CIKLAI, Rafael, trgovac (Kikinda, Srbija, 22. III. 1882 – ?, nakon 1945). Suprug Sidonije rođ. Blum. Doselio se 1920. iz Segedina u Osijek, gdje je bio kućevlasnik. U međuratnom razdoblju bio je član ravnateljstva Jugoslavenske tekstilne industrije i trgovine d. d. u Osijeku, a od 1938. u Zagrebu imao je zastupništvo tekstilne i manufakturne robe (Industrija platnenih izdelkov d. d. iz Jarše i dr.).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 664. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

CIMIĆ, Višnja, arhitektica (Zagreb, 9. III. 1946). Kći Ivanova. Zaslužna je za kreativni pomak u domaćoj stambenoj arhitekturi krajem 1970-ih i poč. 1980-ih.

LIT.: http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac253.nsf/AllWeb Docs/Suvremena3, pristupljeno 23. I. 2012.

CINER, Paja (Zinner), inženjer (Bela Crkva, Srbija, 22. X. 1922). Sin ljekarnika Maksa i Irme rođ. Szigedi (Szigeti, Sigeti). Još kao gimnazijalac primljen je u SKOJ. Maturirao je 1940. na II. muškoj gimnaziji u Beogradu, gdje ga je zatekao II. svj. rat. Uspio je prebjeći u Split te bio interniran u logor Ferramonte di Tarsia. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima te bio službeni tumač brit. kirurškoga tima na Visu, a 1944–48. prevoditelj jugoslav. vojne misije u Njemačkoj, također djelovao u Odjelu za reparaciju u brit. zoni. God. 1949. u činu kapetana 1. klase upisao se na Tehnički fakultet u Beogradu, na kojem je 1954. diplomirao te do 1970. radio na beogradskom Vojnotehničkom institutu na istraživanju i razvoju hidrauličkih sistema za mehanizaciju i automatsko upravljanje vojnim vozilima i sredstvima. Projekt »Lansirni most« priznat mu je kao magistarski rad (1968–70). Boravio je na specijalizaciji u Francuskoj i SAD, a 1968. izabran je za gostujućeg predavača na Tehničkoj vojnoj akademiji u Zagrebu, gdje je dvije godine predavao. God. 1970. u činu pukovnika preselio se u Zagreb, gdje je postao pročelnik katedre Automatskog upravljanja na Tehničkoj vojnoj akademiji, na kojoj je 1977. doktorirao, a 1978. bio izabran za redovitoga profesora. Istodobno je predavao na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima Fakulteta za strojarstvo i brodogradnju u Zagrebu i Ljubljani, a jedan semestar na Visokoj vojnoj školi u Alžiru. Iako je bio umirovljen 1982, iste je god. ponovno izabran za redovitoga profesora nastavivši stručni rad do 1997.

DJELA: Hidraulički uređaji. Zagreb 1980. – Elektrohidraulički servosistemi (suautor R. Abduli). Beograd 1986.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – N. Račić: Ciner Paja. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011.

CITRIN, Henrik (Henryk), internist (Radom, Poljska, 5. X. 1895 – Zagreb, 9. IX. 1941). U braku s Reginom rođ. Langraf, otac je Zlatice i Aleksandra. U Hrvatsku se doselio iz Palestine i Egipta 1920, državljanstvo stekao 1929. U međuratnom razdoblju u Zagrebu je djelovao kao privatni i ugovorni voj. liječnik s ordinacijom u Boškovićevoj ul. i u Vojnoj bolnici na stalni ugovor. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja, no nakon preseljenja stanara Doma »Lavoslav Schwarz« u Stenjevec, odlukom Ustaškog redarstva od 11. VII. 1941, smio je jednom tjedno ondje obavljati liječničku praksu. U rujnu 1941. planirano je njegovo slanje u BiH radi djelovanja na suzbijanju endemskoga sifilisa, no u međuvremenu je umro.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 664. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27556, 28017.

