COHN, Julius (Hortenau), otorinolaringolog (Beč, 1869 – ?, 1941). Oženio se dvorskom plesačicom Marijom Schleinizer da bi prikrio ljubavnu vezu nadvojvode Otona Habsburškoga koji je s njom imao dvoje djece, a zauzvrat mu je ponuđena vila i plemićki naslov zbog kojeg je 1912. prešao na katoličanstvo te se od tada nazivao »von Hortenau«. Bio je vitez rumunjskog Reda Zvijezde, posjednik dviju opatijskih vila: »Splendid« (zvana i »Villa Dott. Hortenau«) i »Cohn« (poslije »Hortenau«). U Opatiji je vodio otorinolaringološku ordinaciju. Jedan je od priređivača zbornika Abbazia als Kurort (Opatija 1906), objavljenog povodom 60. rođendana Juliusa Glaxe, koji među ostalim sadržava niz članaka o uređenju lječilišta Opatija i talasoterapiji te nacrte vodovoda i kanalizacije u Opatiji.

DJELA: Dreitausend Jahre Abbazia. Fiume 1934.

LIT.: M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 2, 1876–1918. Zagreb 1970. – A. Muzur: O ulozi židovskih ideja i židovskog kapitala u stvaranju Opatije. Ha-kol, 2000, 67/68. – Isti: Kako se stvarala Opatija. Prilozi povijesti naseljavanja grada i zdravstvenog turizma. Opatija 1998.

COSTANTINO, Rafael, trgovac (? – Dubrovnik, nakon 1769). Bio je među prvim dubrovačkim Židovima koji su stekli državljanstvo te pravo posjedovanja nekretnina. Dubrovačke vlasti dozvolile su mu 1739. da stanuje u svojoj trgovini, koja se nalazila u neposrednoj blizini Place u Dubrovniku. God. 1743. bio je glava jedne od 36 žid. obitelji (s 5 članova), koja je stanovala izvan geta te je 1769. posjedovao dvije kuće, u getu i u njegovu neposrednom susjedstvu. Naslijedio ga je sin Leon.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

CRNEK, Vladimir (Schwarz), pravnik (?, 1904 – Zagreb, 19. I. 1978). U međuratnom razdoblju bio je sudac Kotarskoga suda u Zagrebu. Po uspostavi NDH, u svibnju 1941, sa suprugom Lilom (?, 1909 – Zagreb, 18. IV. 1994) svoje je prvotno prezime Schwarz promijenio u Crnek. Po nalogu iz Ureda poglavnika, upućenog na ruke Eugena Kvaternika u RUR, 31. XII. 1941. izuzet je od mjera protiv Židova s obzirom na to da će mu možda biti podijeljena arijska prava.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28642, kut. 8. – NAZ, skupina NDS 1968/1941.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

