FELDMANN, Ignac, trgovac (Bečej, Srbija, 6. IX. 1883 – logor Jasenovac, 16. X. 1941). Sin Moritzov (Markov). U zimskom razdoblju bio je prodavač na tržnici, a u ljetnom trgovac sirovom kožom. God. 1941. u Zagrebu je posjedovao inokosno poduzeće za kupovinu i prodaju, sušenje i soljenje sirove kože sa skladištem na Radničkoj cesti. Po uspostavi NDH sa suprugom Malvinom rođ. Herzog (Bečej, Srbija, 1885 – logor Jasenovac, 1941) preuzeo je žid. znak. Uhićen je i deportiran u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao sa suprugom.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – JUSP Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FELLER, Eugen, slikar i grafičar (Split, 26. I. 1942). Rođen je u mješovitom braku u obitelji, koja je II. svj. rat preživjela sklonivši se u Split. Likovnom umjetnošću kao samouk počeo se baviti 1957. Isprva je radio u Zagrebu, od 1969. u Italiji, gdje se nastanio u mjestu Sestri Levanteu blizu Genove. Ciklusom slika Malampije iz 1961. predstavio se kao radikalni predstavnik informela. Od sred. 1960-ih u duhu minimalističke umjetnosti radi objekte u obojenu drvu i niz sitotisaka u boji, a deset godina poslije grafiku u znaku geometrizma. U razdoblju 1959–83. izlagao je samostalno u Zagrebu, Beogradu, Osijeku, Splitu, te na mnogim skupnim izložbama: nekoliko puta na Međunarodnom bijenalu grafike u Ljubljani, Zagrebačkom salonu, Zagrebačkoj izložbi grafike, Bijenalu europske grafike u Baden Badenu. God. 2003. imao je samostalnu izložbu u Galeriji »Milan i Ivo Steiner«. Za svoj je rad dobio Nagradu »Sedam sekretara SKOJ-a«.

LIT.: D. Kečkemet: Prema apstrakciji. Slobodna Dalmacija 21(1964) 5. – Z. Rus: Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj, 1. Split 1985. – Ž. Koščević: Feller, Eugen. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. Zagreb 1995. – A. Der-Hazarjan Vukić: Feller, Eugen. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Feller, Eugen. Hrvatska enciklopedija, 3. Zagreb 2002.

FELLER, Eugen Viktor, ljekarnik i poduzetnik (Lavov, Ukrajina, 26. I. 1871 – Zagreb, 15. XI. 1936). Sin poljskoga Židova Davida i katolkinje Elizabete (Else) rođ. Holzer, rodom iz Austrije. Sa suprugom Idom rođ. Oemichen imao je osam sinova i četiri kćeri, među njima → Vilima, → Miroslava, → Ferdinanda i → Marijana. Bio je vlasnik ljekarne »Crvenom križu« u Grubišnom Polju, gdje je 1897. započeo proizvodnju »Elsa-fluid« vodice, nazvane po njegovoj majci, koja je služila kao ljekovito sredstvo. God. 1899. postao je vlasnik ljekarne »Sveto Trojstvo« u Donjoj Stubici, gdje se, zahvaljujući proizvodnji i prodaji fluida, obogatio i preselio u Zagreb. Tu je utemeljio tvornicu farmaceutskih proizvoda, koja je u jednom trenutku zapošljavala više od 100 radnika. Proizvodnjom fluida i spretnim poduzetništvom probio se na tržišta Austrije, Njemačke, Italije, Francuske, Velike Britanije, Egipta, Kine, Japana i SAD. Na svjetskom tržištu pojavio se i s kolekcijama kozmetičkih i higijenskih pripravaka u kojima je jedan od sastojaka bio fluid. Bogatstvo koje je ostvario poduzetničkim djelovanjem iskoristio je za izgradnju arhitektonski iznimno vrijednih građevina koje je dao graditi u stilovima karakterističnima za njegova života (historicizam, secesija, jugendstil). Riječ je o dvokatnici na Tomislavovu trgu koju je projektirala tvrtka »Hönigsberg i Deutsch«, četverokatnice na uglu Trga bana Jelačića i Jurišićeve, u kojoj se danas nalazi Europski dom, i secesijske vile u Jurjevskoj, koja je nosila naziv »Feller Haus«, a projektirao ju je njegov polubrat Mathias, arhitekt iz Münchena. – Sin Kazimir, farmaceut (Donja Stubica, 1904 – logor Jasenovac, 1942). U međuratnom razdoblju bio je ljekarnik u Donjoj Stubici i član Ljekarničke komore. Dana 9. VII. 1941. zaveden je kao »polužidov« u popis neophodnih stručnjaka, ali unatoč tomu deportiran je iz Zagreba u logor Jasenovac, moguće kao talac, gdje je stradao. – Sin Vladimir, arhitekt i komunistički aktivist (?Donja Stubica, 16. II. 1902 – Topusko, 1944). Kao aktivan član KPJ u međuratnom razdoblju više je puta bio uhićivan. Jedno je vrijeme tijekom II. svj. rata djelovao u Sušaku, gdje je navodno surađivao s brit. obavještajnom službom. Poginuo je 1944. kao pripadnik NOVJ.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 198/1941.

