Kategorija: L

LEDERER, Armin Lavoslav, liječnik, žid. aktivist i javni djelatnik (Vinkovci, 21. VII. 1863 – Vinkovci, 22. IX. 1935). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vinkovcima, a studij medicine u Zagrebu. Kao liječnik ukupno je službovao punih 47 godina, od toga čak 36 godina kao liječnik Okružnoga ureda u Vinkovcima. Bio je dugogodišnji predsjednik ŽO u Vinkovcima i mohel. Za njegova mandata izgrađena je sinagoga. Po opredjeljenju bio je cionist, prvi je od desetorice vinkovačkih Židova koji je 1904. tražio odobrenje za rad lokalnoga cionističkog društva. God. 1900. bio je član utemeljitelj Matice hrvatske te 1908. član potpomagatelj Hrvatskoga pjevačkoga i tamburaškoga društva »Relković« u Vinkovcima. Polemizirao je 1909. s vinkovačkim župnikom zbog njegovih protužidovskih stajališta. Stručne članke objavljivao je u Liječničkom vjesniku (1898, 1914). – U braku s Emmy (Etelkom) rođ. Varga (Kula, Srbija, 1874 – ?, 1941–1945) imao je dvije kćeri. Starija kći Olga bila je učiteljica glasovira i supruga vinkovačkoga liječnika → Lava Schwarza, a od 1932. zagrebačkoga odvjetnika Karla Spillera, a mlađa Emmy supruga Feliksa Bauma, sina → Salamona. Uoči II. svj. rata njegova udovica preselila se u Zagreb, gdje je dočekala uspostavu NDH te stradala u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28058.

LIT.: T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LEDERER, Branko, ginekolog (Osijek, 15. IV 1946). Sin Ladislava i Mire rođ. Samek. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1970, gdje je 1977. specijalizirao ginekologiju i opstetriciju. Usavršavao je laparoskopiju u Londonu 1978. Poslijediplomski studij perinatologije i neonatologije završio je u Zagrebu 1979. Od završetka studija radi u Odjelu za ginekologiju i porodništvo KBC Osijek kao voditelj Odjela 1989–93, a 1982–89. i od 1993. voditelj Odsjeka za operacijski dovršene porođaje Odjela za ginekologiju i porodništvo KBC Osijek. Vlasnik je privatne ginekološke klinike u Ul. sv. Ane u Osijeku. Sudionik je mnogobrojnih stručnih kongresa. Član je Hrvatskoga liječničkoga zbora i Društva ginekologa Hrvatske. – Otac Ladislav (Laci), dermatovenerolog (Belišće, 22. XII. 1915 – Osijek, 20. IX. 1953). Sin Samuila i Piroške rođ. Schossberger. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku, a Medicinski fakultet u Zagrebu upisao je 1934, a diplomirao 1945/46. i specijalizirao dermatovenerologiju. Po uspostavi NDH kao član tzv. leteće ekipe pomagao je pri smještaju žena i djece prispjelih u sabirni logor u Đakovu, a krajem 1941. u ekipi žid. liječnika poslan je u sela Jakeš i Podnoblje u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U travnju 1943. pridružio se partizanima djelujući kao referent saniteta 6. proleterske istočnobosanske brigade 17. divizije. Po završetku II. svj. rata, djelovao je kao major u sanitetu JNA, a 1948–53. radio je u splitskoj voj. bolnici. – Majka Mira, medicinska sestra (Vrbovsko, 10. IV. 1921 – Osijek, 23. V. 2000). Kći → R. Sameka i Ele rođ. Schulhof. Maturirala je u požeškoj gimnaziji i udala se u ljeto 1941. za Ladislava Lederera. Ubrzo je bila internirana u logor Stara Gradiška, gdje je 25. II. 1942. rodila sina, koji je ubrzo umro. Uz pomoć liječnika → Herbeta Krausa sa suprugom je bila poslana u BiH. U travnju 1943. priključila se partizanima djelujući kao bolničarka u bolnici 6. proleterske istočnobosanske brigade 17. divizije, a potom referentica saniteta bataljona te divizije. Po završetku II. svj. rata vratila se u Osijek, a 1948–53. djelovala u Splitu. Nakon suprugove smrti vratila se u Osijek i upisala Višu školu za medicinske sestre u Zagrebu. Od 1. VII. 1957. do umirovljenja 1986. bila je gl. medicinska sestra u osječkoj Općoj bolnici.