CRNIĆ, Jadranko, pravnik i pravni pisac (Zagreb, 25. III. 1928 – Zagreb, 4. IV. 2008). Sin Rudolfa i Ane rođ. Hirschler. Unuk → Alberta Hirschlera. Osnovnu školu pohađao je u Dugom Selu, a Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. II. svj. rat preživio je s majkom u Dugom Selu, dok mu je otac, Hrvat, po zanimanju kapetan duge plovidbe, prevoditelj, publicist i gl. urednik časopisa Jugoslavenski pomorac (1921–41), kao anglofil bio u logorima Danici i Jasenovcu. J. se priključio NOVJ. Diplomirao je 1952. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorirao 1999. Nakon što je službovao kao sudački pripravnik u Kotarskom sudu u Dugom Selu (1952–54), bio je sudac Kotarskoga suda (1954–57), sudac (1957–61) i predsj. Okružnoga suda u Gospiću (1961–66). Radio je i kao odvjetnik (1966), zatim predsj. Općinskoga suda (1966–72) i predsj. Skupštine općine Dugo Selo (1972–73). God. 1973. postao je sudac, a 1983. predsj. Građanskoga odjela i zamjenik predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske (1984). Od 1981. do 1984. bio je sudac Suda udruženoga rada Hrvatske, od 1984. član Ustavnoga suda Hrvatske, a 1990–99. njegov predsjednik. Od 1997. bio je predsj. Hrvatskoga crvenoga križa. – Bavio se pitanjima imovinskog (eksproprijacija i pravo na nekretninama), stambenog i porodičnog prava, radnopravnih odnosa te problematike mjesnih zajednica. Autor je komentara Zakona o eksproprijaciji (1969, 1983), Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera (1969), Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta (1970), Zakona o stambenim odnosima (1981, 19822, 19833; 1986, 19862, 19873, 19884), Zakona o nasljeđivanju (1980, 19822, 19853, 19874, 19885), Zakona o poljoprivrednom zemljištu (1984, 19892), Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog izjašnjavanja (1987), Zakona o prenamjeni zajedničkih prostorija u stanove (1988), Zakona o građevinskom zemljištu (1989) te zbirki primjera podnesaka i odluka za sudsku praksu. Objavljuje stručne članke u časopisima i zbornicima: Naša zakonitost (1962, 1964–72, 1974–76, 1979–80, 1983, 1986–87), Jugoslovenska revija za kriminologiju i krivično pravo (1963, 1965), Zemljišna knjiga (1963–64), Informator (1965–89), Odvjetnik (1965, 1969, 1971, 1975–76, 1980–83, 1989), Međusobni radni odnosi (1969, 1973), Mjesna zajednica (1969–88), Privreda i pravo (1969, 1971–73, 1975–76), Samoupravljanje u državnim organima (1969), Arhiv za pravne i društvene nauke (1970), Pravni život (1970), Zbornik radova »Imovinski i stambeni odnosi« (1970), Privredno-pravni priručnik (1974–76, 1980–85, 1988–89), Osiguranje i privreda (1979), Financijska praksa (1982), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (1982–87), Sudska praksa (1983), Propisi i praksa (1986–88). Član je Savjeta za pravna pitanja Sabora SRH (od 1980), radne grupe Pravo i društvo JAZU (od 1987) te predsj. Društva za građansko-pravne znanosti i praksu Hrvatske (od 1988). Od 1986. glavni je urednik Naše zakonitosti.

DJELA: Davanje stanova na korištenje i odobravanje stambenih kredita. Zagreb 1978, 19802. – Priručnik za rad mirovnih vijeća: osnivanje, zadaci i način rada (suautor V. Veneti). Zagreb 1978. – Skupština MZ, savjet MZ, sekretar MZ: priručnik za predsjednike i članove skupštine, savjeta i drugih organa samoupravljanja u MZ, sekretare i ostale radnike stručnih službi MZ (suautor Ž. Marković). Zagreb 1986. – Stambeni samoupravni akti: prema Zakonu o stambenim odnosima SR Hrvatske. Zagreb 1986, 19862. – Disciplinska odgovornost radnika. Zagreb 1988.

LIT.: M. Dika: Jadranko Crnić, Prava na nekretninama, primjeri podnesaka i odluka. Naša zakonitost, 32(1978) 11/12. – D. Jakovac: Jadranko Crnić, Zakon o nasljeđivanju. Ibid., 38 (1984) 7/8. – I. Brajdić i dr.: Revolucionarni pokret u dugoselskom kraju 1918–1945. Dugo Selo 1986. – J. Pavičić: Jadranko Crnić, Stambeni samoupravni akti. Vjesnik, 46(1986), 17. II. – I. Kramarić: Jadranko Crnić–Ivica Crnić–Ana Marija Končić, Prava na nekretninama – primjeri podnesaka i odluka. Odvjetnik, 60(1987) 7/8. – M. Đ. Učur: Jadranko Crnić, Disciplinska odgovornost radnika. Novi list, 42(1988), 5. VII. – N. Lonza: Crnić, Jadranko. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – Liber amicorum in honorem Jadranko Crnić 1928–2008. Zagreb 2009.

CSILLAG, Ignac, poduzetnik (? – ?). Najvjerojatnije je bio vlasnik poduzeća koje se do 1898. nalazilo u Bačićevoj kući u Pećinama u Rijeci.

LIT.: I. Lukežić: Židovi na Sušaku. Sušačka revija, 7(1999) 26/27.