LIT.: Balkanski vojaški poligon. Ljubljana 1998. – S. Fatović-Ferenčić i J. Ferber Bogdan: Ljekarnik Eugen Viktor Feller. Medicus, 6(1997) 2. – M. Kolar-Dimitrijević i S. Fatović-Ferenčić: Feller, Eugen Viktor. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – S. Fatović-Ferenčić i J. Ferber Bogdan: Building investments of Eugen Viktor Feller – the pioneer of industrial drug production in Croatia. 34th International Congress for the History of Pharmacy. Florence 1999. – Feller, Eugen Viktor. Hrvatska enciklopedija, 3. Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – L. Lončar: Ljekarna Eugena Viktora Fellera u Donjoj Stubici. Informatica museologica, 40(2009) 1/2.

FELLER, Ferdinand (Ferdo), farmaceut (Grubišno Polje, 1. VI. 1897 – Zagreb, 6. IV. 1960). Sin → Eugena Viktora i Ide rođ. Oemichen, brat → Vilima, → Miroslava i → Marijana. Studij kemije upisao 1915. u Zagrebu, a 1917. nastavio farmaceutske i kemijske studije u Beču, gdje je 1919. stekao diplomu magistra farmacije. Radio je na sintezi organskih lijekova u zavodima u Beču, a nakon povratka s odsluženja voj. roka radio je u očevoj ljekarni u Donjoj Stubici te kraće vrijeme u ljekarni u Sarajevu. Ubrzo se doselio u Zagreb, gdje je radio kao kemičar u poduzećima za eksploataciju nafte. God. 1941. u kuću u Jurjevskoj ul. u Zagrebu uselili su se pripadnici Ustaške mladeži, a njemu je ostavljena jedna soba na korištenje. Mobiliziran je u voj. bolnicu u Turopolju, a od 1942. ponovno je u očevoj ljekarni u Donjoj Stubici. Po svršetku II. svj. rata bio je šef propagande u tvornici »Biljana« i vanjski suradnik za propagandu tvornice »Ghetaldus« u Zagrebu. Od 1958. do 1960. radio je kao upravitelj ljekarni u Sloveniji. Kao jedan od naših prvih stručnjaka za propagandu i reklamu razložio je prednost kolektivne farmaceutske propagande pred individualnom. Surađivao je u ljekarničkim glasilima Apotekarski vjesnik (1936) i Medika (1948–49).

DJELA: Apotekarska kolektivna propaganda. Zagreb 1935.

LIT.: M. Berkeš: Početak apotekarske kolektivne propagande. Farmaceutski vjesnik, 29(1939) 1. – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – J. Horvat: Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945. Zagreb 1989. – M. Kolar-Dimitrijević i S. Fatović-Ferenčić: Feller, Ferdinand. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.

