Kategorija: G

GOLDSTEIN, Marko Josip (Giuseppe), fotograf i žid. aktivist (Sadagora, Ukrajina, 24. IX. 1843 – Split, 14. VII. 1930). U mladosti je došao u Trst, gdje je vjerojatno izučio fotografski obrt te se oženio Clementinom rođ. Levy. Neko je vrijeme djelovao u Trstu i Kopru. Nikola Andrović, koji je od 1874. u Zadru vodio fotografski atelijer, primio ga je za ortaka (»Andrović & Goldstein«). U suradnji s Androvićem izradio je mnogo fotografija, među kojima je dosta portreta, a posebno se ističe Album svjetlopisni s opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralja Frane Josipa I kroz Dalmaciju 1875 (jedan se primjerak čuva u DAZD). Album je popraćen tekstom na hrvatskom, talijanskom i njem. jeziku, sadržava 24 fotografije i predstavlja prvu seriju reportažnih fotografija u Hrvatskoj. Većina prikazuje dočeke i svečanosti prigodom kraljeva dolaska u Zadar, Šibenik, Split, Omiš, Hvar, Vis, Dubrovnik, Kotor i Risan. Tu su još i fotografije Sinjska alka, Porinuće broda u Gružu te nekoliko panoramskih snimki (Slapovi Krke). Oko 1880. nastanio se u Splitu, gdje je 1886. dobio koncesiju za vođenje fotografske radionice i razvio fotografsku djelatnost. God. 1901. stekao je zavičajnost u Splitu, a 1910. imenovan je splitskim građaninom. Do 1914. vodio je fotografski atelijer u Ulici Magnacca kraj crkve Gospe od Zvonika. Nakon 1918. djeluje atelijer »Mary«, a nakon njegove smrti posao je preuzela unuka Violeta Goldstein i vodila atelijer pod nazivom »Foto Slavija«, poznat po fotografijama djece. Pratio je dostignuća na području fotografije i suvremeno opremao atelijer. Snimao je splitske obitelji i istaknute javne osobe te sportske, kulturne, kazališne i ostale gradske događaje. U atelijerskim fotografijama često se koristio kulisama u stilovima druge pol. XIX. st. i secesije. Fotografijama je davao poseban sjaj i kaširao ih na vinjetama ukrašene kartonske podloge. Osim portreta (Portret gospođe, o. 1890; Sestre Karaman, o. 1895; Portret starog gospodina, o. 1900) i grupnih fotografija (Obitelj Bulat, o. 1895) ističu se vrijedne dokumentarne fotografije Splita (vedute, povijesni spomenici). Fotografije se čuvaju u Muzeju grada Splita, a one koje su se nalazile u njegovu atelijeru opisao je → L. Morpurgo u autobiografskom romanu Quando ero fanciullo (Rim 1938). – Bio je ugledni splitski građanin, porotnik u sudu uzornog vladanja te dugogodišnji predsj. ŽO Split. God. 1909. bio je suosnivač prve cionističke organizacije u Splitu i Dalmaciji.

LIT.: D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971. – N. Grčević: Rana fotografija u Zadru. Zadarska revija, 27(1978) 2/3. – Ista: Fotografija devetnaestog stoljeća u Hrvatskoj. Zagreb 1981. – Ista: Jadran u staroj fotografiji. U: Čovjek i more (katalog izložbe). Zadar 1989. – D. Kečkemet: Stari splitski fotografi. Mogućnosti, 37(1990) 5/6. – V. Maleković i M. Tonković: Fotografija u Hrvatskoj 1848–1951 (katalog izložbe). Zagreb 1994. – D. Kečkemet: Goldstein, Marko Josip. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – M. Tonković: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004.

GOLDSTEIN, Otto, filozof i cionistički aktivist (Požega, 1886 – Požega, 1915). Doktorirao je filozofiju i potom je predavao.

LIT.: Gideon, 3(1922) 9/10.

