ENGEL, Ludovika (Engel-Mošinsky, Engel-Mošinski; Vika, Viktorija)

ENGEL, Ludovika (Engel-Mošinsky, Engel-Mošinski; Vika, Viktorija), pjevačica (Selnica ili Sisak, 12. XI. 1885 – Zagreb, 14. X. 1943). Kći → Josipa i Josipe (Jozefine) rođ. Deutsch i sestra Marijane ud. Febo, Danice, Bertolda, Milana, Carla i Slavka. Građansku školu pohađala je u rodnom gradu, a pjevanje u glazb. školi HGZ u Zagrebu u klasi Leonije Brückl, a zatim na Konzervatoriju u Beču u klasi Jacquesa Forstina. Prvi je nastup imala u Zagrebu 23. III. 1905. na purimskoj zabavi Kluba hrvatskih sveučilišnih građana Židova. Diplomirala je 1908, a iste je godine na natjecanju mladih pjevača u Theateru an der Wien pjevala ulogu grofice u Figarovu piru te osvojila prvu Mozartovu nagradu, što joj je odmah pribavilo angažman u Komičnoj operi u Berlinu, gdje je postignula velik uspjeh ulogom Marthe u d’Albertovoj operi U dolini. God. 1910–11. djelovala je u Kraljevskoj operi u Hannoveru, a 1911–14. u Pučkoj operi u Beču, gdje je 12. XI. 1912. pjevala ulogu Sadike na svjetskoj praizvedbi opere Liebesketten (Eugen d’Albert); iduće je godine s tom ulogom gostovala na zagrebačkoj izvedbi te opere, naslovljene Kći mora. Istodobno je polučila osobit uspjeh kreacijom gl. junakinje u Wolf-Ferrarijevoj operi Bogorodičin nakit. Tada je kritičari već svrstavaju u red prvih bečkih pjevačica po glumačkim i pjevačkim sposobnostima. Na bečkim je pozornicama nastupala s vodećim pjevačima onoga doba, s Leom Slezakom u Trubaduru (Giuseppe Verdi), s Mattijom Battistinijem u Krabuljnom plesu (G. Verdi) i Pagliaccima (Ruggero Leoncavallo), a najveći je uspjeh postignula izvedbom Salome, za koju je sam skladatelj Richard Strauss izjavio da je kao stvorena za nju ne samo po svojim umjetničkim kvalitetama već i pojavom. Premda ju je R. Strauss pozvao da sudjeluje na Münchenskim svečanim igrama, ona je 1914. prihvatila ponudu Zagrebačkoga kazališta odreknuvši se međunarodne slave. U Zagrebu je već prije gostovala nekoliko puta u operi i na koncertu (u Haydnovu oratoriju Stvaranje svijeta). God. 1914–27. bila je prvakinja Zagrebačke opere (djelomice kao stalan gost); na zagrebačkoj je pozornici ostvarila mnoge glazbeno-scenski jedinstvene kreacije, poglavito u Wagnerovim muzičkim dramama. Prva je u Hrvatskoj pjevala Izoldu (Tristan i Izolda) 1917. i Kundry (Parsifal) 1922, a istaknula se i kao Ortrud (Lohengrin), Senta (Ukleti Holandez) i Brünnhilda (Walküre). Tumačila je prvi put u Hrvatskoj i likove R. Straussa – Salomu 1915. i Oktavijana (Kavalir s ružom) 1916, zatim Minnie (Giacomo Puccini, Čedo zapada) 1916, Louise (Gustave Charpentier, Louise) 1919. i Crkvenjarku (Leoš Janáček, Jenufa) 1920. Proslavila se i ulogama Carmen (Georges Bizet, Carmen), Amneris i Leonore (Giuseppe Verdi, Aida i Trubadur), Tosce (G. Puccini, Tosca), Marthe (Eugen d’Albert, U dolini), Santuzze (Pietro Mascagni, Cavalleria rusticana), Charlotte i Manon (Jules Massenet, Werther i Manon) te Antonije (Jacques Offenbach, Hoffmannove priče). Posljednji put je na zagrebačkoj sceni nastupila u ulozi Sente, zatim je umirovljena. Budući da je bila udana za Ivu pl. Mošinskoga te pokrštena 1915, po uspostavi NDH bila je pošteđena drastičnih oblika progona. Premda je uvrštena u Kartoteku židovskoga znaka, čini se da znak nije preuzela. – Obdarena glasom koji je premašivao granice između soprana i mezzosoprana, ostvarila je neobično velik i raznolik repertoar te stekla međunarodni ugled i priznanja. Bečki su kritičari hvalili njezin velik i topao glas, glazbenost, izražajnost i atraktivnu pojavu, uspoređujući njezine kreacije, primjerice Carmen, s najboljim interpretacijama onoga doba. U Hrvatskoj je predstavila prvi put mnoge operne junakinje tadašnjega svjetskog repertoara potvrđujući svoje posebne glasovne mogućnosti te moć sugestivna pjevačkog i glumačkog oživljavanja najrazličitijih likova, pa se može svrstati među najveće osobnosti u povijesti hrv. operne scene.

