KIŠICKI, Aron (Kišicky), kantor (Slonim, Bjelorusija, 1872 – Osijek, 15. X. 1938). Sa suprugom Belom rođ. Vinograd (Mstibovo, Bjelorusija, 1876 – ?) otac je šestero djece. Završio je kantorsku školu u Częstochowi u Poljskoj. Do 1896. djelovao je u Mstibovu u Bjelorusiji, potom kao kantor u ŽO u Vukovaru, a od 1898. do kraja života kao kantor u gornjogradskoj ŽO u Osijeku. God. 1909. objavio je pjesme za subotnju minhu za srednjoškolsku omladinu. Bio je dugogodišnji administrator mjesečnika Židovska smotra, suradnik Die Drau i Agramer Tagblatta, član osječkoga Hrvatskoga pjevačkoga društva »Kuhač«, šahist, nadareni crtač i slikar. Po uspostavi NDH njegova udovica, tada na stanu u Zagrebu kod sina Norberta, preuzela je žid. znak te u prijavi imovine navela da od ŽO u Osijeku prima mirovinu od 1356,50 din. mjesečno. – Sin Oskar (Ašer), službenik i žid. aktivist (Osijek, 19. I. 1899 – ?, Izrael, I. 1979). Tijekom 1930-ih bio je djelatan u različitim odborima JVO u Zagrebu, osobito u pogledu financija (predsj. Upravnog odbora i dr.). Radio kao službenik u Zagrebačkoj tvornici papira. Po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu i, sa suprugom Marijom Gabrielom rođ. Szabo i kćeri Noemi, arhitekticom (?Zagreb, o. 1929 – Zagreb, 17. VIII. 2003), preuzeti žid. znak. Bio je djelomično zaštićen jer je supruga smatrana »arijevkom«. Nakon deportacija u svibnju 1943. i nestanka predsjednika ŽOZ → H. Kona preuzeo je vođenje općine, zajedno s → R. Glücksthalom. Za razliku od razgranane djelatnosti prije deportacija, K. se morao brinuti za održavanje menze za socijalno ugrožene u Zagrebu, za prehranjivanje staraca u staračkom domu u Brezovici i za slanje paketa u logore. U veljači 1942. imenovan je za administrativnoga upravitelja zatočeničkoga logora u Loborgradu i Gornjoj Rijeci sa stalnim boravkom u Zlataru. Bio je prisiljen surađivati s različitim ustaškim i nacističkim službama. Korespondirao je s različitim pojedincima i ustanovama u državi i inozemstvu, a SJOJ je njemu, Glücksthalu te → Đ. Kastlu nakon rata odao priznanje što je od svih žid. općina u međuratnoj Jugoslaviji jedino ŽOZ uspješno opstala. – Sin Žiga, stomatolog (Osijek, 13. XII. 1900 – kraj Gerzova, BiH, 1944). Nakon završenoga Medicinskoga fakulteta u Zagrebu 1925, otvorio je privatnu stomatološku ordinaciju. Po uspostavi NDH sa suprugom Felice rođ. Bresslauer i sinom Cvijem (?Zagreb, 1931 – Auschwitz, 1944) preuzeo je žid. znak. Od 1942. bio je liječnik ŽOZ, a u siječnju 1943. priključio se partizanima te djelovao kao voditelj bolnice 1. korpusa, a u lipnju 1944. premješten je u 5. korpus. Četnici su ga ubili kraj Gerzova. Sin Cvi stradao je u Auschwitzu, dok je supruga Felice preživjela II. svj. rat i iselila se u Izrael.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28662. – JIM, Privremeni paket 53, fascikl B. Milhofer. – KŽZ. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.
LIT.: Židovska smotra, 6(1911) 1. – Spomenica 1919−1969. Beograd 1969. – M. Agmon: Ličnosti iz naših desetkovanih općina. Aron Kišicki, profil jednog općinskog službenika. Jevrejski pregled, 24(1973) 9/10. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.