LIT.: V. Utvić: Povijest bolničkih ustanova u Osijeku od 1874–1974. Osijek 1974. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Lederer, Branko. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994.

LEDERER, Ernest (Ruben), obrtnik (Zagreb, 1. XI. 1917 – okolica Siska, V. 1945). Sin Vatroslavov. Od 1941. u braku je s Mirom rođ. Altarac, privatnom namještenicom u zagrebačkoj trgovini obuće. Po uspostavi NDH sa suprugom je iz Zagreba prebjegao u Hrvatsko primorje te su bili internirani u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao borac Židovskoga rapskoga bataljona i 7. banijske divizije. Poginuo je u borbi s njem. snagama u okolici Siska posljednjih dana II. svj. rata. Supruga je bila bolničarka 4. brigade 7. divizije. Njezina je daljnja sudbina nepoznata.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LEDERER, Fedor, javni djelatnik (Zagreb, 29. XI. 1925 – Pariz, 20. II. 2017). Sin Stjepana (Stephana) i Eleonor (Elle), kćeri → A. Schreinera. Osnovnu školu pohađao je u Zagrebu, a 1935. djed ga je poslao na školovanje u internat u Švicarskoj, otkuda se vraća 1939. te se seli u Split, gdje mu je nakon rastave radila majka. Ubrzo po uspostavi tal. fašističke vlasti u travnju 1941. interniran je u radni logor Castelnuovo Don Bosco, na sjev. Italije. U studenom 1942. bježi iz logora, prelazi franc. granicu kraj Ventimiglie i smješta se kod rodbine u Monacu. Nakon iskrcavanja saveznika na jugu Francuske u kolovozu 1944, vojska SAD angažirala ga je kao prevodioca na aerodromu Marignane kraj Marseillea. Ondje se susreo s majkom koja je 1941. preko Barija deportirana na Lipare, gdje je provela rat, a nakon oslobođenja je angažirana kao liječnica u brit. vojsci. Potkraj 1944. počinje raditi za Haganu, žid. organizaciju kojoj je cilj bio prebacivanje preživjelih iz Holokausta s juga Francuske u Palestinu, a od ljeta 1946. za JOINT, amer. židovsku organizaciju koja je pomagala Židovima u Europi, a imala sjedište u Milanu. Posebno se angažirao oko oboljelih od tuberkuloze. Od sljedeće god. radi za argentinsku državnu brodarsku tvrtku sa sjedištem u Parizu, a od 1956. za indijsku zračnu kompaniju »Air India«. Zbog prirode posla seli iz Pariza u Hamburg i potom u Ženevu. Od 1961. radi kao savjetnik za odnose s javnošću u Uredu komesarijata UN za izbjeglice u Ženevi, a od 1965. kao gl. tajnik Svjetskoga savjeta za menadžment CIOS, u kojem ostaje do 1977. Tada prelazi u baselski tjednik Journal pour le Transport International kao savjetnik za međunarodne odnose. Nakon umirovljenja živi u franc. gradiću Confolens, a od 2000. u Parizu. Životni put opisao je u knjizi La cinquième generation (Paris 2014).

LIT.: http://prabook.org/web/person-view.html?profile Id=758384, pristupljeno 22. X. 2015.

LEDERER, Gordan, novinar, televizijski i filmski snimatelj (Zagreb, 21. IV. 1958 – kraj Hrvatske Kostajnice, 8. VIII. 1991). Sin Prvislavov. Diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu 1989. Fotografijom i amaterskim filmom bavio se od kraja 1970-ih. Bio je reporter nekoliko listova. Bavio se i grafičkim dizajnom. U kratkoj je snimateljskoj karijeri na televiziji dao nekoliko vrijednih ostvarenja (putopisna serija Tunguska katastrofa snimljena u sibirskoj tajgi i dr.). Tijekom Domovinskoga rata bio je ratni izvjestitelj. Uoči pogibije snimio je dokumentarni film Banijska praskozorja, koji se bavio prvim danima rata. Film je postao slikovna metafora početka Domovinskoga rata i stvaranja Hrvatske vojske. Ubijen je hicem iz snajpera prilikom snimanja na bojištu kraj Hrvatske Kostajnice. Njegova je smrt dobila iznimnu medijsku pozornost, a na mjestu njegove pogibije podignuto je spomen-obilježje u obliku metalnoga križa, a 2015. spomenik »Slomljeni pejzaž«. U Zagrebu (1992) i Genovi (1993) priređena je posmrtna izložba njegovih radova. Posmrtno mu je podijeljeno i Posebno priznanje HND za osobite zasluge na području novinarstva u Domovinskom ratu.

