Kategorija: A

ALEKSANDER, Artur Oskar (Alexander), slikar (Zagreb, 20. II. 1876 – Samobor, 16. IV. 1953). Sin → Ljudevita i Ide rođ. Weiss. Klasičnu gimnaziju završio je 1892. u Zagrebu, slikarstvo je studirao na Académie Julian u Parizu (1894–96) te istodobno radio u atelijeru Eugènea Carrièrea i Jamesa McNeila Whistlera; potom u Beču (1898–99) na Akademiji likovnih umjetnosti (Franz Rumpler i Franz von Matsch), gdje je nakon ponovnih boravaka u Parizu (1898–1902) i Zagrebu (1902–04) djelovao i živio od 1905. Od 1897. bio je član i suosnivač Društva hrvatskih umjetnika, a 1912. odlukom hrv. vlade bio je imenovan počasnim profesorom likovne umjetnosti; za I. svj. rata bio je austroug. vojni slikar (odlikovan Redom Franje Josipa I.). God. 1938. nastanio se u Samoboru, gdje je jedva preživio II. svj. rat. Ogorčen postupcima ljudi kojima je u životu pomogao i napadima u novinama, nakon 1945. zaboravljen. – Isprva je djelovao pod utjecajem franc. impresionista, potkraj pariškoga razdoblja prešao na poentilizam, a u Beču se priklonio secesiji. Kao pripadnik Hagenbunda (od 1908) slijedio je razvoj moderne umjetnosti. Istaknuo se izradbom portreta (Émile Zola, 1895; Autoportret, 1896; Sestra Olga, 1912; Engelbert Dolfuss; Vladko Maček; Josip Broz Tito, 1948) i aktova (Nađeno, 1902), slikao je i mrtve prirode, pejzaže te cvijeće, a narudžbe iz cijeloga svijeta omogućile su mu da se i sam bavi skupljanjem umjetnina: samostalne izložbe održane su mu u Beču (1937, retrospektiva) i posmrtno u Zagrebu (1998), skupno – među ostalim – u Budimpešti (1896), Sankt Peterburgu (1899–1900), Parizu (1900, 1905), Beču (1905–06, 1908 –12, 1914–18) i Münchenu (1909). Sastavio je Kratku autobiografiju (1952), koje se rukopis čuva u obitelji. Razočaran suvremenicima, oporučno je zabranio izlaganje svojih djela u hrv. galerijama. Zadovoljštinu je doživio i na osobito uspjeloj i zapaženoj izložbi (130 slika velikoga i manjega formata te crteža) u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu posmrtno 1998.

LIT.: B. Šurina: Aleksander, Artur Oskar. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – Ista: Aleksander, Artur Oskar. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. Zagreb 1995. – I. Mirnik: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995). – Isti: Obitelj Alexander ili povijest jedne zagrebačke obitelji u pluskvamperfektu. U: Obitelj. Zagreb 1996. – S. Pintarić: Alexander (katalog izložbe). Zagreb 1998. – T. Maroević: San i krik. Likovna umjetnost Židova iz Hrvatske (katalog izložbe). Zagreb 2000. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

ALEKSANDER, Božidar (Alexander, Theodor Krešimir), pravnik i gospodarstvenik (Sisak, 13. V. 1900 – La Tour- -de-Peilz kraj Veveya, Švicarska, 20. VI. 1976). Sin → Samuela Davida i Emme rođ. Neumann. Preselio se 1915. s obitelji iz Siska u Zagreb, gdje je 1918. završio Klasičnu gimnaziju i 1925. doktorirao pravo. Od 1929. bio je odvjetnik u Zagrebu, 1937. član Disciplinskoga vijeća Advokatske komore. Poč. 1940-ih bio dioničar četvrtine Povlaštenoga hrvatskoga industrijsko-trgovačkoga d. d. te dioničar i pravni savjetnik Zagrebačke pivovare; sudjelovao je i u upravljanju očevom imovinom. God. 1920. prešao je na katoličanstvo. Sa suprugom → Irinom Aleksander-Kunjinom novčano je pomagao književnike i umjetnike, koji su se (1926–38) okupljali u njihovu domu u Đorđićevoj ul. (među ostalima Miroslava Krležu). Uoči uspostave NDH izbjegao je iz zemlje, a imovina mu je oduzeta. Nakon II. svj. rata radio je kao gospodarski stručnjak za UN u New Yorku (do 1955), a potom za UNESCO u Parizu do umirovljenja 1960, kad se povukao u La Tour-de-Peilz u Švicarskoj.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 6; 6(1932) 1; 11(1937) 9/10. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Horvat: Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945. Zagreb 1989. – I. Mirnik: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995). – Isti: Obitelj Alexander ili povijest jedne zagrebačke obitelji u pluskvamperfektu. U: Obitelj. Zagreb 1996. – B. Zakošek: Obitelj Aleksander. Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, 42/43(2001–2002). – J. Horvat: Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939. Zagreb 2003. – B. Zakošek: Irina u obitelji Aleksander. U: I. Aleksander-Kunjina: Svi životi jedne ljubavi. Zagreb 2003.

