Kategorija: F

FELDBAUER, Makso, pravnik (Travnik, BiH, 21. VI. 1882 – ?logor Jasenovac, 1942). Sin Adolfov. Bio je u braku s Bertom rođ. Dijamant. Iako je zavičajnost stekao u Sarajevu, u kojem je bio prijavljen do 1941, do II. svj. rata imao je odvjetnički ured u Zagrebu. S → Rozalijom Sattler bio je suvlasnik dviju kuća u Trnjanskoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH bio je upisan u Kartoteku židovskoga znaka, ali znak nije preuzeo. Također je bio primoran prijaviti imovinu vlastima NDH. Najvjerojatnije je deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FELDMAN-LITTLE, Eleonora, (Zagreb, 18. I. 1923 – Zagreb, 12. IV. 1993). Kći Gabrijela Feldmana (?, 1891 – Zagreb, 1. IX. 1967) i Erne rođ. Safir (?, 1899 – Zagreb, 15. V. 1946). Obitelj je 1930. prešla na katoličanstvo. Po osnutku NDH bila je učenica VII. razreda III. ženske realne gimnazije u Zagrebu, kad je zatražila arijska prava za sebe i roditelje. Molba za nenošenje žid. znaka bila im je odobrena u svibnju 1941, no već je 18. VII. 1941. povučena.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27228.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

FELDMAN, Miroslav, književnik i internist (Virovitica, 28. XII. 1899 – Zagreb, 29. V. 1976). Sin Mavra i Cecilije rođ. Kohn, brat Milana i Božidara. Osnovnu školu pohađao je u Virovitici, a gimnaziju u Osijeku i Zagrebu. Sudjelovao je u I. svj. ratu, te se 1917–18. borio u austroug. vojsci u 6. domobranskoj poljsko-topničkoj pukovniji na bojišnicama u Bukovini, Galiciji te na tal. bojišnici. Na Medicinski fakultet u Zagrebu upisao se 1919, a 1921. nastavio je studij u Beču, gdje se približio ljevičarima. Diplomirao je u Beču 1924. te se vratio u Hrvatsku, gdje je radio kao liječnik sve do umirovljenja 1961 (u Virovitici, Osijeku, Pakracu, Karlovcu, Sarajevu i Zagrebu). Internu medicinu specijalizirao je u Sarajevu, potom je 1930-ih bio asistent i primarijus u zagrebačkoj Zakladnoj bolnici (danas KB »Sveti Duh«). Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, ali je odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova od 24. V. 1941. oslobođen od njegova nošenja. Nakon nekoliko uhićenja i puštanja, preko Karlovca je prebjegao u Crikvenicu, odakle se u kolovozu 1943. priključio partizanima. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, s Paulom Zon i Ernom Geršković pratio je kao liječnik zbjeg 122 žid. djece, žena i staraca u Italiju, a potom u egipatski El Shatt, s njim je bila supruga Ruža. Bio je referent Saniteta ratne mornarice za Istru i Hrvatsko primorje, liječnik u bazi NOVJ u Bariju i u jugoslav. zbjegu u El Shattu, potom upravitelj pokretne bolnice 3. korpusa, pokretne poljske bolnice 4. armije. Nakon rata bio je voditelj Internoga odjela karlovačke bolnice (1947–52) i naposljetku na različitim dužnostima u Zagrebu. Ostajući trajno odan medicini, nije pomišljao na to da pisanje pretvori u zanimanje. No kako je u većini djela zreo pisac, u svijesti kulturne javnosti on je ponajprije književnik. Iako je prije svega bio dramatičar, počeo je kao lirski pjesnik. U zbirci Iza sunca (Zagreb 1920) ima pjesama antologijske vrijednosti, pa je uvršten u glasovitu Antologiju novije hrvatske lirike Mihovila Kombola (Zagreb 1934). Takvih pjesama ima i u osebujnoj zbirci Ratna lirika (Zagreb 1936), u kojoj se reflektira autorovo iskustvo s tal. bojišnice. Rat i poratne godine pružili su mu građu za njegovo najplodnije razdoblje i kao dramatičaru (od 1930. do poč. rata). Kritika je isticala utjecaj psihoanalize, koju je upoznao u Beču, te Pirandellova teatra obmana i iluzija (npr. u dramama Vožnja, 1927. i Profesor Žič, 1934). No u svojim najboljim scenskim djelima (Zec, 1932, i U pozadini, 1939), bliži je Karlu Krausu i Miroslavu Krleži. Njegove su drame izvođene u HNK i nagrađene Demetrovom nagradom. Osobito ratna groteska Zec po vrijednosti je usporediva s mnogim prizorima iz Krausove dramske montaže Die letzten Tage der Menschheit. Uz Krležinu dramu U logoru, oba su nagrađena djela reprezentativna za hrv. dramsko stvaralaštvo s antiratnom tematikom. Sudjelovao je na pov. konferenciji PEN u Dubrovniku 1933. Bio je predsj. Društva književnika Hrvatske 1955–56, a 1962–73. bio je na čelu hrv. centra PEN. Za svoju je književnu djelatnost primio niz nagrada i priznanja (Nagrada »Vladimir Nazor« za životno djelo, 1972. i Nagrada AVNOJ, 1975). – U prvom braku bio je s liječnicom Vandom Hahamović, koja se iselila u Izrael, gdje je umrla, a u drugom s profesoricom književnosti Ružom rođ. Stazić, ravnateljicom zagrebačke Klasične gimnazije; kći im je Dunja. – Brat Božidar, službenik (Virovitica, 3. I. 1902 – Zagreb, 18. IV. 1976). Prije II. svj. rata u Zagrebu je bio zaposlen u tvornicama »Union« i »Kromos«. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Zaštićen zahvaljujući mješovitom braku sa Zlatom rođ. Šilhard. – Brat Milan bio je cionist, navodno je želio izvršiti atentat na Benita Mussolinija u čemu je bio spriječen, nakon čega je počinio samoubojstvo (? – ?, 9. VI. 1928). – Otac Mavro, službenik (Gunja kraj Županje, 1875 – Virovitica, 1908). Sin Julijane. Radio je kao Kraljevski porezni pristav u Virovitici. U braku s Cecilijom rođ. Kohn (Virovitica, o. 1887 – Zagreb, 3. I. 1941).

