Kategorija: G

GOLDMANN, Mavro (Moritz), rabin (Turnov, Češka, kraj XVIII. ili poč. XIX. st. – Zagreb, nakon 1860). Rabinsku školu završio je u Pragu, dok je rabinsko sjemenište pohađao u Padovi. Od 1840. bio je propovjednik, a nakon smrti dotadašnjeg rabina → A. Palotte 1843. rabin u ŽOZ. U Zagreb je pozvan radi poticanja reformi u bogoslužju i vođenja novootvorene žid. škole te je pri svom prvom javnom nastupu prigodom posvete nove žid. bogomolje u kući Čačković u Gajevoj ul. održao modernu propovijed na njem. jeziku. Iako je kao propovjednik i vjeroučitelj birao učitelje, izrađivao školske planove i programe te nije bez dopuštenja općinskoga predsjedništva smio uvoditi novosti u liturgiju, ipak su se ortodoksi predstavkom požalili na njega državnim vlastima. Nakon što je postao rabin, zagrebačka se ŽO otvorila prema javnosti, a za revolucije 1848. dao je prilog od 10 forinti za ratne napore protiv Mađarske. U drugoj pol. 1850-ih vodio je ponovno ujedinjenu općinu u koju su se vratili ortodoksi. Poč. 1860-ih zaključio je kako je nužno ignorirati ne samo brojne ortodoksne tradicije unutar židovstva nego treba i definitivno prekinuti sa židovstvom, te je potajno napustio vjeru svojih otaca i prešao na katoličku vjeru. Na blagdan Jom Kipura u staroj je sinagogi pozvao svoje vjernike na obraćenje; iako nije sačuvan dokaz o njegovom pokrštavanju, taj se zaključak izvodi na temelju zapisa koji prepričavaju taj događaj.

LIT.: G. Schwarz: Prilozi k povijesti Židova u Hrvatskoj, iz starina zagrebačke općine (1806.–1845.). Zagreb 1903. – F. Šik: Iz Siebenscheinove porodične kronike. Židov, 22(1938) 12.

GOLDNER, Kamilo, komunistički aktivist (Zagreb, 27. IV. 1922 – ?). Sin Oskarov (? – Zagreb, 10. V. 1976). Obitelj se u Zagreb doselila iz Ogulina. Prije II. svj. rata bio je student u Zagrebu i član SKOJ. Po uspostavi NDH, za razliku od oca, nije preuzeo žid. znak. Partizanima se priključio 1942. kao borac u vojvođanskim partizanskim jedinicama. Preživio je II. svj. rat. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GOLDNER, Milan, pneumoftizeolog (Ogulin, 18. IV. 1908 – Zagreb, 29. XII. 1973). Sin Samuela i Flore rođ. Schwarz, brat Hugov. U Zagrebu je završio studij medicine 1938. i specijalizirao pneumoftizeologiju 1942. Po uspostavi NDH sa suprugom Livijom rođ. Haslinger preuzeo je žid. znak. Po nalogu ministra zdravstva Ivana Petrića s obitelji i skupinom žid. liječnika bio je poslan u Tuzlu djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa, odakle se redovito javljao i plaćao članarinu ŽOZ. Priključio se partizanima 1943. djelujući kao referent saniteta 18. hrvatske brigade, referent tuzlanskoga vojnog područja te načelnik saniteta vojne oblasti 3. korpusa. Po završetku II. svj. rata bio je gl. terapeut 6. armije i Sarajevske vojne oblasti, gdje je osnovao i vodio prvi antituberkulozni dispanzer u JNA i Grudno odjeljenje Vojne bolnice. God. 1947. premješten je u Zagreb kao referent za tuberkulozu Zagrebačke vojne oblasti, načelnik Grudnoga odjeljenja Armijske bolnice i naposljetku upravitelj te bolnice. Demobiliziran u činu sanitetskoga pukovnika djeluje kao voditelj fluorografskoga laboratorija i Odjela za suzbijanje tuberkuloze u Zavodu za zaštitu zdravlja grada Zagreba, potom kao ravnatelj Bolnice željezničara za tuberkulozu pluća i plućne bolesti Jordanovac te ravnatelj Zavoda za suzbijanje tuberkuloze u Zagrebu. Bavio se epidemiologijom tuberkuloze, metodama kolektivne zaštite od tuberkuloze, liječenjem te bolesti i organizacijom antituberkulozne službe u Zagrebu. Radove je objavljivao u časopisima Vojnosanitetski pregled (1949, 1953–54), Tuberkuloza (1952, 1966) te u ediciji Izabrana poglavlja iz ftizeologije (Zagreb 1953). Bio je predsj. Pneumoftizeološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske (1959–63) i predsj. Stručnoga vijeća Zdravstvenoga centra grada Zagreba. – Supruga Livija rođ. Haslinger (Osijek, 10. II. 1915 – Zagreb, 24. XII. 1979) po uspostavi NDH sa suprugom je preuzela žid. znak i pridružila mu se u BiH. U rujnu 1943. priključila se partizanima te djelovala kao bolničarka u 18. brigadi 3. korpusa, a zatim kao administrator u Komandi vojne oblasti toga korpusa.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – KŽZ.

