KIŠICKI, Aron (Kišicky), kantor (Slonim, Bjelorusija, 1872 – Osijek, 15. X. 1938). Sa suprugom Belom rođ. Vinograd (Mstibovo, Bjelorusija, 1876 – ?) otac je šestero djece. Završio je kantorsku školu u Częstochowi u Poljskoj. Do 1896. djelovao je u Mstibovu u Bjelorusiji, potom kao kantor u ŽO u Vukovaru, a od 1898. do kraja života kao kantor u gornjogradskoj ŽO u Osijeku. God. 1909. objavio je pjesme za subotnju minhu za srednjoškolsku omladinu. Bio je dugogodišnji administrator mjesečnika Židovska smotra, suradnik Die Drau i Agramer Tagblatta, član osječkoga Hrvatskoga pjevačkoga društva »Kuhač«, šahist, nadareni crtač i slikar. Po uspostavi NDH njegova udovica, tada na stanu u Zagrebu kod sina Norberta, preuzela je žid. znak te u prijavi imovine navela da od ŽO u Osijeku prima mirovinu od 1356,50 din. mjesečno. – Sin Oskar (Ašer), službenik i žid. aktivist (Osijek, 19. I. 1899 – ?, Izrael, I. 1979). Tijekom 1930-ih bio je djelatan u različitim odborima JVO u Zagrebu, osobito u pogledu financija (predsj. Upravnog odbora i dr.). Radio kao službenik u Zagrebačkoj tvornici papira. Po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu i, sa suprugom Marijom Gabrielom rođ. Szabo i kćeri Noemi, arhitekticom (?Zagreb, o. 1929 – Zagreb, 17. VIII. 2003), preuzeti žid. znak. Bio je djelomično zaštićen jer je supruga smatrana »arijevkom«. Nakon deportacija u svibnju 1943. i nestanka predsjednika ŽOZ → H. Kona preuzeo je vođenje općine, zajedno s → R. Glücksthalom. Za razliku od razgranane djelatnosti prije deportacija, K. se morao brinuti za održavanje menze za socijalno ugrožene u Zagrebu, za prehranjivanje staraca u staračkom domu u Brezovici i za slanje paketa u logore. U veljači 1942. imenovan je za administrativnoga upravitelja zatočeničkoga logora u Loborgradu i Gornjoj Rijeci sa stalnim boravkom u Zlataru. Bio je prisiljen surađivati s različitim ustaškim i nacističkim službama. Korespondirao je s različitim pojedincima i ustanovama u državi i inozemstvu, a SJOJ je njemu, Glücksthalu te → Đ. Kastlu nakon rata odao priznanje što je od svih žid. općina u međuratnoj Jugoslaviji jedino ŽOZ uspješno opstala. – Sin Žiga, stomatolog (Osijek, 13. XII. 1900 – kraj Gerzova, BiH, 1944). Nakon završenoga Medicinskoga fakulteta u Zagrebu 1925, otvorio je privatnu stomatološku ordinaciju. Po uspostavi NDH sa suprugom Felice rođ. Bresslauer i sinom Cvijem (?Zagreb, 1931 – Auschwitz, 1944) preuzeo je žid. znak. Od 1942. bio je liječnik ŽOZ, a u siječnju 1943. priključio se partizanima te djelovao kao voditelj bolnice 1. korpusa, a u lipnju 1944. premješten je u 5. korpus. Četnici su ga ubili kraj Gerzova. Sin Cvi stradao je u Auschwitzu, dok je supruga Felice preživjela II. svj. rat i iselila se u Izrael.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28662. – JIM, Privremeni paket 53, fascikl B. Milhofer. – KŽZ. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Židovska smotra, 6(1911) 1. – Spomenica 1919−1969. Beograd 1969. – M. Agmon: Ličnosti iz naših desetkovanih općina. Aron Kišicki, profil jednog općinskog službenika. Jevrejski pregled, 24(1973) 9/10. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KLABER-BAUER, Augusta, kućevlasnica (Zagreb, 8. V. 1894 – Zagreb, 17. VII. 1941). Po osnutku NDH u prijavi imovine 1941. navela je da je suvlasnica katnice u Mošinskijevoj ul. i trokatnice u Boškovićevoj ul. te većega zemljišta na Pantovčaku. Ubrzo je preminula pod nejasnim okolnostima.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680.