DJELA: Slutnja. Virovitica 1916. – Arhipelag snova. Sarajevo 1927. – Ratna lirika. Zagreb 1936. – Iz mraka. Zagreb 1940. – Doći će dan. Karlovac 1947. – Dvije pjesme. Karlovac 1947. – U pozadini. Zagreb 1951. – Pjesme. Zagreb 1954. – Tri drame. Zagreb 1955. – Pitat će kako je bilo. Zagreb 1959. – Drame. Zagreb 1964. – Izabrane pjesme. Zagreb 1964. – Drame. Vinkovci 1994.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27275. – KŽZ. – Podaci o ulazniku A. Feldman.

LIT.: J. Bogner: Teatar Miroslava Feldmana. Hrvatska revija, 3(1936). – A. Stipčević: Miroslav Feldman. Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 104, Zagreb 1965. – B. Hećimović: 13 hrvatskih dramatičara. Zagreb 1976. – Jevrejski pregled, 27(1976) 5/6; 40(1989) 5/8. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Vrbetić: Lirika, tragika i komika u Feldmanovu opusu. Dubrovnik, 30(1984) 3/4. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – Feldman, Miroslav. Krležijana, 1. Zagreb 1993. – K. Milačić i S. Vereš: Feldman, Miroslav. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – A. Feldman: U povodu stote godišnjice rođenja Miroslava Feldmana. Novi Omanut, 8(2000) 39/40. – I. Goldstein i A. Szabo: Povijest zagrebačke klasične gimnazije (1607–2007). Zagreb 2007.