GOLDSTEIN, Pavao, žid. aktivist (? – ?). Po osnutku NDH, u srpnju 1941, bio upravitelj Pučke kuhinje Židovske bogoštovne općine u Zagrebu te je dobio »zaštitnu legitimaciju«.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27954.

GOLDSTEIN, Pavle, matematičar (Zagreb, 16. XI. 1962). Sin → Slavka i Vere rođ. Stanković, brat → Ivin. Osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu, gdje je diplomirao matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu 1987. te do 1990. radio kao asistent na Odsjeku za matematiku. Potom odlazi na doktorski studij u London pa u Swansea, gdje je 1997. doktorirao matematiku tezom K-theoretic Classification of Z2–actions on Purely Infinite C*–algebras na University of Wales. Akademsku godinu 1997/98. proveo je na postdoktorskom usavršavanju na Università La Sapienza u Rimu, a 1998–2001. u Cardiffu u Velikoj Britaniji. Od 2002. ponovno je djelatnik Odsjeka za matematiku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu; izabran za višega asistenta pa docenta. Znanstveni interesi su mu algebre operatora i K-teorija, simbolička dinamika i bioinformatika: stohastičko modeliranje bioloških nizova, modeliranje struktura proteina, te analiza višestrukih poravnanja proteina. Kao aktivan član ŽOZ, bio je angažiran u reaktivizaciji sportskog društva Makabi 1980-ih, posebice stolnoteniske sekcije. Kao član jugoslavenske i hrv. momčadi sudjelovao na više svjetskih Makabijada u Izraelu.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

GOLDSTEIN, Robert, službenik (Slavonski Brod, 1910 – ?Izrael, ?). Sin Hugov. Bio je predstavnik konzorcija Jevrejskoga lista, glasila cionističkoga pokreta, koji je izlazio u Zagrebu od 1934. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. Na nepoznati je način preživio II. svj. rat te se 1948/49. iselio u Izrael.