KLABER, Alfred, bankar (Zagreb, o. 1900 – ?). U međuratnom razdoblju djelovao je kao bankar. Za Travanjskoga rata 1941. odveden je kao rezervni oficir u njem. zarobljeništvo u logor Osnabrück, gdje se 1942. uključio u antifašističku frontu te preko njem. stražara sudjelovao u nabavi oružja. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KLAIN, Eduard, neuropsihijatar, psihoterapeut i psihoanalitičar (Herceg-Novi, Crna Gora, 2. V. 1935). Sin Josipa (Segedin, Mađarska, 1898 – Split, 4. I. 1946), koji se za II. svj. rata priključio partizanima, i Milke rođ. Vidović (Kotor, Crna Gora, 1904 – Split, 4. XII. 1999). Djed Lajoš stradao je u Beogradu 1941, a baka Irma i tetka Eržebet završile su u logoru nakon njem. okupacije Mađarske. Bratić Atilla bio je rektor prvoga žid. sveučilišta Brandeis. E. je Klasičnu gimnaziju završio 1953. u Splitu, na Medicinskom fakultetu u Zagrebu diplomirao 1959. i doktorirao 1974. tezom Superego u analitičkoj grupnoj psihoterapiji. Specijalizaciju iz neuropsihijatrije počeo je 1962. u Bolnici za duševne bolesti u Jankomiru (danas Psihijatrijska bolnica »Sveti Ivan«), a završio 1965. u Neuropsihijatrijskoj klinici KBC Zagreb (Rebro), gdje ostaje raditi na Odjelu za psihoterapiju. Ondje je 1965–68. prošao trening analizu sa → S. Bettelheimom. Nakon što se 1969. Odjel razvio u Centar za mentalno zdravlje (poslije Klinika za psihološku medicinu), K. je od 1970. supervizor u individualnoj i grupnoj psihoterapiji, od 1974. trening grupni analitičar, a od 1989. do umirovljenja 2000. pročelnik Psihoterapijskoga odjela. God. 1976. habilitirao je za docenta na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, od 1984. redoviti je profesor medicinske psihologije, od 1989. predstojnik Katedre za psihijatriju i psihološku medicinu. God. 1991–92. bio je pročelnik Odjela za duševno zdravlje Glavnoga sanitetskoga stožera RH. Psihoterapeut savjetnik je u psihijatrijskim bolnicama u Popovači, Jankomiru i Rabu te trening analitičar i supervizor u Hrvatskoj psihoanalitičkoj studijskoj grupi, koju je 2004. osnovao u Zagrebu. Glavna su područja njegova rada psihoanaliza te individualna i grupna psihoanalitička terapija. Najviše se bavi superegom, snovima, konfrontacijom i kontratransferom te, posljednjih godina, psihološkim aspektima ratne traume s posebnim osvrtom na terapijski pristup oboljelima od posttraumatskoga stresnoga poremećaja i njihovim obiteljima. Radove objavljuje u časopisima Neuropsihijatrija (1965–67, 1969–70), Psihoterapija (1971, 1973–75, 1978, 1980–81, 1983–84, 1989–93, 1996–99), Socijalna psihijatrija (1971, 1973), Psihijatrija danas (1978–79), Group Analysis (1984–86, 1993), Liječnički vjesnik (1987, 1995, 1998, 2002), Acta medica Iugoslavica (1990), Psychiatria Danubina (1990), Gruppenanalyse (1991, 1993), Croatian Medical Journal (1992, 1994–96, 1999, 2001–02), Encyclopaedia moderna (1992), Klinička medicina (1992), Collegium antropologicum (1996), Medicus (1998), Neurologia Croatica (1999), Govor (2003). Suautor je u Zagrebu izdanih udžbenika Dinamska psihologija i psihoterapija (1975), Osnove medicinske psihologije (1990), Psihijatrija (1995), Uvod u medicinu (19963) te autor i suautor poglavlja u knjigama The Individual and the Group (New York–London 1982), Ratna psihologija i psihijatrija (Zagreb 1992; engl. izd. Zagreb 1993; tal. izd. Rim 1994), Psychoanalysis International (Stuttgart–Bad Cannstatt 1995), International Handbook of Multigenerational Legacies of Trauma (New York–London 1998), War Violence, Trauma and Coping Process (Zagreb 1998), Posttraumatski stresni poremećaj – hrvatska iskustva (Zagreb 2000). Svoje proživljavanje Domovinskoga rata skupio je u knjižici (1996) koja nije samo viđenje rata očima psihijatra nego i priča o ljudskim slabostima i vrlinama te o ratnoj stvarnosti. Bio je predsj. Društva za psihoterapiju 1965–69, Hrvatske udruge grupnih psihoterapeuta 1968–75, a od 1989. predsj. je Instituta za grupnu analizu i 1993–2003. Ogranka psihološke medicine pri Akademiji medicinskih znanosti Hrvatske, predsj. Hrvatske psihoanalitičke studijske grupe od 2008. i počasni član Američke psihoanalitičke akademije i certificirani grupni psihoterapeut Američkoga udruženja za grupnu psihoterapiju.