LIT.: Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974. – (Nekrolozi). Jevrejski pregled, 25(1974) 1/2. – I. Zdenković: (Nekrolog). Plućne bolesti i tuberkuloza (Golnik), 26(1974) 1. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – V. Dugački: Goldner, Milan. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2001.

GOLDNER, Vladimir, kardiolog (Ogulin, 19. XII. 1933). Sin Huga i Elze rođ. Hamburger (?, o. 1912 – Zagreb, 2. X. 2008). Od 1942. do kapitulacije Italije u rujnu 1943. bio je interniran u tal. logore, isprva u Kraljevici, zatim u Kamporu na Rabu, a nakon oslobođenja logora boravio je na području pod partizanskim nadzorom do kraja II. svj. rata. Gimnaziju je 1953. završio u Ogulinu, a studij medicine 1959. u Zagrebu, gdje je 1980. doktorirao tezom Mioglobinemija i mioglobinurija u akutnom infarktu miokarda. U Zagrebu je 1961–64. radio kao liječnik opće medicine u Domu zdravlja Trnje, a 1964–68. specijalizirao internu medicinu u Općoj bolnici »Dr. Josip Kajfeš« (danas KB »Sveti Duh«), nakon čega ostaje raditi u toj bolnici. Od 1970. djeluje u Zavodu (poslije Klinici) za bolesti srca i krvnih žila KBC Zagreb (Rebro), gdje je 1973–78. voditelj Koronarne jedinice, a od 1978. voditelj Odjela intenzivne skrbi za aritmije i elektrostimulaciju srca. God. 1976. boravi na usavršavanju u Parizu, a 1978. osniva u nas prvi Laboratorij za elektrofiziološka ispitivanja provodnoga sustava srca u kojem je 1985. izveo i prvu električnu ablaciju srca. Za docenta zagrebačkoga Medicinskog fakulteta izabran je 1981, izvanredni profesor postao je 1985, redoviti 1988, a profesor emeritus 2001. – Bavi se dijagnostikom, terapijom i rehabilitacijom ishemične bolesti srca, kliničkom farmakologijom kardiovaskularnoga sustava, poremećajima srčanog ritma i provođenja elektrofiziološkim ispitivanjem provodnoga sustava srca te liječenjem tih stanja, kako medikamentnim, tako i elektrostimulacijom srca te intrakardijalnom električnom ablacijom. Suvlasnik je 4 patenta iz područja elektrokardiografije. Radove objavljuje u zbornicima i časopisima Liječnički vjesnik (1968, 1972, 1974, 1978, 1982–86, 1990–91, 1995, 1997–98), Pharmaca (1974, 1994), Praxis medici (1974), Acta medica Jugoslavica (1975, 1978, 1983), Reumatizam (1976), Aerztliche Praxis (1977), Bilten Akademije Zbora liječnika Hrvatske (1977), Zdravstvo (1977, 1987), Intensivmedizin (1979), PACE (1981, 1998), Medizinische Klinik (1985), Kardiologija (1987, 1989), Rad JAZU (1988), Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu (1989), American Journal of Cardiology (1990), European Heart Journal (1990, 1996–98), Acta medica Croatica (1995), International Journal of Clinical Pharmacology and Therapeutics (1997), Journal of Heart Failure (1998). Napisao je mnoga poglavlja, napose o aritmijama, u knjigama Hansa J. Hochreina i dr. Fortschritte in der Pharmakotherapie von Herzrythmusstörungen (Stuttgart–New York 1977), Vladislava Varagića i Božidara Vrhovca Farmakoterapijski priručnik (Zagreb 1980), Fernanda de Padue i Petera W. Macfarlanea New Frontiers of Electrocardiology (Chichester–New York–Brisbane–Toronto 1981), Nijaza Hadžića Priručnik interne medicine (Zagreb 