BREYER, Vilim

BREYER, Vilim, pravnik (Križevci, 28. XI. 1863 – Križevci, 24. IV. 1911). Bio je odvjetnik u Križevcima i predsj. pjevačkoga društva »Zvono«.

LIT.: R. Milosavljević: Biografije istaknutih križevačkih Jevreja. Beograd 2000.

BRICHTA, Feliks

BRICHTA, Feliks, trgovac (Osijek, 1878 – ?). Sin Hermanov. U međuratnom razdoblju u Zagrebu bavio se izradbom i izvozom drva te imao poduzeće u Radišinoj ul. u koje je kapital uložio i Oton Weiller iz Budimpešte. Poslovao je s njem. poduzećima u Hamburgu i Leipzigu i tal. uvoznicima. Po uspostavi NDH uputio je molbu ustaškomu redarstvu da se oslobodi njegov sin Hans (?, 1910 – Jadovno, 1941) za potrebe poduzeća, a koji je 21. VI. 1941. uhićen, odveden na Zagrebački zbor te potom na Pag na »prisilni rad«. Molba mu je odbijena, a sin je 1941. stradao u Jadovnu. Preživio rat zahvaljujući trgovačko-poslovnim vezama s tal. ratnim dobavljačima te intervenciji izaslanstva tal. vojne misije, koja je poč. 1942. od UNS zahtijevala da ga ne diraju.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27581, 29823.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BRICHTA, Geza (Gejza)

BRICHTA, Geza (Gejza), inženjer (Budimpešta, 11. IX. 1871 – Zagreb, 4. V. 1943). Sin Hermannov. Obitelj se 1874. doselila iz Budimpešte u Osijek, a u Zagreb je došao 1916. Bio je tehnički inspektor Kraljevske banske uprave, umirovljen prije II. svj. rata. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te nastavio stanovati u svom zagrebačkom stanu, u kojem je dočekao posljednje deportacije iz Zagreba i Hrvatske u svibnju 1943. Pred odvođenje u logor, počinio samoubojstvo o čemu saznajemo iz dnevničkih zapisa Miroslava Krleže, koji mu je bio susjed: »Inženjer B., iz drugoga kata, uzeo je sinoć smrtonosnu dozu otrova (…). Kad su pozvonili, šapnuo je svojoj snahi da ga savjetuje da li je to onaj momenat o kome se s njom bio dogovorio – ako dođu, a oni su, eto, došli, i sad nema druge, a snaja je kimnula glavom!… mogao je mirne duše da pobjegne do Ljubljane, to nije bilo neizvedivo, u Ljubljanu su pobjegli mnogi, ali gospodin Brichta bio je srcem vezan za ovu zemlju. Majčino srce kudjelju prede, a njemu je, iz zahvalnosti što joj je ostao vjeran, ova ‛naša’ dala lopatom po glavi«.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Krleža: Fragmenti dnevnika iz 1943, 7. V. 1943. Forum 12(1972) 10/11. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BRICHTA, Miroslav (Fric, Fritz)

BRICHTA, Miroslav (Fric, Fritz), službenik (Slavonski Brod, 1914 – Jadovno ili Pag, VII/VIII. 1941). U međuratnom razdoblju bio je zaposlen kod → Lavoslava Steinera u trgovini papira i ljepenki »Lavoslav Steiner«, čijom se kćeri → Zdenkom (poslije ud. Novak) oženio. Prevoditelj je Engelsova Anti-Dühringa, a u kući njegovih roditelja u Zagrebu u međuratnom razdoblju neko je vrijeme živio Miroslav Krleža. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. Uhićen je posljednjih dana lipnja 1941. i zatočen na Zagrebačkom zboru. Vjerojatno je stradao u gospićkom sustavu logora.

IZV.: KŽZ.

LIT.: Most, bilten Udruženja useljenika iz bivše Jugoslavije u Izraelu, 42(1992) 1. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