ALEKSANDER, Branko (Alexander), industrijalac i gospodarski pisac (Sisak, 15. VI. 1902 – Johannesburg, Južnoafrička Republika, 15. VIII. 1972). Sin → Samuela Davida i Emme rođ. Neumann. Gimnaziju je završio 1921. u Zagrebu, a ekonomiju studirao na Tehničkoj visokoj školi (1921–22) i Sveučilištu Friedricha Wilhelma (1923–24) u Beču. Doktorirao je 1926. na Filozofskom fakultetu u Baselu tezom Das jugoslawische Bankwesen (te god. objavljena u Zagrebu). 1930-ih je bio upravitelj zagrebačke Prve hrvatske tvornice ulja te član upravnih odbora dioničkih društava Zagrebačka pivovara i tvornica slada i Ugljenokopno dioničko društvo »Mirna« u Radoboju, a uoči II. svj. rata posjedovao je, među ostalim, i četvrtinu dionica Povlaštenoga hrvatskoga industrijsko-trgovačkoga d. d. Bio je uhićen u travnju 1941. i s pedesetak uglednih žid. sugrađana odveden u Graz, odakle je nakon nekoga vremena pušten. Vrativši se u Zagreb, ponovno je bio uhićen i preko Gospića otpremljen u logor Slana na Pagu, odakle je kao jedan od samo šestorice Židova izvanredno vraćen u Zagreb, gdje mu je dodijeljena putovnica za odlazak iz NDH. Imovina mu je bila oduzeta. Izbjegao je u Italiju (Perugia), a od 1948. živio je u Južnoafričkoj Republici. U časopisu Vesna (1919) objavio je razmišljanja o životu, a temama iz gospodarske tematike surađivao je u periodicima Jugoslavenski Lloyd (1927, 1932), Privredni pregled (1932) i Narodno blagostanje (1934). Otac je Rajne, Jasne i Igora sa suprugom Marijom (Beč, 23. V. 1905 – London, 5. IX. 1990), kćeri Maksa Ungara i Ilke Marije rođ. Löwy iz Osijeka. Nakon uspostave NDH s obitelji je preuzela žid. znak te morala prijaviti imetak Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH. U prijavi je navela posjedovanje trokatnice u Martićevoj ul. u Zagrebu u vrijednosti 4 000 000 din., četverokatnice u Solovjevoj ul. vrijedne 3 800 000 din., pol. vile na Tuškancu vrijedne 1 000 000 din. te da je Odboru za židovske doprinose 3. VI. 1941. predala zlatni novac u vrijednosti 55 000 din. i dragocjenosti u vrijednosti 188 720 din.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 658. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27773. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: A. Zemljar: Haron i sudbine. Beograd 1988. – I. Mirnik: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995). – Isti: Obitelj Alexander ili povijest jedne zagrebačke obitelji u pluskvamperfektu. U: Obitelj. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – B. Zakošek: Obitelj Aleksander. Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, 42/43(2001–2002). – Isti: Irina u obitelji Aleksander. U: I. Aleksander-Kunjina: Svi životi jedne ljubavi. Zagreb 2003. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