FELLER, Marijan, pijanist, glazb. pedagog i pisac (Donja Stubica, 19. I. 1903 – Sarajevo, 9. V. 1974). Sin → Eugena Viktora i Ide rođ. Oemichen, brat → Vilima, → Miroslava i → Ferdinanda. Studij glasovira završio je 1923. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi → E. Krautha i Svetislava Stančića. Godinu dana usavršavao se u Parizu, a od 1926. nastupao je na solističkim koncertima. Sa suprugom, pijanisticom Dorom Gušić (Gussich) od 1928. vodio vlastiti Klavirski studio, te s polaznicima, sve do sredine II. svj. rata, priređivao javne koncerte. Nakon rata bio je profesor na Srednjoj glazbenoj školi, od 1948. docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a od 1958. do smrti profesor i pročelnik glasovirskog odsjeka na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Tijekom karijere izvodio je, uz klasični repertoar, pretežito skladbe romantičara (Frédéric Chopin, Robert Schumann, Franz Liszt), impresionista i suvremenih skladatelja. Isticana je njegova pijanistička nadarenost, glazbenost i smisao za zvukovno nijansiranje. U najbolje su mu interpretacije kritičari ubrajali djela francuskih i suvremenih skladatelja (Claude Debussy, Maurice Ravel, Aleksandr Skrjabin, Sergej Prokofjev, Igor Stravinski). Pod inicijalima A. S. objavljivao je u Krležinu mjesečniku Književna republika (1924–25) oštre kritičke tekstove o koncertima i glazb. prilikama u nas. Polemičke članke pisao je i u Jutarnjem listu 1930-ih. Kao pedagog odgojio je nekoliko naraštaja pijanista.

DJELA: Ljestvice, 1–2. Zagreb 1954.

LIT.: L. Šafranek-Kavić: Marijan Feller. Klavirno veče. Obzor, 67(1926) 19. – P. Markovac: Dva domaća koncerta. Riječ, 24(1928) 266. – M. Majer: Drei Klavierkonzerte Marijan Fellers. Morgenblatt, 46(1931) 89. – B. Ivakić: Koncerat Dore Gussich i Marijana Fellera. Hrvatska revija, 7(1934) 2. – Feller, Marijan. Muzička enciklopedija, 1. Zagreb 1971. – I. Ajanović-Malinar: Feller, Marijan. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Feller, Marijan. Hrvatska enciklopedija, 3. Zagreb 2001.

FELLER, Miroslav (Fritz), književnik, publicist i estetičar (Donja Stubica, 5. III. 1901 – Silba, 30. V. 1961). Sin → Eugena Viktora i Ide rođ. Oemichen, brat → Vilima, → Ferdinanda i → Marijana. Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je započeo i studij medicine, koji nije dovršio. Od 1922. do 1924. boravio je u Beču, gdje je studirao filozofiju i medicinu, slušao predavanja Sigmunda Freuda i surađivao u listu Der Abend. Vrativši se u Zagreb, postupno se počeo baviti proučavanjem uloge reklame u suvremenom gospodarstvu i u javnom životu. Krajem 1928. u Zagrebu je osnovao Zavod za znanstveno proučavanje reklame i umjetničku reklamnu produkciju »Imago« u kojem s grafičkim suradnicima (Sergije Glumac, Anka Krizmanić i dr.) razvija moderne tržišne vizualne komunikacije. Na tom je području bio jedan od prvih teoretičara i praktičara u Hrvatskoj. Stručni časopis Reklama, što ga je pokrenuo 1929. u Zagrebu, bio je prvi te vrste u tadašnjoj Jugoslaviji. Godinu potom u Berlinu je pokrenuo sličan časopis Werbeberater. Do 1936. živio je u Švicarskoj i Parizu, a posjetio je i SSSR. Nakon povratka, povukao se na Mljet, gdje ga je zaokupljao sociološki pokus osnivanja ribarske zadruge. Za tal. okupacije u II. svj. ratu isprva bio u logorima (Mamula, Visco kraj Udina), a 1943. pridružio se slov. partizanima. Zbog psihoanalitičke i nedogmatske marksističke orijentacije F. je u prvim poratnim godinama bio zatvoren u Beogradu (1946–49), a potom je poslan na prisilni rad. Razmjerno slobodno razdoblje javnoga djelovanja u njegovu životu odvijalo se 1953–56, kad je privlačio pažnju svojim člancima i predavanjima, napose o estetskim temama (književnosti, slikarstvu, glazbi), radovima u kojima se očitovao misaoni sinkretizam, spoj psihoanalitičke teorije umjetnosti, opće antropologije i psihološkoga tumačenja društvenih pojava. Nakon 1956. ponovno se povukao u jadransku osamu, na otok Silbu, gdje je i umro. Njegov je način života oscilirao između potrebe za dinamikom modernog svijeta i povlačenja u osamu. Osim na hrvatskom znatan broj publikacija objavio i na njemačkom. U Beču je tako 1933. objavio knjigu Hitler und die Zukunft koja kritički progovara o Adolfu Hitleru i predstavlja vrijedan dokument vremena. Hrvatske su mu publikacije uvelike marginalizirane. Mnoga djela pripovjedne proze te dramska djela ostala su mu neobjavljena, a dio ih je napisao i pod pseudonimom Miroslav Evgenijić Godovsky.