1983), Božidara Vrhovca Kliničko ispitivanje lijekova (Zagreb 1984), Radoslava Čapete i dr. Radna sposobnost i invalidnost (Čakovec 1986), Tomislava Kažića i Zvonka Rumboldta Klinička kardiovaskularna farmakologija (Beograd–Zagreb 1988), Zijada Durakovića Medicina starije dobi (Zagreb 1990), Božidara Vrhovca i dr. Interna medicina (Zagreb 1991), Zijada Durakovića Primjena lijekova u starijoj dobi (Zagreb 1992), Dubravka Petrača Ventrikularna tahikardija (Zagreb 1992) i Fibrilacija atrija (Zagreb 1996). Bio je predsj. Kardiološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske (1981–89), predsj. Udruženja kardiologa Jugoslavije (1989–91). Dobitnik je Nagrade grada Zagreba (1990), Zlatne medalje udruženja kardiologa Jugoslavije (1989) i Strossmayerove nagrade (1995). Redovni je član HAZU (od 2002). – S Leom rođ. Faber otac je Iris Goldner Lang, pravnice (Zagreb, 2. II. 1972). Diplomirala je na Pravnom fakultetu te anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je na London School of Economics and Political Science, a doktorirala 2005. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Pravosudni ispit položila je 2001. Radila je u odvjetničkom društvu u Zagrebu, na strateškom planiranju ureda Vlade Republike Hrvatske i kao pripravnica u Europskoj komisiji u Bruxellesu, gdje je radila na pitanjima proširenja EU. Redovita je profesorica i predstojnica Katedre za europsko javno pravo Pravnoga fakulteta u Zagrebu. Predsjednica je Hrvatske udruge za europsko pravo te članica Upravnoga odbora UNESCO odjela za bioetiku i pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Croation European Union Studies Association (CEUSA), University Association for Contemporary European Studies (UACES) i Odysseus Network. Autorica je knjiga From association to accession (Den Haag 2011) i Sloboda kretanja ljudi u EU (Zagreb 2007). – Otac Hugo, trgovac (Ogulin, 1896 – Zagreb, 19. IV. 1982). Sin Samuela i Flore rođ. Schwarz, brat → Milana. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, Trgovačku akademiju na Sušaku, kao i dvije godine Mahrove trgovačke škole u Ljubljani. Službovao je u Bjelovaru i Požegi te bio trgovac u Ogulinu. Za II. svj. rata bio je interniran u tal. zatvore u Kopru i Rijeci i osuđen na smrt zbog suradnje s partizanima. Bio je pomilovan i interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući u intendanturi ZAVNOH. Nakon rata bio je direktor trg. poduzeća »Izvor« u Ogulinu i voditelj tamošnje ispostave »Jugotransporta« te do umirovljenja viši stručni savjetnik »Jugotransporta« u Zagrebu.

DJELA: Elektrokardiografski podsjetnik za liječnike opće medicine. Ljubljana 1990. – Klinička kardiologija (suautori I. Čikeš i F. Čustović). Zagreb 1995. – Interna medicina (suautori N. Hadžić i dr.). Zagreb 1999.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 33(1982) 1/2. – Vladimir Goldner. Tko je tko u Hrvatskoj. Zagreb 1993. – Vladimir Goldner. Ljetopis HAZU, 1995, 98. – V. Dugački: Goldner, Vladimir. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – Goldner, Vladimir. Hrvatska enciklopedija, 4. Zagreb 2002. – http://eu.pravo.hr/EJP/nastavnici_faculty/iris_goldner_lang, pristupljeno 16. V. 2012.

