu (1931–41). Često je nastupao i solistički i surađivao u radu splitskoga Kluba komorne muzike. God. 1943. bio je zborovođa kulturno-umjetničke skupine u El Shattu. Od 1945. koncertni je majstor opernog orkestra HNK u Splitu, a od 1950. član Državnoga simfonijskog orkestra u Zagrebu. Usporedno je djelovao kao pedagog. God. 1930–50. predavao je u Gradskoj muzičkoj školi u Splitu, gdje je bio i pročelnik gudačkoga odjela (s prekidom u izbjeglištvu). Od 1955. do 1969. profesor je violine i pročelnik gudačkoga odjela Muzičke škole u Varaždinu, gdje je utemeljio i vodio školski gudački orkestar te predavao i komornu glazbu. God. 1969–78. profesor je violine te 1974–78. i pročelnik gudačkog odjela Muzičke škole »Blagoje Bersa« u Zagrebu.

LIT.: V. Rabadan (V. R.): Koncerat duhovne glazbe. Novo doba, 22(1939) 30. – K. Filić: Glazbeni život Varaždina. Varaždin 1972. – Z. Palčok: Spomenica Muzičke škole Varaždin 1828–1978. Varaždin 1978. – Z. Stahuljak: Dukes, Tibor. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993.

DUŠANOVIĆ, Klara (Dušanović-Gomboš), novinarka, prevoditeljica i klizačica (Zagreb, 18. II. 1924 – Zagreb, 1. VIII. 2001). Kći → Stjepana Gomboša i Suzane rođ. Gabor. Supruga atletičara i hokejaša Milana (Novi Sad, Srbija, 21. IV. 1922 – Zagreb, 29. XI. 1994), s kojim je imala sina Milutina (Miću), novinara i sportskoga komentatora (Zagreb, 14. VII. 1951). Pohađala je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu do uspostave NDH kad je s obitelji prebjegla u Kraljevicu, a potom u Italiju. Pristupila je partizanima te 1944. bila prevoditeljica u Štabu NOVJ i Tanjuga u Bariju i na Visu. God. 1945. bila je tajnica Konzularnoga odjela Jugoslavenske delegacije pri Savezničkom savjetodavnom vijeću za Italiju u Rimu, 1945–51. ataše u Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu, a od 1951. do umirovljenja 1971. bila je urednica vijesti i vanjskopolitičke redakcije u Radio Zagrebu. Završila je romanistiku i talijanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1951). Prevela je djela: Izgubljena generacija Malcolma Cowleyja (Zagreb 1958), Otvoriše se nebesa Josefa F. Blumricha (Zagreb 1973), Moj svijet u slikama Ericha von Dänikena (Zagreb 1974), Prokletstvo faraona (Zagreb 1975) i Nofretete Philippa Vanderberga (Zagreb 1975), Patrola u akciji Davea Fishera (Zagreb 1977) te djelo Tutankhamon Otta Neuberta (Zagreb 1996). – Višestruka je prvakinja Hrvatske u umjetničkom klizanju (1938–41), dobitnica srebrne medalje na Prvenstvu Jugoslavije (1941. i 1946). Bila je potpredsjednica Saveza za klizanje i hokej na ledu Jugoslavije (1949), predsjednica Saveza za klizanje i koturaljkanje Hrvatske, članica predsjedništva Saveza za klizanje i koturaljkanje Jugoslavije (1955), savezna sutkinja u umjetničkom klizanju te jedna od osnivačica »Zlatne piruete« i organizatorica dvaju eur. prvenstva u umj. klizanju u Zagrebu. Dobitnica Zlatne značke Savjeta za fizičku kulturu Jugoslavije (1979).