IZV.: DAZ, Gradski narodni odbor Zagreb, Povjereništvo za komunalne poslove, Popis lica koja su iz Zagreba iselila u državu Izrael. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GOLDSTEIN, Slavko, publicist, urednik, izdavač i žid. aktivist (Sarajevo, 22. VIII. 1928 – Zagreb, 13. IX. 2017). Sin → Ive (Jichaka) i Lee rođ. Brüll, brat → Daniela Ivina te otac → Ive i → Pavla. Djetinjstvo je proveo u Karlovcu. Po uspostavi NDH, nakon uhićenja roditelja, uz pomoć Agate Đerek (proglašena Pravednicom među narodima) pobjegao je u pokupsko selo Banski Kovačevac, a potom u Kraljevicu, gdje se našao s majkom i bratom. U proljeće 1942. priključili su se partizanima. Isprva se borio kao borac Primorsko-goranskoga odreda. Nakon što su ga u lipnju 1943. zarobili ustaše, bio je predan tal. vojsci te zatočen u Ogulinu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pobjegao je i završio ratovanje kao polit. komesar čete u Karlovačkoj udarnoj brigadi 34. divizije s činom poručnika. Za ratne zasluge dobio je više odlikovanja, među ostalim i Orden za hrabrost. Nakon demobilizacije u svibnju 1945. vratio se u Karlovac, gdje je radio kao direktor karlovačkih kina i istodobno pohađao gimnaziju. Nakon maturiranja 1947, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je književnost i filozofiju. Od 1947. surađivao je u Studentskom listu i časopisu Izvor. Iselio se u Izrael 1949, ali se 1951. vratio. Bio je urednik u osnivačkoj redakciji tjednika Vjesnik u srijedu (1952) i odonda neprekidno aktivan u hrv. izdavaštvu i novinarstvu, jedno vrijeme i na filmu. Urednik je i komentator na Radio Zagrebu (1954–58). Od sred. 1980-ih bavio se aktualnom žid. problematikom i novijom poviješću Židova u Hrvatskoj o čemu je objavio više od 30 radova u zemlji i u inozemstvu. U isto vrijeme kritizirao je politički i ekonomski sustav te iznosio prijedloge za demokratsku reformu (Reforma u deset točaka s M. Korošićem, Danas, 1987, 2. XII; Što će biti s nama, Ibid., 1988, 2. VIII). Urednik je ili član uređivačkih odbora biblioteka »Liber Croaticus«, »Historiae«, »Temelji«, »Sabrana djela hrvatskih pisaca«, »Monografije–Biografije–Svjedočanstva« te urednik hrv. izdanja »Cankarjeve založbe« (1983–92). Gl. je urednik u izdavačkom poduzeću »Stvarnost« (1968–70) te časopisa Erasmus (1993–96), koji je pridonio demokratizaciji hrv. društva. Direktor je Sveučilišne naklade »Liber« (1970–82), »Novog Libera« (1991–96) i lista Tjednik (1997–98). S Vladom Gotovcem osnovao je poč. 1989. Hrvatsku socijalno-liberalnu stranku, prvu nekomunističku stranku u Hrvatskoj. Na Osnivačkoj skupštini u svibnju 1989. izabran je za njezina prvoga predsjednika (do 1990, kad ga je naslijedio Dražen Budiša). Tada je bio jedan od inicijatora ponovnoga postavljanja spomenika bana Josipa Jelačića na zagrebački Trg Republike (danas Trg bana Josipa Jelačića). – Kao predsjednik ŽOZ (1986–90) pokrenuo je inicijativu za ponovno podizanje srušene sinagoge u Praškoj ul., sudjelovao u organizaciji izložbe Židovi na tlu Jugoslavije (Zagreb 1988) te organizirao značajnu izdavačku aktivnost (Bilten ŽOZ). Poslije je obnašao dužnost predsjednika Kulturnoga društva »Miroslav Šalom Freiberger« (1990–93) te potpredsjednika i člana u više navrata različitih tijela u ŽOZ. God. 2001–05. predsjednik je Savjeta Spomen-područja Jasenovac. – Objavio je više od 400 novinskih, publicističkih i esejističkih tekstova (u Startu, Danasu, Feral Tribuneu, Globusu, Jutarnjem listu i Novom listu), oko 50 predgovora ili pogovora knjigama koje je uredio. Režirao je prema svojim scenarijima 8 dokumentarnih filmova (Drežnica, 1964. i dr.), napisao sedam scenarija za igrane filmove (Signali nad gradom, Prometej s otoka Viševice za što je dobio nagradu publike »Jelen« Filmskoga festivala u Puli). – Dobitnik je više od 20 različitih nagrada i priznanja za novinarska, filmska i izdavačka djela; za rad u žid. zajednici dobio je medalju grada Jeruzalema. Nagradu grada Zagreba za životno djelo dobio je za knjigu 1941. Godina koja se vraća. Po mišljenju kritike jedna je od najboljih memoarskih knjiga iz II. svj. rata, a u nekim dijelovima slojevito i plastično tematizira hrvatsko-srpske odnose te druge osjetljive teme iz toga razdoblja (Bleiburg, Križni put). Knjiga je prevedena na engl. i španj. jezik.

DJELA: Prijedlog 85: glas iz privrede. Zagreb 1985. – Holokaust u Zagrebu (suautor I. Goldstein). Zagreb 2001. – 1941. Godina koja se vraća. Zagreb 2007 (New York 2013, Barcelona 2013). – Jasenovac i Bleiburg nisu isto (suautor I. Goldstein). Zagreb 2011. – Tito (suautor I. Goldstein). Zagreb 2015. – Jasenovac. Tragika, mitomanija, istina. Zaprešić 2016.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: L. Kadelburg: Slavko Goldstein. Jevrejski pregled, 39(1988) 5/8. – Goldstein, Slavko. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – J. Šonje: Goldstein, Slavko. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – Goldstein, Slavko. Hrvatska enciklopedija, 4. Zagreb 2002. – Goldstein, Slavko. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008. – J. Kodet: Lik Židova u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Novi Omanut, 27(2009) 96.