ALEKSANDER, Dragutin Toma (Alexander), inženjer rudarstva (Sisak, 17. IV. 1904 – Johannesburg, Južnoafrička Republika, 14. VIII. 1968). Sin → Samuela Davida i Eme rođ. Neumann. Nakon školovanja u Zagrebu studirao je rudarstvo u Njemačkoj i potom upravljao očevim poduzećem Ugljenokopno d. d. »Mirna« u Radoboju u Hrvatskom zagorju te posjedovao, među ostalim, i četvrtinu dionica Povlaštenoga hrvatsko-industrijskoga trgovačkog d. d. Zagreb. Bio je i član Upravnoga odbora i dioničar Zagrebačke pivovare i tvornice slada i Prve hrvatske tvornice ulja. Po uspostavi NDH, u svibnju 1941, preuzeo je žid. znak, a 9. VIII. podnio prijavu o imetku Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH. Nakon što mu je imovina oduzeta sa suprugom Helmi rođ. Nurk, Estonkom evangeličke vjere i »arijevkom«, prebjegao do Opatije, potom Italije (Perugia), a od 1948. živio u Južnoafričkoj Republici. – Brat Ivo, gospodarstvenik (Sisak, 13. XII. 1898 – Johannesburg, Južnoafrička Republika, 14. XII. 1972) bio je mobiliziran u austroug. vojsku u I. svj. ratu. U međuratnom razdoblju bio je upravitelj Zagrebačke pivovare. Pred II. svj. rat mobiliziran kao oficir u jugoslav. vojsku, Nijemci su ga zarobili u Nišu i deportirali u logor Osnabrück. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb, potom 1948. iselio u Južnoafričku Republiku.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 658. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Hrvatski narod, 5(1943), 13. I. – I. Mirnik: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995). – Isti: Obitelj Alexander ili povijest jedne zagrebačke obitelji u pluskvamperfektu. U: Obitelj. Zagreb 1996. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

ALEKSANDER, Erik (Alexander; Erich, Franjo, Waldemar), pedagog, publicist i sportaš (Zagreb, 21. III. 1868 – Zagreb, 23. IV. 1945). Sin → Ljudevita i Leonore rođ. Weiss, brat → Viktorov. Gimnaziju završio 1887. u Zagrebu, a tehniku (kemiju) je studirao na Tehničkoj visokoj školi u Beču te Ludwigovu sveučilištu u Giessenu, gdje je i doktorirao. God. 1900. filozofiju je doktorirao u Budimpešti. Od 1892. suplent, a potom učitelj i profesor na trg. školama u Bihaću i Sarajevu te na gimnaziji u Banjoj Luci. God. 1910–20. na sarajevskoj realnoj gimnaziji predavao prirodne i tehničke predmete te, među prvima u BiH, tjelovježbu. Vrativši se 1920. u Zagreb, bio je ravnatelj Obrtne škole (1922, 1928) te Tehničke srednje škole (1923–27, 1929–33). Pisao je o rudarstvu i proizvodnji željeza u BiH, novostima u kemiji i ispitivanju namirnica (Školski vjesnik 1894, Tehnički list 1926). Sudjelovao je u radu Zagrebačkoga zbora i Društva inženjera i tehničara, bio predsj. više ispitnih komisija u BiH i Hrvatskoj te istaknuti član više društava (Hrvatski glazbeni zavod, Sveta Cecilija, Crveni križ, Napredak, Filharmonija, Društvo inžinira i arhitekata i dr.). Među prvima u Zagrebu posjedovao bicikl, kojim je putovao do Trsta (1887) i Venecije (1890) te bio ovjekovječen na poznatoj fotografiji braće Varga (1887). Nakon uspostave NDH nije izlazio iz kuće. Iako je 1891. prešao na katoličanstvo (bio u braku s Katarinom rođ. Kolar) bio je dužan prijaviti imovinu Ministarstvu narodnoga gospodarstva, no zauzimanjem Ademage Mešića dobio je arijska prava za sebe i potomke.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667.

LIT.: Zagreb 1900. Zagreb 1974. – I. Mirnik: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995). – Isti: Obitelj Alexander ili povijest jedne zagrebačke obitelji u pluskvamperfektu. U: Obitelj. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

ALEKSANDER, Jonas (Alexander), trgovac i javni djelatnik (Güssing, Austrija, 9. IX. 1832 – Zagreb, 7. II. 1914). Sin Samuela i Julije rođ. Rubin. Doselivši se 1850-ih u Zagreb iz Gradišća, osnovao je trgovinu zemaljskim proizvodima, koja je prerasla u veletrgovinu žitom. Posljednjih desetljeća XIX. i poč. XX. st. pripadao istaknutim zagrebačkim javnim i poslovnim krugovima; bio je gradski zastupnik, vijećnik Trgovačke i obrtničke komore, član ravnateljstva Hrvatske pučke banke te potpredsjednik zagrebačke Opće štedionice i zalagaonice. Punih je 35 godina vodio zagrebačku Hevru Kadišu. God. 1861. oženio se Rozom rođ. Stern iz ugledne zagrebačke žid. obitelji (njihovi portreti, rad → A. Mosesa, čuvaju se u varaždinskom Gradskom muzeju). Njihova su djeca → Samuel David, → Šandor, Gizela i Ilka ( → Aleksander, Mavro). Jonasova su braća → Ljudevit, Jakob i Josip (Güssing, Austrija, 9. IX. 1832 – Zagreb, 30. XII. 1909), koji je trgovao sitnom robom i zemaljskim proizvodima.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 386. – HAZU, Dokumenti Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta i glazbe. – HDA, DKM, Imetak Židova, Predmetni spisi, kut. 11. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 658.