LIT.: Dušanović-Gomboš, Klara. Sportski leksikon. Zagreb 1984. – F. Frntić: Dušanović-Gomboš, Klara. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – Dušanović-Gomboš, Klara. Tko je tko u Hrvatskoj. Zagreb 1993. – Spomenica Hrvatskog novinarskog društva 1910.–2000. Zagreb 2000. – P. Požar: Dušanović, Klara. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – Zapisi i sjećanja. Zbornik tekstova djelatnika Radio Zagreba/Radio-televizije Zagreb/Hrvatske radiotelevizije u povodu 75. obljetnice Hrvatskog radija i 45. obljetnice Hrvatske televizije. Zagreb 2001.

DVORNIK, Klara, obrtnica (Sarajevo, 12. VIII. 1894 – ?). U međuratnom razdoblju bila je vlasnica kitničarskoga obrta »Salon Klari« u Jurišićevoj ul. u Zagrebu. Bila je u braku s Matejem, koji se u lipnju 1941. nalazio u Sidneyju, kamo je, prema njezinu navodu u prijavi imovine vlastima NDH, otputovao poslom, ali se navodno zbog ratnih prilika nije vratio. Majka je Henrika i Ruže. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666.

ĐURIĆ, Suzana (Büchler, Suzika), novinarka i sportašica (Osijek, 20. VII. 1920). Kći → Cornela Büchlera. Bila je članica zagrebačkog Makabija, juniorska prvakinja Jugoslavije u mačevanju 1935. i seniorska prvakinja 1938. U međuratnom razdoblju radila je kao kitničarka u zagrebačkom kitničarskom salonu »Ethel« na Jelačićevu trgu. Bila je aktivna u radničkom pokretu i članica KPJ. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak te prebjegla u Split, gdje je od 1942. surađivala s partizanima, kojima se u rujnu 1943. priključila. Djelovala je u obavještajnim centrima u Trogiru i na Visu te u tehnici 19. dalmatinske divizije. Nakon II. svj. rata radila je na Radio Zagrebu, od 1954. kao dopisnica iz Beograda, a potom kao urednica vijesti. Poč. 1970-ih sa sinom Veljkom i kćeri Svetlanom odselila se u Beograd, gdje je bila urednica jugoslav. izdanja ženskog časopisa Burda.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 664. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – P. Požar: Đurić, Suzana. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001.

EBENSPANGER, Dragutin, trgovac i kućevlasnik (Novi Marof, 19. III. 1870 – logor Jasenovac, 1942). Suprug Ivane rođ. Koričan, otac Elly i → Lavoslava, kantora. Posjedovao je 1907. trgovinu vinom na sjev. strani Jelačićeva trga u Zagrebu. Jedan je od najvećih prinosnika poreza u ŽOZ za 1915. godinu (630 kruna). Po osnutku NDH morao je podnijeti prijavu imetka Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj navodi vlasništvo nad uličnom i dvorišnom četverokatnicom u Ilici, vrijedne deset milijuna din. Nekretnine je kupio 1916, a zgrade sagradio 1930. Odboru za podavanja Židova 20. V. 1941. predao je 391 390 din. gotovine te dragocjenosti vrijedne 89 000 din., dok mu je sav srebrni pribor 7. VI. 1941. iz kuće odnio neki Hrženjak iz Petrinjske ul. u pratnji triju detektiva, o čemu mu nije izdana potvrda. U lipnju 1941. stan je zaposjeo Mato Vodopija, ustaša povratnik i pripadnik Pavelićeve tjelesne bojne, izbacio ga je iz stana s obitelji »s rokom od 2 sata« te zaposjeo stan »sa cijelim namještajem, vešom, odijelima, itd«. U srpnju je uputio molbu RUR da se njegova kći Elly, koja je odvedena na Zagrebački zbor i otpremljena na njemu nepoznato mjesto oslobodi na temelju liječničkih nalaza, no postigao je samo odgodu rješenja na 3 mjeseca po nalogu UNS. Ubrzo je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Kći Elly, filozofkinja (Zagreb, 1. III. 1904 – Auschwitz, 1942). Doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1939. tezom Problem slobode volje. Agent ustaškog redarstva uhitio ju je 8. VII. 1941. te je preko Zagrebačkoga zbora vjerojatno prebačena u paški logor Metajnu, potom u logor Loborgrad. Čini se da je deportirana u Auschwitz zajedno s drugim loborgradskim zatočenicama u kolovozu 1942.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27748. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Zagreb 1900. Zagreb 1974. – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