GOLDSTEIN, Vilim, rabin (? – ?). Bio je rabin u Kutini 1930-ih i održavao vjeronauk za žid. djecu u kutinskoj osnovnoj školi. Za njegova djelovanja u Kutini 1929/30. osnovana je Hevra Kadiša.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovska zajednica u Moslavini i Kutini. Zbornik Moslavine, 7/8 (2004–2005).

GOLDŠTAJN, Aleksandar (Goldstein; Simon, Šandor), pravnik i pisac (Vinkovci, 15. VII. 1912 – Zagreb, 20. X. 2010). Gimnaziju je završio 1932. u Vinkovcima, a 1938. doktorirao temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Po osnutku NDH iz Osijeka je prebjegao u Hrvatsko primorje te je bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu, gdje je bio član ilegalnoga logorskog NOO. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, otišao na područje pod partizanskim nadzorom, gdje je pripremao ustroj civilnoga sudstva. Bio je referent na I. kongresu pravnika antifašista u Glini 12–14. VIII. 1944. Nakon II. svj. rata obnašao je mnoge odgovorne dužnosti. Od 1945. načelnik je Zakonodavno-pravnog odjela ZAVNOH u Šibeniku, a nakon osnutka Vlade NR Hrvatske načelnik tog odjela u Ministarstvu pravosuđa. Također je bio načelnik kontrolnoga odjela u Ministarstvu pravosuđa FNRJ u Beogradu 1946–47. i predsj. Glavne državne arbitraže pri Vladi FNRJ 1947–54. Pokretač je i urednik Zbirke odluka državne arbitraže (1–7. Beograd 1948–1954). Istodobno je potaknuo, pripremao i nadzirao izradbu Lučkih uzanci (1951) i Općih uzanci za promet robom (1954). Kao jedan od osnivača i gl. organizator privrednoga sudstva u SFRJ, braneći načelo zakonitosti zauzimao se da se državne arbitraže pretvore u privredne sudove korištenjem iskustava zemalja s razvijenim trgovačkim sudovanjem. Nakon donošenja Zakona o privrednim sudovima 1954. izabran je za predsj. Vrhovnoga privrednoga suda u Beogradu. God. 1959. izabran za redovitoga profesora na Katedri privrednoga prava Pravnoga fakulteta u Zagrebu koju je vodio do 1981. Poslijediplomski studij iz privrednoga prava, prvi studij te vrste u nas, utemeljio je 1962. te bio njegov voditelj do umirovljenja 1982. U nastavu je 1968. uveo i predmet Pravo međunarodne trgovine. God. 1967–73. bio je sudac Ustavnoga suda Hrvatske. – Uži znanstveni interes usmjerio je na opću teoriju ugovornoga prava, međunarodno trgovačko ugovorno pravo, međunarodno trgovačko arbitražno pravo te posebna područja međunarodnoga trgovačkog prava i probleme pravnoga sustava SFRJ. Radeći na studiji o utjecaju državnih akata na ugovore u međunarodnoj trgovini, proveo je istraživanja u Max-Planckovu institutu za međunarodno privatno pravo u Hamburgu te sudske prakse u Engleskoj, Francuskoj, Švicarskoj i Njemačkoj. Plod toga je monografija Utjecaj državnih akata na vanjskotrgovinske ugovore u međunarodnom i komparativnom trgovačkom pravu (Zagreb 1966), pionirsko djelo u nas. Svoje znanstvene poglede o autonomnom pravu, posebice trg. običajima i općim uvjetima poslovanja izložio je u knjizi Privredno ugovorno pravo (Zagreb 1967, 19742, 19803), a o autonomnim pravilima Međunarodne trgovačke komore i općim uvjetima poslovanja Europske ekonomske komisije UN u djelu Međunarodno trgovačko pravo (Zagreb 1970). Uz knjige, monografije i udžbenike objavio je znanstvene i stručne članke te rasprave u periodičkim publikacijama i posebnim edicijama Ekonomskog instituta u Zagrebu i HAZU: Arhiv za pravne i društvene nauke (1949–54, 1956, 1958), Journal of Comparative Law (1954–55, 1958, 1965), The New Yugoslav Law (1956, 1958), Wirtschaft und Recht (1956), Anali fakulteta u Beogradu (1959, 1961, 1984–85), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (1959, 1961, 1963, 1994), Jugoslavenska revija za međunarodno pravo (1960), Journal of Business Law (1961), Zbornik radova o stranom i uporednom pravu Instituta za uporedno pravo (1966, 1981), Pravo i društvo (1983–84), Pravo i vanjska trgovina (1983) i dr. God. 1966. pokrenuo je izdavanje specijaliziranih pravnih djela, posebice s područja privrednoga prava i međunarodnoga trgovačkoga prava (55 naslova u Pravnoj biblioteci zagrebačkoga Informatora). U glasilu Informator potaknuo 1973. izlaženje i bio urednik mjesečnoga priloga Inozemno i međunarodno privredno pravo. Suradnik je, član redakcijskog odbora i urednik poglavlja o privrednom pravu u Pravnom leksikonu (Beograd 1964) i Pravnoj enciklopediji (Beograd 1979) te član uredničkog vijeća londonskoga Journal of Business Law (od 1959). Djelovao je u vijećima Arbitražnoga suda Međunarodne trgovačke komore u Parizu (od 1958), International Centre for Settlement of Investment Disputes u Washingtonu (od 1974), London Court of Arbitration (od 1978) i Permanent Court of Arbitration u Hagu (od 1982). God. 1979. izabran za izvanrednoga člana JAZU, a 1991. za redovitoga člana HAZU. – Sa suprugom Zlatom (o. 1915 – Zagreb, 11. V. 2006) otac je Milivoja, pravnika (Beograd, 7. VII. 1950). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, gdje je diplomirao i 1982. magistrirao na Pravnom fakultetu. Od 1978. radi u Zagrebačkoj banci. Bio je član Vijeća arbitara Međunarodnoga centra za rješavanje ulagačkih sporova (1999), direktor poduzeća »Helvag« d. o. o. (1998–2000), član Nadzornoga odbora Zagrebačka banka–Pomorska banka d. d. Split (1996–2002) i ZB invest d. o. o. u Zagrebu (od 2008) te član uprave Zagrebačke banke (od 1998).