FELDMANN, Ignac, trgovac (Bečej, Srbija, 6. IX. 1883 – logor Jasenovac, 16. X. 1941). Sin Moritzov (Markov). U zimskom razdoblju bio je prodavač na tržnici, a u ljetnom trgovac sirovom kožom. God. 1941. u Zagrebu je posjedovao inokosno poduzeće za kupovinu i prodaju, sušenje i soljenje sirove kože sa skladištem na Radničkoj cesti. Po uspostavi NDH sa suprugom Malvinom rođ. Herzog (Bečej, Srbija, 1885 – logor Jasenovac, 1941) preuzeo je žid. znak. Uhićen je i deportiran u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao sa suprugom.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – JUSP Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FELLER, Eugen, slikar i grafičar (Split, 26. I. 1942). Rođen je u mješovitom braku u obitelji, koja je II. svj. rat preživjela sklonivši se u Split. Likovnom umjetnošću kao samouk počeo se baviti 1957. Isprva je radio u Zagrebu, od 1969. u Italiji, gdje se nastanio u mjestu Sestri Levanteu blizu Genove. Ciklusom slika Malampije iz 1961. predstavio se kao radikalni predstavnik informela. Od sred. 1960-ih u duhu minimalističke umjetnosti radi objekte u obojenu drvu i niz sitotisaka u boji, a deset godina poslije grafiku u znaku geometrizma. U razdoblju 1959–83. izlagao je samostalno u Zagrebu, Beogradu, Osijeku, Splitu, te na mnogim skupnim izložbama: nekoliko puta na Međunarodnom bijenalu grafike u Ljubljani, Zagrebačkom salonu, Zagrebačkoj izložbi grafike, Bijenalu europske grafike u Baden Badenu. God. 2003. imao je samostalnu izložbu u Galeriji »Milan i Ivo Steiner«. Za svoj je rad dobio Nagradu »Sedam sekretara SKOJ-a«.

LIT.: D. Kečkemet: Prema apstrakciji. Slobodna Dalmacija 21(1964) 5. – Z. Rus: Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj, 1. Split 1985. – Ž. Koščević: Feller, Eugen. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. Zagreb 1995. – A. Der-Hazarjan Vukić: Feller, Eugen. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Feller, Eugen. Hrvatska enciklopedija, 3. Zagreb 2002.

FELLER, Eugen Viktor, ljekarnik i poduzetnik (Lavov, Ukrajina, 26. I. 1871 – Zagreb, 15. XI. 1936). Sin poljskoga Židova Davida i katolkinje Elizabete (Else) rođ. Holzer, rodom iz Austrije. Sa suprugom Idom rođ. Oemichen imao je osam sinova i četiri kćeri, među njima → Vilima, → Miroslava, → Ferdinanda i → Marijana. Bio je vlasnik ljekarne »Crvenom križu« u Grubišnom Polju, gdje je 1897. započeo proizvodnju »Elsa-fluid« vodice, nazvane po njegovoj majci, koja je služila kao ljekovito sredstvo. God. 1899. postao je vlasnik ljekarne »Sveto Trojstvo« u Donjoj Stubici, gdje se, zahvaljujući proizvodnji i prodaji fluida, obogatio i preselio u Zagreb. Tu je utemeljio tvornicu farmaceutskih proizvoda, koja je u jednom trenutku zapošljavala više od 100 radnika. Proizvodnjom fluida i spretnim poduzetništvom probio se na tržišta Austrije, Njemačke, Italije, Francuske, Velike Britanije, Egipta, Kine, Japana i SAD. Na svjetskom tržištu pojavio se i s kolekcijama kozmetičkih i higijenskih pripravaka u kojima je jedan od sastojaka bio fluid. Bogatstvo koje je ostvario poduzetničkim djelovanjem iskoristio je za izgradnju arhitektonski iznimno vrijednih građevina koje je dao graditi u stilovima karakterističnima za njegova života (historicizam, secesija, jugendstil). Riječ je o dvokatnici na Tomislavovu trgu koju je projektirala tvrtka »Hönigsberg i Deutsch«, četverokatnice na uglu Trga bana Jelačića i Jurišićeve, u kojoj se danas nalazi Europski dom, i secesijske vile u Jurjevskoj, koja je nosila naziv »Feller Haus«, a projektirao ju je njegov polubrat Mathias, arhitekt iz Münchena. – Sin Kazimir, farmaceut (Donja Stubica, 1904 – logor Jasenovac, 1942). U međuratnom razdoblju bio je ljekarnik u Donjoj Stubici i član Ljekarničke komore. Dana 9. VII. 1941. zaveden je kao »polužidov« u popis neophodnih stručnjaka, ali unatoč tomu deportiran je iz Zagreba u logor Jasenovac, moguće kao talac, gdje je stradao. – Sin Vladimir, arhitekt i komunistički aktivist (?Donja Stubica, 16. II. 1902 – Topusko, 1944). Kao aktivan član KPJ u međuratnom razdoblju više je puta bio uhićivan. Jedno je vrijeme tijekom II. svj. rata djelovao u Sušaku, gdje je navodno surađivao s brit. obavještajnom službom. Poginuo je 1944. kao pripadnik NOVJ.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 198/1941.