BRIHTA, Ivan

BRIHTA, Ivan, kemičar i izumitelj (Osijek, 14. IV. 1903 – Zagreb, 3. XII. 1960). Sin Oskara Brichte i Marte rođ. Seklein. Klasičnu gimnaziju završio je u Požegi, a diplomirao kemiju 1925. na Češkoj visokoj školi u Pragu. Nakon kraćega stručnog usavršavanja u Francuskoj vratio se u Zagreb. Isprva je radio kod privatnog industrijalca, a 1933–41. u Tvornici grafičkih boja »Chromos« u Samoboru te u Tvornici boja i lakova »Moster« d. d., gdje je kao tehnički upravitelj oko 1940. pokrenuo proizvodnju prve umjetne smole u Hrvatskoj. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te bio otpušten, ali je još neko vrijeme ostao na radnom mjestu, kako bi u posao uveo svoga nasljednika. Potom se sklonio u Ljubljanu, gdje su ga uhitile tal. okupacijske snage te internirale u Kalabriju. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. pristupio je partizanima i djelovao pri Štabu NOV u Bariju, zatim kao predavač na partizanskoj gimnaziji u Glini te naposljetku kao načelnik odjeljenja za industriju pri ZAVNOH. Nakon završetka II. svj. rata bio je načelnik u Ministarstvu industrije i rudarstva NR Hrvatske. Od 1946. voditelj je Laboratorija za organsku sintezu Instituta za industrijska istraživanja NR Hrvatske i honorarni nastavnik Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, gdje je predavao kolegije Tehnička kataliza i Tehnologija katalitičkih procesa. Doktorirao je 1958. tezom iz područja termodinamike. Mjesec dana pred smrt izabran je za redovitoga profesora Tehničkoga fakulteta u Skoplju. Među prvima se u Hrvatskoj bavio istraživanjima na području organske sinteze, termodinamike i tehničke katalize te objavio znanstvene radove o praktičnoj primjeni termodinamike (Arhiv za kemiju, 1929, 1938; Tehnički list, 1940). Utemeljio je industriju umjetnih smola i plastičnih masa u Hrvatskoj (Arhiv za kemiju, 1951) iz koje se poslije razvila industrija presmasa i sintetskih ljepila. Istražio je također mogućnosti sinteze omekšivača i poluprerađevina za polivinilklorid koristeći se domaćim sirovinama (Kemija u industriji, 1952–55; Croatica chemica acta, 1956. i nekoliko patenata 1953/54). Osim toga, patentirao je postupak štavljenja kože furfurilnim alkoholom (1953). Druga skupina njegovih radova obuhvaća kinetiku katalitičkih reakcija i određivanje aktiviteta metalnih katalizatora (Arhiv za kemiju, 1947, 1952, 1954; Hemijski pregled, 1955; Croatica chemica acta, 1956–57, 1959; Kemija u industriji, 1957). Sa suradnicima je istraživao i probleme hidrogenacije (Arhiv za kemiju, 1953; Kemija u industriji, 1953, 1957; Croatica chemica acta, 1956, 1959). − Otac Oskar Brichta, pravnik (Osijek, 14. X. 1875 – Zagreb, 30. XII. 1948). Sin Armina i Eme. Doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1898. Od 1911. imao je odvjetnički ured u Požegi, a 1929. izabran je za odbornika Advokatske komore u Zagrebu. Po uspostavi NDH, s kćeri Nadom, prebjegao u Hrvatsko primorje. Supruga Marta rođ. Seklein preminula je u Zagrebu 1940.

DJELA: Nauka, život i tehnika (suautor R. Podhorsky). Zagreb 1933. – Mogućnosti kemijskog iskorišćenja metana s osvrtom na noviji razvoj kemijske termodinamike. Zagreb 1940. – Elektricitet i kemija. Zagreb 1946. – Kataliza u kemijskoj industriji. Zagreb 1953.

IZV.: Gradski muzej Požega (bilješke S. Šulc). − KŽZ.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 6. – (Nekrolozi): R. Podhorsky, Croatica chemica acta, 32(1960) 4. – Isti, Tvornički list Kemijske industrijske zajednice, 9(1960) 6. – M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1. Zagreb 1970. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – S. Paušek Baždar: Brihta, Ivan. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. − I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007.

BRIHTA, Jolanda (Brichta)

