FELLER, Vilim (William, Willy), matematičar (Zagreb, 7. VII. 1906 – New York, 14. I. 1970). Sin → Eugena Viktora i Ide rođ. Oemichen, brat → Miroslava, → Ferdinanda i → Marijana. Kršten je 1906. u crkvi sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu. Po završetku zagrebačke I. gimnazije 1923, studirao je matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1923–25. Studij je nastavio i 1926. doktorirao tezom Über algebraisch rektifizierbare transzendente Kurven na Sveučilištu u Göttingenu, gdje je dvije godine bio asistent Richarda Couranta. God. 1928. habilitirao je za docenta čiste i primijenjene matematike na Sveučilištu u Kielu, gdje je također bio ravnatelj Instituta za primijenjenu matematiku i član ispitnoga povjerenstva za srednjoškolske nastavnike. Nakon dolaska nacionalsocijalista na vlast, odbio je položiti službenu prisegu pa je 1933. otpušten. God. 1933–34. radio je u Carlsbergovu institutu za matematiku u Kopenhagenu, a 1934–39. predavao na sveučilištima u Stockholmu i Lundu. Nakon toga otišao u SAD, gdje je 1939–44. bio profesor na Brown University u Providenceu, Rhode Island. God. 1939. pokrenuo i uređivao Mathematical Reviews, danas jedan od najpriznatijih referentnih matematičkih časopisa u svijetu. Za profesora Cornell University u Ithaci, New York, izabran je 1945, a 1950. je prešao na Princeton University, New Jersey, gdje je ostao do kraja života. Kao gostujući profesor predavao je i na Rockefeller University u New Yorku 1965/66. i 1967/68. Održavao je veze sa Sveučilištem u Zagrebu, gdje je bio čest gost i predavač. Objavio je 104 rada iz različitih područja matematike i njezinih primjena u drugim znanostima. God. 1935, potaknut radom Andreja Nikolajeviča Kolmogorova, definitivno se orijentirao prema teoriji vjerojatnosti i matematičkoj statistici, područjima na kojima je stekao svjetsko ime. Glavni su mu radovi o centralnom graničnom teoremu, o zakonu ponovljenog logaritma, o zakonu velikih brojeva, stohastičkim procesima, teoriji grupa i parcijalnim diferencijalnim jednadžbama. Istraživao je primjenu teorije vjerojatnosti u prirodnim znanostima i dobro poznavao biologiju, napose se bavio genetikom. Osim toga bavio se teorijom difuzije, njezinom vezom s Markovljevim procesima te njihovim primjenama u fizici. Kombinirajući funkcionalnu analizu, diferencijalne jednadžbe i teoriju vjerojatnosti, predočivao je proces difuzije kao Markovljev proces, a kao proces difuzije prikazivao je također procese rađanja i umiranja. Autor je svjetski priznate i prevođene monografije An Introduction to Probability Theory and Its Applications. Surađivao je u periodici Mathematische Zeitschrift (1928, 1935–37), Mathematische Annalen (1930, 1932, 1936), Sitzungsberichten der Preussischen Akademie der Wissenschaften Phys.-Math. Klasse (1932), Acta mathematica (1934–35), Bulletin international de l’Académie yougoslave des sciences et des beaux-arts. Classe des sciences mathématiques et naturelles (1934), Fundamenta mathematicae (1934, 1939), Rad JAZU (1934, 1939), Acta litterarum ac scientiarum Regiae universitatis Hungaricae Francisco-Iosephinae. Sectio scientiarum mathematicarum (1937), Statistical Research Memoirs (1938), Acta biotheoretica (1939 –40), Duke Mathematical Journal (1939), Physical Review (1940), Transactions of the American Mathematical Society (1940, 1943, 1949, 1954, 1956), Annals of Mathematical Statistics (1941, 1943, 1945, 1947–48, 1950–51, 1959), Quarterly of Applied Mathematics (1943, 1951), Bulletin of the American Mathematical Society(1945, 1949, 1955), Annals of Mathematics (1946, 1951–55, 1957–58, 1970), American Mathematical Monthly (1947, 1951, 1966, 1968), Illinois Journal of Mathematics (1957–59), Zeitschrift für Wahrscheinlichkeitstheorie und verwandte Gebiete (1968–70). Bio je dopisni član JAZU (danas HAZU), član Nacionalne akademije znanosti u Washingtonu, Američke akademije znanosti i umjetnosti u Bostonu, Danske akademije znanosti, Kraljevskoga statističkog društva u Londonu i počasni član Londonskoga matematičkog društva. Također je biran za upravitelja Američkoga matematičkog društva i predsjednika Instituta matematičke statistike (1946). God. 1970. dobio je Nacionalnu medalju za znanost koju je ustanovio Kongres, a dodjeljuje ju predsj. SAD za istaknut prinos u fizikalnim, biološkim, matematičkim i tehničkim znanostima. Mnogi važni matematički pojmovi nose njegovo ime, poput: Feller’s process, Feller’s transition function, Feller’s semigroup, Feller’s property, Feller-Tornierove konstante, a jednom je asteroidu 1996. dano ime 21276 Feller (1996 TF5).
DJELA: An Introduction to Probability Theory and Its Applications (Uvod u teoriju vjerojatnosti i njezine primjene), 1. New York 1950, 19572, 19673; 2. 1966, 19722.
LIT.: William Feller, 1907–1970. The American Statistician. 24(2)1970. – Istaknuti hrvatski znanstvenici u Americi (Distinguished Croatian Scientists in America). Zagreb 1997. – M. Buljan-Klaić: Feller, Vilim. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Feller, Vilim. Hrvatska enciklopedija, 3. Zagreb 2002. – http://e.math.hr/feller/index.html, pristupljeno 14. III. 2012.