LIT.: Balkanski vojaški poligon. Ljubljana 1998. – S. Fatović-Ferenčić i J. Ferber Bogdan: Ljekarnik Eugen Viktor Feller. Medicus, 6(1997) 2. – M. Kolar-Dimitrijević i S. Fatović-Ferenčić: Feller, Eugen Viktor. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – S. Fatović-Ferenčić i J. Ferber Bogdan: Building investments of Eugen Viktor Feller – the pioneer of industrial drug production in Croatia. 34th International Congress for the History of Pharmacy. Florence 1999. – Feller, Eugen Viktor. Hrvatska enciklopedija, 3. Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – L. Lončar: Ljekarna Eugena Viktora Fellera u Donjoj Stubici. Informatica museologica, 40(2009) 1/2.

FELLER, Ferdinand (Ferdo), farmaceut (Grubišno Polje, 1. VI. 1897 – Zagreb, 6. IV. 1960). Sin → Eugena Viktora i Ide rođ. Oemichen, brat → Vilima, → Miroslava i → Marijana. Studij kemije upisao 1915. u Zagrebu, a 1917. nastavio farmaceutske i kemijske studije u Beču, gdje je 1919. stekao diplomu magistra farmacije. Radio je na sintezi organskih lijekova u zavodima u Beču, a nakon povratka s odsluženja voj. roka radio je u očevoj ljekarni u Donjoj Stubici te kraće vrijeme u ljekarni u Sarajevu. Ubrzo se doselio u Zagreb, gdje je radio kao kemičar u poduzećima za eksploataciju nafte. God. 1941. u kuću u Jurjevskoj ul. u Zagrebu uselili su se pripadnici Ustaške mladeži, a njemu je ostavljena jedna soba na korištenje. Mobiliziran je u voj. bolnicu u Turopolju, a od 1942. ponovno je u očevoj ljekarni u Donjoj Stubici. Po svršetku II. svj. rata bio je šef propagande u tvornici »Biljana« i vanjski suradnik za propagandu tvornice »Ghetaldus« u Zagrebu. Od 1958. do 1960. radio je kao upravitelj ljekarni u Sloveniji. Kao jedan od naših prvih stručnjaka za propagandu i reklamu razložio je prednost kolektivne farmaceutske propagande pred individualnom. Surađivao je u ljekarničkim glasilima Apotekarski vjesnik (1936) i Medika (1948–49).

DJELA: Apotekarska kolektivna propaganda. Zagreb 1935.

LIT.: M. Berkeš: Početak apotekarske kolektivne propagande. Farmaceutski vjesnik, 29(1939) 1. – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – J. Horvat: Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945. Zagreb 1989. – M. Kolar-Dimitrijević i S. Fatović-Ferenčić: Feller, Ferdinand. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.

