BERGER, Salomon, trgovac i kolekcionar (Mňešice, Slovačka, 25. II. 1858 – Zagreb, 11. I. 1934). Sin Hinkov. Zbog rane očeve smrti prekinuo je školovanje u realci u Žilini te učio trg. zanat u trgovini manufakturnom robom u Novom Městu nad Váhom. U Zagrebu je, kamo je došao 1876, završio večernju trg. školu. Isprva je radio u zagrebačkoj prodavaonici u kojoj su bili izlagani dijelovi narodnih nošnji te se počeo zanimati za pojedine uzorke i tehnike, pokušao razviti industrijsku proizvodnju seljačkih rukotvorina koristeći hrv. narodnu ornamentiku. Otvorio je 1885. vlastitu trgovinu tekstilnom robom i osnovao prvu tkalačku školu, koju je samostalno vodio sedam godina. S vremenom je u njoj bilo zaposleno oko 2000 tkalja i vezilja, većinom iz Posavine. Robu je uglavnom izvozio, a bio je i carski i kraljevski dobavljač. U svrhu populariziranja priredio je stotinjak izložbi hrv. narodnih rukotvorina i tekstila: svjetska izložba u Parizu (1900), međunarodne izložbe u St. Louisu (1904) i Berlinu (1909), u Corku, Rimu, Londonu, Bruxellesu, New Yorku, Punta Arenasu, Melbourneu, Budimpešti i drugdje. Na pariškoj izložbi polučio je veliki uspjeh i primio silne narudžbe. Izložbu je organizirao i u Zagrebu (1907) nadajući se da će u Hrvatskoj uspjeti potaknuti industrijsku proizvodnju seljačkih rukotvorina. Međutim, nije naišao na razumijevanje šire okoline i nije dobio potporu iako je iste godine izabran za vijećnika Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu. Trg. poslove napustio je 1908. i predao se isključivo svojoj zbirci u kojoj je, uz etnografski materijal – muške i ženske narodne nošnje, ćilime, čipke, predmete kućnog obrta, bilo puno slika, nakita od različitih materijala i drugih vrlo vrijednih i rijetkih predmeta; procjenjuje se da ih je bilo 75 000. Njegovom je zaslugom 1919. utemeljen Etnografski muzej spajanjem etnografskih zbirki iz drugih zagrebačkih muzeja. Dobitnik je nekoliko jugoslav. odličja. Etnografske radove objavljivao je u Obzoru (1907), Glasniku Zavoda za unapređivanje spoljne trgovine (1930), Privredničkoj riječi (1930), Bulletin de la Société d’Ethnographie de Paris (1932), Jugoslavenskom tekstilnom vjesniku (1932) i Jutarnjem listu (1934). Objavio je više djela o kućnoj industriji. Uživao je glas »prijatelja židovske omladine«, a njegovu su sprovodu nazočili mnogobrojni pripadnici svih krugova, bez obzira na vjeru i narodnost, što pokazuje poštovanje koje je uživao.

DJELA: Tragedija naše kućne tekstilne industrije. Zagreb 1907. – Tragedija hrvatske kućne industrije. Zagreb 1914. – Za unapređenje naše kućne industrije. Beograd 1930.

LIT.: Bergerova izložba hrvatske domaće tekstilne industrije. Obzor, 36(1904) 45. – P.- m.-ć: Naša hrvatska kućna industrija u Berlinu. Ustavnost, 2(1909) 266. – Đ. Szabo: O hrvatskim zbirkama i sabiračima. Narodna starina, 1922, 2. – Direktor hrv. etnografskog muzeja. Hrvatski radiša, 9(1928) 6. – M. Kus-Nikolajev: S. Berger. Riječ, 24(1928) 37. – V. Tkalčić: S. Berger osnivač Hrv. etnografskog muzeja. Svijet, 3(1928), V/9. – I. Hergešić: Simbolizam u našoj pučkoj umjetnosti. Obzor, 63(1932) 3. – Jevrejski glas, 6(1933) 3. – (Nekrolozi): Jutarnji list, 23(1934) 3; Narodna starina, 13(1934) 173; Šestar 13(1934) 3/5; Židov 14(1934) 3; Jevrejski glas, 7(1934) 3. – Jugoslavensko-čehoslovačka liga u Zagrebu. Izvještaj o radu u godini 1933. Zagreb 1934. – V. Tkalčić: Berger, Salomon. Enciklopedija Jugoslavije, 1. Zagreb 1955. – A. Stipčević-Despotović: Berger, Salomon. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – N. Premerl: Salomon Berger, čuvar i sakupljač našeg narodnog blaga. Bilten ŽOZ, 1990, 13. – A. S. Lazarević: Salomon Berger. Novi Omanut, 1(1993) 9. – V. Vukelić: Tragovi prošlosti: memoari. Zagreb 2003.

