BARUCH, David (Baruh), trgovac (Sarajevo, 1904 – ?Zagreb, 1944). Sin Rafaelov. U međuratnom razdoblju sa suprugom Lucijom rođ. Dijanić-Orač, »arijevkom«, posjedovao je trgovinu tekstilnom robom »Dijanić-Orač« u Tkalčićevoj ul. i na Kaptolu u Zagrebu. Po uspostavi NDH, sa sinom Rafaelom (Zagreb, 1936 – Zagreb, o. 2011) i kćeri Leom (Lenka) (Zagreb, 1939), preuzeo je žid. znak, a djeca su prešla na katoličanstvo. Prije poč. lipnja 1941. sa sinom prebjegao u Italiju, dok su supruga i kći ostale u Zagrebu te je supruga 6. VI. 1941. Odboru za podavanja predala cesije u vrijednosti 100 000 din. Vjerojatno se u uvjerenju kako zahvaljujući mješovitom braku neće biti proganjan, vratio u Zagreb, no ubrzo je bio uhićen. U zatvoru je zbog mučenja duševno obolio te je otpremljen u Psihijatrijsku bolnicu (danas Klinika za psihijatriju) u Vrapču, gdje je poč. siječnja 1942. prešao na katoličanstvo. Iz bolnice je neizliječen pušten u travnju 1943. (jer je obitelj nekoga potplatila), no zbog agresije na suprugu ponovno je bio uhićen, te nakon kraćeg boravka u logoru Jasenovac vraćen u bolnicu. U rujnu ili listopadu 1944. ustaška postrojba pod vodstvom Ljube Miloša izvukla ga je iz bolnice, a nakon toga mu se gubi trag. Sin Rafael bio je osam mjeseci zatočen u logoru Jasenovac. Supruga je poč. 1944. zatražila razvod, te se ubrzo preudala, pa su tako ona i djeca preživjeli II. svj. rat.

IZV.: Arhiv ŽOZ, Knjiga kontribucije. – HDA, projekt Dotršćina, knjiga Vrapče 26. – KŽZ. – NAZ, skupina NDS, 768/1942, 205/1944. – Podaci o ulazniku R. Baruch.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

BARUH, Israel, rabin (? – ?). Djelovao je u Splitu pol. XVI. st.

LIT.: Jevrejski glas, 7(1934) 33.

BARUH, Izak (Isak), rabin (Sarajevo, 14. XII. 1914 – logor Jasenovac, 1942). Sin Mojseov. Iz Travnika se 1939. doselio u Zagreb, gdje je bio rabin sefardske općine. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, a kako su tri predratne zagrebačke ŽO bile spojene u jednu, u ljeto 1941. postao je zamjenik rabina ŽOZ. Uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27954. – KŽZ.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BARUH, Kalmi, filolog (Višegrad, BiH, 24. XII. 1896 – logor Bergen-Belsen, 1945). Sin trgovca Isaka i Flore. Stručnjak za židovsko-španjolski jezik i književnost i sefardsku folklornu književnost. Pripadao je drugom naraštaju bosansko-hercegovačkih sefardskih intelektualaca, koji se školovao na eur. sveučilištima. Maturirao u Sarajevu 1916, za I. svj. rata mobiliziran u austroug. vojsku te dvije godine proveo u rus. zarobljeništvu. Ujesen 1918. kao izvanredni student upisao je francusku i tal. književnost i jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, potom studirao u Parizu i Beču, gdje je 1923. doktorirao disertacijom o bos. židovsko-španjolskom jeziku. Kao srednjoškolski profesor radio u Sarajevu, ali bio u stalnom kontaktu sa sefardima u Zagrebu, a posebice sa svojim profesorom Petrom Skokom, kojeg je opskrbljivao teško dostupnom literaturom o židovsko-španjolskom idiomu. Bio jedan od prvih sefardskih intelektualaca, koji je zagovarao snažnije uključivanje Sefarda u BiH i općenito u cionistički pokret. Po uspostavi NDH deportiran je iz Sarajeva te stradao u logoru Bergen-Belsenu. Njegovi tekstovi objedinjeni su u knjiziSelected Works on Sephardic and Other Jewish Topics (Beer Ševa 2007).