FELLER, Marijan, pijanist, glazb. pedagog i pisac (Donja Stubica, 19. I. 1903 – Sarajevo, 9. V. 1974). Sin → Eugena Viktora i Ide rođ. Oemichen, brat → Vilima, → Miroslava i → Ferdinanda. Studij glasovira završio je 1923. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi → E. Krautha i Svetislava Stančića. Godinu dana usavršavao se u Parizu, a od 1926. nastupao je na solističkim koncertima. Sa suprugom, pijanisticom Dorom Gušić (Gussich) od 1928. vodio vlastiti Klavirski studio, te s polaznicima, sve do sredine II. svj. rata, priređivao javne koncerte. Nakon rata bio je profesor na Srednjoj glazbenoj školi, od 1948. docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a od 1958. do smrti profesor i pročelnik glasovirskog odsjeka na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Tijekom karijere izvodio je, uz klasični repertoar, pretežito skladbe romantičara (Frédéric Chopin, Robert Schumann, Franz Liszt), impresionista i suvremenih skladatelja. Isticana je njegova pijanistička nadarenost, glazbenost i smisao za zvukovno nijansiranje. U najbolje su mu interpretacije kritičari ubrajali djela francuskih i suvremenih skladatelja (Claude Debussy, Maurice Ravel, Aleksandr Skrjabin, Sergej Prokofjev, Igor Stravinski). Pod inicijalima A. S. objavljivao je u Krležinu mjesečniku Književna republika (1924–25) oštre kritičke tekstove o koncertima i glazb. prilikama u nas. Polemičke članke pisao je i u Jutarnjem listu 1930-ih. Kao pedagog odgojio je nekoliko naraštaja pijanista.

DJELA: Ljestvice, 1–2. Zagreb 1954.

LIT.: L. Šafranek-Kavić: Marijan Feller. Klavirno veče. Obzor, 67(1926) 19. – P. Markovac: Dva domaća koncerta. Riječ, 24(1928) 266. – M. Majer: Drei Klavierkonzerte Marijan Fellers. Morgenblatt, 46(1931) 89. – B. Ivakić: Koncerat Dore Gussich i Marijana Fellera. Hrvatska revija, 7(1934) 2. – Feller, Marijan. Muzička enciklopedija, 1. Zagreb 1971. – I. Ajanović-Malinar: Feller, Marijan. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Feller, Marijan. Hrvatska enciklopedija, 3. Zagreb 2001.

FELLER, Miroslav (Fritz), književnik, publicist i estetičar (Donja Stubica, 5. III. 1901 – Silba, 30. V. 1961). Sin → Eugena Viktora i Ide rođ. Oemichen, brat → Vilima, → Ferdinanda i → Marijana. Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je započeo i studij medicine, koji nije dovršio. Od 1922. do 1924. boravio je u Beču, gdje je studirao filozofiju i medicinu, slušao predavanja Sigmunda Freuda i surađivao u listu Der Abend. Vrativši se u Zagreb, postupno se počeo baviti proučavanjem uloge reklame u suvremenom gospodarstvu i u javnom životu. Krajem 1928. u Zagrebu je osnovao Zavod za znanstveno proučavanje reklame i umjetničku reklamnu produkciju »Imago« u kojem s grafičkim suradnicima (Sergije Glumac, Anka Krizmanić i dr.) razvija moderne tržišne vizualne komunikacije. Na tom je području bio jedan od prvih teoretičara i praktičara u Hrvatskoj. Stručni časopis Reklama, što ga je pokrenuo 1929. u Zagrebu, bio je prvi te vrste u tadašnjoj Jugoslaviji. Godinu potom u Berlinu je pokrenuo sličan časopis Werbeberater. Do 1936. živio je u Švicarskoj i Parizu, a posjetio je i SSSR. Nakon povratka, povukao se na Mljet, gdje ga je zaokupljao sociološki pokus osnivanja ribarske zadruge. Za tal. okupacije u II. svj. ratu isprva bio u logorima (Mamula, Visco kraj Udina), a 1943. pridružio se slov. partizanima. Zbog psihoanalitičke i nedogmatske marksističke orijentacije F. je u prvim poratnim godinama bio zatvoren u Beogradu (1946–49), a potom je poslan na prisilni rad. Razmjerno slobodno razdoblje javnoga djelovanja u njegovu životu odvijalo se 1953–56, kad je privlačio pažnju svojim člancima i predavanjima, napose o estetskim temama (književnosti, slikarstvu, glazbi), radovima u kojima se očitovao misaoni sinkretizam, spoj psihoanalitičke teorije umjetnosti, opće antropologije i psihološkoga tumačenja društvenih pojava. Nakon 1956. ponovno se povukao u jadransku osamu, na otok Silbu, gdje je i umro. Njegov je način života oscilirao između potrebe za dinamikom modernog svijeta i povlačenja u osamu. Osim na hrvatskom znatan broj publikacija objavio i na njemačkom. U Beču je tako 1933. objavio knjigu Hitler und die Zukunft koja kritički progovara o Adolfu Hitleru i predstavlja vrijedan dokument vremena. Hrvatske su mu publikacije uvelike marginalizirane. Mnoga djela pripovjedne proze te dramska djela ostala su mu neobjavljena, a dio ih je napisao i pod pseudonimom Miroslav Evgenijić Godovsky.