LIT.: (Nekrolog). Male novine, 1914, 38. – I. Mirnik: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995). – Isti: Obitelj Alexander ili povijest jedne zagrebačke obitelji u pluskvamperfektu. U: Obitelj. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

ALEKSANDER, Ljudevit (Alexander, Ludwig), trgovac (Güssing, Austrija, 5. V. 1835 – Zagreb, 1. XII. 1910). Sin Samuela i Julije rođ. Rubin. Brat → Jonasa, Jakoba i Josipa. Doselio se 1851. u Zagreb, gdje je 1854. završio Trgovačku školu. Trgovao je robom široke potrošnje i voj. opremom te bio opskrbnik zagrebačkoga garnizona, a posjedovao je i nekoliko stambeno-poslovnih zgrada. Velik dio imetka izgubio je potkraj 1890-ih. S Leonorom rođ. Weiss imao je sinove → Viktora i → Erika, a s Idom rođ. Weiss kćeri Gizelu (Zagreb, 2. V. 1873 – Samobor, 27. VIII. 1952) i Olgu (Zagreb, 20. VI. 1877 – Beč, 22. VII. 1927) te sinove → Artura Oskara i Roberta Milana (Emila) (Zagreb, 4. II. 1879 – Zagreb, 6. X. 1941), koji je u međuratnom razdoblju radio u banci i konzulatu Kraljevine SHS, odn. Kraljevine Jugoslavije u Salzburgu. God. 1923. prešao na katoličanstvo. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava te do srpnja 1941. bio oslobođen nošenja žid. znaka. Umro je prirodnom smrću u vlastitoj kući pod zaštitom ministra Janka Tortića.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27140. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: I. Mirnik: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995). – Isti: Obitelj Alexander ili povijest jedne zagrebačke obitelji u pluskvamperfektu. U: Obitelj. Zagreb 1996.

ALEKSANDER, Mavro (Alexander), liječnik (Güssing, Austrija, 13. VII. 1855 – Zagreb, 7. XI. 1911). Sin Jakobov. Sinovac Josipa, → Jonasa, → Ljudevita, → Šandora i Anette (Netti), i Rose rođ. Planer. Za Austro-Ugarske Monarhije na Jelačićevu trgu u Zagrebu imao poznatu liječničku ordinaciju. Bio je oženjen kćerima Jonasa Aleksandera, najprije Gizelom (Zagreb, 7. II. 1867 – Zagreb, 3. VIII. 1889), a nakon njezine smrti Ilkom (Zagreb, 21. XI. 1862 – na putu za Auschwitz, 1942), koja je u međuratnom razdoblju bila članica Upravnoga odbora »Prehrane« (javne kuhinje), a pomagala je i HNK, kojemu je u travnju 1940. poklonila osam komada pokućstva u stilu Louisa XI. Po uspostavi NDH morala je podnijeti prijavu o imetku Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj navodi da je vlasnica gradilišta na Tuškancu u vrijednosti 200 560 din., mnogobrojnih dionica banaka i poduzeća u Hrvatskoj i inozemstvu u vrijednosti približno 300 000 din. te da je za potrebe Države na ime podavanja od Židova predala 17. V. 1941. zlatnine u vrijednosti 98 000 din. Podržavljeni imetak, zajedno s trosobnim stanom u Draškovićevoj ul., prema njezinoj procjeni iznosio je približno 600 000 din.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 386. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 658. – Podaci o ulazniku I. Mirnik.

