LEDERER, Ivo (John), povjesničar (Zagreb, 11. XII. 1929 – New York, 18. VI. 1998). Sin pravnika Ota i arhitektice Ruže rođ. Oppenheim. Po uspostavi NDH s roditeljima i sestrom Mirom prebjegao je u Italiju, a 1944. obitelj se preselila u SAD. Diplomirao je na Sveučilištu Colorado 1951. i doktorirao 1957. modernu diplomatsku povijest na Sveučilištu Princeton. Bio je profesor na sveučilištima Princeton (1956–57), Yale (1957–65) i Stanford (1965–77) na kojem je suosnovao Centar za ruske i istočnoeuropske studije i bio mu prvi ravnatelj (1969–72). Istodobno je 1972–76. radio u odsjeku za europske i međunarodne odnose Zaklade »Ford«, osiguravši jednu od prvih donacija dubrovačkom Interuniverzitetskom centru. Za knjigu Yugoslavia at the Paris Peace Conference, u kojoj je dao prikaz diplomatske povijesti Jugoslavije i njezine uloge na Mirovnoj konferenciji u Parizu nakon I. svj. rata, primio je nagradu »Louis Beer« Američkoga povijesnoga društva. Također je bio urednik nekoliko zapaženih knjiga, među ostalima: The Versailles Settlement. Was it Doomed to Failure? (Boston 1960), Russian Foreign Policy. Essays in Historical Perspective (New Jersey 1962), i Nationalism in Eastern Europe (s P. F. Sugar, Seattle 1969). Od 1977. radio je kao međunarodni savjetnik. Za svoj je doprinos povijesti, politici i književnosti dobio nagradu »United Nations Society of Writers«. – Otac Oto (Oton), pravnik (Zagreb, 11. II. 1897 – New York, II. 1978). Sin Josipov. Sa suprugom Ružom rođ. Oppenheim imao je kćer Miru i sina Ivu. Nakon završena Pravnoga fakulteta u Zagrebu 1927, radio je kao odvjetnički vježbenik u odvjetničkom uredu → P. Neubergera, a od 1932. → Marka Horna. Odobrenje za samostalno obavljanje odvjetničkoga zvanja dobio je od Advokatske komore u Zagrebu 1937, a odvjetnički mu je ured bio u Gundulićevoj ul. u Zagrebu. Bio je zastupnik zagrebačke Tvornice sapuna i kemičkih proizvoda »Hugo Blühweiss« i član Nadzornoga odbora tvornice leda u Zagrebu. Po uspostavi NDH, u travnju 1941, uhićen je sa skupinom zagrebačkih odvjetnika, no otkupninu je platila ŽOZ poč. lipnja te je bio pušten. Brisan je iz Odvjetničkog imenika 30. VI. 1941. »jer se odrekao advokature«. S obitelji je prebjegao u Italiju, oslobođenje Italije dočekao je u Rimu, a 1944. u Napulju se s obitelji ukrcao na brod »Henry Gibbons« kojim su, po nalogu predsjednika Franklina D. Roosevelta, iz Europe u SAD bili prebačeni ranjeni amer. vojnici i 982 žid. izbjeglica. Nakon godinu dana u izbjegličkom kampu Oswego, 17. I. 1946. dobio je dozvolu za useljenje u SAD, a 12. VII. 1951. sa suprugom je dobio rješenje o naturalizaciji. – Majka Ruža rođ. Oppenheim, arhitektica (Dugo Selo, 11. V. 1901 – New York, VI. 1984). U međuratnom razdoblju bila je vlasnica poduzeća »Laboritas« i zastupnica poduzeća »Elektro Thermit G.m.b.H. Berlin-Tempelhof«. Po uspostavi NDH ostala je bez namještenja te zatražila privremenu obustavu rada na godinu dana. S obitelji je prebjegla u Italiju i SAD te je 12. VII. 1951. dobila rješenje o naturalizaciji.
DJELA: Yugoslavia at the Paris Peace Conference. A Study in Frontiermaking. New Jersey 1963.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684. – Obrazac o naturalizaciji u SAD. – Podaci o ulazniku S. Armstrong, B. Polić i J. Lederer. – Register of Survivors, Pinkas HaNitzolim, 1–2. 1945, Foreign Jews in Rome, 6A, 77.
LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – R. Gruber: Haven. The Unknown Story of 1,000 World War II Refugees. New York 1983. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – J. Lederer: Roma e Libera! Viva l’Italia. Ibid., 1994, 4. VI. – H. B. Noble: (Nekrolog). The New York Times, 1998, 25. VI. – P. Radonić Vranjković: Lederer Ivo John. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.