DJELA: Vapaji za nadčovjekom. Bjelovar 1920 (pod pseudonimom). – Antisemitismus. Berlin 1931. – Psychodynamik der Reklame. Bern 1932. – Das Unbehagen in der Zivilisation. Bern 1933. – Psychodynamik des primitiven Denkens. Leipzig–Beč 1933. – Don Quijote na otoku Mljetu. 1939 (rukopis). – Bit kulture. Zagreb 1946. – Osnovi dijalektičko-materijalističke teorije života, svijesti i spoznaje. Zagreb 1946. – Pjesme iz lirskog dnevnika. Zagreb 1961.

LIT.: N. Batušić: Hrvatska kazališna kritika. Zagreb 1971. – O. Davičo: Rituali umiranja jezika. Beograd 1974. – Z. Posavac: Umjetnost i psihoanaliza. Republika, 33(1977) 1/2. – S. Lasić: Krležologija, 4. Zagreb 1993. – I. Reberski: Anka Krizmanić. Zagreb 1993. – B. Matan: Feller, Miroslav. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Z. Posavac: Feller, Miroslav. Krležijana, 1. Zagreb.

FELLER, Vilim (William, Willy), matematičar (Zagreb, 7. VII. 1906 – New York, 14. I. 1970). Sin → Eugena Viktora i Ide rođ. Oemichen, brat → Miroslava, → Ferdinanda i → Marijana. Kršten je 1906. u crkvi sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu. Po završetku zagrebačke I. gimnazije 1923, studirao je matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1923–25. Studij je nastavio i 1926. doktorirao tezom Über algebraisch rektifizierbare transzendente Kurven na Sveučilištu u Göttingenu, gdje je dvije godine bio asistent Richarda Couranta. God. 1928. habilitirao je za docenta čiste i primijenjene matematike na Sveučilištu u Kielu, gdje je također bio ravnatelj Instituta za primijenjenu matematiku i član ispitnoga povjerenstva za srednjoškolske nastavnike. Nakon dolaska nacionalsocijalista na vlast, odbio je položiti službenu prisegu pa je 1933. otpušten. God. 1933–34. radio je u Carlsbergovu institutu za matematiku u Kopenhagenu, a 1934–39. predavao na sveučilištima u Stockholmu i Lundu. Nakon toga otišao u SAD, gdje je 1939–44. bio profesor na Brown University u Providenceu, Rhode Island. God. 1939. pokrenuo i uređivao Mathematical Reviews, danas jedan od najpriznatijih referentnih matematičkih časopisa u svijetu. Za profesora Cornell University u Ithaci, New York, izabran je 1945, a 1950. je prešao na Princeton University, New Jersey, gdje je ostao do kraja života. Kao gostujući profesor predavao je i na Rockefeller University u New Yorku 1965/66. i 1967/68. Održavao je veze sa Sveučilištem u Zagrebu, gdje je bio čest gost i predavač. Objavio je 104 rada iz različitih područja matematike i njezinih primjena u drugim znanostima. God. 1935, potaknut radom Andreja Nikolajeviča Kolmogorova, definitivno se orijentirao prema teoriji vjerojatnosti i matematičkoj statistici, područjima na kojima je stekao svjetsko ime. Glavni su mu radovi o centralnom graničnom teoremu, o zakonu ponovljenog logaritma, o zakonu velikih brojeva, stohastičkim procesima, teoriji grupa i parcijalnim diferencijalnim jednadžbama. Istraživao je primjenu teorije vjerojatnosti u prirodnim znanostima i dobro poznavao biologiju, napose