Kategorija: S

SZEGE, Kalman (Szegö), pedijatar (Mađarska, ? – ?). U Opatiji je 1897–1906. imao sanatorij za dječje bolesti. Objavljivao je radove, uglavnom zapažanja iz vlastite medicinske prakse, u medicinskim časopisima na njem. jeziku (Wiener medizinische Wochenzeitschrift, Archiv fur Kinderheilkunde).

DJELA: Kinder-Sanatorium und Wasser-Heilanstalt dr. Koloman Szegö Abbazia. Beč (s. a.). – Bericht über das Kindersanatorium in Abbazia in den Jahren 1897. und 1898. Budimpešta 1899. – Dispositions-Katarrhe der Kinder und deren Behandlung. Beč 1901. – Stärkung des Kindes am Strande. Stuttgart 1905. – Beurteilung kindlicher Charaktere vom medizinischen Standpunkte. Beč 1906.

LIT.: M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 2, 1876–1918. Zagreb 1970. – Bilten ŽOZ, 1990, 13.

SZEGE, Nikola, fotograf (Novi Vrbas, 27. IV. 1909 – Osijek, 8. V. 1990). Fotografski obrt izučio je kod svojeg oca u Kuli, a profesionalno se fotografijom bavio od 1926. Otvorio je samostalni atelijer u Kapucinskoj ul. u Osijeku 1932. Istodobno se bavio umjetničkom fotografijom. Usavršavao se putujući i radeći u Mađarskoj, Austriji, Čehoslovačkoj i Njemačkoj. Bio je asistent beogradskoga dvorskog fotografa te radio kao propagandist i demonstrator tvornice »Kodak«. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je uređaj fotografskog atelijea, u vrijednosti od 50 000 din. Bio je u radnoj službi u Szentkirályju, Kiskunfélegyházi, Szombathelyju i dr. Navodno se priključio partizanskom pokretu 1943. Nakon II. svj. rata radio je u propagandnom odjelu Narodne fronte kao voditelj Foto-sekcije. Potkraj 1947. ponovo je otvorio atelijer, koji je vodio do kraja života, i u kojem je izrađivao kvalitetne kinoreklame. Intenzivno se bavio podukom iz fotografije, o čemu je objavljivao članke u stručnom tisku. Osnovao je i uređivao stručni časopis Naša fotografija. Bio je tajnik Udruženja profesionalnih stručnih fotografa umjetnika Jugoslavije i redoviti član međunarodne stručne organizacije fotografa EUROPHOT. U Galeriji fotokluba Osijek 1987. imao je retrospektivnu izložbu na kojoj se predstavio među ostalim kolekcijom aktova nastalih između 1935. i 1940. Dobitnik je mnogih nagrada (srebrna medalja na Međunarodnoj izložbi umjetničke fotografije u Zagrebu, 1936; priznanje na III. saveznoj izložbi umjetničke fotografije u Ljubljani, 1950; nagrada 96. kraljevskoga salona u Londonu, 1951). Bio je i aktivan član te predsjednik Udruženja samostalnih privrednika općine Osijek.

IZV.: AŽOO, Autobiografski članci. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 639.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 38(1987) 11/12. – M. Tonković i V. Burić: Fotografija u Hrvatskoj 1848.–1951. Osječka fotografija (katalog izložbe). Osijek 1997. – M. Tonković: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004.

