GOLDSCHMIDT, Slavko (Zlatarović, Zlatković)

GOLDSCHMIDT, Slavko (Zlatarović, Zlatković), pravnik (Kutina, 1905 – logor Jasenovac, 6. VI. 1944). Sin Izidora i Marte rođ. Katz. U braku s Hedvigom (Heda) rođ. Keiser. U nepoznato doba promijenio je prezime. U međuratnom razdoblju posjedovao u Hrvatskom narodnom kazalištu. Nakon uspostave NDH supružnici su preuzeli žid. znak te je ubrzo uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje, potom u središnji logor Ciglana. Bio je u grupi VIII koja je izvodila različite »terenske radove«. Od proljeća 1943. organizirao i vodio logorsku kazališnu grupu i orkestar. Bio je voditelj predstava koje su se u jasenovačkom logoru održavale subotom i nedjeljom. Među logorašima je bio poznat pod nadimkom Ćelo. Ubijen u lipnju 1944, s još 18 muzičara i glumaca iz logorske kazališne trupe, zbog navodnoga pokušaja bijega harmonikaša Ive Wollnera. Bili su zatvoreni u Zvonari, otkud su dva dana poslije, zavezani žicom, odvedeni na Gradinu, gdje su likvidirani. Supruga je 1941. deportirana u logor Loborgrad, gdje je ubrzo stradala. – Brat Mirko, inženjer (Lipik, 28. VII. 1910 – ?logor, 1941–1945). Sin Izidora i Marte rođ. Katz. Iz Novigrada Podravskog doselio se 1925. u Zagreb, gdje je bio zaposlen u veletrgovini kolonijalne robe »Aleksandar Hirschl«. Nakon uspostave NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Stradao je u nepoznatom logoru. – Njihov otac Izidor (Iso), trgovac (Novigrad Podravski, 20. XII. 1868 – ?logor, 1941–1945). Za uspostave NDH bio je trgovac bez namještenja te su ga izdržavali djeca i supruga Marta rođ. Katz, krojačica (?, Češka, 1880 – ?logor, 1941–1945). Sa suprugom je preuzeo žid. znak te su oboje stradali u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – KŽZ.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac. Dokumenta, 2. Beograd–Jasenovac 1986–1987. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Riffer: Grad mrtvih Jasenovac 1943. Zagreb 2011.