DJELA: Vapaji za nadčovjekom. Bjelovar 1920 (pod pseudonimom). – Antisemitismus. Berlin 1931. – Psychodynamik der Reklame. Bern 1932. – Das Unbehagen in der Zivilisation. Bern 1933. – Psychodynamik des primitiven Denkens. Leipzig–Beč 1933. – Don Quijote na otoku Mljetu. 1939 (rukopis). – Bit kulture. Zagreb 1946. – Osnovi dijalektičko-materijalističke teorije života, svijesti i spoznaje. Zagreb 1946. – Pjesme iz lirskog dnevnika. Zagreb 1961.

LIT.: N. Batušić: Hrvatska kazališna kritika. Zagreb 1971. – O. Davičo: Rituali umiranja jezika. Beograd 1974. – Z. Posavac: Umjetnost i psihoanaliza. Republika, 33(1977) 1/2. – S. Lasić: Krležologija, 4. Zagreb 1993. – I. Reberski: Anka Krizmanić. Zagreb 1993. – B. Matan: Feller, Miroslav. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Z. Posavac: Feller, Miroslav. Krležijana, 1. Zagreb.

FELLER, Vilim (William, Willy), matematičar (Zagreb, 7. VII. 1906 – New York, 14. I. 1970). Sin → Eugena Viktora i Ide rođ. Oemichen, brat → Miroslava, → Ferdinanda i → Marijana. Kršten je 1906. u crkvi sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu. Po završetku zagrebačke I. gimnazije 1923, studirao je matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1923–25. Studij je nastavio i 1926. doktorirao tezom Über algebraisch rektifizierbare transzendente Kurven na Sveučilištu u Göttingenu, gdje je dvije godine bio asistent Richarda Couranta. God. 1928. habilitirao je za docenta čiste i primijenjene matematike na Sveučilištu u Kielu, gdje je također bio ravnatelj Instituta za primijenjenu matematiku i član ispitnoga povjerenstva za srednjoškolske nastavnike. Nakon dolaska nacionalsocijalista na vlast, odbio je položiti službenu prisegu pa je 1933. otpušten. God. 1933–34. radio je u Carlsbergovu institutu za matematiku u Kopenhagenu, a 1934–39. predavao na sveučilištima u Stockholmu i Lundu. Nakon toga otišao u SAD, gdje je 1939–44. bio profesor na Brown University u Providenceu, Rhode Island. God. 1939. pokrenuo i uređivao Mathematical Reviews, danas jedan od najpriznatijih referentnih matematičkih časopisa u svijetu. Za profesora Cornell University u Ithaci, New York, izabran je 1945, a 1950. je prešao na Princeton University, New Jersey, gdje je ostao do kraja života. Kao gostujući profesor predavao je i na Rockefeller University u New Yorku 1965/66. i 1967/68. Održavao je veze sa Sveučilištem u Zagrebu, gdje je bio čest gost i predavač. Objavio je 104 rada iz različitih područja matematike i njezinih primjena u drugim znanostima. God. 1935, potaknut radom Andreja Nikolajeviča Kolmogorova, definitivno se orijentirao prema teoriji vjerojatnosti i matematičkoj statistici, područjima na kojima je stekao svjetsko ime. Glavni su mu radovi o centralnom graničnom teoremu, o zakonu ponovljenog logaritma, o zakonu velikih brojeva, stohastičkim procesima, teoriji grupa i parcijalnim diferencijalnim jednadžbama. Istraživao je primjenu teorije vjerojatnosti u prirodnim znanostima i dobro poznavao biologiju, napose