LEDERER, Fedor, javni djelatnik (Zagreb, 29. XI. 1925 – Pariz, 20. II. 2017). Sin Stjepana (Stephana) i Eleonor (Elle), kćeri → A. Schreinera. Osnovnu školu pohađao je u Zagrebu, a 1935. djed ga je poslao na školovanje u internat u Švicarskoj, otkuda se vraća 1939. te se seli u Split, gdje mu je nakon rastave radila majka. Ubrzo po uspostavi tal. fašističke vlasti u travnju 1941. interniran je u radni logor Castelnuovo Don Bosco, na sjev. Italije. U studenom 1942. bježi iz logora, prelazi franc. granicu kraj Ventimiglie i smješta se kod rodbine u Monacu. Nakon iskrcavanja saveznika na jugu Francuske u kolovozu 1944, vojska SAD angažirala ga je kao prevodioca na aerodromu Marignane kraj Marseillea. Ondje se susreo s majkom koja je 1941. preko Barija deportirana na Lipare, gdje je provela rat, a nakon oslobođenja je angažirana kao liječnica u brit. vojsci. Potkraj 1944. počinje raditi za Haganu, žid. organizaciju kojoj je cilj bio prebacivanje preživjelih iz Holokausta s juga Francuske u Palestinu, a od ljeta 1946. za JOINT, amer. židovsku organizaciju koja je pomagala Židovima u Europi, a imala sjedište u Milanu. Posebno se angažirao oko oboljelih od tuberkuloze. Od sljedeće god. radi za argentinsku državnu brodarsku tvrtku sa sjedištem u Parizu, a od 1956. za indijsku zračnu kompaniju »Air India«. Zbog prirode posla seli iz Pariza u Hamburg i potom u Ženevu. Od 1961. radi kao savjetnik za odnose s javnošću u Uredu komesarijata UN za izbjeglice u Ženevi, a od 1965. kao gl. tajnik Svjetskoga savjeta za menadžment CIOS, u kojem ostaje do 1977. Tada prelazi u baselski tjednik Journal pour le Transport International kao savjetnik za međunarodne odnose. Nakon umirovljenja živi u franc. gradiću Confolens, a od 2000. u Parizu. Životni put opisao je u knjizi La cinquième generation (Paris 2014).
LIT.: http://prabook.org/web/person-view.html?profile Id=758384, pristupljeno 22. X. 2015.