BRIHTA, Ivan, kemičar i izumitelj (Osijek, 14. IV. 1903 – Zagreb, 3. XII. 1960). Sin Oskara Brichte i Marte rođ. Seklein. Klasičnu gimnaziju završio je u Požegi, a diplomirao kemiju 1925. na Češkoj visokoj školi u Pragu. Nakon kraćega stručnog usavršavanja u Francuskoj vratio se u Zagreb. Isprva je radio kod privatnog industrijalca, a 1933–41. u Tvornici grafičkih boja »Chromos« u Samoboru te u Tvornici boja i lakova »Moster« d. d., gdje je kao tehnički upravitelj oko 1940. pokrenuo proizvodnju prve umjetne smole u Hrvatskoj. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te bio otpušten, ali je još neko vrijeme ostao na radnom mjestu, kako bi u posao uveo svoga nasljednika. Potom se sklonio u Ljubljanu, gdje su ga uhitile tal. okupacijske snage te internirale u Kalabriju. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. pristupio je partizanima i djelovao pri Štabu NOV u Bariju, zatim kao predavač na partizanskoj gimnaziji u Glini te naposljetku kao načelnik odjeljenja za industriju pri ZAVNOH. Nakon završetka II. svj. rata bio je načelnik u Ministarstvu industrije i rudarstva NR Hrvatske. Od 1946. voditelj je Laboratorija za organsku sintezu Instituta za industrijska istraživanja NR Hrvatske i honorarni nastavnik Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, gdje je predavao kolegije Tehnička kataliza i Tehnologija katalitičkih procesa. Doktorirao je 1958. tezom iz područja termodinamike. Mjesec dana pred smrt izabran je za redovitoga profesora Tehničkoga fakulteta u Skoplju. Među prvima se u Hrvatskoj bavio istraživanjima na području organske sinteze, termodinamike i tehničke katalize te objavio znanstvene radove o praktičnoj primjeni termodinamike (Arhiv za kemiju, 1929, 1938; Tehnički list, 1940). Utemeljio je industriju umjetnih smola i plastičnih masa u Hrvatskoj (Arhiv za kemiju, 1951) iz koje se poslije razvila industrija presmasa i sintetskih ljepila. Istražio je također mogućnosti sinteze omekšivača i poluprerađevina za polivinilklorid koristeći se domaćim sirovinama (Kemija u industriji, 1952–55; Croatica chemica acta, 1956. i nekoliko patenata 1953/54). Osim toga, patentirao je postupak štavljenja kože furfurilnim alkoholom (1953). Druga skupina njegovih radova obuhvaća kinetiku katalitičkih reakcija i određivanje aktiviteta metalnih katalizatora (Arhiv za kemiju, 1947, 1952, 1954; Hemijski pregled, 1955; Croatica chemica acta, 1956–57, 1959; Kemija u industriji, 1957). Sa suradnicima je istraživao i probleme hidrogenacije (Arhiv za kemiju, 1953; Kemija u industriji, 1953, 1957; Croatica chemica acta, 1956, 1959). − Otac Oskar Brichta, pravnik (Osijek, 14. X. 1875 – Zagreb, 30. XII. 1948). Sin Armina i Eme. Doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1898. Od 1911. imao je odvjetnički ured u Požegi, a 1929. izabran je za odbornika Advokatske komore u Zagrebu. Po uspostavi NDH, s kćeri Nadom, prebjegao u Hrvatsko primorje. Supruga Marta rođ. Seklein preminula je u Zagrebu 1940.
DJELA: Nauka, život i tehnika (suautor R. Podhorsky). Zagreb 1933. – Mogućnosti kemijskog iskorišćenja metana s osvrtom na noviji razvoj kemijske termodinamike. Zagreb 1940. – Elektricitet i kemija. Zagreb 1946. – Kataliza u kemijskoj industriji. Zagreb 1953.
IZV.: Gradski muzej Požega (bilješke S. Šulc). − KŽZ.
LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 6. – (Nekrolozi): R. Podhorsky, Croatica chemica acta, 32(1960) 4. – Isti, Tvornički list Kemijske industrijske zajednice, 9(1960) 6. – M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1. Zagreb 1970. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – S. Paušek Baždar: Brihta, Ivan. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. − I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007.