GOLDSTEIN, Slavko, publicist, urednik, izdavač i žid. aktivist (Sarajevo, 22. VIII. 1928 – Zagreb, 13. IX. 2017). Sin → Ive (Jichaka) i Lee rođ. Brüll, brat → Daniela Ivina te otac → Ive i → Pavla. Djetinjstvo je proveo u Karlovcu. Po uspostavi NDH, nakon uhićenja roditelja, uz pomoć Agate Đerek (proglašena Pravednicom među narodima) pobjegao je u pokupsko selo Banski Kovačevac, a potom u Kraljevicu, gdje se našao s majkom i bratom. U proljeće 1942. priključili su se partizanima. Isprva se borio kao borac Primorsko-goranskoga odreda. Nakon što su ga u lipnju 1943. zarobili ustaše, bio je predan tal. vojsci te zatočen u Ogulinu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pobjegao je i završio ratovanje kao polit. komesar čete u Karlovačkoj udarnoj brigadi 34. divizije s činom poručnika. Za ratne zasluge dobio je više odlikovanja, među ostalim i Orden za hrabrost. Nakon demobilizacije u svibnju 1945. vratio se u Karlovac, gdje je radio kao direktor karlovačkih kina i istodobno pohađao gimnaziju. Nakon maturiranja 1947, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je književnost i filozofiju. Od 1947. surađivao je u Studentskom listu i časopisu Izvor. Iselio se u Izrael 1949, ali se 1951. vratio. Bio je urednik u osnivačkoj redakciji tjednika Vjesnik u srijedu (1952) i odonda neprekidno aktivan u hrv. izdavaštvu i novinarstvu, jedno vrijeme i na filmu. Urednik je i komentator na Radio Zagrebu (1954–58). Od sred. 1980-ih bavio se aktualnom žid. problematikom i novijom poviješću Židova u Hrvatskoj o čemu je objavio više od 30 radova u zemlji i u inozemstvu. U isto vrijeme kritizirao je politički i ekonomski sustav te iznosio prijedloge za demokratsku reformu (Reforma u deset točaka s M. Korošićem, Danas, 1987, 2. XII; Što će biti s nama, Ibid., 1988, 2. VIII). Urednik je ili član uređivačkih odbora biblioteka »Liber Croaticus«, »Historiae«, »Temelji«, »Sabrana djela hrvatskih pisaca«, »Monografije–Biografije–Svjedočanstva« te urednik hrv. izdanja »Cankarjeve založbe« (1983–92). Gl. je urednik u izdavačkom poduzeću »Stvarnost« (1968–70) te časopisa Erasmus (1993–96), koji je pridonio demokratizaciji hrv. društva. Direktor je Sveučilišne naklade »Liber« (1970–82), »Novog Libera« (1991–96) i lista Tjednik (1997–98). S Vladom Gotovcem osnovao je poč. 1989. Hrvatsku socijalno-liberalnu stranku, prvu nekomunističku stranku u Hrvatskoj. Na Osnivačkoj skupštini u svibnju 1989. izabran je za njezina prvoga predsjednika (do 1990, kad ga je naslijedio Dražen Budiša). Tada je bio jedan od inicijatora ponovnoga postavljanja spomenika bana Josipa Jelačića na zagrebački Trg Republike (danas Trg bana Josipa Jelačića). – Kao predsjednik ŽOZ (1986–90) pokrenuo je inicijativu za ponovno podizanje srušene sinagoge u Praškoj ul., sudjelovao u organizaciji izložbe Židovi na tlu Jugoslavije (Zagreb 1988) te organizirao značajnu izdavačku aktivnost (Bilten ŽOZ). Poslije je obnašao dužnost predsjednika Kulturnoga društva »Miroslav Šalom Freiberger« (1990–93) te potpredsjednika i člana u više navrata različitih tijela u ŽOZ. God. 2001–05. predsjednik je Savjeta Spomen-područja Jasenovac. – Objavio je više od 400 novinskih, publicističkih i esejističkih tekstova (u Startu, Danasu, Feral Tribuneu, Globusu, Jutarnjem listu i Novom listu), oko 50 predgovora ili pogovora knjigama koje je uredio. Režirao je prema svojim scenarijima 8 dokumentarnih filmova (Drežnica, 1964. i dr.), napisao sedam scenarija za igrane filmove (Signali nad gradom, Prometej s otoka Viševice za što je dobio nagradu publike »Jelen« Filmskoga festivala u Puli). – Dobitnik je više od 20 različitih nagrada i priznanja za novinarska, filmska i izdavačka djela; za rad u žid. zajednici dobio je medalju grada Jeruzalema. Nagradu grada Zagreba za životno djelo dobio je za knjigu 1941. Godina koja se vraća. Po mišljenju kritike jedna je od najboljih memoarskih knjiga iz II. svj. rata, a u nekim dijelovima slojevito i plastično tematizira hrvatsko-srpske odnose te druge osjetljive teme iz toga razdoblja (Bleiburg, Križni put). Knjiga je prevedena na engl. i španj. jezik.
DJELA: Prijedlog 85: glas iz privrede. Zagreb 1985. – Holokaust u Zagrebu (suautor I. Goldstein). Zagreb 2001. – 1941. Godina koja se vraća. Zagreb 2007 (New York 2013, Barcelona 2013). – Jasenovac i Bleiburg nisu isto (suautor I. Goldstein). Zagreb 2011. – Tito (suautor I. Goldstein). Zagreb 2015. – Jasenovac. Tragika, mitomanija, istina. Zaprešić 2016.
IZV.: Osobni podaci ulaznika.
LIT.: L. Kadelburg: Slavko Goldstein. Jevrejski pregled, 39(1988) 5/8. – Goldstein, Slavko. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – J. Šonje: Goldstein, Slavko. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – Goldstein, Slavko. Hrvatska enciklopedija, 4. Zagreb 2002. – Goldstein, Slavko. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008. – J. Kodet: Lik Židova u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Novi Omanut, 27(2009) 96.