HOFMAN, Adam, veterinar (Požega, 1882 – ?). Diplomirao je 1911. na Visokoj veterinarskoj školi u Beču te od 1912. službovao kao kotarski veterinar u Požegi i Otočcu. Po uspostavi NDH bio je otpušten iz službe uz tvrdnju da se »ponašao kao i svaki ostali židov tj. potpuno protuhrvatski raspoložen«. Daljnja sudbina je nepoznata.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 24, Predsjednički ured, br. 10312, 1941.

LIT.: Židovska smotra, 6(1911) 3.

HOFMAN, Samuel, kaligraf i slikar (Szombathely, Mađarska, 1808 – ?). Doselio se u Zagreb 1827, gdje je radio kao kaligraf i slikar. Sa suprugom Babete rođ. Schwarz imao je sina Juliusa, također kaligrafa i slikara (Zagreb, 1842 – ?).

LIT.: G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939.

HOFMAN, Velimir, kemijski inženjer (Beograd, VII. 1930 – Amsterdam, 26. IV. 1995). Sin Leov. Pohađao je osnovnu i srednju školu u Zagrebu, a II. svj. rat preživio je zahvaljujući mješovitom braku roditelja. God. 1966. iselio se u Nizozemsku, gdje je djelovao kao kemijski inženjer. – Kći Nila Ginger Hofman, antropologinja (Zagreb, 26. II. 1962). S obitelji se 1966. iselila u Nizozemsku, a od 1984. živi u SAD. Doktorirala je kulturnu antropologiju, koju predaje na Sveučilištu DePaul u Chicagu od 2001. Autorica je djela Renewed Survival. Jewish Community Life in Croatia (Lanham 2005).

LIT.: Ha-kol, 2002, 74.

HOFMANN, Isak Löw (von Hoffmansthal, Isaak), gospodarstvenik (Stříbro, Češka, 10. VI. 1759 – Beč, 2. XII. 1849). Preuzeo je 1798. proizvodnju i preradbu svile u Perchtoldsdorfu kraj Beča, a kad su ratovi Austrije s Napoleonom pogodili i proizvodnju svile, koju je do tada držao carski dvor, zakupio je 1802. i sve državne filande (odmataonice i predionice svile) u Ugarskoj, a potom i u slavonskom dijelu Vojne krajine. Preuzimanjem filatorija (končaonice, svilane) u Osijeku, koji je podignuo na visoku tehničku razinu, sa sinovima Emanuelom i Augustom u tvrtki Seidenpachtungs Gesellschaft Hofmann & Söhne k. k. privilegierte Grosshändler, započeo je proizvoditi svilu te od 1827. držao u zakupu svilarstvo u doba njegova procvata u Hrvatskoj i Slavoniji. Na bečkoj izložbi 1835. dobio je veliku srebrnu medalju i plemićki naslov »von Hofmannsthal« te 1842. u Pešti i 1845. u Beču zlatnu medalju. Po uzoru na Vincenza Dandola, generalnoga providura, koji je dao upute i za uzgoj dudova svilca u Dalmaciji, Josip Blašković je na njegov zahtjev napisao brošuru Unterricht über die Art des Seidenbaues für das Königreich Ungarn (Pešta 1802). – Sin Emanuel, veletrgovac (? – ?). Radi ubrzanja širenja svilarskoga obrta obitelji na području Slavonije i Srijema objavio je brošuru Naredbe od izvoda svile. Za seljancze slavonske i harvatske (Beč 1832, Novi Sad 1838; njem. prijevod Beč 1833), o načinu uzgoja dudova svilca i sadnji bijelih dudova na hrv. jeziku, koja je prevedena na pet drugih jezika te u 10 000 primjeraka rasprodana kupcima na širem području. Autor je i brošure Nastavlenie ko proizvedeniju svile za horvatskog zemledelca (Beč 1833) te stručnoga članka Nauk kako se imaju gojiti bele murve (dudovi) i svilene bube (to jest gusine iliti kukci koji čine svilu) u Listu měsečnom – Horvatsko-slavonskoga gospodarskoga družtva (1848, br. 5 i 6). – Sin August, gospodarstvenik (? – ?). Posjedovao je svilanu u Novoj Gradiški, osnovanu 1848, koju je 1860-ih osuvremenio novim strojevima. Osječka svilana poslovala je vrlo uspješno do 1848 (u 35 odmataonica svilenih čahura ljeti je radilo oko 3500 osoba, dok je u osječkoj filatoriji zimi bilo zaposleno i do 200 djevojaka). Politička i gospodarska zbivanja 1848, bolest dudova svilca 1855. te austr. gubitak Lombardije, gdje se podunavska sirova svila dovršavala do gotovih proizvoda, uzrokovali su propast slavonskoga svilarstva. God. 1861. osječka svilana, koju je 1855. zakupila tvrtka »Friedrich Schey« i novogradiški proizvodni pogon morali su obustaviti rad (na pariškoj su izložbi 1855. bili posljednji put izloženi njihovi proizvodi).