se bavio genetikom. Osim toga bavio se teorijom difuzije, njezinom vezom s Markovljevim procesima te njihovim primjenama u fizici. Kombinirajući funkcionalnu analizu, diferencijalne jednadžbe i teoriju vjerojatnosti, predočivao je proces difuzije kao Markovljev proces, a kao proces difuzije prikazivao je također procese rađanja i umiranja. Autor je svjetski priznate i prevođene monografije An Introduction to Probability Theory and Its Applications. Surađivao je u periodici Mathematische Zeitschrift (1928, 1935–37), Mathematische Annalen (1930, 1932, 1936), Sitzungsberichten der Preussischen Akademie der Wissenschaften Phys.-Math. Klasse (1932), Acta mathematica (1934–35), Bulletin international de l’Académie yougoslave des sciences et des beaux-arts. Classe des sciences mathématiques et naturelles (1934), Fundamenta mathematicae (1934, 1939), Rad JAZU (1934, 1939), Acta litterarum ac scientiarum Regiae universitatis Hungaricae Francisco-Iosephinae. Sectio scientiarum mathematicarum (1937), Statistical Research Memoirs (1938), Acta biotheoretica (1939 –40), Duke Mathematical Journal (1939), Physical Review (1940), Transactions of the American Mathematical Society (1940, 1943, 1949, 1954, 1956), Annals of Mathematical Statistics (1941, 1943, 1945, 1947–48, 1950–51, 1959), Quarterly of Applied Mathematics (1943, 1951), Bulletin of the American Mathematical Society(1945, 1949, 1955), Annals of Mathematics (1946, 1951–55, 1957–58, 1970), American Mathematical Monthly (1947, 1951, 1966, 1968), Illinois Journal of Mathematics (1957–59), Zeitschrift für Wahrscheinlichkeitstheorie und verwandte Gebiete (1968–70). Bio je dopisni član JAZU (danas HAZU), član Nacionalne akademije znanosti u Washingtonu, Američke akademije znanosti i umjetnosti u Bostonu, Danske akademije znanosti, Kraljevskoga statističkog društva u Londonu i počasni član Londonskoga matematičkog društva. Također je biran za upravitelja Američkoga matematičkog društva i predsjednika Instituta matematičke statistike (1946). God. 1970. dobio je Nacionalnu medalju za znanost koju je ustanovio Kongres, a dodjeljuje ju predsj. SAD za istaknut prinos u fizikalnim, biološkim, matematičkim i tehničkim znanostima. Mnogi važni matematički pojmovi nose njegovo ime, poput: Feller’s process, Feller’s transition function, Feller’s semigroup, Feller’s property, Feller-Tornierove konstante, a jednom je asteroidu 1996. dano ime 21276 Feller (1996 TF5).

DJELA: An Introduction to Probability Theory and Its Applications (Uvod u teoriju vjerojatnosti i njezine primjene), 1. New York 1950, 19572, 19673; 2. 1966, 19722.

LIT.: William Feller, 1907–1970. The American Statistician. 24(2)1970. – Istaknuti hrvatski znanstvenici u Americi (Distinguished Croatian Scientists in America). Zagreb 1997. – M. Buljan-Klaić: Feller, Vilim. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Feller, Vilim. Hrvatska enciklopedija, 3. Zagreb 2002. – http://e.math.hr/feller/index.html, pristupljeno 14. III. 2012.