Kategorija: G

GOLDSCHMIDT, Sigmund (Žiga), liječnik (Kolut, Srbija, 10. II. 1866 – Vukovar, 19. I. 1940). Sin Joachima (?, 1822 – ?, 1908), istaknutoga vukovarskoga građanina, i Reze rođ. Löwy. Oženio se 1896. Ellom rođ. Reich (Baja, Mađarska, 1875 – ?), kćeri Bernarda i Berte rođ. Weidinger. Bio je gradski fizik u Vukovaru i istaknuti građanin.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Vukovaru.

LIT.: Sriemske novine, 9(1896) 28.

GOLDSCHMIDT, Slavko (Zlatarović, Zlatković), pravnik (Kutina, 1905 – logor Jasenovac, 6. VI. 1944). Sin Izidora i Marte rođ. Katz. U braku s Hedvigom (Heda) rođ. Keiser. U nepoznato doba promijenio je prezime. U međuratnom razdoblju posjedovao u Hrvatskom narodnom kazalištu. Nakon uspostave NDH supružnici su preuzeli žid. znak te je ubrzo uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje, potom u središnji logor Ciglana. Bio je u grupi VIII koja je izvodila različite »terenske radove«. Od proljeća 1943. organizirao i vodio logorsku kazališnu grupu i orkestar. Bio je voditelj predstava koje su se u jasenovačkom logoru održavale subotom i nedjeljom. Među logorašima je bio poznat pod nadimkom Ćelo. Ubijen u lipnju 1944, s još 18 muzičara i glumaca iz logorske kazališne trupe, zbog navodnoga pokušaja bijega harmonikaša Ive Wollnera. Bili su zatvoreni u Zvonari, otkud su dva dana poslije, zavezani žicom, odvedeni na Gradinu, gdje su likvidirani. Supruga je 1941. deportirana u logor Loborgrad, gdje je ubrzo stradala. – Brat Mirko, inženjer (Lipik, 28. VII. 1910 – ?logor, 1941–1945). Sin Izidora i Marte rođ. Katz. Iz Novigrada Podravskog doselio se 1925. u Zagreb, gdje je bio zaposlen u veletrgovini kolonijalne robe »Aleksandar Hirschl«. Nakon uspostave NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Stradao je u nepoznatom logoru. – Njihov otac Izidor (Iso), trgovac (Novigrad Podravski, 20. XII. 1868 – ?logor, 1941–1945). Za uspostave NDH bio je trgovac bez namještenja te su ga izdržavali djeca i supruga Marta rođ. Katz, krojačica (?, Češka, 1880 – ?logor, 1941–1945). Sa suprugom je preuzeo žid. znak te su oboje stradali u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – KŽZ.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac. Dokumenta, 2. Beograd–Jasenovac 1986–1987. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Riffer: Grad mrtvih – Jasenovac 1943. Zagreb 2011.

GOLDSCHMIDT, Vilim (Golik), trgovac i tvorničar (Beč, 15. VIII. 1893 – São Paulo, Brazil, nakon 1945). Suprug Vere rođ. Gostl (Ogulin, 1899 – ?) i otac Aleksandra Dejana (Karlovac, 14. III. 1923) i Štefana (Stefana) (Karlovac, 1931). U nepoznato doba promijenio je prezime. God. 1920. iz Trsta se doselio u Hrvatsku kao službenik poduzeća »Vacuum Oil Company«. Prije II. svj. rata posjedovao je vilu na Josipovcu, trgovinu kemikalija, sirovina, ulja i masti sa sjedištem u Dežmanovoj ul. u Zagrebu te bio suvlasnik tvornice »Škrob-Dekstrin« u Domžalama. Po uspostavi NDH otuđena mu je vila s namještajem. Iako je bio upisan u Kartoteku židovskoga znaka, za razliku od supruge i sinova znak nije preuzeo. Nakon što mu je 16. VI. 1941. dopisom Odbora za podavanja Židova javljeno da je, nakon što je njegova supruga predala nakit i ostale predmete umj. obrta te 17 150 din. gotovine, ostao dužan još 100 000 din. na nepoznati način, najkasnije tijekom lipnja 1941, pobjegao je s obitelji iz Zagreba u São Paulo u Brazilu. Dana 30. VI. njegov je opunomoćenik predao nadopunjenu prijavu imovine. Sin Stefan podnio je 1950. molbu za stjecanje brazilskoga državljanstva.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.