DJELA (izbor): Pravni odnosi poduzeća. Beograd 1957. –Upravljanje privrednim poduzećima. Beograd 1959. – Pravo međunarodne kupoprodaje, 1–2. Zagreb 1963–1965. – Ugovor o stranim privatnim investicijama u Jugoslaviji,1–2. Zagreb 1972–1973. – Međunarodna trgovačka arbitraža, 1–3. Zagreb 1975–1977. – Obvezno pravo (suautor). Zagreb 1979, 19812. –Konvencija Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe u strukturi prava međunarodne trgovine. Zagreb 1980. – Državni akti i vanjskotrgovački ugovori. Zagreb 1981, 19812. – Međunarodna trgovačka arbitraža i lex mercatoria. Zagreb 1984. – Trgovačko ugovorno pravo. Zagreb 1991.

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

LIT.: V. Kapor: Goldštajn, Aleksandar. Enciklopedija Jugoslavije, 3. Zagreb 1957. – Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, 1–2. Zagreb 1969. – H. Sirotković: Povijesni osvrt na dvjestogodišnji razvoj Pravnog fakulteta u Zagrebu. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 26(1976) 4. – Pravni fakultet u Zagrebu 1945–1980. Zagreb 1980. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – J. Barbić: Spomenica prof. dr Aleksandru Goldštajnu u povodu sedamdesetgodišnjice života i odlaska u mirovinu. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 35(1985) 2/3. – J. Barbić: Goldštajn, Aleksandar. Enciklopedija Jugoslavije, 4. Zagreb 1987. – Z. Goldstein: Porto re. Bilten ŽOZ, 1993, 28/29. – J. Barbić: Trgovačko pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. U: Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – Goldštajn, Aleksandar. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – B. Vranješ-Šoljan: Goldštajn, Aleksandar. Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – T. Delibašić: Goldštajn, Aleksandar. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – Goldštajn, Aleksandar. Hrvatska enciklopedija, 5. Zagreb 2002. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – (Nekrolog). Ha-kol, 2010, 117.