LIT.: I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ALEKSANDER, Samuel David (Alexander, Dragutin), gospodarstvenik (Zagreb, 13. VII. 1862 – Zagreb, 8. III. 1943). Sin → Jonasa i Roze rođ. Stern. Gimnaziju je polazio u Zagrebu, a Trgovačku akademiju u Grazu. Nakon povratka u domovinu radio je kod oca, koji ga je 1880. postavio za voditelja podružnice trgovine u Sisku. Tamo je 1893. kupio pivovaru i uz nju sagradio tvornicu slada, a 1912. i Zagrebačku dioničku pivovaru i tvornicu slada, u koju je doveo češ. stručnjake te povećao proizvodnju. U Sisku je bio izabran za gradskoga zastupnika. God. 1915. preselio se s obitelji u Zagreb, gdje je osnovao Prvu hrvatsku tvornicu ulja. Do 1929. osnovao je također Ugljenokopno d. d. »Mirna«, građevnu industriju »Zagorka« d. d., sudjelovao u osnivanju Tvornice portlandcementa »Croatia« d. d., tvornice za kemičke proizvode »Danica« d. d. i tvornice za kemičku industriju »Titanit« d. d. Sudjelovao je u radu Zemaljskoga saveza hrvatsko-slavonskih industrijalaca u Zagrebu (od 1904; poslije Zemaljski savez industrijalaca, konačno Udruženje industrijalaca Savske banovine), Trgovačko-obrtničke komore, Centrale industrijskih korporacija u Beogradu i dr. Bio je zaslužan za otvorenje Tehničke visoke škole i Visoke škole za trgovinu i promet u Zagrebu. Za boravka u Sisku poticao je otvaranje gimnazije te bio predsj. Hrvatskoga pjevačkoga društva »Danica« (1895). Bio je među osnivačima Zagrebačke burze (i zamjenik predsjednika), kao i Zagrebačkoga zbora (i zamjenik potpredsjednika) te dugogodišnji predsj. Privredne štampe d. d., predsj. Štedne i predujamne zadruge za grad i kotar Sisak, potpredsj. Štednoga i pripomoćnoga društva te odbornik i član predsjedništva Izraelitske bogoštovne općine u Sisku. U Zagrebu je, među ostalim, od 1928. bio predsj. Hevre Kadiše te 1914–41. član domskoga kuratorija Izraelitske ferijalne kolonije, a 1920-ih djelovao je u Društvu asimilanata »Narodni rad«. Tekstove gospodarske tematike uglavnom objavljivao u periodicima Agramer Tagblatt (1915–18), Hrvatski ekonomista (1918–19), Riječ (1921–22), Bankarstvo (1924–31), Die Drau (1924, 1926–27) i Jugoslavenski Lloyd (1934, 1938). Osim što je 1930-ih posjedovao više zgrada u središtu Zagreba, na Gornjem Prekrižju izgradio je 1937–38. modernističku »Villu Emma«, gdje je obitelj boravila tijekom ljeta. Prozvan je nestorom hrv. industrijalaca, bio je poznat i kao der Gescheite (Pametni). Nakon uspostave NDH preuzeo je žid. znak i oduzeta mu je nepokretna imovina (samo u kontribuciji dao je 1 700 000 din, tj. 2,5% ukupnoga iznosa koji su prikupili zagrebački Židovi). U veljači 1942. zatočen je u zatvoru na Savskoj cesti. Nakon izlaska iz zatvora zbog narušena zdravlja sklonio se u sanatorij Đure Vranešića na Zelengaju, gdje je umro. Njegova supruga Ema (Emma) rođ. Neumann (Varaždin, 13. VIII. 1866 – Johannesburg, Južnoafrička Republika, IV. 1952) i djeca Vera (? – Sisak, 1895), Ivo, → Božidar, → Branko, → Mira ud. Juzbašić, Gizela (Giza) Olga (Sisak, 7. I. 1893 – Nica, Francuska, V. 1978) udana za Mauricea Roubeixa (? – ?, studeni 1941), i → Dragutin Toma u međuvremenu su izbjegli u Italiju.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 658. – KŽZ.

LIT.: 25-godišnjica Zemaljskog saveza industrijalaca 1904–1929. Zagreb 1929. – S. D. Alexander. Zagrebačka smotra 2(1934) 10. – V. Rudolf: Samuel D. Alexander nestor hrvatskih industrijalaca. Zagreb, 5(1937) 8. – I. Malinar: Privredni prvoborac. Jugoslavenski Lloyd, 29(1937) 157. – M. Despot: Aleksander, Samuel D. (Alexander). Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – I. Mirnik: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995). – Isti: Obitelj Alexander ili povijest jedne zagrebačke obitelji u pluskvamperfektu. U: Obitelj. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – B. Zakošek: Obitelj Aleksander. Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, 42/43(2001–2002). – Isti: Irina u obitelji Aleksander. U: I. Aleksander-Kunjina: Svi životi jedne ljubavi. Zagreb 2003. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – Đ. Zorko i J. Jagačić-Borić: Aleksander, Samuel David. Sisački biografski leksikon. Sisak 2006.