DJELA: Snovi u psihoterapiji (suautor). Zagreb 1993. – Grupna analiza (suautor). Zagreb 1996. – Kako sam proživio Domovinski rat. Zagreb 1996 (engl. prijevod Psychotherapist in the Croatian Independence War. Zagreb 2004). – Psihološka medicina (suautor). Zagreb 1999.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974. – Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1985. – Spomen knjiga u povodu 25. obljetnice Medicinske akademije Hrvatske. Zagreb 1987. – 45. godišnjica Akademije medicinskih znanosti Hrvatske 1961.–2006. Zagreb 2006. – V. Dugački: Klain, Eduard. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009.

KLAJN, Hugo (Klein), psihijatar, teatrolog i kazališni kritičar (Vukovar, 30. IX. 1894 – Beograd, 2. XII. 1981). Sin Samuela i Sofije rođ. Grün. Gimnaziju je završio 1912. u Vukovaru, studij medicine 1919. u Beču. Za I. svj. rata bio je liječnik u austroug. postrojbama u Galiciji i na tal. bojišnici. God. 1919. vratio se u Vukovar, a 1920–21. specijalizirao psihijatriju u Beču, Berlinu, Hamburgu i Münchenu. Potom je radio u Beogradu u psihijatrijskoj bolnici, a 1925–41. u privatnom sanatoriju kao psihoanalitičar i psihoterapeut. II. svj. rat preživio je izrežiravši samoubojstvo, potom se skrivao po beogradskim bolnicama i u kući svojega punca na Dedinju u Beogradu te, u iznajmljenim stanovima s lažnim dokumentima na ime Uroš Kljajić, privatno poučavao strane jezike. God. 1944–45. djelovao je u tamošnjoj gl. voj. bolnici i u Psihohigijenskom institutu u Kovinu, ponajviše se bavio ratnim neurozama. Radio je od 1946. kao redatelj u Narodnom pozorištu, uz to od 1949. predavao režiju na Akademiji za pozorišnu umetnost, polažući temelje suvremenomu beogradskomu kazalištu i kazališnoj pedagogiji. Postavio je na scenu mnogobrojna djela iz svjetske dramske književnosti pokazujući sklonost prema preciznoj i iscrpnoj psihološkoj analizi. Pisao je knjige iz teatrologije, eseje, drame, libreta, kazališne prikaze i kritike. Surađivao je u beogradskim časopisima Glasnik Ministarstva narodnog zdravlja (1921–26), Glasnik Društva crvenog krsta kr. S. H. S. (1923), Srpski arhiv za celokupno lekarstvo (1923, 1925, 1928), Praktični lekar (1924–25), Zdravlje (1926), Lekar (1928, 1930–31, 1934), Nova literatura (1928–29), Vreme (1934), Naš jezik (1936–37), Srpski književni glasnik (1936), Narodni podmladak (1938), Kultura (1982) te u Izrazu (1957, 1959–60, 1963–64, 1966) i Forumu (1968). Preveo je Freudovu Psihopatologiju svakodnevnog života (Beograd 1937) te uredio njegova Odabrana dela (Novi Sad 1969).

DJELA: Nervni sistem. Beograd 1933. – Abnormalnosti normalnih. Beograd 1936. – Vaspitanje sa gledišta medicinske i socijalne psihologije. Beograd 1939. – Osnovni problemi režije. Beograd 1951, 19792, 19953. – Ratna neuroza Jugoslovena. Beograd 1955, 19952. – Život dvočasovni. Pozorišne kritike. Beograd 1957. – Priručnik za amatere reditelje. Beograd 1961, Novi Sad 19922 (dopunjeno). – Šekspir i čoveštvo. Beograd 1964. – Pojave i problemi savremenog pozorišta. Novi Sad 1969.