LIT.: M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970. – M. Kolar-Dimitrijević i T. Delibašić: Hofmann. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.

HOLLÄNDER, Artur, trgovac (Bela Crkva, Srbija, 29. VIII. 1885 – logor Jasenovac, 1941). Sin Josefov. U Hrvatsku se doselio 1939. iz Berlina i radio kao trg. zastupnik modnih časopisa. Po uspostavi NDH sa suprugom Fridom rođ. Lefeber preuzeo je žid. znak. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao. Jedini paket iz ŽOZ poslan mu je 7. XI. 1941.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HOLLÄNDER, Artur, pravnik (Čonoplja, Srbija, 8. III. 1908 – Haifa, Izrael, 1993). Sin Arpada i Marijane rođ. Silberstein. Završio je Pravni fakultet u Zagrebu. II. svj. rat proveo je u njem. zarobljeništvu. U Izrael se iselio 1948. Uz rad je polagao ispite na hebrejskom jeziku kako bi stekao odvjetničku diplomu, čime se potom bavio. Ujedno se bavio društvenim i humanitarnim radom, ponajviše u okviru lože »Kibuc galujot« Bnei Brita, čiji je predsjednik bio u dva mandata. Također je bio djelatan u haifanskoj podružnici HOJ. – Otac Arpad, službenik (Čonoplja, Srbija, 19. VII. 1898 – ?logor, 1941–1945), sin Ljudevitov. Doselio se iz Subotice 1930. u Zagreb, gdje je radio kao privatni činovnik u »Kirurgiji« u Ilici. Po uspostavi NDH sa suprugom Marijanom rođ. Silberstein preuzeo je žid. znak i izgubio namještenje. Oboje su stradali u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 47/48.

