NOVAKOVIĆ, Josip (Neumann)

NOVAKOVIĆ, Josip (Neumann), strojarski inženjer (Virovitica, 3. V. 1891 – Zagreb, 26. V. 1951). Sin Adolfa Neumanna i Malvine rođ. Baron. U nepoznato vrijeme promijenio je prezime u Novaković. Zavičajnost je stekao 1909. u Zagrebu, gdje je živio u Buconjićevoj ul. U braku s Olgom rođ. Sonnenberg (poslije Skopal) (?, – Zagreb, 28. VIII. 1989) imao je kćer Tanju (Zagreb, 1924). Bio je strojarski inženjer i član Zagrebačke inženjerske komore. Poč. 1920-ih bio je član Društva asimilanata »Narodni rad«. U vrijeme uspostave NDH bio je u državnoj mirovini, no vodio je vlastiti Tehnički ured za elektrotehniku i strojarstvo te zastupao »L. Lang Maschinenfabriks A. G.« iz Budimpešte i »Ing. G. Dell’Orto« iz Milana. Morao je prijaviti imovinu, obitelj je prešla na katoličanstvo, a u srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Zatražio je arijska prava i molio oslobađanje od nošenja žid. znaka, no u rujnu 1941. molba je odbijena. Daljnja sudbina nepoznata. – Otac Adolf Neumann, posebnik (Sárvár, Mađarska, 13. III. 1852 – ?). Doselio se u Hrvatsku iz Szombathelyja 1875, a zavičajnost je 1880. stekao u Virovitici. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, u prijavi imovine naveo je da njega i suprugu Malvinu rođ. Baron uzdržavaju sin i snaha. Daljnja sudbina supružnika je nepoznata.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28059.

LIT.: I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

NOVALIĆ, Đuro (Juraj)

NOVALIĆ, Đuro (Juraj), književni povjesničar (Subotica, Srbija, 1938 – Zagreb, 2. II. 2000). Sin Franje (? – Zagreb, 17. XII. 1991) i Eve rođ. Handelsman (Budimpešta, 1915 – Zagreb, 8. V. 1973). Iz Beograda, gdje mu je otac radio kao činovnik željezničke direkcije, nakon Travanjskoga rata došao je u Zagreb. Iako je bio kršten pri rođenju, kao sin Židovke uveden je u evidenciju Ministarstva gospodarstva NDH. Maturirao je na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1957, te diplomirao na Filozofskom fakultetu, gdje je 1964. doktorirao tezom Mađarska i Hrvatska Zrinijada s komparativnog stajališta. Od 1963. bio je asistent na predmetu Komparativna povijest hrvatske književnosti, potom 1970. docent, a od 1977. izvanredni profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

DJELA: Mađarska i hrvatska »Zrinijada«. Zagreb 1967.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689.

NOVIĆ, August (Novak)

NOVIĆ, August (Novak), veterinar (Križevci, 15. II. 1876 – logor Jasenovac, 1942). Sin Albertov. God. 1896. prezime je promijenio u Nović. Od 1899. do umirovljenja bio je gradski veterinarski savjetnik u Zagrebu. Po njegovim uputama izrađeni su nacrti za zagrebačku klaonicu i stočno sajmište; bio je jedan od glavnih pokretača njihove izgradnje. U braku s Cecilijom rođ. Weiser imao je sina Feodora te je cijela obitelj 7. II. 1939. u župi sv. Marka u Zagrebu prešla na katoličanstvo. Po uspostavi NDH zatražio je od Ustaškoga redarstvenog povjerenstva priznanje arijskih prava. Pri tom se pozivao, među ostalima, na zagrebačkoga gradonačelnika Ivana Wernera, koji je hvaleći njegov trud pri izgradnji gradske klaonice istaknuo kako bi se ondje, u znak priznanja, njegovo ime trebalo istaknuti na vidljivom mjestu. Dana 28. V. 1941. odobreno mu je nenošenje žid. znaka te je sa suprugom dobio arijska prava. U lipnju 1941. bio prisiljen prijaviti imovinu, a ubrzo je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Sin Feodor, građevinski inženjer i poduzetnik (Zagreb, 17. VI. 1907 – logor Jasenovac, 1942). U međuratnom razdoblju u Zagrebu je vodio vlastito građevno poduzeće i bio član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu i bio upisan u Kartoteku židovskoga znaka, no ne zna se je li znak preuzeo. Iako je u srpnju 1941. zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka, ubrzo je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, Ponova, Varia. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941; 41, 112. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27166. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NUSSBAUM, Dragutin

NUSSBAUM, Dragutin, inženjer (Ludbreg, 2. VI. 1889 – Auschwitz, 1942–1943). Sin Ezekiela i Emilije. Od 1915. do 31. I. 1919. bio je zaposlen kao upravitelj radionica za popravak oružja i vojničkoga pribora u Zagrebu. U međuratnom razdoblju bio je strojarski inženjer i vlasnik poduzeća »Teksimport« d. d. God. 1929. predočio je Državnim željeznicama Kraljevine Jugoslavije svoj izum »Signal-aviso«, koji automatski daje signal »pozor« s parnom zviždaljkom na mjestima gdje je vid zapriječen (na putnim prijelazima, ulazima u tunel i dr.). Izum je pregledala komisija i dala povoljno mišljenje, ali čini se da nije bio primijenjen. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava te morao prijaviti imovinu. Sa suprugom Fajgom rođ. Glaser (Sierpc, Poljska, 1912 – Auschwitz, 1942–1943) preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Dana 31. VII. 1941. dostavio je svoj izum, sada pod nazivom »Aviso-aparat« Ministarstvu prometa i javnih radova. Izum su u listopadu 1941. prihvatile Hrvatske državne željeznice kao koristan za napredak i povećanje sigurnosti prometa te je određena lokomotiva za obavljanje pokusa. U studenom je stiglo odobrenje državnoga tajnika da se aparat izradi u radionici Državnih željeznica u Zagrebu, a on je 15. XI. 1941. dobio dozvolu da do opoziva može nesmetano raditi na svojim izumima te propusnicu za pristup u radionicu s valjanošću od dva mjeseca. Poslije je ipak uhićen i sa suprugom najvjerojatnije u kolovozu 1942. ili svibnju 1943. deportiran u Auschwitz, gdje su oboje stradali.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28570. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NYIRI, Ladislav

NYIRI, Ladislav, liječnik i sportaš (Čakovec, 27. XI. 1911 – ?, Ukrajina, 1943). Sin Samuela i Gizele rođ. Grünfeld iz Bekescsabe. Bio je poznati igrač stolnoga tenisa. God. 1930. bio je treći na međunarodnom turniru u Zagrebu. Iste je god. u paru s Gezom Legensteinom zauzeo 2. mjesto na prvenstvu Jugoslavije. Poginuo 1943. na njemačko-ruskoj bojišnici u Ukrajini kao pripadnik mađarske »Radne službe« (Munkaszolgálat).

LIT.: V. Lisjak: Izvorišta i tokovi. Čakovec 1997.