LIT.: Izvještaj Kr. realne gimnazije u Vukovaru za šk. god. 1911/12. Vukovar 1912. – E. Klain: Uspomene prof. dr. H. Klajna. Psihologija, 11(1977) 3/4. – K. Šukuljević: Pozorišno stvaralaštvo Huga Klajna. Beograd 1977. – (Nekrolozi): Vjesnik, 42(1981), 3. XII. – T. Durbešić, Oko, 9(1981), 254. – V. Jerotić, Psihijatrija danas, 13(1981) 4. – E. Klain, Psihoterapija, 11(1981) 2. – R. Lazić: Traktat o režiji. Zagreb 1987. – E. Klain: Sjećanje na Huga Klajna. Uspomene prof. dr. Huga Klajna na njegove prve kontakte sa psihoanalizom. Psihoterapija, 29(1999) 1/2. – I. Buzov: Freud i Hrvatska. Zagreb 2000. – V. Dugački: Klajn, Hugo. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009. – A. Rafailović: Klajn, Hugo. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011.

KLEIN MEŠTROVIĆ, Ruža, slikarica (Donja Višnjica, 20. VI. 1883 – Zagreb, 10. II. 1942). Potkraj XIX. st. s obitelji se preselila u Beč, gdje se školovala i radila kao kitničarka, vjerojatno u salonu šešira Emilie Flöge (životna partnerica slikara Gustava Klimta). Ondje je 1904. upoznala Ivana Meštrovića s kojim je bila u braku od 1907. Radila je slike u ulju, široka tematskoga spektra, od socijalne tematike, preko portreta, do florealnih motiva, dekorativnih i dopadljivih, ali i tipičnih za slikarice toga doba. Specifičan likovni izraz – meke forme i oble linije, pod izrazitim utjecajem Meštrovićeve secesije – postiže u crtežima (pastel, ugljen, olovka) i predmetima primijenjenog obrta (drvena škrinjica ukrašena srebrnim ili bakrenim pločicama sa stiliziranim ljudskim likovima). Skupno je izlagala na Međunarodnoj izložbi u Rimu 1911. te na Proljetnom salonu u Zagrebu 1923.

LIT.: D. Vlaisavljević: Ruža Klein Meštrović (katalog izložbe). Zagreb 2009.

KLEIN, Aladar, pravnik i žid. aktivist (Jelšava, Slovačka, 1879 – Osijek, 26. XI. 1934). Sin Samuila i Pavice rođ. Weiss. Nakon završenoga studija prava radio je u Zagrebu kao odvjetnički perovođa. U Osijeku se nastanio 1911. i otvorio odvjetnički ured. Oženio se 26. XI. 1911. Jelkom rođ. Glück. U braku su rođena djeca Ivan (?,1911 – ?) i Pavao. Oko 1904. sudjelovao je u organiziranju prvoga Židovskoga cionističkoga društva u Osijeku, čiji je bio član Nadzornoga odbora. Također je bio dugogodišnji predsj. osječkoga Židovskoga gombalačkog i športskoga društva Makabi. – Sin Pavao (Pali, Pal), atletičar (Osijek, 29. III. 1915 – logor Slana, VII. 1941). U međuratnom razdoblju bio je tehnički knjigovođa u Tvornici pamučne industrije d. d. i istaknuti trkač zagrebačkoga Makabija. Po uspostavi NDH bio je uhićen i deportiran u Gospić, potom u logor Slana na Pagu. Ubijen je pri pokušaju bijega preplivavanjem Velebitskoga kanala.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – Ured Državne uprave Osječko-baranjske županije, Matični ured Osijek, Matična knjiga Židova, Nadrabinat u Osijeku, Matična knjiga umrlih 1903–1947.