se bavio genetikom. Osim toga bavio se teorijom difuzije, njezinom vezom s Markovljevim procesima te njihovim primjenama u fizici. Kombinirajući funkcionalnu analizu, diferencijalne jednadžbe i teoriju vjerojatnosti, predočivao je proces difuzije kao Markovljev proces, a kao proces difuzije prikazivao je također procese rađanja i umiranja. Autor je svjetski priznate i prevođene monografije An Introduction to Probability Theory and Its Applications. Surađivao je u periodici Mathematische Zeitschrift (1928, 1935–37), Mathematische Annalen (1930, 1932, 1936), Sitzungsberichten der Preussischen Akademie der Wissenschaften Phys.-Math. Klasse (1932), Acta mathematica (1934–35), Bulletin international de l’Académie yougoslave des sciences et des beaux-arts. Classe des sciences mathématiques et naturelles (1934), Fundamenta mathematicae (1934, 1939), Rad JAZU (1934, 1939), Acta litterarum ac scientiarum Regiae universitatis Hungaricae Francisco-Iosephinae. Sectio scientiarum mathematicarum (1937), Statistical Research Memoirs (1938), Acta biotheoretica (1939 –40), Duke Mathematical Journal (1939), Physical Review (1940), Transactions of the American Mathematical Society (1940, 1943, 1949, 1954, 1956), Annals of Mathematical Statistics (1941, 1943, 1945, 1947–48, 1950–51, 1959), Quarterly of Applied Mathematics (1943, 1951), Bulletin of the American Mathematical Society(1945, 1949, 1955), Annals of Mathematics (1946, 1951–55, 1957–58, 1970), American Mathematical Monthly (1947, 1951, 1966, 1968), Illinois Journal of Mathematics (1957–59), Zeitschrift für Wahrscheinlichkeitstheorie und verwandte Gebiete (1968–70). Bio je dopisni član JAZU (danas HAZU), član Nacionalne akademije znanosti u Washingtonu, Američke akademije znanosti i umjetnosti u Bostonu, Danske akademije znanosti, Kraljevskoga statističkog društva u Londonu i počasni član Londonskoga matematičkog društva. Također je biran za upravitelja Američkoga matematičkog društva i predsjednika Instituta matematičke statistike (1946). God. 1970. dobio je Nacionalnu medalju za znanost koju je ustanovio Kongres, a dodjeljuje ju predsj. SAD za istaknut prinos u fizikalnim, biološkim, matematičkim i tehničkim znanostima. Mnogi važni matematički pojmovi nose njegovo ime, poput: Feller’s process, Feller’s transition function, Feller’s semigroup, Feller’s property, Feller-Tornierove konstante, a jednom je asteroidu 1996. dano ime 21276 Feller (1996 TF5).

DJELA: An Introduction to Probability Theory and Its Applications (Uvod u teoriju vjerojatnosti i njezine primjene), 1. New York 1950, 19572, 19673; 2. 1966, 19722.

LIT.: William Feller, 1907–1970. The American Statistician. 24(2)1970. – Istaknuti hrvatski znanstvenici u Americi (Distinguished Croatian Scientists in America). Zagreb 1997. – M. Buljan-Klaić: Feller, Vilim. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Feller, Vilim. Hrvatska enciklopedija, 3. Zagreb 2002. – http://e.math.hr/feller/index.html, pristupljeno 14. III. 2012.

