GEORGIJEVIĆ, Adalbert (Spiller), liječnik i javni djelatnik (Čerević, Srbija, 18. VI. 1899 – Samobor, 18. XI. 1991). Sin → Mavra Spillera. Djetinjstvo je proveo u Ivancu u Hrvatskom zagorju, gdje je njegov otac bio kotarski liječnik. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu i Varaždinu, gdje je maturirao 1918, a medicinu je studirao u Grazu, Würzburgu i Krakovu te diplomirao 1926. u Zagrebu. Službovao je kao liječnik u Maruševcu, Vidovcu i Radovanu (od 1927) te kao kotarski liječnik u Ivancu (od 1940). Bio je dobrotvor i prosvjetitelj, zaslužan za zdravstveni odgoj stanovništva. Suosnivač je Ivanečkoga športskoga kluba (1920), obnovitelj rada planinarskoga društva te inicijator gradnje planinarskoga doma i piramide na vrhu Ivančice (1929). U selu Greda osnovao je knjižnicu te sudjelovao u osnivanju prvoga lokalnoga tjednika Seljačka zora. Po osnutku NDH, iako je bio iz mješovitoga braka, u strahu od progona s braćom Emilom i Pavlom preuzeo je majčino prezime Georgijević. God. 1942. bio je premješten u Bosanski Novi, a 1943. u Veliko Trgovišće. Od kolovoza 1945. u Samoboru je organizirao zdravstvenu službu i 1946. osnovao prvi Dom narodnog zdravlja, čiji je bio ravnatelj do umirovljenja 1965. Ondje se također isticao javnim djelovanjem te bio jedan od utemeljitelja lokalnoga muzeja. Bio je aktivni planinar, pisao tekstove memoarskoga karaktera te o planinarstvu.

LIT.: M. Kraš: Prilozi povijesti Ivanca do 1940. godine. Varaždin 1996. – Zbornik 600 godina Ivanca. Ivanec 1997. – F. Frntić i V. Dugački: Georgijević, Adalbert. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.

GERAS, Nadia, poduzetnica i žid. aktivistica (Montluçon, Francuska, 6. IX. 1963). Kći Dimitrija Polimca i Borke Levi-Jagodić. Diplomirala je glumu na Akademiji za pozorište i film u Beogradu te režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Iselila se u Izrael, a potom se vratila u Zagreb, gdje sa suprugom od 1993. vodi poduzeće »Kolnoa – sustavi zaštite« d. o. o. Aktivna je u životu žid. zajednice, 2003–05. bila je članica Školskoga odbora žid. škole »Lauder – Lea Deutsch«.

GERE, Andrija (Gerö), inženjer (Slavonski Brod, 9. II. 1912 – ?Auschwitz, 1942). Sin Kolomana i Magde rođ. Haas. U međuratnom razdoblju bio je elektrotehnički inženjer u Zagrebu i član Zagrebačke inženjerske komore. Ovlaštenje za obavljanje zvanja dobio je 1940. od Odjela za tehničke radove vlasti Banovine Hrvatske. Do uspostave NDH bio je zaposlen u Zagrebu pri Električnom poduzeću Banovine Hrvatske, ali je 31. V. 1941. dobio otkaz. S majkom je preuzeo žid. znak, a u srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. U kolovozu 1942. deportiran je vjerojatno u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GERGELY, Ernest, inženjer tehničke kemije (Pančevo, Srbija, 1907 – Kuala Lumpur, 12. IV. 1970). Sin Adolfa i Erne rođ. Deutsch. Podrijetlom je iz obitelji imućnih kožarskih trgovaca. Gimnaziju je završio u Jazberinu u sjeveroist. Mađarskoj, gdje mu je otac radio kao profesor fizike i matematike. Zbog numerusa claususa nakon dolaska na vlast Miklósa Horthyja u Mađarskoj nije mogao ondje studirati te je upisao studij tehničke kemije na njem. fakultetu u Pragu, koji je financirala majčina obitelj Deutsch, te diplomirao oko 1928. Doktorirao je u Darmstadtu tezom Maskiranje atoma kroma, potom se doselio u Osijek, gdje je postao tehnički direktor Osječke tvornice koža te opunomoćenik gl. dioničara → Ž. Deutscha. Također je bio član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, bio je zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka te preživio II. svj. rat interniran u Osječku tvornicu kože, koja je radila za njem. vojsku. Iako je zatražio arijska prava, u siječnju 1942. bio je odbijen, a odbijeno mu je i izdanje »dopustnice« za slobodno kretanje. Bio u mješovitom braku s Olgom rođ. Urban (?, 1913 – Zagreb, 2. III. 2005), podrijetlom iz obitelji folksdojčera, koja je udajom prešla na žid. vjeru. Nakon II. svj. rata radio je kao vodeći stručnjak u Saveznoj direkciji za kožu, gumu i obuću u Beogradu, oko 1953. otišao kao stručnjak UN u Indoneziju i petnaest godina radio u Jakarti, Singapuru i Kuala Lumpuru kao kožarski stručnjak te sudjelovao u izgradnji kožarskih tvornica. Umro je u Maleziji, posmrtni su mu ostaci 2005. prebačeni na Mirogoj. – Sin Milan, kožarski stručnjak i poduzetnik (Osijek, 21. VI. 1936). Završio je višu kožarsku školu u Northhamptonu u Velikoj Britaniji 1962, a 1963. otišao je ocu u Singapur, gdje je specijalizirao proizvodnju reptilske kože te s ocem radio u tvornici kože u Kuala Lumpuru. God. 1971. vratio se u Jugoslaviju, gdje je radio kao kožarski stručnjak u različitim poduzećima u Zagrebu, a potom u inozemstvu i 15 mjeseci na Karibima i 15 mjeseci u Frankfurtu, također u kožarskoj industriji. Krajem 1980-ih u Zagrebu je kupio i 15 godina vodio privatni ugostiteljski obrt. U braku je s arhitekticom Ksenijom rođ. Mešić.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28739. – Osobni podaci ulaznika.