GOLDSTEIN, Albert, pisac, prevoditelj i izdavač (Zagreb, 31. I. 1943 – Zagreb, 18. V. 2007). Sin Marija i Angele rođ. Stražnik. Otac Simone i Jakoba, fotografa. Maturirao je u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1961. te 1968. diplomirao povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. God. 1972–78. uređivao je časopis Teka, 1979–86. bio urednik u Grafičkom zavodu Hrvatske, potom 1986–91. u Izdavačkom poduzeću »August Cesarec«, gdje je 1991–93. bio ravnatelj. Od 1993. bio je urednik i direktor biblioteke vlastite izdavačke kuće »Antibarbarus« u izdavačkom poduzeću »Aktant«. Prozu, poeziju i prijevode objavljuje od 1964. u periodici Razlog, Forum, Gordogan, Kolo, The Bridge, Revija, Telegram, Republika, Dometi, Vidik, Odjek i dr. U knjizi Pamfilos ili pripovijesti dokonjaka kroz mitsko i groteskno oblikuje borhesovsku sliku svijeta. U duhu preokupacije »hrvatskih fantastičara« nudi »sofisticiranu ravnodušnost«, njega zanima svojevrsna retorika šutnje, eliptičnost aforizma čija nam je poruka nepoznata, slika kao znak kojemu se zaboravilo značenje (B. Donat). Zastupljen je u antologijama Novi hrvatski prozaici (Split 1969), Poziv na basnoslovno putovanje (Zagreb 1972) te Guja u njedrima (Rijeka 1980). Objavio je i dvije knjige poezije naklonjene intelektualnom promišljanju egzistencijalnih iskustava. S francuskoga je preveo Kunderinu Knjigu smijeha i zaborava (Zagreb 1982). Kao aktivan član ŽOZ sudjelovao je u radu Kulturne sekcije i Kulturnoga društva »Miroslav Šalom Freiberger«. Po njemu je nazvana godišnja nagrada za objavljivanje djela suvremenih austr. pisaca na hrv. jeziku koju je 2008. utemeljio Austrijski kulturni forum.

DJELA: Pamfilos ili pripovijesti dokonjaka. Zagreb 1970. – Usmjereni odgoj Anne Boleyn. Zagreb 1982. – Orfejev posao. Zagreb 1992.

LIT.: N. Pinterić: Izgrađeni pripovjedač. Vidik, 17(1970) 26/27. – B. Donat: Strujanja u novijoj hrvatskoj noveli. Split 1971. – Lj. Mifka: Djelatni duh pripovjedaštva. A. Goldstein, Pamfilos ili pripovijesti dokonjaka. Republika, 27(1971) 6. – Z. Mrkonjić: Mašta i prispodoba. Kolo, 9(1971) 5/6. – S. Primorac: Pamfilos na raskrižju. Kamov, 2(1971) 10/11. – B. Donat: Astrolab za hrvatske borhesovce. Teka, 1972, 1. – B. Popović: Osvrt na fantastiku najmlađih hrvatskih prozaika. Revija, 12(1972) 4. – I. Mandić: Čemu basnopisci. Vjesnik, 34(1973), 12. V. – M. Nedić: Mlada hrvatska proza. Dometi, 13(1980) 6. – V. Visković: Mlada hrvatska proza. Književnost, 35(1980) LXX/10–11. – H. Pejaković: Prostor pisanja. Zagreb 1989. – T. Maroević: Priča među pričama. A. Goldstein, Orfejev posao. Slobodna Dalmacija, 49(1992), 8. VIII. – N. Ožegović: Ubi nas urbana riječ (razgovor). Vijenac, 4(1996), 19. XII. – K. Milačić: Goldstein, Albert. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – Goldstein, Albert. Hrvatska enciklopedija, 4. Zagreb 2002. – Vijenac, 15(2007) 77/78.

