BRIL, Slavko (Brill, Brüll), kipar (Nova Gradiška, 27. XII. 1900 – logor Jasenovac, I. 1943). Sin trgovca Juliusa i Josefine (Josipa, Fina) rođ. Bauer (Pokupsko, 1873 – Zagreb, 5. XII. 1934). U Zagrebu je 1914. završio nižu gimnaziju, potom polazio Trgovačku akademiju i 1926. diplomirao na Akademiji za umjetnost i umjetni obrt. Usavršavao se u Beču (1922–23) i Parizu (1927–28) te surađivao s Antunom Augustinčićem. Radio je portrete suvremenika reducirane na bitne elemente (Hermann Schapiro i Hugo Spitzer, oba 1926; Vladimir Altmann), poprsja u sadri (Majka s djetetom, 1928; Milan Sachs, 1930) i rjeđe u bronci (Mojsije, 1936, Jevrejski istorijski muzej u Beogradu) te lirski intonirane nadgrobne spomenike na zagrebačkom Mirogoju (obiteljima Weiss–Moster, 1929. i Bril, 1932) te na grobljima u Osijeku, Vinkovcima, Vukovaru (obitelji Eltz) i Crikvenici. Autor je kipova Mojsije (1932, izgubljeno) i Skladatelj (1940, Pokrajinski muzej Ptuj). Tridesetak njegovih skulptura u sadri nalazi se u Gliptoteci HAZU, a jedan portret u Modernoj galeriji u Zagrebu; suautor je reljefa na podnožju spomenika kralju Tomislavu Roberta Frangeša Mihanovića u Zagrebu, a bavio se i izradbom predmeta umjetničkoga obrta (stalci za svjetiljke, svijećnjaci). Nakon uspostave NDH sa suprugom Alicom preuzeo je žid. znak, prijavio imovinu i prešao na katoličanstvo. U srpnju 1941. uhićen je i ubrzo pušten na intervenciju tvornice emajliranoga posuđa »Gorica«, u kojoj je radio kao rezač šablona. U siječnju 1942. prilikom pokušaja bijega u Hrvatsko primorje uhićen je sa svojom suprugom, → I. Hochbergerom i njegovom suprugom te Desiderom Halaszom. Zatočeni su u podrumu zatvora na Trgu N, a potom na Savskoj cesti i nakon ispitivanja, prema podacima iz njegova policijskoga kartona br. 602, upućeni 7. III. 1942. u logor Jasenovac na izdržavanje trogodišnje kazne. Ondje je neko vrijeme radio u keramičkoj radionici (Posmrtna maska Danijela Ozme, 1942; čuva se u Hrvatskom povijesnom muzeju) te umro od tuberkuloze. Skupno je izlagao na izložbi povodom žid. omladinskoga sleta u Zagrebu (1922) i Svjetskoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu (1925). Posmrtno su mu djela izlagana na retrospektivnoj izložbi u Zagrebu (2004) te na skupnim izložbama u Beogradu (1956–57) i Zagrebu (1988, 1996, 2000). – S Alicom (Alisom) rođ. Moster (Zagreb, 1906 – ?logor, 1942), kćeri Edmunda i Klare oženio se 28. V. 1933. u Zagrebu. Bila je crtačica i bavila se karikaturom. U veljači ili ožujku 1942. prebačena je s majkom u logor u Đakovu, gdje su i stradale.
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27657. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: M. Iveković: Koncentracioni logori. Dokumenti ustaškog terora. (s. l.) 1944 (pretisak Zagreb 1986). – V. Stein-Ehrlich: Umjetnička izložba na omladinskom sletu. Židov, 6(1972) 36/37. – D. Tarnikova ljekarna u Osijeku. Vjesnik osječke oblasti, 1(33)(1924) 16. – V.: Slavko Bril, Mojsija. Gideon, 6(1924–1925) 9/12. – Brilova bista prof. Schapire. Ibid., 7(1926) 1. – A. Milćinović (And. M.): Izložba »Djela«. Slobodna tribuna, 7(1927), 4. VI. – V. Hiršl: Slavko Bril na izložbi jugoslavenskih umjetnika u Parizu. Židov, 12(1928) 10. – C. Rothmüller: Naš simbol. (Uz naš umjetnički prilog.) Hanoar, 3(1929–1930) 9. – Isti: Naš umjetnički prilog. Ibid., 4(1930–31) 1. – M. Riffer: Grad mrtvih – Jasenovac 1943. Zagreb 1946. – I. Krzović: Umjetnost narodnooslobodilačke borbe u Bosni i Hercegovini. Umjetnost Bosne i Hercegovine 1924–1950 (katalog izložbe). Sarajevo 1985. – Židovi na tlu Jugoslavije (katalog izložbe). Zagreb 1988. – Z. Šenoa: Brill, Slavko (Brill, Brüll). Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – D. Ivanuša: Židovi – likovni umjetnici u antifašističkoj borbi i žrtve holokausta. U: Zbornik AHA. Zagreb 1996. – T. Maroević: San i krik. Likovna umjetnost Židova iz Hrvatske (katalog izložbe). Zagreb 2000. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – D. Ivanuša: Slavko Bril (katalog izložbe). Zagreb 2004.