HOLLÄNDER, Geza, trgovac (Mezőtúr, Mađarska, 28. VIII. 1897 – logor Jasenovac, 1944). Sin Eduardov. U Hrvatsku se doselio 1915. iz Mezőtúra. God. 1915–1917. kao austroug. vojnik sudjelovao je u bitkama na Soči te bio ranjen na Fajti Hribu. Nakon liječenja u Bjelovaru i Zagrebu, ponovno je u činu poručnika sudjelovao u bitki kraj Piave kao zapovjednik satnije strojnica. U studenom 1918. obolio je od malarije i bio poslan na liječenje u bolnice u Aradu i Debrecinu. Nakon I. svj. rata u Budimpešti je završio Visoku trgovačku školu za trgovinu s Istokom (tzv. Balkanakademie), a od 1920. stalno je nastanjen u Zagrebu, gdje je 1930-ih bio vlasnik trgovine šivaćih strojeva, bicikala i doknadnih dijelova te mehaničarske radionice u Vlaškoj ul. Po uspostavi NDH sa suprugom Ružom rođ. Herrnstein i kćerima Erikom (?, 1925) i Evicom (?, 1933) preuzeo je žid. znak i prijavio imovinu. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje. Posljednji paket iz ŽOZ bio mu je poslan 29. I. 1945. u logor Stara Gradiška, u koji je, čini se, u međuvremenu bio prebačen. Supruga je također stradala u logoru Jasenovac, a kćeri su stradale na nepoznatom mjestu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HOLZ, Martin, publicist (Berlin, 15. II. 1890 – logor Lepoglava, 1945). Sin Benov. U Zagreb se doselio u prosincu 1933. kao izbjeglica iz Njemačke sa suprugom Anom, Njemicom i katolkinjom, i djecom Martom (?, 1920) i Wilfried (?, 1921). U Zagrebu je bio nezaposlen, a obitelj je preživljavala od njegove publicističke suradnje, lektura i instrukcija iz njem. jezika. Po uspostavi NDH bio je primoran prijaviti imovinu i preuzeti žid. znak. Stradao je u logoru u Lepoglavi.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HOLZER, Adolf, balneolog (Svätý Jur, Slovačka, 1834 – Zagreb, 17. III. 1885). Gimnaziju je završio u Bratislavi, medicinu je studirao u Beču, gdje je 1857. promoviran u doktora sveukupnoga liječništva. Bio je osobni liječnik grofa Julija Jankovića u Daruvaru, kupališni liječnik u Lipiku i Františkovim Láznama, voj. liječnik i vijećnik Zemaljskoga zdravstvenog vijeća. Posebice je zaslužan za razvoj kupališta u Lipiku. Pisao je o ljekovitosti njegovih jodnih kupelji (Agramer Zeitung i Esseker Lokalblatt und Landbote, 1866) te o asaniranju domaćih malaričnih predjela (Liječnički vjesnik, 1877). Pratio je utjecaj promjene vremena na ljudsko zdravlje, što ga je ponukalo da u Zagrebu, na Trgu Nikole Šubića Zrinjskoga, dade podignuti meteorološki stup (prema nacrtu Hermana Bolléa), dovršen 1884. Osmislio je spravu za irigaciju vagine i cerviksa, koju je prezentirao na sastanku prirodoslovaca i liječnika u Baden-Badenu. U Beču je od 1874. do kraja života izdavao liječnički kalendar, poglavito namijenjen kupališnim liječnicima (11 sv.), koji je nakon njegove smrti redovito izlazio do kraja I. svj. rata pod naslovom Dr. Holzer’s Aerztlicher Taschenkalender.

DJELA: Aerztlicher Taschenkalender, mit Tagesnotizbuch. Ein Taschenbuch für practische Aerzte, mit besonderer Rücksicht auf Curorte und Badeärzte. Wien 1874–1884.

LIT.: Spomenica na razkriće metereoložkog stupa dra. Holzera. Zagreb 1884. – H. Kern: Dr. Adolfo Holzer. Liječnički vjesnik, 7(1885) 2. – J. Schneider: Kupalište Lipik. Osijek 1935. – I. Ulčnik: »Terg Bana Zrinjskog«. Kako je nastao Zrinjski trg. Zagreb, 4(1936) 12. – H. Iveković i R. Peroš: Mineralne i termalne vode SR Hrvatske. Zagreb 1981. – S. Fatović-Ferenčić: Javnozdravstvena nastojanja grada Zagreba u funkciji realizacije ideje o zdravom gradu u 19. stoljeću i polovinom 20. stoljeća. Medicus, 3(1994) 2/3. – Ista: Holzer, Adolf. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.