GERL-HIRŠL, Elza → HIRŠL, Elza

GERLOCZY, Moshe Adolf (Goldstein), rabin (Budimpešta, o. 1850 – Rijeka, ?). God. 1882–1904. bio je gl. rabin žid. zajednice u Rijeci, u koju se doselio iz Budimpešte. God. 1884. s Giuseppeom Treuschom i Antoniom Mattersdorferom ondje je utemeljio potporno društvo Hevra Kadiša, koje se bavilo dobrotvornim radom i skrbilo se o riječkom žid. groblju i sinagogi.

LIT.: R. Brumini: Židovska zajednica u Rijeci. Ruah Hadaša, 2008, 8.

GERŠKOVIĆ, Leon, pravnik (Bučje kraj Požege, 2. II. 1910 – Zagreb, 1. VI. 1992). Sin Jakoba i Fride rođ. Kohn. Potječe iz trg. obitelji. Gimnaziju je završio u Požegi, a studij prava s doktoratom 1933. u Zagrebu. Potkraj 1920-ih i poč. 1930-ih pripadao je cionističkomu pokretu, surađivao u Hanoaru, reviji žid. omladine Jugoslavije, a oko 1931. bio je potpredsjednik Radnoga odbora Saveza židovskih omladinskih udruženja. Kao i mnogi žid. omladinci, koji su pripadali lijevim cionistima, do sred. 1930-ih priključio se komunističkomu pokretu, a 1935. postao član KPJ. Uhićen je 1936. zbog komunističke djelatnosti, ali je ubrzo pušten zbog nedostatka dokaza. Kao odvjetnički vježbenik 1936. je radio u odvjetničkom uredu → I. Kuhna. Bio je upisan u Imenik Advokatske komore u Zagrebu 1940 (iz kojega je kao Židov 1942. izbrisan). Do 1941. djelovao je kao privatni namještenik i odvjetnik u Zagrebu te sudjelovao u radu SBOTIČ. Nakon Travanjskog rata 1941, CK KPH upućuje ga u Split, gdje je od lipnja do rujna 1941. vodio tečajeve SKOJ i uređivao ilegalni list Naš izvještaj, a u veljači 1942. postao je sekretar Mjesnoga komiteta KPH Split. U ustaškom tisku istican je kao »organizator komunističke stranačke promičbe« (Spremnost, 1942). Partizanima se priključio u rujnu 1943. te obavljao različite političke i voj. dužnosti. Bio je prvi urednik lista Slobodna Dalmacija (1943), a radio je i Agitprop PK KPH. Poč. 1944. imenovan je voditeljem odsjeka za upravu ZAVNOH. Nakon II. svj. rata radio je na izgradnji pravnog i društvenoga sustava FNRJ. Bio je načelnik u Ministarstvu za konstituantu, sekretar za zakonodavstvo i organizaciju Ministarstva vanjskih poslova, zastupnik u Saveznoj skupštini u više saziva, zatim i u Saboru SRH. Surađivao je u izradi Ustava FNRJ iz 1946, ustavnoga zakona iz 1953, zakona o narodnim odborima, o nacionalizaciji, o komunalnom sustavu i o udruženom radu. God. 1946. utemeljio je i predavao predmet Istorija narodne vlasti na beogradskom Pravnom fakultetu te za nastavne potrebe tiskao prvi izbor dokumenata (1946) i napisao prvi udžbenik (1950). Neko je vrijeme kao redoviti profesor predavao i Ustavno pravo te Komunalni sistem. Bio je jedan od osnivača i prvi dekan (1962–65) Fakulteta političkih nauka u Zagrebu, gdje je predavao kolegij Društveno-politički sistem SFRJ, i na kojem je pokrenuo znanstveni časopis Politička misao. Bio je i predsj. Hrvatskoga politološkoga društva. Kao član ustavne komisije Savezne skupštine radio je na ustavnim amandmanima iz 1968. i 1971. i na Ustavu SFRJ iz 1974. Autor je mnoštva radova i članaka u znanstvenim i stručnim časopisima te u dnevnom tisku. Bio je dopisni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti od 1958, dobitnik partizanske spomenice (1941) i dobitnik Nagrade AVNOJ za društvene znanosti (1979). – Supruga Erna, komunistička aktivistica (Banja Luka, BiH, 6. III. 1912 – Zagreb, 9. V. 1963). Kći Davida Izraela. Diplomirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Po uspostavi NDH s kćerkom Majom preuzela je žid. znak i prijavila imovinu te izjavila da joj se muž Leon do 30. VI. 1941. nije vratio iz rata. Potom je prebjegla u Split, gdje se 1942. priključila partizanima te od 1943. bila djelatnica Agitpropa na Mosoru i blagajnica KPH za srednju Dalmaciju, referentica za prosvjetu u logoru za smještaj izbjeglica u Dalmaciji. Kraj II. svj. rata dočekala je u El Shattu.