GOLDSCHEIDER, Oton (Otto), arhitekt (Opava, Češka, 4. I. 1880 – Zagreb, 8. XI. 1934). Diplomirao je 1903. na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Od 1904. nastanjen je u Zagrebu, gdje je u projektnoj tvrtki »Hönigsberg i Deutsch« djelovao (vjerojatno 1908–13) kao samostalni ovlašteni arhitekt i za neke projekte supotpisnik, a od 1914. i kao suvlasnik. God. 1924–34. radi uglavnom stambene kuće u tvrtki »Goldscheider i Mihok«, a na nekim je projektima (1930–32) potpisan s → Pavlom Deutschom. U tvrtki »Hönigsberg i Deutsch« G. radi u duhu kasnog historizma, a objekti (uglavnom stambene i poslovne zgrade) koje je samostalno projektirao i izvodio secesijskih su obilježja s težnjom za funkcionalnim tlocrtnim rješenjima. Izveo je zgrade Hrvatske banke za promet nekretninama u Boškovićevoj ul. (1907) i Dom Zanatlijskoga i pomoćničkoga društva na Britanskom trgu (1909–11), uglovnicu Palmotićeva ul. – Boškovićeva ul. (1910; dogradnja IV. kata i potkrovlja Stjepan Planić 1938–39) te stambene zgrade Weiser u Gajevoj ul., Krapac u Gajevoj ul. (1911) i Deutsch u Masarykovoj ul. (1911), a nekoliko projekata nije izvedeno (Vlaška ul., 1908–09; uglovnice Gundulićeva ul. – Hebrangova ul., Kumičićeva ul. – Mihanovićeva ul. – Ilica). Za Izraelitsku općinu projektira i izvodi Dom zaklade »Lavoslav Schwarz« u Maksimirskoj ul. (1909–10), pregradnju hrama u Praškoj ul. (1921–23) te studiju za Judaistički znanstveni zavod u Zagrebu (o. 1921), a u Bjelovaru izvodi sinagogu (1914–17). Uz Vjekoslava Bastla, G. je najsnažnija stvaralačka osobnost u tvrtki »Hönigsberg i Deutsch«; svoj je rad usmjeravao prema modernim shvaćanjima »druge akademske generacije arhitekata« (→ Hugo Ehrlich, Edo Šen, Stjepan Podhorski) okupljene oko Kluba hrvatskih arhitekata, a pod utjecajem Viktora Kovačića, na razmeđu secesije i protomoderne. Goldscheiderovo djelo posjeduje osobnost i individualnu prepoznatljivost izraza. U tvrtki »Goldscheider i Mihok« (1929–34) izvodi u Zagrebu stambene zgrade na Medveščaku, dvije zgrade u Ul. Ljudevita Posavskoga (1930. i 1932) te u Šoštarićevoj ul. (1933), sve s obilježjima protomoderne te potpuno moderne stambene zgrade u Bauerovoj ul., ugao Martićeve ul. (1930), i u Šubićevoj ul., ugao Krešimirova trga (1930). Stambeno-poslovnu zgradu na Trgu burze (1931) supotpisao je s Pavlom Deutschom, a pripisuje mu se i uglovnica Gajeva ul. – Bogovićeva ul. (1933), koja je sastavni dio Zakladnoga bloka. Uredio je interijer kavane »Corso« u Palači Zemaljske centralne štedionice u Ilici (1906–07). Nakon osnutka NDH njegova udovica Ida rođ. Waller (Olbersdorf, Njemačka, 1888 – ?), koja se s njim 1905. doselila iz Beča, u prijavi imovine navela je da ne posjeduje ništa i da živi kod svoje snahe Marije rođ. Pisnik u Ivkančevoj ul. Izgleda da se pred progonom sklonila u Psihijatrijsku bolnicu (danas Klinika za psihijatriju) u Vrapču odakle je u IX. 1944. zajedno s nekoliko desetaka drugih Židova bila izvučena te joj se gubi svaki trag. – Sin Erich (Erih), inženjer (Beč ili Zagreb, o. 1906 – Zagreb, 26. V. 1949). U međuratnom razdoblju bio je strojarski inženjer u Zagrebu i član Zagrebačke inženjerske komore. U braku s Marijom (Mery) rođ. Pisnik (Sv. Anton na Pohorju, Slovenija, o. 1902 – Zagreb, 17. I. 1971) imao je kćer Silvu i sina Ota, oboje su kršteni, iako je on ostao pri žid. vjeri. Za Travanjskoga rata, 6. IV. 1941, bio je unovačen i vjerojatno pao u njem. zarobljeništvo. Neovisno o tome, po uspostavi NDH u srpnju 1941, bio je zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – JIM. – Zapisnik sjednice Predstojništva JVO u Zagrebu, 17. I. 1914.