HOLZMANN, Hugo Ivan, gospodarski i pravni pisac (Tuzla, BiH, 19. IV. 1881 – Zagreb, 25. XI. 1953). Sin Ludwiga i Terezije rođ. Scheinberger. Njegov otac, trgovac, u Tuzlu se doselio iz Slovačke odmah nakon austroug. okupacije BiH 1878. H. je prešao na katoličanstvo 1897. Gimnaziju je polazio u Grazu, gdje je 1904. završio i pravo s doktoratom. God. 1905. službovao je u Okružnom sudu u Tuzli, 1909. bio odvjetnički vježbenik u Bihaću, a potom u odvjetnika Nikole Mandića u Sarajevu, gdje je položio i odvjetnički ispit. Tijekom 1910. službovao je u Zemaljskoj vladi u Sarajevu, 1913. otvorio je odvjetnički ured u Zagrebu, 1914–24. bavio se odvjetništvom u Bugojnu. God. 1924. bio je i zamjenik gl. urednika zagrebačkoga tjednika Der Morgen. Osim knjiga, monografija i brošura, pisao je članke i rasprave s područja financijskoga, poreznoga i trg. prava, industrije, financija, poljodjelstva, turizma i monetarno-kreditne politike u časopisima i listovima Südslavische Revue (1912–13), Der Morgen (1924–26), Nova Evropa (1924–29), Ekonomist (1926–27), Finansijski arhiv (1926, 1930–37, 1939–40), Privreda (1926–27, 1930–37), Glasnik urarske i zlatarske struke (1927–28), Mjesečnik Pravničkog društva u Zagrebu (1927), Morgenblatt (1927, 1932–36, 1941), Jugoslovenski tekstilni vjesnik (1928–29), Narodni val (1928), Südslawischer Holzwirt (1929–30), Narodna šuma (1931), Frankfurter Zeitung (1930–35), Sisački glas (1933), Obzor (1938), Nova riječ (1940). Njegov referat Fiskalni tereti i narodni dohodak (O poreznom zakonodavstvu u Jugoslaviji) objavljen je kao dodatak Spomenici Kongresa pravnika u Zagrebu, održanoga 7. IX. 1934. God. 1933. imenovan je tumačem njemačkoga jezika za područje Kraljevskoga sudbenog stola u Zagrebu. Nakon atentata na kralja Aleksandra u Marseilleu 1934. zbog polit. članaka, koje je upućivao u inozemstvo, bio je osuđen na 14 dana zatvora. Rješenjem Banske vlasti Banovine Hrvatske od 24. VI. 1940. postavljen je za redovnoga člana suda pri financijskom ravnateljstvu u Zagrebu. Po uspostavi NDH brisan je iz Odvjetničkoga imenika i s popisa stalnih sudskih tumača stranoga jezika. Bio je uhićen u skupini zagrebačkih odvjetnika i 30. IV. 1941. odveden u Kerestinec, gdje je bio zadržan 6 tjedana, a potom pušten. Zatražio je priznavanje arijskih prava. Iako se ne zna je li molba odobrena, na nepoznat je način preživio II. svj. rat. Bio je u braku s Ruskinjom Ksenijom Ljušenko. Imao je petero djece iz dvaju brakova (među ostalim kćeri Irenu i Evu).

DJELA: Das Forstgesetz des Königreiches Jugoslavien vom 21. Dezember 1929. mit Geltung vom 1. Juli 1930. Zagreb 1930. – Reforma narodne banke i njen privredni značaj. Zagreb 1931. – Svjetska privredna kriza i njezino rješenje s osobitim obzirom na privredu Jugoslavije. Zagreb 1931. – Konsolidovani državni dugovi Kraljevine Jugoslavije. Zagreb 1932. – Die Devisenvorschriften in Jugoslawien. Zagreb 1933. – Fiskalni tereti i narodna imovina i dohodak. Zagreb 1935. – Fiskalni tereti i narodni dohodak. Zagreb 1935. – Zaposlenje stranaca. Zagreb 1935. – Kartelna uredba uz pravilnike, uputstva i kartelni registar. Zagreb 1937. – Unifiziertes Handelsgesetzbuch im Königreich Jugoslawien. Zagreb 1938. – Gesellschaftssteuerrecht im Königreich Jugoslawien. Zagreb 1939. – Wortlaut, Grundriss und Kritik der Körperschaftssteuer in Jugoslawien. Zagreb 1939. – Pravo društvenog poreza u Jugoslaviji. Zagreb 1939. – Das Gesetz über die Liquidierung der Agrarreform auf den Grossgrundbesitzen in Jugoslavien vom 19. Juni 1931. und vom 24. Juni 1933. samt Durchführungsvorschrift vom 8. August 1933. Zagreb (s. a.). – Fremde als Arbeiter und Angestellte in Jugoslavien. Zagreb (s. a.).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28303. – KŽZ.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 2(1933), 11. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – T. Delibašić: Holzmann, Hugo Ivan. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.