BRIHTA, Jolanda (Brichta), jezikoslovka (Križevci, 11. IV. 1903 – Zagreb, 23. VII. 1999). Kći Geze i Elze, supruga Milana, majka → Željka. Osnovnu školu završila je u Ogulinu, gimnaziju u Zagrebu 1922, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala njemački i francuski 1927. te engleski 1948. Doktorirala je tezom Anzengruber kao dramatičar 1927. Do uspostave NDH u travnju 1941. predavala je hrvatski, engleski, francuski i njem. jezik na I. muškoj realnoj gimnaziji. Zajedno s drugim članovima obitelji preuzela je žid. znak. Za rata više je puta zatvarana, prebjegla iz Zagreba u Crikvenicu, s obitelji internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, s obitelji je pristupila partizanima te predavala engleski i hrv. jezik na partizanskoj gimnaziji u Glini (1944–45), a nakon rata na I. i II. klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Od 1953. do umirovljenja 1973. radi na Višoj pedagoškoj školi, zatim Pedagoškoj akademiji u Zagrebu kao predavač engl. jezika. Za pedagoški rad, koji je bio vrlo plodan i dokumentiran mnoštvom školskih knjiga za nastavu engl. jezika te zbirkama književnih tekstova iz engleske i amer. književnosti, dobila je Nagradu »Ivan Filipović« 1976. Srednjoškolski udžbenici, gramatike engl. jezika i srodni repetitoriji (mahom u suradnji s Berislavom Grgićem, lektorom na Filozofskom fakultetu) objavljeni su u mnogim izdanjima. – Suprug Milan, pravnik (Osijek, 16. VI. 1889 – Zagreb, 4. VI. 1973). Sin Hermana i Eme rođ. Kern. Gimnaziju je završio u Osijeku 1907, a pravo u Beču; 1919. imenovan je odvjetnikom. U Zagrebu se 1924. oženio svojom rođakinjom Jolandom. Poč. 1920-ih pripadao je skupini asimilanata kao član društva »Narodni rad«. U međuratnom razdoblju bio je odvjetnik u Zagrebu, s vlastitim odvjetničkim uredom u Radišinoj ul. te na čelu židovsko-hrvatskoga društva. Od 1930. više godina bio je član Disciplinskoga vijeća Advokatske komore u Zagrebu. Surađivao je u Odvjetniku (1934, 1940). Po uspostavi NDH bio je uhićen među najuglednijim zagrebačkim Židovima, zatočen u Kerestincu, odakle je nakon nekoliko dana pušten. Iako mu je u lipnju 1941. bilo oduzeto pravo bavljenja odvjetništvom te je brisan iz Odvjetničkog imenika, kao pravnik postao je član tzv. kontribucijskoga odbora – Odbora u stvari podavanja Židova za potrebe Države – osnovanoga u svibnju 1941. da bi se od zagrebačkih Židova oduzelo 1000 kg zlata. Poč. 1942. sa suprugom i sinom Željkom bježi iz Zagreba u Crikvenicu te je interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, s obitelji se priključio partizanima te je radio pri NOO Glina. Nakon rata vratio se u Zagreb, ali se nije više bavio odvjetništvom.

DJELA: Engleski tekstovi za V razred osmogodišnje škole i I razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1950. – Prva engleska vježbenica za V razred osmogodišnje škole i I razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1951. – Druga engleska vježbenica za VI razred osmogodišnje škole i II razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1951. – Treća engleska vježbenica za VII razred narodne osmogodišnje škole i II razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1954. – Četvrta engleska vježbenica za VIII razred narodne osmogodišnje škole i IV razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1953. – Engleska vježbenica za I razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1960. –Engleska vježbenica za II razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1952. – Engleska vježbenica za III razred gimnazije. Zagreb 1952. – Engleska vježbenica za V razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1954. – Engleska vježbenica za VI razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1955. – English for Everybody – Engleski za svakoga (suautor B. Grgić). Zagreb 1954. – An English Reader – Engleska čitanka (suautori B. Grgić i A. Angeli Radovani). Zagreb 1956. – An English Grammar for Everybody – Engleska gramatika za svakoga (suautor B. Grgić). Zagreb 1965. – A Fifth-year English Course (suautor B. Grgić). Zagreb 1965. – A Sixth-year English Course (suautor B. Grgić). Zagreb 1966. – An English Reader – A Seventh-year English Course (suautori B. Grgić i A. Angeli Radovani). Zagreb 1967. – An English Reader – An Eight-year English Course (suautor B. Grgić). Zagreb 1968. – An English Reader. Social Studies and Arts (Engleska čitanka. Društvene znanosti i umjetnost; suautor M. Jurčić). Zagreb 1982.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27701. – KŽZ. – Podaci o ulazniku Ž. Brihta. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 8; 6(1932) 1; 11(1937) 9/10. – Pedagoška akademija Zagreb 1919–1969. (spomenica). Zagreb 1971. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – D. Detoni-Dujmić: Brihta, Jolanda. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998. – Gimnazije u Osijeku. Ravnatelji, profesori i maturanti 1729–2000. Zagreb–Osijek 2001. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. − Spomenica maturanata I. muške realne gimnazije u Zagrebu (1946–2006). Zagreb 2006.