LIT.: V. Flego: Lederer, Gordan. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. Zagreb 1995. – Lederer, Gordan. Leksikon radija i televizije. Zagreb 2006. – P. Požar: Lederer, Gordan. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001.

LEDERER, Hinko, kolekcionar, numizmatičar i žid. aktivist (Hrvatska Kostajnica, 18. V. 1886 – Beograd, 16. IV. 1979). Gimnaziju i Višu trgovačku školu (1905) završio je u Zagrebu, a u Leipzigu i Berlinu studirao je agronomiju. Od 1931. živio je s obitelji u Zagrebu, gdje je bio aktivan član cionističko-revizionističkoga pokreta. Nakon kongresa cionista u Luzernu i kongresa cionista-revizionista u Beču objavio je u Jevrejskom glasu članak Zašto iz Lucerna a ne iz Beča da vodi put u Cijon (1935). Već je tada bio priznati numizmatičar; u povodu 50. rođendana numizmatičari su mu iskovali medalju (1936). Sakupio je veliku umjetničku zbirku, osobito slikara mlađe generacije te zbirku oružja. Objavljivao je u časopisu Numizmatičke vijesti (1939). Također je posjedovao trgovinu sirovom kožom u Zagrebu u Ul. Mošinskoga (danas Nazorova ul.). Po uspostavi NDH rekviriran mu je automobil marke »Adler« te predan na uporabu Zapovjedništvu Ustaškoga odreda, a numizmatička zbirka, skulpture i umjetničke slike iz stana stavljene su pod zaštitu Ministarstva prosvjete u Gipsoteku grada Zagreba. Prijavu imovine ustaškim vlastima umjesto njega u lipnju 1941. podnio je njegov punomoćnik i skladištar u trgovini → Marko Lederer, dok je on sa suprugom Irmom pravodobno izbjegao na Korčulu, potom u Italiju, odakle se naposljetku iselio u Izrael. Od 1952. živio je u Beogradu. Svoje preostale umjetnine poklonio je JIM u Beogradu, gdje mu je posvećena soba. Imao je kćeri → Ruth Lederer-Davičo, Sonju i Edu (Hrvatska Kostajnica, 1919 – Jeruzalem, 2010).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684.

LIT.: I. Armanda i I. Mirnik: Lederer, Hinko. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

LEDERER, Irma, pjesnikinja (Vinkovci, 1886 – Zagreb, 14. II. 1954). Prve aforizme i pjesme u prozi (Leptir, Propali genij, Bijedno srce, Umjetnik i njegovi prijatelji, Nebo) objavila je u Pobratimu 1913–1914, a 1916. pjesme Sutrašnji dan, Nada i Zarobljeni slavuj. Aforizme objavljuje u Ženskom svijetu 1918. i Jugoslavenskoj njivi 1919, a na njem. jeziku u Der Morgen 1926. God. 1940. objavila je aforizme u Hrvatskoj zori i u 7 dana. Te je godine u Hrvatskoj zori objavila pjesme Križ božji i Prosjakinja, a u Sedam dana 1941. pjesme Prosjakinja i Starica.

DJELA: Pjesme u prozi i aforizmi. Zagreb 1940.