IZV.: Arhiv Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

LIT.: A. Kovačec: Bosanski Židovi u Zagrebu nakon okupacije Bosne 1878. do 1941. godine. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – http://elmundosefarad.wikidot.com/baruh-kalmi, pristupljeno 22. VII. 2011.

BARUH, Salamon, rabin (Travnik, BiH, 1907 – ?, 1944). Službovao je u Dubrovniku od 1930-ih do uspostave NDH kad je bio interniran s ostalim dubrovačkim Židovima u logor u Gružu, zatim odveden u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pristupio je partizanima i djelovao pri ZAVNOH. Kao ratnoga zarobljenika, ubile su ga jedinice Handžar divizije tijekom 6. neprijateljske ofenzive.

LIT.: E. Tolentino: Fašistička okupacija Dubrovnika 1941.–1945. godine i rješavanje jevrejskog pitanja. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1971, 1. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – B. Stulli: Židovi u Dubrovniku. Zagreb 1989.

BASCH, Andor (Baš), inženjer (Böhönye, Mađarska, 6. III. 1903 – logor Jasenovac, 1941). Sin Antona (Adolfa). Majka mu nije bila Židovka. U Hrvatsku se s obitelji doselio 1914. iz Keszthelyja. U međuratnom razdoblju radio kao kemijski inženjer u poduzeću »Kemika« d. d. u Zagrebu te bio član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. U srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka, no ubrzo je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BASCH, Josip (Baš), službenik (Zavidovići, BiH, 25. X. 1910 – logor Jasenovac, 22. IV. 1945). Sin Jakovljev. Potječe iz aškenaske obitelji, koja se u BiH doselila iz Mađarske. God. 1941. bio predmolitelj i pisar u nadrabinatu ŽOZ. Daljnja sudbina nepoznata. – Brat Arnold, kantor (Sarajevo, 1913 – logor Jasenovac, 22. IV. 1945) u međuratnom razdoblju djelovao je u ŽOZ. Iako je kao službenik općine trebao biti zaštićen, u jesen 1941. deportiran je u jasenovački logor Krapje, gdje je radio u kožari te bio član kulturno-prosvjetne grupe koja je unutar jasenovačkoga logora organizirala kulturna događanja. Stradao je u proboju logora.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – KŽZ.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – N. Mataušić: Jasenovac 1941–1945, logor smrti i radni logor. Zagreb–Jasenovac 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – E. Miller: Izabran za umiranje. Zagreb 2004.

BASCH, Salamon, obrtnik (György, Rumunjska, 1907 – logor Jasenovac, 1944 ili 1945). Sin Jakobov. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik kemijske čistionice u Savskoj cesti u Zagrebu. Po uspostavi NDH, sa suprugom Silvijom rođ. Deutsch (Ludbreg, 1915 − logor Đakovo, 1942), kćeri rabina → Josipa Leopolda Deutscha i Katarine rođ. Adler, i djecom Zdravkom (Zagreb, 21. I. 1941 – Ludbreg, 1946) i Teodorom Rahelom Klayman (Zagreb, 31. I. 1938), preuzeo je žid. znak. Ubrzo je bio uhićen i sa suprugom deportiran u Gospić, potom na Pag te u jasenovački logor Bročice. Čini se da je u studenom 1941. preseljen u središnji jasenovački logor Ciglanu. Iz ŽOZ su mu u veljači 1942. stigla dva paketa te se pretpostavlja da je tada još bio živ. Prema nekim izvorima ubijen prilikom pokušaja bijega iz Jasenovca 1944, a prema drugima preživio je sve do 1945. Uoči deportacije supruga je poslala djecu u Ludbreg sestri Gizeli (Gizi) (Gabčíkovo, Slovačka, 21. VII. 1895 – ?Auschwitz, 1943–1945), koja je bila udana za Ljudevita Vrančića, ravnatelja banke i štedionice u Ludbregu. Vrančić je zbog veza s partizanima uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je držan godinu dana, a za njegova izbivanja Gizela je, unatoč mješovitomu braku deportirana u neki od njem. logora, vjerojatno Auschwitz, gdje je stradala. Kako se Salamonova djeca nisu vodila u službenim popisima ludbreških Židova, nitko ih nije prijavio vlastima te su ih čuvali susjedi. Nakon II. svj. rata usvojio ih je Vrančić. Zdravko je 1946. preminuo od posljedica šarlaha, a Teodora je 1957. otišla na školovanje u Švicarsku, gdje se udala za amer. Židova Daniela Klaymana s kojim živi u SAD.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 624. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: T. Žugić i M. Milić: Židovi u koncentracionom logoru Aušvic 1941–1945. Beograd 1989. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Dretar: Holokaust u Ludbregu, Ha-kol, 2009, 110. – http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=10472, pristupljeno 16. XII. 2011. – http://elmundosefarad.wikidot.com/ljudevit-vrancic, pristupljeno 16. XII. 2011. – http://www.ushmm.org/remember/office-of-survi vor-affairs/survivor-volunteer/theodora-klayman, pristupljeno 8. V. 2013.