LIT.: A. Nick: Židovski liječnici i farmaceuti u Hrvatskoj. Bilten ŽOZ, 1990, 13.

COHEN, Alfred, poduzetnik (? – ?). Podrijetlom je iz Trsta. Kao trg. upravitelj radio je 1930-ih u tvornici cementa »Split«, najvećoj na Jadranu, čiji je generalni direktor bio → E. Stock.

LIT.: Z. Jelaska-Marijan: Društveni razvoj Splita između dva svjetska rata (doktorska disertacija). Zagreb 2006.

COHEN, Aron (Koen, Coen), rabin i trgovac (Dubrovnik, oko 1586 – Dubrovnik, o. 20. III. 1656). Potomak je ugledne dubrovačke trg. obitelji s vezama u balkanskim dijelovima Osmanskoga Carstva, Anconi i Veneciji. Prvi mu je učitelj bio djed → S. Oeff (Ohev), čuveni komentator Biblije, a zatim se školovao u Veneciji u tzv. Levantinskoj školi (okupljala je Židove iz Osmanskoga Carstva). Nakon povratka u Dubrovnik vodio je s braćom Elazarom i Samuelom »Maestro«, najjaču trgovinu dubrovačkih Židova u XVII. st. – Istaknuo se i kao teološki pisac. U svom poznatom djelu Zekan Aharon (Venecija 1657) komentirao je, po uzoru na svog djeda, različite dijelove Biblije na hebrejskom jeziku; posebna je zanimljivost u tom djelu dodatak koji sadržava opis onodobnoga sudskog procesa → I. Ješurunu i događaja s njim u vezi. Ovaj opis ima važnost povijesnoga dokumenta s obzirom na to da je Aron za trajanja procesa Ješurunu i sve do njegova oslobođenja vodio dubrovačku sinagogu, zbog čega su dubrovačke vlasti i njega zlostavljale. Oporučno je zatražio da se komentari njegova djeda S. Oeffa objave zajedno s njegovima, pod naslovom Šemen tov, što su nasljednici i učinili 1657. Bio je cijenjen i kao učitelj i širitelj znanosti. Dubrovački historiograf dominikanac Serafin Crijević donio je njegov životopis u djelu Bibliotheca Ragusina u kojem je opisao živote istaknutih Dubrovčana.

LIT.: J. Tadić: Jevreji u Dubrovniku do polovine XVII stoljeća. Sarajevo 1937. – B. Stulli: Židovi u Dubrovniku. Zagreb 1989. – V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

COHEN, David, trgovac (? – Dubrovnik, 1630 ili 1632). Posjedovao je trgovinu u palači na Placi u Dubrovniku između 1617. i 1628. Za procesa → I. Ješurunu zatvoren je i ispitan, ali je potom i pušten. Za razliku od nekih drugih Židova, tada nije napustio svoju trgovinu na Placi.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

COHEN, Humbert (Umberto), inženjer (? – ?). Podrijetlom je iz Trsta. Bio je član uprave u tvornici cementa »Split«, najvećoj na Jadranu, čiji je generalni direktor bio → E. Stock, i tehnički upravitelj od 1924.

LIT.: Z. Jelaska-Marijan: Društveni razvoj Splita između dva svjetska rata (doktorska disertacija). Zagreb 2006.

COHEN, Josip, žid. aktivist (? – ?). Predsj. je sefardske ŽO u Zagrebu 1932–36.

LIT.: Jevrejski glas, 5(1932) 50.

COHEN, Rafael, trgovac (? – ?Dubrovnik, nakon 1684). Posjedovao je trgovinu u palači na Placi u Dubrovniku 1653–67. Nakon potresa u Dubrovniku 1667. sam je o svom trošku popravio četiri kuće, uključujući i kuću u kojoj se nalazila sinagoga. Potrošio je 1837 dukata, koje mu je Senat nadoknadio. Moguće je da je neki Nikola Righi bio osuđen zbog oponašanja Rafaela tijekom maskerada.

LIT.: B. Stulli: Židovi u Dubrovniku. Zagreb 1989. – V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.