BERGER, Simon, trgovac (Alsobábota, Mađarska, 9. IX. 1884 – Auschwitz, 1944). U međuratnom razdoblju bio je trgovac tekstilom, muškom i ženskom pomodnom i manufakturnom robom i obućom u Čakovcu. Također je držao i drogeriju. S ostalim međimurskim Židovima uhićen je 26. IV. 1944, otpremljen u Nagykanizsu te potom deportiran u Auschwitz. Supruga Josefina rođ. Herzfeld stradala je s njim.

LIT.: Magyar városok. Budimpešta 1941.

BERGER, Srećko Edmund, kemijski inženjer (Osijek, 13. XI. 1922). Do 1938. živio je u Osijeku, potom se s ujnom i ujakom preselio u Zagreb, gdje je dodao drugo ime Edmund. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, izbjegao je iz Zagreba na Sušak i u Ljubljanu. Tal. vlasti uhitile su ga u veljači 1942, internirale u logor Ferramonti di Tarsia, gdje je upoznao buduću suprugu Soltanu rođ. Salamon, koja je s obitelji pobjegla iz Mađarske 1943. Nakon II. svj. rata s obitelji se nastanio u Palermu, gdje je studirao kemiju, a od 1947. živjeli su u Rimu. Doktorirao je 1948. i iste god. iselio se u SAD, u Boston, a 1951. u Buffalo, gdje je radio u poduzeću »Allied Chemical«. Nakon odlaska u mirovinu živi u Tonawandi kraj Buffala i dalje radi kao prevoditelj specijaliziran za kemijske, biokemijske i srodne prijevode, govori talijanski, njemački, francuski, engleski i hrvatski. Po njemu je amer. prevoditeljsko društvo imenovalo godišnju nagradu.

LIT.: http://www.afti.org/award_berger.php, pristupljeno 30. XII. 2011. – http://translationjournal.net/journal/07prof.htm, pristupljeno 30. XII. 2011.

BERGER, Teodor, gospodarstvenik (Varaždin, 12. XI. 1893 – Varaždin, 2. I. 1945). Sin Maksa i Sare rođ. Raabstern. Bio je suvlasnik Tvornice octa i žeste »A. Herman« te Tvornice leda i hladionice »Herman i Berger« u Varaždinu, član utemeljitelj varaždinskoga DVD od 1924. U studenom 1938. prešao je na katoličanstvo. Zbog pomaganja partizanima, odnosno davanja tzv. crvene pomoći, uhićen je 1. I. 1945, a idući je dan preminuo od posljedica mučenja u varaždinskoj policijskoj postaji. – Otac Makso, gospodarstvenik i žid. aktivist (Novi Sad, Srbija, ?1851 – Varaždin, 30. IX. 1904) bio je poslovođa te više od 20 godina suvlasnik Tvornice octa i žeste »A. Herman«, utemeljene 1876. Bio je zaslužni član ŽO Varaždin, a jedno je vrijeme obnašao i dužnost predsjednika.

IZV.: Matica umrlih ŽO Varaždin.

LIT.: (Nekrolog). Varaždinski vjesnik, 15(1904) 40. – Zbornik Hrvatsko vatrogastvo 1864–1994. Varaždin 1994. – M. Lončarić: Tragom židovske povijesti i kulture u Varaždinu. Varaždin 2003.

BERGER, Vladimir, liječnik (? – ?). Po završetku Medicinskoga fakulteta specijalizirao je kirurgiju. Partizanima se priključio 1944. kao kirurg u bolnici 3. armije na Papuku.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

BERGER, Vlatko, gospodarstvenik (Marija Bistrica, 7. IV. 1910 – Zagreb, 21. III. 1964). Sin Ljudevitov. U međuratnom razdoblju bio je trgovački putnik u poduzeću »Tungsram«. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, ali je preživio II. svj. rat u Zagrebu zahvaljujući mješovitu braku. Morao se iseliti iz stana u Hatzovoj ul. te preseliti u Ludinsku ul. na Volovčici. Nakon rata bio je komercijalni direktor Radio industrije Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 661. – KŽZ. – Podaci o ulazniku V. Iser.