GOLDSTEIN, Aleksandar → GOLDŠTAJN, Aleksandar

GOLDSTEIN, Daniel → IVIN, Daniel

GOLDSTEIN, Herman, žid. aktivist (Osijek, 1. VIII. 1900 – Osijek, 1989). Sin vrtlara Šandora i Sidonije rođ. Stein. Cvijeće je prodavao na osječkoj tržnici. Zahvaljujući mješovitom braku s katolkinjom Anitom rođ. Stivi bio je zaštićen za vrijeme NDH te je nesmetano živio i djelovao u Osijeku. Bavio se i fotografijom te je potajno snimio spaljenu i razrušenu gornjogradsku sinagogu. Nakon završetka II. svj. rata bio je među obnoviteljima ŽO Osijek, do smrti član njezinog Izvršnoga odbora, a neko vrijeme tajnik Općine i član Izvršnoga odbora SJOJ. Bio je filatelist te je darovao osječkoj ŽO zbirku vrijednih maraka s temom Judaika i zbirku maraka Izraela.

IZV.: AŽOO, Prigodni govori i osmrtnice.

LIT.: D. Fischer: (Nekrolog). Jevrejski pregled, 40(1989) 9/12. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

GOLDSTEIN, Hinko (Živko), trgovac (Široko Polje, 1893 – ?logor, 1941–1945). Sin Jakobov. Bio je trg. predstavnik poduzeća »Tekstindus« iz Kranja. Krajem 1930-ih bio je pogrešno optužen za ilegalno prebacivanje žid. iseljenika sa Sušaka u Italiju, ali je naknadno ustanovljeno da je »poznat kao solidan i ispravan trgovac i građanin«. Po uspostavi NDH sa suprugom Emom rođ. Schwarz preuzeo je žid. znak i prijavio imovinu. Oboje su stradali u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, BHKB, 3688/1941, kut. 75. – KŽZ.