EBENSPANGER, Lavoslav, građevinski poduzetnik (Dobrljin, BiH, o. 1860 – Zagreb, 1923). Nakon I. svj. rata djelovao je u Zagrebu. U braku s Fanikom (Beč, 1868 – ?) otac je Otona i Roberta. – Sin Oton, knjigovođa (Zagreb, 10. III. 1901 – logor Jasenovac, 1941). Djelovao je kao knjigovođa u poduzeću »F. Ledicky i drug«. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja. Uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Robert, službenik (Zagreb, 7. VIII. 1905 – ?Dalmacija, 1943). Kao stručnjak za osiguranje i devizne poslove radio je u Našičkoj tvornici tanina i paropila d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH prebjegao je na Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući u NOO Slunj. Stradao je prilikom zračnoga napada u Dalmaciji. U braku s Barbarom rođ. Fuchs otac je Milice Ružice (?Zagreb, 23. XII. 1938). Nakon majčine smrti 1941. naslijedila je kuću na Pantovčaku, srebrninu i zlatni nakit. Otac je kao zastupnik u prijavi imovine vlastima NDH 29. VI. 1941. naveo da je kuća na Pantovčaku (sa stanovima, namještajem i perzijskim tepisima), zaplijenjena prema rješenju Ministarstva unutrašnjih poslova. Dragocjenosti vrijedne 23 000 din. zaplijenila je Župa Prigorje, a nakit vrijedan 48 000 din. predan je Odboru za podavanja Židova uz prethodni pristanak Sirotinjskoga povjerenstva i kotarskoga suda. Preživjela je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

EBENSPANGER, Lavoslav, kantor (Zagreb, 22. XI. 1907 – logor Jasenovac, 1941). Sin → Dragutina i Ivane rođ. Koričan. Bio je nezaposlen te je za 1932. trebao ŽOZ plaćati jedan od najnižih poreznih prinosa – 120 din. Isti iznos i 1936, a iduće god. 240 din. godišnje. U travnju 1937. porezni doprinos mu je bio posve otpisan, što ga svrstava među siromašne. Krajem 1938. istupio je iz reformirane općine i pristupio ortodoksnoj, a bio je član cionista-revizionista. Surađivao je u revizionističkoj Jevrejskoj tribuni, tvrdeći da se u ŽOZ više ne vodi računa o žid. običajima, posebice onim religijskim te zahtijevao da se na idućim izborima u Hevri Kadiši ne biraju osobe koje ne zanima žid. problematika, istodobno izrazivši nezadovoljstvo što u ŽOZ dominira vladavina nekolicine, čime je bio u oporbi prema stavovima većine zagrebačkih Židova. Krajem 1940. ili poč. 1941. banskoj vlasti poslao je denuncijantski dopis o vođenju protuhrvatske politike u ŽOZ, naglasivši da je vodstvo općine, na čelu s pročelnikom hrama Bernhardom Grünnerom, na skupštinskim izborima glasalo za vladajuću listu Bogoljuba Jevtića, umjesto za listu Vladka Mačeka. Također je predložio smjenu → G. Schwarza, kao zagovornika vladajućega režima. Istaknuo je pripadnike žid. zajednice koji su glasali za HSS ili bili članovi stranke, kao primjer vođenja ispravne racionalne politike i zbližavanja Hrvata katolika i Židova. Zaključio je kako su uzroci antisemitizma i nesnošljivosti prema Židovima upravo u ponašanju Židova, predloživši da Banska vlast utječe da se pri idućim izborima za ŽOZ kandidiraju i izaberu osobe koje bi na skupštinskim izborima 1935. zastupale hrv. interese, odnosno glasovale za listu Ujedinjene opozicije na čelu s Mačekom. Banska vlast, odnosno Redarstveno ravnateljstvo, evidentiralo je dopis, ali izbori za vodstvo ŽOZ više nisu bili održani. Neovisno o izljevima hrv. domoljublja, kojima je vjerojatno samo pokušavao doći do namještenja, stradao je u Holokaustu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666, kut. 735, 213/5. – HDA, BHKB, 2057/1941. – JIM. – Popis žrtava. – Zapisnik sjednice Procjembenog povjerenstva JVO u Zagrebu 12. XII. 1933. – Žalbe protiv vjerskog prinosa za 1937, uz zapisnik sjednice Predstojništva JVO u Zagrebu, 12. VIII. 1937. – Zapisnik sjednice Odbora za upravu JVO u Zagrebu, 8. IV. 1937.