GOLDŠTAJN, Bela, službenik (Vinkovci, 25. XI. 1913 – Zagreb, 29. VI. 2001). Sin Arminov. Po uspostavi NDH otišao je u Suboticu, odakle je deportiran u radni logor u Somboru, potom u Mauthausenu. Među rijetkima je doživio oslobođenje logora i nakon II. svj. rata živio u Zagrebu djelujući kao službenik Udruge zdravstvenih ustanova.

LIT.: T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.

GOMBOŠ, Stjepan, arhitekt (Sombor, Srbija, 10. III. 1895 – Zagreb, 27. IV. 1975). Sin Ignjatov. Maturirao je 1912. u Somboru, a 1913. upisao Visoku tehničku školu u Budimpešti. U poč. I. svj. rata bio je mobiliziran, a 1918. nastavio je studij na istom učilištu te 1921. diplomirao arhitekturu. U Zagreb dolazi 1920. i zapošljava se kod → R. Lubynskoga, od 1921. radi u atelijeru → Huge Ehrlicha, a od 1931. do 1941. vodio zajednički atelijer s Mladenom Kauzlarićem (»Gomboš & Kauzlarić«), s kojim je sudjelovao kao gost na izložbama umjetničke skupine »Zemlja« (Zagreb 1930, 1932, 1934; Sofija 1934). Po uspostavi NDH za sebe, suprugu Suzanu rođ. Gabor, kćer → Klaru Dušanović i sestru Mariju zatražio je arijska prava. Nakon preuzimanja žid. znaka prebjegao je s obitelji u Kraljevicu, a potom u Italiju, gdje je bio interniran. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima; 1944–45. bio je zapovjednik tehničke čete NOVJ u Bariju. Nakon II. svj. rata kratko je obnašao dužnost šefa Povjereništva za tehničke poslove ZAVNOH, potom radio u Ministarstvu građevina NRH. Od 1946. vodio je projektantsku grupu u Arhitektonskom projektnom zavodu Hrvatske, a od 1951. do 1962. u arhitektonskom birou »Plan« u Zagrebu. Kao honorarni nastavnik na zagrebačkom je Tehničkom fakultetu 1950–54. predavao industrijsko graditeljstvo. – Projektirao je stambene, obiteljske, javne i industrijske objekte. U ranoj fazi kod Ehrlicha surađuje na projektima Obrtne banke, sklopa Nadarbine Zagrebačke nadbiskupije, zgrade Mirovinske zaklade Gradske štedionice u Zagrebu, Udružene banke u Beogradu, a samostalno je projektirao i izveo u Zagrebu zgradu Bratimske blagajne u Ulici kneza Mislava (1929), vilu u Nazorovoj ul., adaptaciju kavane »Medulić« u Ilici (1930) i dr. U plodnoj suradnji s Kauzlarićem projektirao je građevine visokih prostornih vrijednosti, poklanjajući pozornost funkcionalnim i konstruktivnim elementima, jasnom volumenu i čistim plohama. Realizirali su, među ostalim, stambene zgrade u Petrinjskoj ul. (1932), Maksimirskoj ul. (1933), Ulici kneza Borne (1934), Boškovićevoj ul. (1935), Ulici Aleksandra Brešćenskoga (1938), na Svačićevu trgu (1940), stambeno-poslovnu zgradu Seljačke sloge u Zvonimirovoj ul. (1938), vile u Novakovoj ul. (1932, 1936), Zamenhofovoj ul. (1936), Nazorovoj ul. (1937), na Pantovčaku i Gornjem Prekrižju (1938), obiteljsku kuću u Babonićevoj ul. (1935) – sve u Zagrebu; dvije vile na Hvaru (1932), dvije na Korčuli (1933), vilu Rusko na Koločepu (1938), zgradu Okružnoga ureda u Dubrovniku (1936), kao i mnogobrojna unutarnja uređenja i adaptacije. Osobito su uspjele adaptacije starog arsenala za Gradsku kavanu (1932–33, II. nagrada na natječaju 1931) i vile »Argentina« (1937) u Dubrovniku te zagrebačke kavane »Corso« (1933, poslije ponovno preuređena). Sudjelovali su na arhitektonskim natječajima za Židovsku bolnicu (1931, III. nagrada), zgradu Gradskih poduzeća (1932) i uredsku zgradu na Griču (1939) u Zagrebu, radničke ustanove (1932), obalni put (1932), trg Pile (1933) i hotel na Lapadu (1938) u Dubrovniku, sudsku palaču u Splitu (1939) i dr. Za rata G. je u Italiji projektirao neke interijere i adaptacije te vilu u Valdobbiadeneu (pokrajina Treviso). U poslijeratnom se razdoblju ugl. bavio industrijskim graditeljstvom. Kao tehnički voditelj i gl. projektant uz mnogobrojne je suradnike izgradio niz tvorničkih cjelina: »Rade Končar« (s Kauzlarićem, Vladimirom Juranovićem i Ottom Wernerom; I. nagrada vlade FNRJ 1949), »Prvomajska«, Tvornica parnih kotlova, »Jedinstvo«, RIZ u Zagrebu, »Đuro Đaković« (rekonstrukcija i proširenje) u Slavonskom Brodu, »Florijan Bobić« u Varaždinu, tvornice pokućstva u Novoj Gradiški, tekstila u Zaboku, polivinilklorida u Kaštel-Sućurcu, celuloze i papira u Belišću, Plaškom, Prijedoru (BiH), Ivangradu (Crna Gora) i dr. Sudjelovao je također u projektiranju velikih tvorničkih kompleksa u BiH i Makedoniji. Objavio je veći broj članaka u stručnim časopisima Arhitektura, Čovjek i prostor i Naše graditeljstvo. Pripada naraštaju hrv. graditelja koji su 1920-ih potpuno odbacili eklekticizam te stvarali u duhu novih arhitektonskih misli. Djelima ostvarenim zajedno s Kauzlarićem dao je dragocjen prinos razvitku naše moderne arhitekture između dvaju svjetskih ratova. Za životno djelo dobio je Nagradu »Viktor Kovačić« (1967) i Nagradu »Vladimir Nazor« (1971).