GOLDSTEIN, Ivo, povjesničar i žid. aktivist (Zagreb, 16. III. 1958). Sin → Slavka i Vere rođ. Stanković, brat → Pavla, suprug Sanje rođ. Petrušić i otac Vere (Zagreb, 4. XI. 1989) i Tese (Zagreb, 17. X. 1994). U Zagrebu je maturirao u Klasičnoj gimnaziji, a 1979. diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1988. na Filozofskom fakultetu u Beogradu tezom Bizant na Jadranu od Justinijana I. do Bazilija II. Studijski je boravio u Parizu (1981–82. na École des hautes études en sciences sociales) i Ateni (1987–88). Od 1980. radi na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, od 1984. kao asistent i voditelj Katedre za opću povijest srednjega vijeka. God. 1988. izabran je za docenta na Katedri za opću povijest srednjega vijeka, 1996. za izvanrednog, 2001. za redovitog profesora, a 2007. u trajno zvanje redovitog profesora. God. 1991–96. bio je predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest. Od 2003. profesor je na predmetu Hrvatska povijest u XX. st. na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta (od 2003), predstojnik Katedre za judaistiku (od 2007) te predstojnik Katedre za hrvatsku povijest na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta (od 2010). Bavi se bizantologijom i hrv. poviješću srednjega vijeka, ponajprije ranim srednjim vijekom, te poviješću Židova u Hrvatskoj, a od o. 2000. i hrv. poviješću XX. st. U više navrata bio je član različitih tijela ŽOZ, angažiran u reaktivaciji sportskoga društva 1980-ih, osobito nogometne sekcije. Sudjelovao je na nekoliko europskih i svjetskih Makabijada u Izraelu i Europi. Nakon sukoba u ŽOZ, suosnivač je žid. vjerske zajednice Bet Israel u Zagrebu te njezin prvi predsjednik (2005–12). – Knjige Holokaust u Zagrebu i Židovi u Zagrebu 1918–1941. temeljna su djela o povijesti Židova u Zagrebu i Hrvatskoj u međuratnom i ratnom razdoblju. Preveo je i komentarima popratio djelo Theodora Herzla Židovska država (Zagreb 2011). Od ostalih knjiga ističu se Hrvatski rani srednji vijek, Croatia, A History, kao jedna od rijetkih sinteza hrv. povijesti na stranim jezicima, Hrvatska 1918–2008. te Tito, dosad jedna od najcjelovitijih biografija J. Broza Tita. Objavio je više od 150 znanstvenih i stručnih radova u zemlji i inozemstvu, surađivao u Lexikon des Mittelalters. Urednik je i gl. autor izdanja kronologije Hrvatska, Europa, svijet, suautor više rječnika, srednjoškolskih udžbenika te urednik većeg broja izdanja Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ŽOZ i »Novog Libera«. Od kraja 1980-ih objavljuje priloge o povijesti i aktualnim društvenim temama u dnevnicima i tjednicima Danas, Globus, Nacional i Feral Tribune, te aktivno sudjeluje u polit. životu kao član Velikoga vijeća Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS) (1989–92), kandidat Koalicije narodnoga sporazuma za Vijeće općina Hrvatskoga Sabora na prvim višestranačkim izborima 1990. i član uredništva stranačkoga glasila Obzor. Član je Vladina Savjeta za nacionalne manjine i član Vijeća HRT. Od 2013. veleposlanik je Republike Hrvatske u Francuskoj. Prevodi s engleskoga i francuskoga. Dobitnik je Nagrade grada Zagreba (2005) i odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića.

DJELA: Bizant na Jadranu od 6. do 9. stoljeća. Zagreb 1992. – Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb 1995. – Hrvatska, Europa, svijet. Kronologija. Zagreb 1996, 2002². – Croatia, A History. London 1999, Montreal 2000. – Rječnik stranih riječi (suautor V. Anić). Zagreb 1999, 2000². –Holokaust u Zagrebu (suautor S. Goldstein). Zagreb 2001. – Hrvatski enciklopedijski rječnik. Zagreb 2002. – Hrvatska povijest. Zagreb 2003, 2008², 2011³. – Hrvati, hrvatske zemlje i Bizant. Zagreb 2003. – Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku (suautori B. Grgin i H. Gračanin). Zagreb 2006. – Rječnik stranih riječi, sažeto izdanje. Zagreb 2006. – Povijest zagrebačke Klasične gimnazije (suautor A. Szabo). Zagreb 2007. – Hrvaška zgodovina. Ljubljana 2008. – Hrvatska 1918–2008. Zagreb 2008. – Dvadeset godina samostalne Hrvatske. Zagreb 2010. – Jasenovac i Bleiburg nisu isto (suautor S. Goldstein). Zagreb 2011. – Povijest Hrvatske 1945–2011, 1–3. Zagreb 2011. –Zagreb 1918–1945. Zagreb 2011. – Rama 1942 (suautor). Prozor 2013. – Povijest grada Zagreba (suautor), 1–2. Zagreb 2012–13. – Tito (suautor S. Goldstein). Zagreb 2015.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: Goldstein, Ivo. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – Goldstein, Ivo. Hrvatska enciklopedija, 4. Zagreb 2002. – R. Bajruši, M. Biluš i V. Zahtila: Židovi koji su izgradili Zagreb. Nacional, 11(2005) 483. – J. Kodet: Lik Židova u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Novi Omanut, 27(2009) 96.