LIT.: Jevrejska tribuna, 18(1938) 12, 19(1939) 1, 19(1940) 7. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

EBENŠPANGER, Marko (Ebenspanger), trgovac i javni djelatnik (?, 1832 – Zagreb, 12. II. 1911). Bio je vlasnik trgovine kožom u Petrinji od 1871, a iduće god. kupio je kuću od petrinjskoga građanina i dugogodišnjeg magistratskog vijećnika Johana Friedela. God. 1906. odselio se u Zagreb, gdje je nastavio voditi trgovinu, a kuću u Petrinji prodao trgovcu → D. Kestleru. Sudjelovao je u društvenom životu Petrinje kao predsj. Petrinjske štedionice, gradski zastupnik, jedan od utemeljitelja Društva za potporu učiteljskih pripravnika i Društva za podupiranje siromašnih učenika Kraljevske male realne gimnazije 1886.

ECKSTEIN, Aladar Vladimir, trgovac (Podravske Sesvete, 18. V. 1897 – logor Jasenovac, 1941). Sin Leopoldov. Sa suprugom Augustom rođ. Klein otac je Lee i Maje. U međuratnom razdoblju u Zagrebu je bio zastupnik trgovine kolonijalnom robom i industrijskim proizvodima domaćih i inozemnih poduzeća. Po uspostavi NDH morao je ugasiti poduzeće. U prijavi imovine vlastima NDH naveo je da posjeduje kuću u Hercegovačkoj ul. iz koje je izbačen s obitelji te stanuje kao podstanar u Krajiškoj ul., dok stanari u njegovoj kući ne žele plaćati stanarinu. Najvjerojatnije je uhićen krajem 1941. i deportiran u logor Jasenovac. Od prosinca 1941. do rujna 1943. iz ŽOZ mu je poslano 27 paketa, iako je on već stradao. U Jasenovcu su 1941. stradale i kćeri, dok sudbina supruge nije poznata.

IZV.: Arhiv ŽOZ. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666. – Kartoteka Jasenovac. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac, 1–3. Beograd–Jasenovac 1986–1987. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

ECKSTEIN, David (Egić), liječnik (Vrbovsko, 28. IV. 1880 – ?logor Jasenovac, ? 1941–1945). Maturirao je 1889. na gimnaziji u Rakovici. Studij medicine završio je u Beču te se nakon promocije 24. VII. 1905. vratio u Zagreb, gdje je nekoliko mjeseci djelovao kao pomoćni liječnik u Stenjevcu. Potom je bio pomoćni liječnik u gradskoj bolnici u Sisku te tamošnji gradski, kotarski i blagajnički liječnik, a od 1939. gradski fizik. Banska uprava Savske banovine odobrila je njemu i supruzi Klari rođ. Kerpner 14. II. 1939. promjenu prezimena u Egić. Najvjerojatnije je stradao u logoru Jasenovac.