FERBER, Edvin, specijalist higijene prehrane i žid. aktivist (Vinkovci, 28. I. 1908 – Zagreb, 24. X. 1988). Sin Josipa i Roze rođ. Kümelberg. Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je 1931. diplomirao na Medicinskom fakultetu, nakon čega je specijalizirao higijenu. Za studija bio je član Židovskog akademskoga potpornoga društva te zadužen za žid. studentske menze. Radio je u Svetom Ivanu Zelini (1932–41) kao liječnik opće prakse, gdje je njegovom zaslugom, izgrađena prva zdravstvena stanica sa stacionarom u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Nakon uspostave NDH u skupini žid. liječnika upućen je djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa u BiH. Priključio se partizanima 1944. djelujući kao liječnik u bolnici 21. srpske divizije. Nakon II. svj. rata radio je u Zagrebu kao sanitarni inspektor u Ministarstvu narodnoga zdravlja NR Hrvatske (1946–48), potom je prešao u Centralni higijenski zavod, gdje je osnovao Odjel za higijenu prehrane (1950) te sanitarnu inspekciju, prvo u Hrvatskoj 1952, a poslije i u ostalim republikama SFRJ. Habilitirao je za docenta na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1959. Tijekom 1960-ih kao stručnjak Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) boravio je u Sudanu, Maroku i Obali Bjelokosti. Od 1966. bio je profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Nakon odlaska u mirovinu 1975. predavao je u Školi narodnoga zdravlja »Andrija Štampar«. Bio je član međunarodne komisije Codex Alimentarius Europeus. Djelovao je kao član, potpredsjednik (punih 25 godina) te predsj. Kuratorija Doma »Lavoslav Schwarz« i dugogodišnji član Vijeća ŽOZ, njegova Izvršnog odbora te potpredsj. općine. Bavio se organizacijom sanitarne inspekcije, ispitivao odnos prehrane i zdravstvenoga stanja stanovništva, s posebnim osvrtom na gušavost kao bolest deficitarne prehrane, proučavao gospodarske aspekte prehrane i planiranje prehrane na temelju fizioloških potreba stanovništva, obrađivao problem bolničke prehrane. Radove objavljivao u časopisima i zbornicima Higijena i tehnika (1948), Higijena (1951, 1954, 1958), Zdravstvene novine (1952, 1962–63, 1967), Narodno zdravlje (1953, 1964, 1968–69, 1971), Zaštita zdravlja (1953–54, 1966, 1969–70), Arhiv za higijenu rada i toksikologiju (1958), Hrana i ishrana (1961–62, 1966–67, 1971), Zbornik II. simpozija o endemskoj gušavosti (1961), Voeding (1964), Medicinski glasnik (1967), Rad JAZU (1967, 346), Zdravstvo (1968), Liječnički vjesnik (1969), World Review of Nutrition and Dietetics (1973). Napisao je skriptu iz higijene prehrane (Zagreb 1961). Osnivač je Hrvatskoga antropološkog društva.

DJELA: Higijena tijela i stana. Zagreb 1949. – Priručnik za zdravstveni nadzor nad živežnim namirnicama (suautori I. Bach i S. Kalanj). Zagreb 1956. – Prehrana i njezin utjecaj na zdravlje seljačkog stanovništva u NR Hrvatskoj (suautor R. Buzina). Zagreb 1957. – Prilog ispitivanju prehrane i prehrambenog stanja stanovnika u pet gradova NR Hrvatske (suautor H. Maver). Zagreb 1957. – Sprečavanje štetnih utjecaja na zdravlje pri radu (suautor K. Reicherzer). Zagreb 1959.

LIT.: O. Centner: Prof. dr. Edvin Ferber – sedamdesetogodišnjak. Jevrejski pregled, 29(1978) 1/2. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1988, 9/10; 1990, 13. – (Nekrolog). Jevrejski pregled, 40(1989) 1/4. – V. Dugački: Ferber, Edvin. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – J. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – Isti: Ferber, Edvin. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007.