ALEKSANDER, Šandor (Alexander), gospodarstvenik i dobrotvor (Zagreb, 6. IV. 1866 – Beograd, 17. XII. 1929). Sin → Jonasa i Roze rođ. Stern. U rodnom gradu polazio je gimnaziju, a potom radio u poslovnici paromlina te u očevoj veletrgovini žitom. Kao član uprave ili krupni dioničar djelovao je u vodstvu mnogih zagrebačkih trg. društava, primjerice Prve hrvatske tvornice strojeva i ljevaonice željeza, Banke za trgovinu, obrt i industriju, Hrvatske vjeresijske banke, Hrvatske trgovačke banke i Hotela »Palace«. Od 1905. do 1910. bio gradski zastupnik; kao odgovor na kritike koje je dobivao odgovorio je 1910. letkom Vaše gospodstvo! Bio je doživotni počasni predsj. Saveza trgovaca Hrvatske i Slavonije, Društva za promet stranaca, Zagrebačkoga zbora i Centralne akademske menze. Trajne zasluge stekao je na socijalnom planu. Bio je potpredsjednik i predsjednik (od 1892) te doživotni počasni predsjednik (od 1910) Hrvatskoga trgovačkoga društva »Merkur« te suosnivač i prvi blagajnik Društva za prehranu siromašne školske mladeži pučkih škola grada Zagreba. Također je bio djelatan u Hrvatskom akademskom društvu za podupiranje ubogih sveučilišnih građana, a za I. svj. rata organizirao je (većim dijelom kao predsjednik snosio troškove) Odbor za potpomaganje nezaposlenih i invalidnih namještenika trgovačko-industrijalnih struka i novčanih zavoda te ujesen 1914. pripomoćnu kuhinju za obitelji onih čiji su članovi bili na bojištu. Isprva se nalazila u razizemlju zagrebačkoga Umjetničkog paviljona, a kad je prerasla u dobrotvorno društvo »Prehrana« darovao joj je tzv. Kukovićevu kuću u današnjoj zagrebačkoj Hebrangovoj ul. Bio je i predsj. zagrebačke Hevre Kadiše 1913–28 (potom doživotni počasni predsjednik), a 1920-ih djelovao je u Društvu asimilanata »Narodni rad«. God. 1918. dodijeljeno mu je plemstvo s predikatom »Sesvetski«. U sjećanju suvremenika ostao je upamćen kao najpoznatiji predstavnik obitelji Aleksander, zvan i der Berühmte (Znameniti). Umro je iznenada, za kraćega boravka u Beogradu. Pokopan je u arkadama zagrebačkoga Mirogoja s velikim počastima. Njemu u spomen 1934. nazvane su stube u Zagrebu koje s Dežmanova prolaza vode na Rokov perivoj; poprsje koje je stajalo u jednoj od niša tzv. Kukovićeve kuće uklonjeno je nakon 1945.

IZV.: JIM, Zapisnik sjednice predstojništva Hevra Kadiše u Zagrebu, 22. XII. 1929. i 9. III. 1930.

LIT.: Djelovanje predsjednika Šandora A. Alexandera. Hrvatski trgovački list, 5(1904) 14. – Šandor A. Aleksander, 1866–1916. Ibid., 16(1916) 6. – Markantne ličnosti u životu Trgovačke i obrtne komore u Zagrebu. Narodno bogatstvo, 5(1927) 13/17. – (Nekrolozi): Jutarnji list, 18(1929) 6422; Morgenblatt, 44(1929) 347; Novosti, 23(1929) 352; Trgovačke novine, 6(1929) 31; Privreda, 5(1930) 1; Privredna revija, 6(1930) 1. – J. Kraus: Šandor Alexander wie er wirklich war. Morgenblatt, 44(1929) 352. – M. Despot: Aleksander, Šandor A. (Alexander). Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – I. Mirnik: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995). – Isti: Obitelj Alexander ili povijest jedne zagrebačke obitelji u pluskvamperfektu. U: Obitelj. Zagreb 1996. – M. Kolar-Dimitrijević: Židovi u gospodarstvu sjeverne Hrvatske od 1873. do 1941. godine. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – B. Zakošek: Obitelj Aleksander. Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, 42/43(2001–2002). – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.