BRIHTA, Željko (Brichta)

BRIHTA, Željko (Brichta), novinar (Zagreb, 16. VI. 1929 – Zagreb, 3. X. 2006). Sin Milana i → Jolande. Nakon uspostave NDH s obitelji bježi iz Zagreba na područje pod nadzorom tal. okupacijskih snaga, koje ih interniraju u logor u Kraljevici i potom u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima te od lipnja 1944. bio kurir pri NOO Topusko i ZAVNOH. Od siječnja 1945. pohađao je partizansku gimnaziju u Glini, a nakon završetka II. svj. rata zagrebačku II. mušku gimnaziju, gdje je maturirao 1948. Nakon studija na Novinarsko-diplomatskoj visokoj školi u Beogradu (1948–50) radio je isprva u glasilu CK KPH Naprijed, a od 1. VIII. 1950. do umirovljenja u vanjskopolitičkom uredništvu Vjesnika, s prekidom 1958–59, kad je radio u uredništvu Vjesnika u srijedu. Bio je specijalni dopisnik iz Berlina (1952) sa četvorne konferencije ministara vanjskih poslova o Njemačkoj, iz Beča (1953) i (1962) sa sastanka Hruščov–Kennedy, iz Ženeve (1954) sa četvorne konferencije predsj. država ili vlada o aktualnim njemačkim i eur. pitanjima i (1961) s konferencije o jugoistočnoj Aziji te iz Beograda (1961) s Prve konferencije nesvrstanih, prvi hrv. poslijeratni stalni dopisnik iz Bonna (1954–58. i 1967–71) i Zapadnoga Berlina (1957–58), urednik vanjskopolitičke rubrike (1972–75) te kolumnist i komentator. Pisao je najviše o problemima i teškoćama razvoja socijalizma u svijetu i Jugoslaviji. Kao umirovljenik surađivao je u Glasu Turopolja te u Vjesniku, za koji je pisao kratke, sažete i jetke komentatorske glose kao odjeke na aktualna zbivanja. Dobio je nagradu Društva novinara Hrvatske (1954), nagradu Društva novinara Hrvatske »Otokar Keršovani« (1986) te Zlatnu plaketu Vjesnika (1988).

IZV.: Arhiv HND. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. Z. Munko: Brihta, Željko. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – D. Ungaro: Brihta, Željko. Vjesnikov leksikon 1940–1950. Zagreb 1990. – A. Vojinović: Gastarbajter s dopisničkom akreditacijom. Novinar, 62(2008) 1.

BRIL, Slavko (Brill, Brüll)