CUCULIĆ ŽUPA, Judita, ekonomistica (Zagreb, 14. IX. 1975). Kći Milorada i Mirjane rođ. Kern. God. 1990–91. pohađala je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, 1991–92. Lenape Highschool Mt. Laurel u New Jerseyju, SAD, a 1992–94. International Baccalaureate u Zagrebu. Diplomirala je 1999. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a 2000. magistrirala na London School of Economics and Political Sciences. God. 2000–02. radila je kao ekonomistica u Ministarstvu za europske integracije, 2002–07. kao gl. ekonomistica u uredu Međunarodnog monetarnog fonda u Zagrebu, a od 2007. savjetnica je u Direkciji za europsku suradnju Hrvatske narodne banke. Predaje o europskim integracijama, monetarnoj i fiskalnoj politici i objavljuje radove na te teme. Od 2003. članica je savjeta Europskog edukacijskog foruma i trenerica na programu jačanje lokalnih kapaciteta za strukturne fondove, od 2008. trenerica i mentorica u programu izobrazbe za rukovodeće državne službenike u organizaciji Središnjega državnog ureda za upravu, a od 2011. trenerica za državne službenike Republike Moldavije i vanjski predavač na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu predmeta Europska unija i međunarodne organizacije. Učiteljica je skijanja (od 1996), bila je članica HRT zbora (1998–99) te financijska direktorica Jewish Film Festivala (London–Zagreb 2007–09).

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

ČAČINOVIČ, Nadežda, filozofkinja (Budimpešta, 1. IV. 1947). Školovala se u Zürichu, Bernu, Beogradu, Murskoj Soboti i Ljubljani. Studirala je filozofiju, komparativnu književnost, povijest umjetnosti i lingvistiku u Ljubljani, Bonnu i Frankfurtu. Diplomirala je filozofiju i komparativnu književnost 1972. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Doktorirala je 1985. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje radi od 1976. na Odsjeku za filozofiju, najprije kao asistentica pa docentica (1985), izvanredna profesorica (1989) te redovita profesorica (1998). God. 1995–99. gostovala je kao profesor na Jan van Eyck Postgraduate Centre u Maastrichtu, a 1995. sudjeluje u osnivanju i od tada predaje na Centru za ženske studije u Zagrebu. Predstavlja Hrvatsku u Izvršnom odboru Međunarodnoga udruženja za estetiku. Od 2009. predsjednica je Hrvatskoga centra PEN. Uredila je zbornik Žene i filozofija (Zagreb 2006).

DJELA: Subjekt kritičke teorije. Zagreb 1980. – Pisanje i mišljenje. Zagreb 1981. – Estetika njemačke romantike. Zagreb 1887 – Estetika. Zagreb 1988. – Ogled o pismenosti. Zagreb 1994. – U ženskom ključu. Zagreb 2001. – Doba slika u teoriji mediologije. Zagreb 2001. – Parvulla aesthetica. Zagreb 2004. – Vodič kroz svjetsku književnost za inteligentnu ženu. Zagreb 2007. – Zašto čitati filozofe. Zagreb 2009. – Kultura i civilizacija. Što nas čini ljudima ili o procesu proizvodnje značenja i njegovim granicama. Zagreb 2012. – O ljubavi, knjigama i stvarima koje govore. Zagreb 2012.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

ČAČKES, Samuel (Sam, Sammy), skladatelj (Mostar, BiH, 1911 ili 1917 – ?). Studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te bio trubač, pijanist i harmonikaš u salonskim orkestrima, ujedno skladajući šlagere i laka orkestralna djela. Po uspostavi NDH prebjegao je u Split te netom bio interniran u logor Kampor na Rabu. U rujnu 1943, priključio se partizanima te bio djelatnik u Kazalištu narodnoga oslobođenja Jugoslavije. Nakon II. svj. rata djelovao je kao korepetitor Splitske opere i potom dirigent operete u Tel Avivu, odakle je otišao u SAD i živio u New Yorku. Skladao je orkestralnu glazbu salonskoga žanra, operetu S.O.S. (na libreto O. Oreškovića i P. Ercega) i šlagere. Pisao je aranžmane i potpurije (Sevdalijada, Bosnia, Zagreb 1939). Svoje skladbe temeljio je ponajviše na bos. folkloru, očitujući inventivnost i smisao za raznolikost harmonija. U šlagerima mjestimice slijedi amer. uzore, posebno jazz. Najpoznatiji su: Preko stare ćuprije, Souvenir, Tango rastanka (Zagreb 1939), Šta znate vi muškarci (Zagreb 1940) i pjesma Ljubi me, grli me iz operete S.O.S. (Zagreb 1940).

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Čačkes, Samuel. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – M. Kinel: Čačkes, Samuel. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993.