BERGER, Željko Viktor, gospodarstvenik i sportski djelatnik (?, 1891 – ?logor, 1942–1945). Kao tekstilni stručnjak u međuratnom razdoblju bio je osnivač, vlasnik i tehnički upravitelj »Tibec«, tekstilne industrije u Zemunu. Bio je i sportski djelatnik te predsj. nogometnoga kluba Građanski (1921–23). Po osnutku NDH, do ožujka 1942, radio je u svojoj bivšoj tvornici te bio zaštićen kao neophodno potreban stručnjak za preradu umjetne strune. Daljnja sudbina nepoznata. – Sin Viktor (Zagreb, 1914 – ?logor, 1941) u lipnju 1941. bio je otpremljen na prisilni rad. U molbi za njegovo puštanje otac se pozivao na vlastite sportske zasluge, navodeći da je putem međunarodnih uspjeha kluba Građanski promovirao hrvatsko ime. Viktor je stradao u nekom od logora na Velebitu ili na Pagu.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29048.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1993, 30.

BERGL, Nandor, gospodarstvenik (Senta, Srbija, 12. VIII. 1893 – Kansas City, SAD, 1. VI. 1976). Imao je mlin nedaleko od Subotice, koji je nakon završetka I. svj. rata i razgraničenja Kraljevine SHS i Mađarske ostao na mađ. strani. Radio je za poduzeće »Donner«, a od o. 1921. za ciglanu Jakoba Rechnizera u Svetom Ivanu Žabno. Oženio se vlasnikovom kćeri Ilonkom (Sveti Ivan Žabno, 7. II. 1898 – Kansas City, SAD, 1994). U braku su imali sina Zdenka (Sveti Ivan Žabno, 23. VIII. 1929). Obitelj ga je poslala u Frankfurt u specijalnu školu kako bi usavršio pečenje cigle i crijepa. Nakon Jakobove smrti, preuzeo je poslove te je u međuratnom razdoblju, osim ciglane i pilane, imao i trgovinu mješovitom robom, krčmu te poljoprivredno gospodarstvo. Po uspostavi NDH uhićen je i interniran na zagrebački Zbor. Na intervenciju je pušten te s obitelji prebjegao na Sušak, potom u Ljubljanu odakle su bili internirani na tal. područje. Po završetku II. svj. rata iselili su se u SAD.

BERGMAN, Alfred, pravnik (Visoko, BiH, 28. XI. 1901 – Zagreb, 9. VII. 1941). Sin Jozefa i Ernestine rođ. Gelber. Za studija u Beču (1919–24) postao je član KPJ i od 1925. organizirao tiskanje i raspačavanje ilegalne komunističke literature. Za šestosiječanjske diktature uhićen je u Mostaru i osuđen u Zagrebu na tri godine robije u Srijemskoj Mitrovici. God. 1934. iselio se u Beč, gdje je bilo sjedište CK KPJ i postao rukovoditelj središnje partijske tehnike. Iduće god. pohađao je Međunarodnu lenjinsku školu u Moskvi, a 1936–37. u Pragu, Beču i Parizu kao izaslanik Odjeljenja za međunarodne veze Kominterne organizirao je nabavu oružja i slanje dragovoljaca u Španjolsku. God. 1937–39. i sam je bio dragovoljac u Španjolskoj u sastavu Internacionalnih brigada. Po povratku u Zagreb 1940, ubrzo je uhićen. Za uspostave NDH bio je u zagrebačkom zatvoru u Savskoj cesti, gdje je, njega i ostale zatočenike, dotadašnja policija Banovine Hrvatske predala novim ustaškim vlastima. Interniran je u Kerestinec, odakle je 5. VII. 1941. prebačen u sabirni logor u Gospiću i odmah zatim vraćen u Zagreb. Strijeljan je na Dotrščini, na ist. rubu šume Maksimir, u poznatoj grupi od prvih deset talaca, istaknutih javnih radnika i komunista. Sestra Berta, liječnica (Blažuj, BiH, 1894 – logor Jasenovac, 1945) stradala je u logoru Jasenovac.

LIT.: I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – J. Broz Tito: Sabrana djela, 2–4. Zagreb 1983. – I. Jelić: Tragedija u Kerestincu. Zagreb 1986. – V. Rajčević: Revolucionarni studenti Zagrebačkog sveučilišta u Španjolskoj 1936–1939. U: Španjolska 1936–1939. Zagreb 1987. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – N. Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec. Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

BERGMANN, Artur, trgovac (Slavonski Brod, 17. V. 1893 – logor Jasenovac, 1942). Sin Arnoldov. Od 1924. u Preradovićevoj ul. u Zagrebu imao trgovinu muške i ženske konfekcije (»dvoranu modela za gospođe«) te zastupstvo tvornica ove struke. Po uspostavi NDH, sa suprugom Margaretom preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Ubrzo je bio uhićen te deportiran u jasenovački logor Bročice, potom vjerojatno prebačen u središnji logor Ciglana, gdje je primio jedan paket iz ŽOZ; ondje je i stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 661. – HDA, ZKRZ Zh, kut. 289, br. 16663, 19. X. 1945. – HDA, ZKRZ GUZ, kut. 15, br. 3807–3808, 3817. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.