GOLDSTEIN, Ivo (Jichak), knjižar, žid. aktivist i publicist (Topusko, 15. III. 1900 – Jadovno, VII. ili VIII. 1941). Sin Ivana i majke rođ. Reich. Suprug Lee rođ. Brüll, otac → Slavka i → Daniela Ivina. Mladost i školovanje proveo je u Tuzli i Vinkovcima, gdje je pohađao gimnaziju. Studij agronomije završio je 1924. u Beču, gdje je bio član studentskoga cionističkoga društva »Bar Giora«. Po povratku u Jugoslaviju bio je član tamošnjih žid. omladinskih društava. Od 1920. u Tuzli se angažirao prilikom odlaska prvih emigranata u Palestinu, dok je 1921. na Jevrejskom omladinskom sletu u Sarajevu održao »palestinski referat«, pokazavši veliko znanje o tamošnjim lokalnim prilikama, a osobito vegetaciji. God. 1925. iselio se u Palestinu, gdje je 1926. bio jedan od osnivača i vođa »jugoslavenske halučke farme« odnosno mošave Bet Šearim u dolini Jizreel kraj Haife. Nakon što je 1928. bio napušten projekt jugoslav. farme vratio se u Jugoslaviju, isprva u Sarajevo, a potom u Karlovac, gdje je od ujaka Lisandera Reicha naslijedio istoimenu knjižaru. Znatno je unaprijedio poslovanje, održavao pretplatničku mrežu i prodaju novina i časopisa, prodavao i strane knjige (ugl. bečkih nakladnika), obogatio i dobro organizirao posudbenu knjižicu te izdavao vlastite kataloge. Pod njegovim je vodstvom knjižara prerasla u važno kulturno središte grada i okolice te u okupljalište lijevo i liberalno orijentiranih građana. Kao javno deklarirani antifašist, tijekom Španjolskoga građanskog rata (1936–39) povremeno je u izloge stavljao publikacije s antifašističkim ilustracijama. U knjižari mu je pomagala i supruga, koja se bavila prodajom kozmetičkih preparata. Neposredno po uspostavi NDH, 13. IV, bio je uhićen, odveden u zatvor u Zagrebu, a 6. VI. prebačen u logor Danica kraj Koprivnice, iz kojeg je odveden u Gospić te u Jadovno, gdje je stradao neutvrđenoga datuma. – Pisao je pjesme i pripovijetke za žid. omladinski časopis Gideon. Prevodio i objavljivao putopise (Moj put u Palestinu) i reportaže o događajima u Bet Šearimu te pjesme (Palestinski prvijenci) i crtice (Reb Moso – iz života Jevreja u Tuzli). Također je djelovao kao dopisnik listova Narodna židovska svijest (1925–26) i Židov (1927). U dva navrata tijekom 1934–35. pokretao je glasila Karlovačke novine i Karlovačke novosti. – Supruga Lea rođ. Brüll, socijalna radnica (Černovci, Ukrajina, 20. I. 1904 – Zagreb, 6. II. 1974). Nakon mladosti provedene u Rumunjskoj i Austriji, od 1922. živi u kibucu Bet Alfa i u jugoslav. mošavi Bet Šearim u Palestini, a od 1928. u Karlovcu. Po osnutku NDH bila je uhićena te puštena, a 1942. priključila se partizanima. Od 1943. bila je gl. medicinska sestra partizanske bolnice na Petrovoj gori. Nakon II. svj. rata radi kao socijalna radnica i upraviteljica dječjih domova u Ozlju, Karlovcu i Zagrebu.

IZV.: Podaci o ulazniku S. Goldstein.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Farma jugoslavenskih židovskih naseljenika u Palestini 1926–1928. U: Zbornik Mirjane Gross. Zagreb 1999. – S. Goldstein: 1941. Godina koja se vraća. Zagreb 2007. – Goldstein, Ivo. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008.