ČERIĆ, Vlatko, fizičar i informatičar (Zagreb, 14. VII. 1945). Sin Vilima i Anke rođ. Ausch. U braku s Lidijom Nonveiller, otac je Ivana, Ranka i Sonje. Diplomirao je 1969. fiziku na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu u Zagrebu gdje je 1972. magistrirao, 1985. na Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu doktorirao tezom Model diskretnog sistema za preraspodjelu pošiljaka. Godine 1969-74. asistent je na Institutu za fiziku te 1970-71. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a 1974-79. zaposlen je u »Industroprojektu«, gdje se bavi primjenom informatike i metoda operacijskih istraživanja i numeričke matematike u građevinarstvu, Sveučilišnom računskom centru 1979-89. na istraživanju, primjeni i nastavi modeliranja, simulacije i informatike. Od 1989. docent i od 1990. izvanredni profesor na Katedri za informatiku Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Za izvanrednog je profesora izabran 1990, redovitoga 1996, a 2002. potvrđen u trajno zvanje redovitoga profesora. God. 2013. u počasno zvanje professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. – Bavi se istraživanjima u fizici poluvodiča te modeliranjem i simulacijom poslovnih procesa i sustavima potpore odlučivanju. Vodio je niz znanstvenih i stručnih projekata i studija te je odgojio velik broj stručnjaka i unaprijedio i modernizirao nastavu u području informatike. Objavio je preko stotinu znanstvenih i stručnih radova iz informatike i fizike u domaćim i međunarodnim časopisima i zbornicima skupova te tridesetak poglavlja u udžbenicima. Autor je i suautor sveučilišnih udžbenika te suurednik jedne monografije i jedne knjige. Bio je gl. urednik međunarodnoga časopisa Journal of Computing and Information Technology te član programskih odbora nekoliko međunarodnih znanstv. skupova. Bio je predsj. Matičnog povjerenstva Rektorskog zbora za polje informacijskih znanosti, predsj. Prosudbene skupine za ocjenu znanstveno-istraživačkih projekata iz područja informacijskih znanosti Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, član Upravnoga vijeća Hrvatske akademske i istraživačke mreže CARNet te je sudjelovao u projektu Vlade Republike Hrvatske Hrvatska u 21. stoljeću (2000-02). Uz znanstveni rad bavi se računalno generiranom vizualnom umjetnošću temeljnom na računalnim programima koji koriste algoritme za generiranje slika. Priredio je sedam samostalnih izložbi grafika u Zagrebu, Lisabonu i Beču i sudjelovao na preko trideset skupnih izložbi grafike i digitalne umjetnosti u domovini i inozemstvu. Bio je pozvani autor na Hrvatskom trijenalu grafike (2009, 2012 i 2016) te na 3rd Quadrilateral Biennale u Rijeci (2009). Njegove se grafike nalaze u dvanaest javnih zbirki širom svijeta. Dobitnik je nagrade »Josip Juraj Strossmayer« (1994). – Sin Ivan, slikar (Zagreb, 1972 – Zlarin, 1994). Završio je matematičku gimnaziju u Zagrebu i 1991. upisao ALU u klasi Vasilija Jordana. U proljeće 1994. imao prvu samostalnu izložbu u galeriji »Milan i Ivo Steiner«. Posmrtno su organizirane izložbe njegovih radova; samostalna u Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu (1999) te skupna na izložbi »San i krik. Likovna umjetnost Židova u Hrvatskoj« u Klovićevim dvorima u Zagrebu (2000). – Majka Anka, službenica (Zagreb, 1918 – Zagreb, 2005). Kći Viktora i Irme rođ. Kramer. Po uspostavi NDH, sa suprugom je pobjegla u Sušak te je bila internirana u Kraljevici (od studenoga 1942. do siječnja 1943). U travnju 1943. priključila se partizanima te je djelovala gdje je u Topuskom bila u kult. odjelu Agitpropu ZAVNOH u Topuskom, a u Glini je radila u internatu za djecu iz brigada.

DJELA: Simulacijsko modeliranje. Školska knjiga, Zagreb 1993. – Applied simulation modeling (suautori A. F. Seila, P. Tadikamalla). Belmont 2003.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: S. Kutleša: Čerić, Vlatko. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – Bilten ŽOZ,1994, 36.

ČERKOVSKI, Dan, vojnik (Osijek, 2. I. 1946 – ?, Izrael, 21. III. 1967). Sin Oskara i Zdenke rođ. Maler. S obitelji se iselio u Izrael 1948. Poginuo je kao izr. vojnik.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.