IZV.: KŽZ.

LIT.: Erfolge des Frl. Vika Engel in Deutschland. Agramer Tagblatt, 25(1910) 238. – Eine kroatische Opernsängerin in der Fremde. Agramer Zeitung, 86(1911) 105. – Uspjeh Hrvatice u Beču. Hrvatska pozornica, 1912–13, 8. – W. Siess (S-s.): [O gostovanju Vike Engel u operi Kći mora E. d’Alberta]. Agramer Tagblatt, 28(1913) 1248. – Isti: [Gostovanje Vike Engel u operi Tosca]. Ibid., 129. – Br. K.: Vika Engel-Mošinsky. Primorske novine, 1(1916) 47; 1(1916) 48. – A. Vidak (Vd.): Koncerat Glazbenog zavoda. Hrvat, 1(1919) 15. – V. Novak (V. N.): Gostovanje gdje Vike Engel-Mošinsky. Jutarnji list, 9(1920) 2994. – K. Krenedić (Kd.): Richard Strauss, Kavalir s ružom. Riječ, 3(1921) 34. – M. Graf (M. G.): Saloma. Novosti, 16(1922) 334. – N. Polić: Verdi, Aida. Gostovanje gđe Engel i g. Jurenjeva. Pokret, 2(1922) 119. – L. Šafranek-Kavić: Opera »Parsifal« u Zagrebu. Dom i svijet, 35(1922) 10. – A. Vidak (A. V.): G. Bizet, Carmen. Gostovanje gđe Krausz i gđe Engel. Pokret, 2(1922) 59. – L. Šafranek-Kavić (Š. K.): Tosca. Obzor, 67(1926) 115. – Jedna 25-godišnjica umjetničkog rada. Tihi jubilej Vike Engel-Mošinsky. Jutarnji list, 21(1932) 7489. – V. Ciprin: Vika Engel-Mošinsky 25 godina umjetničkog rada. 15 dana, 3(1933) 1. – (Nekrolog). Hrvatska pozornica, 1943–1944. – K. Kovačević: Engel-Mošinski, Vika. Enciklopedija Jugoslavije, 3. Zagreb 1958. – Engel, Vika. Enciklopedija leksikografskog zavoda, 2. Zagreb 1967. – K. Kovačević: Engel, Vika. Muzička enciklopedija, 1. Zagreb 1971. – Engel, Vika. Opća enciklopedija, 2. Zagreb 1977. – Engel-Mošinsky, Vika. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – K. Kovačević: Engel-Mošinski, Vika. Enciklopedija Jugoslavije, 4. Zagreb 1986. – Engel-Mošinsky, Vika. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – M. Barbieri: Engel, Vika. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – M. Barbieri: Vika Engel-Mošinsky. Novi Omanut, 9(2001) 25. – Đ. Zorko i J. Jagačić-Borić: Engel, Ludovika (Vika, Viktorija). Sisački biografski leksikon. Sisak 2006.

ENGEL, Makso

ENGEL, Makso, nadrabin (Horodenka, Ukrajina, 8. IX. 1869 – ?logor, 1941–1945). Suprug Ane rođ. Weisbach. U Hrvatsku se doselio iz Galicije oko 1896, a zavičajnost je stekao u Križevcima, gdje je postao rabin najkasnije 1906. i ostao u službi do 1930. God. 1906. preveo je i popratio komentarima i razjasnio« Priču o Izlasku Izraela iz Egipta – Hagada (pretisak u Zagrebu 1993). U doba uspostave NDH bio je u mirovini i živio u Zagrebu u Gundulićevoj ul. Iz prijave imovine vidljivo je da su mu prihodi bili vrlo skromni. U ljeto 1941. molio je da mu se zbog zdravstvenog stanja dozvoli izlazak na zrak bez žid. znaka. Prema nekim izvorima uhićen je i odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao, iako je njegova sestra Rozalija Smedjić molila njegovo oslobođenje iz logora, a prema drugima daljnja je sudbina supružnika nepoznata.