LIT.: Z. Jurić: Arhitekt Otto Goldscheider. Zagrebački radovi za »Hönigsberg i Deutsch«. Život umjetnosti, 1996, 58. – A. Laslo: Prilozi za građevnu povijest općinske zgrade u Palmotićevoj 16. Uz stotu obljetnicu gradnje. Novi Omanut, 6(1998) 29/30. – Z. Karač: Arhitektura sinagoga u Hrvatskoj u doba historicizma. Zagreb 2000. – T. Premerl: Goldscheider, Oton. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GOLDSCHMIDT-STEINER, Zora, kirurginja (Novigrad Podravski, 22. II. 1902 – Zagreb, 23. V. 1985). Studirala je u Beču i na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1925. diplomirala. Specijalizirala je kirurgiju u Virovitici i Pakracu. Po uspostavi NDH, u ljeto 1941, bila je uhićena. Nakon puštanja iz zatvora bila je poslana po nalogu ministra zdravstva Ivana Petrića, sa skupinom žid. liječnika u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Radila je u mjestu Podhum u kotaru Konjic. Zajedno sa svojim potonjim suprugom → Stjepanom Steinerom ondje je uspostavila vezu s partizanima, slala im medicinske instrumente i sanitetski materijal te liječila njihove ranjenike te narod u zabačenim selima Zec planine. Priključivši se u ljeto 1942, na poziv Gojka Nikoliša, partizanima, radila je u pokretnoj bolnici 1. proleterske brigade s kojom je došla u Bosanski Petrovac te tamo, kao jedini kvalificirani kirurg, osnovala kirurški odjel Centralne bolnice Vrhovnoga štaba u šumi Slatina iznad Drinića. Liječila je promrzle i osakaćene borce s Igmana te prva u partizanima primijenila gips za hodanje kod prijeloma potkoljenice, također i ekstenziju za komplicirane prijelome, čime je izbjegla mnoge amputacije. Za Bitke na Neretvi (9. II–31. III. 1943) bila je voditeljica bolničke kirurške ekipe i ešalona ranjenika, s kojima je prešla Neretvu i otišla u Crnu Goru. Sklonivši ranjenike na sigurno, vratila se u selo Krstac, gdje je za vrijeme bombardiranja sa svojim bolničarima iz gorućih kuća izvlačila nove ranjenike i bolesnike za što ju je javno pohvalio Vrhovni Štab NOV. S 5. crnogorskom divizijom stigla je u ist. Bosnu, a potom je po zapovijedi G. Nikoliša premještena u 7. banijsku diviziju. Obnašala je dužnost šefa kirurških ekipa i referenta saniteta u nekoliko hrv. partizanskih divizija. Vrhovni štab proglasio je njezin medicinski tim najboljim u Hrvatskoj. Iz rata je izašla u činu sanitetskoga pukovnika, no sa smrzotinama, zbog čega je poslije proglašena ratnim vojnim invalidom. Od 1945. do umirovljenja 1967. bila je kirurginja na Odjelu za plastičnu kirurgiju u Vojnoj bolnici u Zagrebu.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28017. – KŽZ. – Podaci o ulaznici S. Steiner.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 36(1985) 5/6. – Bilten ŽOZ, 1989, 12; 1989, 13. – (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 10(1986).