SZÉKELY, Vilim, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je potpredsjednik »Agraria trgovine« u Čakovcu. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

SZEKLER, Ljudevit, tiskar, izdavač i žid. aktivist (Dunaszekcső, Mađarska, 27. VII. 1865 – Osijek, 14. III. 1942). U braku s Rosom rođ. Kohn (Kućanci, 1873 – Auschwitz, 1942) imao je sinove Eugena i Srećka. Strukovnu naobrazbu stekao je u Budimpešti. Doselio se 1892. u Osijek, gdje je 1893. osnovao knjižaru i papirnicu uz koju je bila velika knjigovežnica, a oglašavao je i nakladu školskih knjiga. God. 1903. njegovo se ime prvi put pojavljuje u impresumu knjige. Tiskao je dječje knjige, pjesme i pripovijetke Rudolfa Magjera, Stjepana Širole, Jelice Belović-Bernardzikowske i dr. Izdavao je dječji list Milodarke, nekoliko edicija ŽBO, poput Pjesama za subotnju minhu, koje je sabrao osječki kantor A. Kischitzky. Godine 1909. u njegovoj se tiskari tiskala Židovska smotra, koju je izdavalo cionističko društvo »Teodor Herzl« u Osijeku. Nakon 1918. tiskara, smještena u dvorišnoj zgradi u Desatičinoj ul., sve se više bavila merkantilnim tiskom, a 1927. od oca je za 350 000 din. s bankovnim dugom kupuje sin Eugen. Sve do uspostave NDH Lj. je sa sinom Srećkom u uličnom lokalu u Desatičinoj ul. držao knjižaru i papirnicu te je za 1940. prijavio promet od 476 846 din. Bio je član osječke Hevra Kadiše i član uprave gornjogradske ŽO. Po uspostavi NDH počinio je samoubojstvo da izbjegne deportacije. – Sin Eugen, tiskar i grafičar (Osijek, 6. II. 1896 – Osijek ili Auschwitz, 1942). Pohađao je grafičku školu u Zagrebu. Izrađivao je nacrte za različite zagrebačke tiskare, no najviše za tiskaru svojeg oca. Očevu je tiskaru preuzeo 1927. te je modernizirao. Bio je aktivni član osječke gornjogradske ŽO. Iako je 31. X. 1941. prešao na katoličanstvo, tiskara je bila konfiscirana kao žid. imovina. Prema jednim izvorima u ljeto 1942. deportiran je u nepoznati logor, vjerojatno Auschwitz, a prema drugima umro je u Osijeku od posljedica zlostavljanja. – Sin Srećko, tiskar (Osijek, 6. IX. 1901 – ?). Po uspostavi NDH prebjegao je na Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima djelujući u NOO Đulovec.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 639.

LIT.: Osječki zbornik, 1960, 7. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

SZEKLER, Robert, oftalmolog (Osijek, 1908 – Zagreb, 5. XII. 1996). Sin Jakšin (?, o. 1884 – Zagreb, 16. XI. 1969). Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1937/38. i specijalizirao oftalmologiju. Po uspostavi NDH, u rujnu 1941, poslan je u Sanski Most u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Priključio se partizanima 1943. te bio referent saniteta Podgrmečkoga vojnog područja, a zatim je radio u bolnicama 5. korpusa. Doktorirao je 1960. tezom Doprinos eksperimentalnom ispitivanju patologije i terapije oboljenja oka kunića izazvanih herpes-simplex virusom i liječenih treomycetinom te predavao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28017.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1990, 13.

SZÖKE, Dezider, inženjer (Harkány, Mađarska, 18. X. 1886 – ?, Izrael, ?). Sin Abrahamov. U međuratnom razdoblju bio je građevinski inženjer u Zagrebu, zaposlen u poduzeću Našička tvornica tanina i paropila d. d. te član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH sa suprugom Margitom rođ. Schwarz i kćerima Anicom i Evicom preuzeo je žid. znak te je obitelj iz Lopašićeve ul. preseljena na periferiju. U srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Preživio je II. svj. rat. Moguće je već tijekom rata izbjegao u Palestinu.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SZOMJAS, Stjepan, časnik (? – ?). Za I. svj. rata mobiliziran je u austroug. vojsku kao pripadnik 25. domobranske pukovnije u činu poručnika te 1917. bio ranjen. Četiri je puta odlikovan, posljednji puta nakon ranjavanja, vojnim križem za zasluge trećeg razreda s mačevima.

LIT.: Židov 11(1917) 4.