LEDERER, Ivo (John), povjesničar (Zagreb, 11. XII. 1929 – New York, 18. VI. 1998). Sin pravnika Ota i arhitektice Ruže rođ. Oppenheim. Po uspostavi NDH s roditeljima i sestrom Mirom prebjegao je u Italiju, a 1944. obitelj se preselila u SAD. Diplomirao je na Sveučilištu Colorado 1951. i doktorirao 1957. modernu diplomatsku povijest na Sveučilištu Princeton. Bio je profesor na sveučilištima Princeton (1956–57), Yale (1957–65) i Stanford (1965–77) na kojem je suosnovao Centar za ruske i istočnoeuropske studije i bio mu prvi ravnatelj (1969–72). Istodobno je 1972–76. radio u odsjeku za europske i međunarodne odnose Zaklade »Ford«, osiguravši jednu od prvih donacija dubrovačkom Interuniverzitetskom centru. Za knjigu Yugoslavia at the Paris Peace Conference, u kojoj je dao prikaz diplomatske povijesti Jugoslavije i njezine uloge na Mirovnoj konferenciji u Parizu nakon I. svj. rata, primio je nagradu »Louis Beer« Američkoga povijesnoga društva. Također je bio urednik nekoliko zapaženih knjiga, među ostalima: The Versailles Settlement. Was it Doomed to Failure? (Boston 1960), Russian Foreign Policy. Essays in Historical Perspective (New Jersey 1962), i Nationalism in Eastern Europe (s P. F. Sugar, Seattle 1969). Od 1977. radio je kao međunarodni savjetnik. Za svoj je doprinos povijesti, politici i književnosti dobio nagradu »United Nations Society of Writers«. – Otac Oto (Oton), pravnik (Zagreb, 11. II. 1897 – New York, II. 1978). Sin Josipov. Sa suprugom Ružom rođ. Oppenheim imao je kćer Miru i sina Ivu. Nakon završena Pravnoga fakulteta u Zagrebu 1927, radio je kao odvjetnički vježbenik u odvjetničkom uredu → P. Neubergera, a od 1932. → Marka Horna. Odobrenje za samostalno obavljanje odvjetničkoga zvanja dobio je od Advokatske komore u Zagrebu 1937, a odvjetnički mu je ured bio u Gundulićevoj ul. u Zagrebu. Bio je zastupnik zagrebačke Tvornice sapuna i kemičkih proizvoda »Hugo Blühweiss« i član Nadzornoga odbora tvornice leda u Zagrebu. Po uspostavi NDH, u travnju 1941, uhićen je sa skupinom zagrebačkih odvjetnika, no otkupninu je platila ŽOZ poč. lipnja te je bio pušten. Brisan je iz Odvjetničkog imenika 30. VI. 1941. »jer se odrekao advokature«. S obitelji je prebjegao u Italiju, oslobođenje Italije dočekao je u Rimu, a 1944. u Napulju se s obitelji ukrcao na brod »Henry Gibbons« kojim su, po nalogu predsjednika Franklina D. Roosevelta, iz Europe u SAD bili prebačeni ranjeni amer. vojnici i 982 žid. izbjeglica. Nakon godinu dana u izbjegličkom kampu Oswego, 17. I. 1946. dobio je dozvolu za useljenje u SAD, a 12. VII. 1951. sa suprugom je dobio rješenje o naturalizaciji. – Majka Ruža rođ. Oppenheim, arhitektica (Dugo Selo, 11. V. 1901 – New York, VI. 1984). U međuratnom razdoblju bila je vlasnica poduzeća »Laboritas« i zastupnica poduzeća »Elektro Thermit G.m.b.H. Berlin-Tempelhof«. Po uspostavi NDH ostala je bez namještenja te zatražila privremenu obustavu rada na godinu dana. S obitelji je prebjegla u Italiju i SAD te je 12. VII. 1951. dobila rješenje o naturalizaciji.

DJELA: Yugoslavia at the Paris Peace Conference. A Study in Frontiermaking. New Jersey 1963.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684. – Obrazac o naturalizaciji u SAD. – Podaci o ulazniku S. Armstrong, B. Polić i J. Lederer. – Register of Survivors, Pinkas HaNitzolim, 1–2. 1945, Foreign Jews in Rome, 6A, 77.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – R. Gruber: Haven. The Unknown Story of 1,000 World War II Refugees. New York 1983. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – J. Lederer: Roma e Libera! Viva l’Italia. Ibid., 1994, 4. VI. – H. B. Noble: (Nekrolog). The New York Times, 1998, 25. VI. – P. Radonić Vranjković: Lederer Ivo John. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

LEDERER, Makso, žid. aktivist (?, 1881 – Zagreb, 26. II. 1935). Bio je član Predstojništva JVO u Zagrebu i »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit.

LIT.: Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3.

LEDERER, Marko (Prijedor, BiH, 25. XII. 1894 – logor Jasenovac, 1942), zavičajnu pripadnost imao je u Čakovcu. Sa suprugom Terezijom rođ. Trautman (Murska Sobota, Slovenija, 1904 – logor Đakovo, 1942) imao je djecu Etelku (?Zagreb, 1924 – ?), Ladislava (?Zagreb, 1927 – ?), Dragutina (?Zagreb, 1930 – logor Đakovo, 1942) i Miroslava (?Zagreb, 1935 – logor Đakovo, 1942). Radio je kao skladištar sirove kože u trgovini → H. Lederera u Zagrebu te je kao njegov opunomoćenik u lipnju 1941. predao vlastima NDH prijavu imovine. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Kći Etelka i sin Ladislav stradali su 1942. na nepoznatom mjestu, a supruga i sinovi Dragutin i Miroslav 1942. u logoru Đakovo.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.