BASEVI, Isak, gospodarstvenik (Trst, Italija, ? – ?). Doselio se u Rijeku 1789, gdje je osnovao tvornicu lojanih svijeća, godišnji prihod koje je iznosio oko 10 000 funti. Tvornica je bez državnih povlastica radila do 1814.

LIT.: D. Klen: Privredno stanje Rijeke u doba Ilirije. Zagreb 1959. – I. Lukežić: Postanak židovske zajednice u Rijeci. Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, 40(1998).

BAŠIĆ, Elly (rođ. Lerch), glazb. pedagoginja, etnomuzikologinja i glazb. terapeutkinja (Zagreb, 3. IX. 1908 – Zagreb, 25. II. 1998). Majka glumca Relje. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirala je 1929. klavir u klasi → Antonije Geiger-Eichorn te apsolvirala kompoziciju i dirigiranje kod Frana Lhotke, Franje Dugana i → Milana Sachsa. God. 1929–45. osnovala je i vodila s Ivom Prišlinom eksperimentalnu Muzičku školu »Beethoven«, koja je kao niža i srednja škola djelovala do 1945. Iste god. bila je suosnivačica Muzičke škole »Pavao Markovac«, na kojoj je predavala teoretske predmete i klavir do 1962; uz to je 1950–54. predavala na Akademiji za kazališnu umjetnost. Od 1954. stalna je vanjska znanstvena suradnica Instituta za narodnu umjetnost (danas Zavod za istraživanje folklora Instituta za filologiju i folkloristiku) u Zagrebu, a 1963. u Zagrebu je pokrenula Funkcionalnu muzičku školu (danas Glazbeno učilište »Elly Bašić«). Od 1962. do 1973. bila je docentica i pročelnica Teoretskoga odsjeka na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Održala je mnoga predavanja i seminare u zemlji i inozemstvu (o funkcionalnoj glazb. metodi, o dječjemu glazb. izrazu, likovnom odrazu doživljaja glazbe, improvizaciji i kreativnosti, o muzikoterapiji, razvoju stvaralačkih sposobnosti kroz nastavu glazbe, o pokretu i glazbi, igri mašte kao djetetovoj potrebi i dr.). Autorica je izložbe Muzički izraz djeteta (Ljubljana, Zagreb 1954, Beograd, Ženeva–UNESCO 1955, Bratislava 1967, Moskva 1970). Radila je i priloge za radio, televiziju i film, primjerice dokumentarni film Mur Bur za Zagreb-film (1969) te seriju Dječja kreativnost 1–3 (Sarajevo 1975). U tijeku dugogodišnje pedagoške djelatnosti izgradila je vlastiti način glazb. odgoja – »funkcionalnu muzičku pedagogiju«, koja se temelji na osjećanju funkcionalnih tonalnih odnosa. Ta metoda obuhvaća, osim intonacije, glazb. odgoj povezan s likovnim i literarnim izrazom. Težište odgoja stavljeno je na dječje stvaralaštvo, a osnovni je cilj postizanje optimalnih rezultata u glazb. razvoju nadarena i prosječna djeteta, kao i djeteta s poteškoćama u razvoju. Također se bavila temama kao što su dijete i muzikalnost, emocionalno inhibirana djeca i djeca s poteškoćama u razvoju. Kao etnomuzikologinja skupljala je od 1953. dječje stvaralaštvo te prikupila više od 2400 zapisa. Smatra se jedinom autoricom cjelovite i izvorne glazb. pedagogije u povijesti hrv. glazbenoga školstva, a njezin udžbenik Sedam nota sto divota (13 izdanja) bio je dugo najprodavaniji priručnik solfeggia u Hrvatskoj. Prva je u svijetu artikulirala znanstvene kategorije spontanoga glasanja, uspavanki, brojalica, rugalica, sportskoga navijanja i drugoga, kao i glazbenih, govornih i motoričkih elemenata u spontanom glazb. izražavanju djece i odraslih. Radove je objavljivala u dnevnom tisku (1948–62) te u časopisima: Muzička revija (1950), Muzičke novosti (1953), Delo (1955), Žena (1957), Danas (1962), Svijet (1962), Umjetnost i dijete (1968, 1969, 1972, 1974, 1980), Bilten RTV Zagreb (1972), Muzika (1973), Musicotherapia (1980). Njezini važniji radovi poznati su i u inozemstvu: Brojalice – melografski problem dječjeg poetskog stvaralaštva (III. kongres folklorista Jugoslavije, zbornik, Cetinje 1958), Dispozicije i razvojne mogućnosti dječje mašte kroz muziku (Igra mašta zbilja, zbornik, Šibenik 1975), Improvisation als schöpferische Mitteilung (u knjizi W. Stumme: Über Improvisation, Mainz 1975, to donosi i A. L. Ostrovskij u svojoj knjizi Muzykal’noe vospitanie v stranah socializma, Lenjingrad 1975), Pokret na glazbu – glazba pokreće (Anali Kliničke bolnice »Dr Mladen Stojanović«, 1979, XVIII/2), Igra mašte – djetetova je potreba (Naša škola, 1980, 7/8), Psihološka uvjetovanost funkcije brojalica i kreativni proboj metrike i forme standardne lirike (Umjetnost i dijete, 1981, 75).

