HOFMANN, Isak Löw (von Hoffmansthal, Isaak), gospodarstvenik (Stříbro, Češka, 10. VI. 1759 – Beč, 2. XII. 1849). Preuzeo je 1798. proizvodnju i preradbu svile u Perchtoldsdorfu kraj Beča, a kad su ratovi Austrije s Napoleonom pogodili i proizvodnju svile, koju je do tada držao carski dvor, zakupio je 1802. i sve državne filande (odmataonice i predionice svile) u Ugarskoj, a potom i u slavonskom dijelu Vojne krajine. Preuzimanjem filatorija (končaonice, svilane) u Osijeku, koji je podignuo na visoku tehničku razinu, sa sinovima Emanuelom i Augustom u tvrtki Seidenpachtungs Gesellschaft Hofmann & Söhne k. k. privilegierte Grosshändler, započeo je proizvoditi svilu te od 1827. držao u zakupu svilarstvo u doba njegova procvata u Hrvatskoj i Slavoniji. Na bečkoj izložbi 1835. dobio je veliku srebrnu medalju i plemićki naslov »von Hofmannsthal« te 1842. u Pešti i 1845. u Beču zlatnu medalju. Po uzoru na Vincenza Dandola, generalnoga providura, koji je dao upute i za uzgoj dudova svilca u Dalmaciji, Josip Blašković je na njegov zahtjev napisao brošuru Unterricht über die Art des Seidenbaues für das Königreich Ungarn (Pešta 1802). – Sin Emanuel, veletrgovac (? – ?). Radi ubrzanja širenja svilarskoga obrta obitelji na području Slavonije i Srijema objavio je brošuru Naredbe od izvoda svile. Za seljancze slavonske i harvatske (Beč 1832, Novi Sad 1838; njem. prijevod Beč 1833), o načinu uzgoja dudova svilca i sadnji bijelih dudova na hrv. jeziku, koja je prevedena na pet drugih jezika te u 10 000 primjeraka rasprodana kupcima na širem području. Autor je i brošure Nastavlenie ko proizvedeniju svile za horvatskog zemledelca (Beč 1833) te stručnoga članka Nauk kako se imaju gojiti bele murve (dudovi) i svilene bube (to jest gusine iliti kukci koji čine svilu) u Listu měsečnom – Horvatsko-slavonskoga gospodarskoga družtva (1848, br. 5 i 6). – Sin August, gospodarstvenik (? – ?). Posjedovao je svilanu u Novoj Gradiški, osnovanu 1848, koju je 1860-ih osuvremenio novim strojevima. Osječka svilana poslovala je vrlo uspješno do 1848 (u 35 odmataonica svilenih čahura ljeti je radilo oko 3500 osoba, dok je u osječkoj filatoriji zimi bilo zaposleno i do 200 djevojaka). Politička i gospodarska zbivanja 1848, bolest dudova svilca 1855. te austr. gubitak Lombardije, gdje se podunavska sirova svila dovršavala do gotovih proizvoda, uzrokovali su propast slavonskoga svilarstva. God. 1861. osječka svilana, koju je 1855. zakupila tvrtka »Friedrich Schey« i novogradiški proizvodni pogon morali su obustaviti rad (na pariškoj su izložbi 1855. bili posljednji put izloženi njihovi proizvodi).
LIT.: M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970. – M. Kolar-Dimitrijević i T. Delibašić: Hofmann. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.