BRIL, Slavko (Brill, Brüll), kipar (Nova Gradiška, 27. XII. 1900 – logor Jasenovac, I. 1943). Sin trgovca Juliusa i Josefine (Josipa, Fina) rođ. Bauer (Pokupsko, 1873 – Zagreb, 5. XII. 1934). U Zagrebu je 1914. završio nižu gimnaziju, potom polazio Trgovačku akademiju i 1926. diplomirao na Akademiji za umjetnost i umjetni obrt. Usavršavao se u Beču (1922–23) i Parizu (1927–28) te surađivao s Antunom Augustinčićem. Radio je portrete suvremenika reducirane na bitne elemente (Hermann Schapiro i Hugo Spitzer, oba 1926; Vladimir Altmann), poprsja u sadri (Majka s djetetom, 1928; Milan Sachs, 1930) i rjeđe u bronci (Mojsije, 1936, Jevrejski istorijski muzej u Beogradu) te lirski intonirane nadgrobne spomenike na zagrebačkom Mirogoju (obiteljima Weiss–Moster, 1929. i Bril, 1932) te na grobljima u Osijeku, Vinkovcima, Vukovaru (obitelji Eltz) i Crikvenici. Autor je kipova Mojsije (1932, izgubljeno) i Skladatelj (1940, Pokrajinski muzej Ptuj). Tridesetak njegovih skulptura u sadri nalazi se u Gliptoteci HAZU, a jedan portret u Modernoj galeriji u Zagrebu; suautor je reljefa na podnožju spomenika kralju Tomislavu Roberta Frangeša Mihanovića u Zagrebu, a bavio se i izradbom predmeta umjetničkoga obrta (stalci za svjetiljke, svijećnjaci). Nakon uspostave NDH sa suprugom Alicom preuzeo je žid. znak, prijavio imovinu i prešao na katoličanstvo. U srpnju 1941. uhićen je i ubrzo pušten na intervenciju tvornice emajliranoga posuđa »Gorica«, u kojoj je radio kao rezač šablona. U siječnju 1942. prilikom pokušaja bijega u Hrvatsko primorje uhićen je sa svojom suprugom, → I. Hochbergerom i njegovom suprugom te Desiderom Halaszom. Zatočeni su u podrumu zatvora na Trgu N, a potom na Savskoj cesti i nakon ispitivanja, prema podacima iz njegova policijskoga kartona br. 602, upućeni 7. III. 1942. u logor Jasenovac na izdržavanje trogodišnje kazne. Ondje je neko vrijeme radio u keramičkoj radionici (Posmrtna maska Danijela Ozme, 1942; čuva se u Hrvatskom povijesnom muzeju) te umro od tuberkuloze. Skupno je izlagao na izložbi povodom žid. omladinskoga sleta u Zagrebu (1922) i Svjetskoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu (1925). Posmrtno su mu djela izlagana na retrospektivnoj izložbi u Zagrebu (2004) te na skupnim izložbama u Beogradu (1956–57) i Zagrebu (1988, 1996, 2000). – S Alicom (Alisom) rođ. Moster (Zagreb, 1906 – ?logor, 1942), kćeri Edmunda i Klare oženio se 28. V. 1933. u Zagrebu. Bila je crtačica i bavila se karikaturom. U veljači ili ožujku 1942. prebačena je s majkom u logor u Đakovu, gdje su i stradale.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27657. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Iveković: Koncentracioni logori. Dokumenti ustaškog terora. (s. l.) 1944 (pretisak Zagreb 1986). – V. Stein-Ehrlich: Umjetnička izložba na omladinskom sletu. Židov, 6(1972) 36/37. – D. Tarnikova ljekarna u Osijeku. Vjesnik osječke oblasti, 1(33)(1924) 16. – V.: Slavko Bril, Mojsija. Gideon, 6(1924–1925) 9/12. – Brilova bista prof. Schapire. Ibid., 7(1926) 1. – A. Milćinović (And. M.): Izložba »Djela«. Slobodna tribuna, 7(1927), 4. VI. – V. Hiršl: Slavko Bril na izložbi jugoslavenskih umjetnika u Parizu. Židov, 12(1928) 10. – C. Rothmüller: Naš simbol. (Uz naš umjetnički prilog.) Hanoar, 3(1929–1930) 9. – Isti: Naš umjetnički prilog. Ibid., 4(1930–31) 1. – M. Riffer: Grad mrtvih – Jasenovac 1943. Zagreb 1946. – I. Krzović: Umjetnost narodnooslobodilačke borbe u Bosni i Hercegovini. Umjetnost Bosne i Hercegovine 1924–1950 (katalog izložbe). Sarajevo 1985. – Židovi na tlu Jugoslavije (katalog izložbe). Zagreb 1988. – Z. Šenoa: Brill, Slavko (Brill, Brüll). Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – D. Ivanuša: Židovi – likovni umjetnici u antifašističkoj borbi i žrtve holokausta. U: Zbornik AHA. Zagreb 1996. – T. Maroević: San i krik. Likovna umjetnost Židova iz Hrvatske (katalog izložbe). Zagreb 2000. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – D. Ivanuša: Slavko Bril (katalog izložbe). Zagreb 2004.

BRILL, Ignatz (Ignac)

BRILL, Ignatz (Ignac), trgovac i žid. aktivist (? – ?, nakon 1906). Bio je ugledni građanin Kutine, bavio se trgovinom drvom i stokom i bio među najbogatijim trgovcima kutinskoga kraja. Kao potpredsjednik kutinske ŽO zahtijevao je 1894. ostavku rabina Emanuela Schönbrunna. God. 1906. jedan je od utemeljitelja Moslavačke štedionice.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovska zajednica u Moslavini i Kutini. Zbornik Moslavine, 7/8(2004–2005).

BRILL, Žiga

BRILL, Žiga, veterinar (Nova Gradiška, 6. XII. 1881 – Zagreb, 11. IX. 1978). Sin Julija i Laure (Eleonore) rođ. Mayer. Sudjelovao je u I. svj. ratu te bio odlikovan Zlatnim križem za hrabrost. U međuratnom razdoblju živio je u Zagrebu, gdje je djelovao kao veterinarski savjetnik, umirovljen prije II. svj. rata. Po uspostavi NDH, sa suprugom Stelom rođ. Redlich i punicom Marijom, preuzeo je žid. znak. Morao je podnijeti prijavu imetka Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, a 16. IX. 1941. je uhićen i odveden na Zavrtnicu. Tjedan dana poslije bio je privremeno pušten, te sa suprugom prebjegao u Hrvatsko primorje, gdje je u studenom 1942. interniran u logor u Kraljevici, a u srpnju 1943. u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući kao veterinarski referent pri NOO u Vrginmostu i Topuskom i djelatnik Veterinarskoga odsjeka ZAVNOH. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb. God. 1949. Gliptoteci HAZU predao je sačuvane skulpture polubrata kipara → S. Brila.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28152. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.