DJELA: Židovsko pitanje. Zagreb s. a. – Sveta palanka pred Purim. Zagreb 1931. – Dokumenti o razvoju narodne vlasti. Beograd 1946, 19482, 19833. – Historija narodne vlasti, 1–2. Beograd 1950–1955. – O socijalističkoj demokraciji. Beograd 1953. – Državna uprava Jugoslavije. Beograd 1956. – Društveno upravljanje u Jugoslaviji. Beograd 1957, 1959². – Komuna kao društveno-ekonomska zajednica i političko-teritorijalna jedinica. Beograd 1959. – Uz diskusiju o prednacrtu Ustava SFRJ. Zagreb 1962. – Društveno-politički sistem Jugoslavije. Zagreb 1964. – Polazne osnove pravnog sistema u udruženom radu. Zagreb 1972. – Skica prospekta za proučavanje narodnooslobodilačke borbe u Dalmaciji u 1941. godini. Split 1972. – Snaga Komunističke partije Jugoslavije – uvjet stvaranja nove Jugoslavije. Zagreb 1972. – Društveni dogovori i samoupravni sporazumi. Beograd 1975. – Ustavne teme. Zagreb 1976. – Komentar Zakona o udruženom radu. Beograd 1978. – Suvremeni ustavni problemi. Beograd 1981.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671. – KŽZ.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – Spremnost, 1(1942), 13. IX. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Marković: Popis radova prof. dr. Leona Gerškovića (knjiga, članaka, intervjua). Zagreb 1981. – H. Sirotković: Geršković, Leon. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Fakultet političkih znanosti 1962–2002. Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007.

GEWÖLB, Fanika, službenica (Selnica kraj Donje Stubice, 1894 – ?logor, 1942–1945). U međuratnom razdoblju djelovala je u Salonu Ulrich u Zagrebu. Po uspostavi NDH podnijela je molbu za dobivanje arijskih prava koju je uz Edu Ulricha potpisalo dvadesetak hrv. slikara i kipara (Karlo Mijić, Marijan Trepše, Robert Auer, Mirko Uzorinac, Vilko Gecan, Đuro Tiljak, Grga Antunac, Mirko Rački, Slavko Tomerlin, Frano Kršinić, Zlatko Šulentić, Ljubo Babić, Ivo Kerdić i dr.). U noći 10/11. VIII. 1942. bila je uhićena i deportirana u nepoznati logor, gdje je stradala.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29873.

GILAD, Josef (Schmetterling; Josip, Bibi), cionistički aktivist (Brestanica, Slovenija, 25. XI. 1917 – Haifa, Izrael, ?). Sin trgovca Soula Meira Schmetterlinga i Ettel rođ. Engel. Otac mu se doselio iz Wiznitza 1914. u Zagreb, gdje je od 1925. u ulici Pod zidom imao trgovinu manufakturne, kratke i pletene robe. J. je bio aktivist ljevičarske cionističke organizacije Hašomer Hacair. Kao član vodstva organizacije, 1934–35. vodio je logorovanja i hahšare (pripremu za rad u Palestini). Po uspostavi NDH sa suprugom Hedvom Elizabetom rođ. Weiss, također cionističkom aktivisticom, preuzeo je žid. znak. U prijavi imovine naveo da je nezaposleni službenik. S roditeljima i sestrom Mirom izbjegao je u Italiju, a 1945. u Palestinu. Ondje se priključio kibucu Gat i za I. izraelsko-arapskoga rata sudjelovao u njegovoj obrani. Od 1949. nastanjen je u Haifi, zaposlen u poljoprivrednom poduzeću »Dešanim«, pri kojem je osnovao informatički odjel. Na Sveučilištu u Haifi diplomirao je ekonomiju i potom radio u brodarskoj kompaniji ZIM kao voditelj informatičkog odjela. Supruga je bila ravnateljica vrtića »Šabtaj Vajs« za djecu vojnika.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – KŽZ. – Podaci o ulazniku M. Steiner-Aviezer.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.

GILMAN, Josef (Gillman), kantor (?, 1880 – logor Jasenovac, 1941). Bio kantor u ŽO u Daruvaru do osnutka NDH. S ostalim daruvarskim Židovima deportiran je u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: Popis bogoštovnog osoblja ubijenog za vrijeme NDH.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.