GOLDSCHMIDT, Antun, trgovac (Vukovar, 12. XII. 1865 – Srebrenica, BiH, ?1944). Sin Moricov. God. 1921. iz Vukovara se doselio u Zagreb, gdje je u Ilici s Jakobom Layem posjedovao trgovinu muškom pomodnom robom. Po uspostavi NDH, 30. VI. 1941, istupio je iz posla. Sa suprugom Anom rođ. Feiner i kćeri Olgom preuzeo je žid. znak. Potom su na nepoznat način dospjeli u BiH, gdje je sa suprugom stradao u Srebrenici.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – KŽZ.

LIT.: Zagrebački adresar 1930. Zagreb 1930. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GOLDSCHMIDT, Ferdinand, trgovac i žid. aktivist (?, 1876 – Križevci, 5. I. 1934). Sin Samuelov (?, 1839 – Križevci, 1895). Bavio se trgovinom i bio aktivan u žid. zajednici kao član Upravnoga odbora ŽO u Križevcima, cionistički orijentiran te vrlo angažiran u karitativnoj djelatnosti. Također je bio član lokalnoga Obrtničkoga pjevačkoga društva »Kalnik«. Njegova kći Ella (Križevci, 2. II. 1907 – ?) u međuratnom razdoblju bila je zaposlena u poduzeću »Ala« d. d. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak i izgubila namještenje. Prebjegla je na Hrvatsko primorje te je bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima u listopadu iste god. djelujući na oslobođenom teritoriju Like i Korduna. Preživjela je II. svj. rat. Daljnja sudbina je nepoznata. – Njegov brat Aleksandar, trgovac i žid aktivist (?, 1872 – Križevci, 1939). Bio je trgovac i predsjednik ŽO u Križevcima 1930-ih.

IZV: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – Podaci o ulazniku R. Weisz-Maleček.

LIT.: Židov, 18(1934) 3. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GOLDSCHMIDT, Mavro, trgovac i javni djelatnik (Schlaining, Austrija, 1830 – Novigrad Podravski, 8. VII. 1910). Iz Austrije se doselio u Koprivnicu, potom je 1868. odselio u Novigrad, gdje je otvorio trgovinu koja je ubrzo postala jedna od vodećih u gradu i okolici. Bavio se dobrotvornim radom te bio vojvoda, zatim nadvojvoda Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva 1882–1905. Imao je sedmero djece. – Sin Ignatz, trgovac (? – ?). Naslijedio je očevu trgovinu u Novigradu te bio osnivač Novigradske štedione i član njezina ravnateljstva 1906–11. – Sin Rudolf, trgovac (Novigrad Podravski, 1870 – ?logor Jasenovac, 1941–1945). Oženio se u Varaždinu 20. VII. 1902. Hedvigom rođ. Pollak (Varaždin, 1878 – ?logor Jasenovac, 1941–1945), kćeri Isidora Wilhelma. Nastanio se u Varaždinu, gdje je posjedovao prodavaonicu pekarskih proizvoda te u tri godine tri puta mijenjao adresu stanovanja (1928. Kukuljevićeva ul., 1930. Zagrebačka ul., 1931. Frankopanska ul.). Po osnutku NDH, tijekom kolovoza 1941, deportiran je sa suprugom najvjerojatnije u logor Jasenovac, nakon čega im se gubi trag. – Sin Antun (? – ?) bio je prvi stanovnik ciglom zidane kuće na početku ul. Brežanci u Koprivnici. Ostala djeca vodila su trgovine po okolnim mjestima.

LIT.: http://ezwieback.com/pollak/, pristupljeno 16. V. 2012.

GOLDSCHMIDT, Samuel, trgovac (? – ?). U prvoj pol. XIX. st. imao trgovinu delikatesama u Kutini, a 1911. bio je suvlasnik trgovine »Braće Goldschmidt«, koja je prodavala tekstil, posuđe i građevni materijal.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovska zajednica u Moslavini i Kutini. Zbornik Moslavine, 7/8(2004–2005).