LIT.: M. Radović: Židovsko gombalačko i sportsko društvo Makabi u Zagrebu. Povijest sporta, 4(1973) 13. – Isti: Istaknuti Makabejci. Bilten ŽOZ, 1989, 11. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – A. Grünfelder: Nepoželjni gosti. Bijeg Židova iz srednje Europe pred nacističkim progonom. Novi Omanut, 27(2009) 92. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KLEIN, Aleksandar, trgovac (Békéscsaba, Mađarska, 5. V. 1898 – ?, 1944). Bio je zaposlen 1930-ih kao stručni poslovođa u poduzeću »Albeka« u Zagrebu u kojem je uz proviziju participirao u dobiti. Od uspostave NDH štitio ga je osobno Ante Pavelić jer je, među ostalim, u Mađarskoj nabavljao sukno za ustaške uniforme. Prešao je na starokatoličku vjeru. U dokumentima ŽOZ u Zagrebu gotovo se ne spominje. Odmjeren mu je visok općinski prinos koji nije plaćao, a iako je upisan u Kartoteku židovskoga znaka, znak nije preuzeo. Neki svjedoci tvrde da je bio »upućen u makinacije Mare Pavelić sa srebrom, a vršio je za Maru i njezina supruga poglavnika i druge nabavke«. Samo koji dan nakon što su mu 1944. dodijeljena arijska prava, odnosno nakon što je postao »počasni arijevac«, misteriozno je nestao. U njegovu kartonu u Kartoteci židovskoga znaka pogrešno je upisano da je stradao 1941. u Jadovnu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – HDA, MUP SRH, 013.0.4, Dosje dr. Ante Pavelić, Ustaški pokret i poglavnik NDH Ante Pavelić, 136. – KŽZ.

LIT.: M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

KLEIN, Aleksandar, trgovac (Vukovar, 3. VIII. 1901 – Auschwitz, nakon 22. VIII. 1942). Bio je trgovac muškim suknom i priborom u Sonti, potom u Osijeku, gdje je u središtu grada imao trgovinu protokoliranu kod obrtne vlasti u Osijeku 1934. Kupci su mu bili mnogi ugledni osječki građani. God. 1936. ondje je stekao i zavičajnost. U braku s Valerijom rođ. Deutsch imao je kćeri Miru i Ljerku. S obitelji je uhićen i iz sabirnoga logora Tenja 22. VIII. 1942. deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KLEIN, Aleksandar (Arnon, Aleksa), žid. aktivist (Sarajevo, 2. V. 1898 – Tel Aviv, 1976). Sin Samojlov. Bio je prvi tajnik Odbora za pomoć izbjeglicama 1933. i gl. tajnik ŽOZ, istaknuti član »Lože Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit te jedan od 25 izaslanika zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslav. Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu. Po osnutku NDH uhitio ga je Gestapo s drugim općinskim dužnosnicima i službenicima, a nacisti su mu prijetili da će ga ubiti na licu mjesta. Uhićena je i njegova supruga Vera rođ. Berl i djeca Boris (?, 1931) i Tamar (?, 1937). Ubrzo su svi bili pušteni i preuzeli žid. znak. Ponovo je uhićen u kolovozu 1941. i nakon mnogih intervencija pušten na slobodu u studenome, ali i dalje pod nadzorom te se dva puta dnevno morao javljati policiji. Bio je pod svojevrsnom zaštitom te je u njegovim dokumentima posebno stajalo da se svaka pljenidba njegove imovine mora obustaviti. Pod nadzorom UNS i u pratnji ustaških policajaca idućih je mjeseci više puta putovao u Budimpeštu, Ljubljanu i u Italiju radi uspostavljanja veza s međunarodnim žid. organizacijama i pribavljanja novca za Skrb za logore ŽOZ. U svibnju 1942. u Italiji je uspio pobjeći, domogao se Švicarske i preživio II. svj. rat. Dana 13. XI. 1947. stigao je u Palestinu, gdje je organizirao i godinama vodio podružnicu žid. iseljeničke organizacije HIAS u Tel Avivu. Također je bio tajnik HOJ. God. 1953–56. uređivao je i tiskao prve Biltene HOJ i aktivno sudjelovao u Muzealno-povijesnom odboru. Sahranjen je na središnjem groblju u Holonu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27372, 29154. – KŽZ.

LIT.: Loža Zagreb. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić 18(1985) 3. – (Nekrolog). Most, bilten Udruženja Jevreja iz Jugoslavije u Izraelu, 33(1985) 5. – Bilten ŽOZ, 1993, 31/32. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.