BAŠIĆ, Elly (rođ. Lerch), glazb. pedagoginja, etnomuzikologinja i glazb. terapeutkinja (Zagreb, 3. IX. 1908 – Zagreb, 25. II. 1998). Majka glumca Relje. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirala je 1929. klavir u klasi → Antonije Geiger-Eichorn te apsolvirala kompoziciju i dirigiranje kod Frana Lhotke, Franje Dugana i → Milana Sachsa. God. 1929–45. osnovala je i vodila s Ivom Prišlinom eksperimentalnu Muzičku školu »Beethoven«, koja je kao niža i srednja škola djelovala do 1945. Iste god. bila je suosnivačica Muzičke škole »Pavao Markovac«, na kojoj je predavala teoretske predmete i klavir do 1962; uz to je 1950–54. predavala na Akademiji za kazališnu umjetnost. Od 1954. stalna je vanjska znanstvena suradnica Instituta za narodnu umjetnost (danas Zavod za istraživanje folklora Instituta za filologiju i folkloristiku) u Zagrebu, a 1963. u Zagrebu je pokrenula Funkcionalnu muzičku školu (danas Glazbeno učilište »Elly Bašić«). Od 1962. do 1973. bila je docentica i pročelnica Teoretskoga odsjeka na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Održala je mnoga predavanja i seminare u zemlji i inozemstvu (o funkcionalnoj glazb. metodi, o dječjemu glazb. izrazu, likovnom odrazu doživljaja glazbe, improvizaciji i kreativnosti, o muzikoterapiji, razvoju stvaralačkih sposobnosti kroz nastavu glazbe, o pokretu i glazbi, igri mašte kao djetetovoj potrebi i dr.). Autorica je izložbe Muzički izraz djeteta (Ljubljana, Zagreb 1954, Beograd, Ženeva–UNESCO 1955, Bratislava 1967, Moskva 1970). Radila je i priloge za radio, televiziju i film, primjerice dokumentarni film Mur Bur za Zagreb-film (1969) te seriju Dječja kreativnost 1–3 (Sarajevo 1975). U tijeku dugogodišnje pedagoške djelatnosti izgradila je vlastiti način glazb. odgoja – »funkcionalnu muzičku pedagogiju«, koja se temelji na osjećanju funkcionalnih tonalnih odnosa. Ta metoda obuhvaća, osim intonacije, glazb. odgoj povezan s likovnim i literarnim izrazom. Težište odgoja stavljeno je na dječje stvaralaštvo, a osnovni je cilj postizanje optimalnih rezultata u glazb. razvoju nadarena i prosječna djeteta, kao i djeteta s poteškoćama u razvoju. Također se bavila temama kao što su dijete i muzikalnost, emocionalno inhibirana djeca i djeca s poteškoćama u razvoju. Kao etnomuzikologinja skupljala je od 1953. dječje stvaralaštvo te prikupila više od 2400 zapisa. Smatra se jedinom autoricom cjelovite i izvorne glazb. pedagogije u povijesti hrv. glazbenoga školstva, a njezin udžbenik Sedam nota sto divota (13 izdanja) bio je dugo najprodavaniji priručnik solfeggia u Hrvatskoj. Prva je u svijetu artikulirala znanstvene kategorije spontanoga glasanja, uspavanki, brojalica, rugalica, sportskoga navijanja i drugoga, kao i glazbenih, govornih i motoričkih elemenata u spontanom glazb. izražavanju djece i odraslih. Radove je objavljivala u dnevnom tisku (1948–62) te u časopisima: Muzička revija (1950), Muzičke novosti (1953), Delo (1955), Žena (1957), Danas (1962), Svijet (1962), Umjetnost i dijete (1968, 1969, 1972, 1974, 1980), Bilten RTV Zagreb (1972), Muzika (1973), Musicotherapia (1980). Njezini važniji radovi poznati su i u inozemstvu: Brojalice – melografski problem dječjeg poetskog stvaralaštva (III. kongres folklorista Jugoslavije, zbornik, Cetinje 1958), Dispozicije i razvojne mogućnosti dječje mašte kroz muziku (Igra mašta zbilja, zbornik, Šibenik 1975), Improvisation als schöpferische Mitteilung (u knjizi W. Stumme: Über Improvisation, Mainz 1975, to donosi i A. L. Ostrovskij u svojoj knjizi Muzykal’noe vospitanie v stranah socializma, Lenjingrad 1975), Pokret na glazbu – glazba pokreće (Anali Kliničke bolnice »Dr Mladen Stojanović«, 1979, XVIII/2), Igra mašte – djetetova je potreba (Naša škola, 1980, 7/8), Psihološka uvjetovanost funkcije brojalica i kreativni proboj metrike i forme standardne lirike (Umjetnost i dijete, 1981, 75).
DJELA: Čitanka za početnički solfeggio. Zagreb 1947. – Groteskna suita. Zagreb 1948. – Sedam nota sto divota. Zagreb 1959.
LIT.: R. Supek: Muzika i crtež u dječjem izrazu. Savremeni akordi, 1954, 12. – M. Turel: Otrok in glasba. Naši razgledi, 3(1954) 10. – O. Neumann: Praktični rezultati rada po Funkcionalnoj metodi prof. Elly Bašić u Muzičkoj školi u Sisku. Savremeni akordi, 1955, 1. – S. Vrinjanin: Povodom izložbe »Muzički izraz djeteta«. Naša djeca, 2(1955) 27. – D. Plavša: Elly Bašić, Sedam nota sto divota. Savremeni akordi, 1958, 5/6. – S. Ribarovič: Zakaj edina v Jugoslaviji. Bilten Zavoda za prosvetno pedagoško službo, 1(1966–1967) 4. – A. Elscheková: Nové cesty hudobnej výchovy v Jugoslavii. Slovenská hudba, 1968, 3. – R. Supek: Neke psihološke dispozicije dječje kreativnosti.Umjetnost i dijete, 1970, 6. – K. Reissenberger: Zum Stand der Musiktherapie in europäischen Ländern. Musik und Bildung, 1972, 9. – R. Supek: Mašta. Zagreb 1979. – J. Bezić: Bašić, Elly. Enciklopedija Jugoslavije, 1. Zagreb 1980. – B. Rakijaš: Bašić, Elly. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – Bašić, Elly. Leksikon Jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – Bašić, Elly. Hrvatska enciklopedija, 1. Zagreb 1999. – (Nekrolozi): Novi list, 52(1998) 16030; Vijenac, 6(1998) 109. – Z. Berković, Vijenac, 6(1998) 109. – M. Letica, Bašćinski glasi, 7(1998). – B. Preić-Kempf: Plemenito umijeće kreativnog oslobađanja glazbom. Novi list, 58(2005) 18516. – Glazbeno učilište Elly Bašić 1965.–2005. Zagreb 2005. – P. Rojko: Postoji li funkcionalna muzička pedagogija? Tonovi, 20(2005) 1/2(45/46). – I. Devčić i R. Sućeska-Ligutić: Funkcionalna muzička pedagogija. Škola u funkciji razvoja djeteta. Ibid.