DJELA: Čitanka za početnički solfeggio. Zagreb 1947. – Groteskna suita. Zagreb 1948. – Sedam nota sto divota. Zagreb 1959.

LIT.: R. Supek: Muzika i crtež u dječjem izrazu. Savremeni akordi, 1954, 12. – M. Turel: Otrok in glasba. Naši razgledi, 3(1954) 10. – O. Neumann: Praktični rezultati rada po Funkcionalnoj metodi prof. Elly Bašić u Muzičkoj školi u Sisku. Savremeni akordi, 1955, 1. – S. Vrinjanin: Povodom izložbe »Muzički izraz djeteta«. Naša djeca, 2(1955) 27. – D. Plavša: Elly Bašić, Sedam nota sto divota. Savremeni akordi, 1958, 5/6. – S. Ribarovič: Zakaj edina v Jugoslaviji. Bilten Zavoda za prosvetno pedagoško službo, 1(1966–1967) 4. – A. Elscheková: Nové cesty hudobnej výchovy v Jugoslavii. Slovenská hudba, 1968, 3. – R. Supek: Neke psihološke dispozicije dječje kreativnosti.Umjetnost i dijete, 1970, 6. – K. Reissenberger: Zum Stand der Musiktherapie in europäischen Ländern. Musik und Bildung, 1972, 9. – R. Supek: Mašta. Zagreb 1979. – J. Bezić: Bašić, Elly. Enciklopedija Jugoslavije, 1. Zagreb 1980. – B. Rakijaš: Bašić, Elly. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – Bašić, Elly. Leksikon Jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – Bašić, Elly. Hrvatska enciklopedija, 1. Zagreb 1999. – (Nekrolozi): Novi list, 52(1998) 16030; Vijenac, 6(1998) 109. – Z. Berković, Vijenac, 6(1998) 109. – M. Letica, Bašćinski glasi, 7(1998). – B. Preić-Kempf: Plemenito umijeće kreativnog oslobađanja glazbom. Novi list, 58(2005) 18516. – Glazbeno učilište Elly Bašić 1965.–2005. Zagreb 2005. – P. Rojko: Postoji li funkcionalna muzička pedagogija? Tonovi, 20(2005) 1/2(45/46). – I. Devčić i R. Sućeska-Ligutić: Funkcionalna muzička pedagogija. Škola u funkciji razvoja djeteta. Ibid.