FERDERBER, Sofija, ekonomistica (Zagreb, 1925 – Zagreb, 13. V. 2003). Nakon završenoga Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu, bila je voditeljica kabineta članova Izvršnoga vijeća Sabora SRH (Mika Špiljak, Ivo Perišin, Dragutin Haramija).

IZV.: Podaci o ulaznici V. Stipetić.

FERERA, Mirjam (Mimi), žid. aktivistica (Dubrovnik, 16. I. 1925 – Dubrovnik, 22. X. 2011). Kći Moritza (Morica) i Stele (Stella, Ester) rođ. Finci, sestra Jakovljeva. Majka → Zagorke Vrtikape i → S. Tošovića. Bila je među posljednjim potomcima španj. sefarda u Dubrovniku, gdje je završila osnovnu školu i upisala se na Trgovačku akademiju, koju je 1941. kao učenica drugog razreda morala napustiti. Tal. vlasti s obitelji su je internirale u dubrovački hotel »Wregg«. Puštena je nakon udaje za Borivoja Tošovića i prelaska na pravoslavlje. U Dubrovniku je preživjela II. svj. rat, u kojem se nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. morala skrivati. Od 1948. do umirovljenja 1990. radila je kao tajnica Kazališta »Marin Držić« i kult. djelatnica Dubrovačkoga festivala. Istodobno je djelovala kao tajnica, potpredsjednica i predsjednica ŽO Dubrovnik. Obavljala je različite dužnosti u SJVOJ te aktivno sudjelovala u osnutku i radu Unije židovskih žena Hrvatske. Tijekom Domovinskoga rata brinula je o saniranju oštećene sinagoge, pridonijela povratu umjetničkih pokretnina iz SAD, brinula o obnovi i otvaranju prvoga Židovskog muzeja u Hrvatskoj. – Brat Jakov (Jakica), tekstilni inženjer i sportaš (Dubrovnik, 19. IX. 1918 – Zagreb, 13. IX. 1948). U Pragu je diplomirao tekstilni inženjering te radio u Zagrebačkoj pamučnoj industriji. Bio je svestrani sportaš, reprezentativac u vaterpolu i plivanju. Kao član dubrovačkog »Juga« prvak Jugoslavije. Također je bio član veslačkoga kluba »Neptun« iz Dubrovnika. Po uspostavi NDH interniran je u dubrovački hotel »Wregg«, Gruž i Kupare, a u lipnju 1943. deportiran u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943.priključio se partizanima kao borac Židovskoga rapskoga bataljona, a potom bio pripadnik Ratne mornarice NOV. – Brat David (Braco) radio je u tekstilnoj industriji u Leskovcu te ondje bio zarobljen. Jakov ga je pronašao nakon rata i doveo u Dubrovnik, gdje je teško narušena zdravlja umro te je pokopan na Židovskom groblju. – Otac Moritz (Moric), trgovac (Dubrovnik, 1895 – Netanya, Izrael, 1966). Sin Jakova i Buene. U međuratnom razdoblju u u Širokoj ulici u Dubrovniku imao je onodobnu najveću dubrovačku trgovinu manufakturnom robom (tkanine i odjeće). Također je godinama obnašao dužnost dubrovačkoga gradskog vijećnika. Po osnutku NDH s obitelji je interniran u dubrovački hotel »Wregg«, odakle je odveden u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, sa suprugom se prebacio u Taranto u juž. Italiji, gdje je dočekao kraj rata, dok je supruga Stella rođ Finci kći Davida (? – Dubrovnik, 1910) ondje umrla. God. 1948. brodom »Radnik« u prvoj aliji iselio se u Izrael.

IZV.: Osobni podaci ulaznice. – Podaci o ulaznici Z. Vrtikapa.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – http://www.portaloko.hr/clanak/-posljednji-ispracaj-mirjam-mimi-ferera-foto/0/20859/, pristupljeno 2. XI. 2011. – http://www.cendo.hr/Novosti.aspx?id=1311&a=0, pristupljeno 2. XI. 2011. – http://www.hrt.hr/index.php?id=473&tx_ttnews%5tt_news%5D=135350&cHash=5b035ea3c8, pristupljeno 2. XI. 2011.