IZV: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29606. – JIM. – Zapisnik sjednice Predstojništva JVO u Zagrebu, 15. III. 1914.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ENGEL, Makso (Mendel)

ENGEL, Makso (Mendel), gospodarstvenik (Kosiv, Ukrajina, 10. XII. 1902 – logor Jasenovac, nakon 8. X. 1944). Sin Mordka. U mladosti je imao zavičajnost u Hadžićima, općina Bjelašnica, kotar Sarajevo. Živio je potom u Beču iz kojeg se 1925. doselio u Zagreb, gdje se bavio proizvodnjom ženskoga donjeg rublja te bio vlasnik trgovine »Makso Engel« na Trgu N. Poslovao je diljem Kraljevine Jugoslavije. Po uspostavi NDH sa suprugom Serafinom (Salči), kćeriju Rut (Ruth) i sinom Mirkom preuzeo je žid. znak. Uhićen je i deportiran u jasenovački logor Bročice. Posljednji se put u ŽOZ javio 8. X. 1944, a posljednji mu je paket iz ŽOZ odaslan 22. II. 1945. Supruga i kći deportirane su u lipnju 1941. na Pag, potom u logor Loborgrad, gdje je Ruth umrla 1942. Supruga je u kolovozu 1942. deportirana u Auschwitz te je jedna od malobrojnih zatočenica koje su se vratile iz logora. Poslije se iselila u Izrael i umrla u Haifi. Sudbina sina Mirka nije poznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ENGEL, Markus

ENGEL, Markus, trgovac (? – Beč, 1909). Bio je trgovac žitom iz Osijeka, koji se, stekavši znatni imetak, naselio u Beču. Osječkoj Hevri Kadiši oporučno je ostavio četiri mjesta u hramu pod uvjetom da se za njega i njegovu ženu za sva vremena moli Kadiš i održavaju grobovi njegove djece umrle i pokopane u Osijeku. Hevra Kadiša odbila je taj neprimjeren legat.

LIT.: Židovska smotra, 3(1909) 18.

ENGEL, Nikola (Engl)

ENGEL, Nikola (Engl), pravnik (Zemun, Srbija, 1906 – logor Kerestinec, VII. 1941 ili Jasenovac, 1942). Sin Pavlov. U međuratnom razdoblju bio je odvjetnik s uredom na Jelačićevu trgu u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Irenom preuzeo je žid. znak. Interniran je u Kerestinec te je prijavu imovine u njegovo ime podnijela supruga, službenica ŽOZ. Prema nekim izvorima stradao je u Kerestincu, a prema drugima deportiran je u logor Jasenovac, gdje je stradao iduće godine.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – KŽZ.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ENGEL, Srećko

ENGEL, Srećko, pravnik (Križevci, 1900 – ?). Studirao je u Zagrebu, Budimpešti, Beču, Münchenu i Parizu, a 1924. promoviran je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1927. otvorio vlastiti odvjetnički ured. Kao poznati stručnjak u području prava, ekonomije i financija objavljivao je zapažene rasprave i članke u stručnim časopisima. Brisan je iz Odvjetničkog imenika 1942. Preživio je II. svj. rat, no daljnja je sudbina nepoznata.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Bilten ŽOZ, 1989, 12.

ENGEL, Viktorija (Viki)

ENGEL, Viktorija (Viki), posjednica (Čakovec, 1887 – logor Jasenovac, 1942). Poslije udaje živjela je u Vinkovcima. Nakon smrti supruga Ludwiga (? – 1935), vlasnika trgovine brašnom, paromlina »Slavonija« i postrojenja za proizvodnju leda, upravljala je obiteljskom ostavštinom. Po uspostavi NDH iseljena je iz vlastite kuće i oduzeta joj je sva imovina. Uhićena je 4. V. 1942. i zajedno s ostalim vinkovačkim Židovima odvedena u logor Jasenovac, gdje je stradala.

LIT.: T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.

ENGELMAN, Aleksandar

ENGELMAN, Aleksandar, službenik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je prokurist osječke podružnice Općega osiguravajućeg društva »Jugoslavija« iz Beograda.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633. – Godišnji izvještaj Opšteg osiguravajućeg društva Jugoslavija u Beogradu za poslovnu godinu 1939. podnesen na XX. redovnom zboru akcionara 4. IV. 1940.

ENGELMAN, Šmule

ENGELMAN, Šmule, cionistički aktivist (? – ?). Prijateljevao je s vodećim članovima cionističkoga pokreta → C. Rotemom, → Ružom Hacker i drugima.

ENGELSMANN, Ruža

ENGELSMANN, Ruža, ugostiteljska djelatnica (Koprivnica, 9. I. 1882 – ?logor, 1941–1945). U međuratnom razdoblju bila je šefica kuhinje tadašnjeg najpoznatijeg ekspres-restorana »Ivo« na uglu Petrinjske i Jurišićeve ul. u Zagrebu s mjesečnom plaćom 4000 din. Po uspostavi NDH bila je primorana prijaviti imovinu. Iako je zavedena u Kartoteku židovskoga znaka, znak nije preuzela. Stradala je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – KŽZ.