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27520. – KŽZ.

LIT.: S. Planić: Progres graditeljstva. Građevinski vjesnik, 1(1932) 1. – Problemi savremene arhitekture. Zagreb 1932. – N. Šegvić: Stvaralačke komponente arhitekture FNRJ. Urbanizam i arhitektura, 4(1950) 5/6. – A. Mutnjaković: Arhitekti u »Zemlji«. Čovjek i prostor, 6(1959) 90. – Ž. Čorak: Arhitektura. U: Kritička retrospektiva »Zemlja« (katalog izložbe). Zagreb 1971. – T. Premerl: Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo. Arhitekt Stjepan Gomboš. Čovjek i prostor, 18(1971) 9. – Z. Kolacio: Arhitekt Stjepan Gomboš. Ibid., 22(1975) 12. – D. Venturini: Arhitektonski projektni zavod – APZ. Zagreb 1982. – N. Šegvić: Stanje stvari, jedno viđenje 1945–1985. Arhitektura, 39(1986) 196/199. – Gomboš, Stjepan. Enciklopedija Jugoslavije, 4. Zagreb 1986. – T. Premerl: Hrvatska moderna arhitektura između dva rata – nova tradicija. Zagreb 1989. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987.). Zagreb 1988. – Mladen Kauzlarić. Rad HAZU, 1991, 437. – Gomboš, Stjepan. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – Gomboš, Stjepan. Hrvatska enciklopedija, 4. Zagreb 2002. – S. Sekulić-Gvozdanović: Gomboš, Stjepan. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.