GOLDNER, Vladimir, kardiolog (Ogulin, 19. XII. 1933). Sin Huga i Elze rođ. Hamburger (?, o. 1912 – Zagreb, 2. X. 2008). Od 1942. do kapitulacije Italije u rujnu 1943. bio je interniran u tal. logore, isprva u Kraljevici, zatim u Kamporu na Rabu, a nakon oslobođenja logora boravio je na području pod partizanskim nadzorom do kraja II. svj. rata. Gimnaziju je 1953. završio u Ogulinu, a studij medicine 1959. u Zagrebu, gdje je 1980. doktorirao tezom Mioglobinemija i mioglobinurija u akutnom infarktu miokarda. U Zagrebu je 1961–64. radio kao liječnik opće medicine u Domu zdravlja Trnje, a 1964–68. specijalizirao internu medicinu u Općoj bolnici »Dr. Josip Kajfeš« (danas KB »Sveti Duh«), nakon čega ostaje raditi u toj bolnici. Od 1970. djeluje u Zavodu (poslije Klinici) za bolesti srca i krvnih žila KBC Zagreb (Rebro), gdje je 1973–78. voditelj Koronarne jedinice, a od 1978. voditelj Odjela intenzivne skrbi za aritmije i elektrostimulaciju srca. God. 1976. boravi na usavršavanju u Parizu, a 1978. osniva u nas prvi Laboratorij za elektrofiziološka ispitivanja provodnoga sustava srca u kojem je 1985. izveo i prvu električnu ablaciju srca. Za docenta zagrebačkoga Medicinskog fakulteta izabran je 1981, izvanredni profesor postao je 1985, redoviti 1988, a profesor emeritus 2001. – Bavi se dijagnostikom, terapijom i rehabilitacijom ishemične bolesti srca, kliničkom farmakologijom kardiovaskularnoga sustava, poremećajima srčanog ritma i provođenja elektrofiziološkim ispitivanjem provodnoga sustava srca te liječenjem tih stanja, kako medikamentnim, tako i elektrostimulacijom srca te intrakardijalnom električnom ablacijom. Suvlasnik je 4 patenta iz područja elektrokardiografije. Radove objavljuje u zbornicima i časopisima Liječnički vjesnik (1968, 1972, 1974, 1978, 1982–86, 1990–91, 1995, 1997–98), Pharmaca (1974, 1994), Praxis medici (1974), Acta medica Jugoslavica (1975, 1978, 1983), Reumatizam (1976), Aerztliche Praxis (1977), Bilten Akademije Zbora liječnika Hrvatske (1977), Zdravstvo (1977, 1987), Intensivmedizin (1979), PACE (1981, 1998), Medizinische Klinik (1985), Kardiologija (1987, 1989), Rad JAZU (1988), Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu (1989), American Journal of Cardiology (1990), European Heart Journal (1990, 1996–98), Acta medica Croatica (1995), International Journal of Clinical Pharmacology and Therapeutics (1997), Journal of Heart Failure (1998). Napisao je mnoga poglavlja, napose o aritmijama, u knjigama Hansa J. Hochreina i dr. Fortschritte in der Pharmakotherapie von Herzrythmusstörungen (Stuttgart–New York 1977), Vladislava Varagića i Božidara Vrhovca Farmakoterapijski priručnik (Zagreb 1980), Fernanda de Padue i Petera W. Macfarlanea New Frontiers of Electrocardiology (Chichester–New York–Brisbane–Toronto 1981), Nijaza Hadžića Priručnik interne medicine (Zagreb 1983), Božidara Vrhovca Kliničko ispitivanje lijekova (Zagreb 1984), Radoslava Čapete i dr. Radna sposobnost i invalidnost (Čakovec 1986), Tomislava Kažića i Zvonka Rumboldta Klinička kardiovaskularna farmakologija (Beograd–Zagreb 1988), Zijada Durakovića Medicina starije dobi (Zagreb 1990), Božidara Vrhovca i dr. Interna medicina (Zagreb 1991), Zijada Durakovića Primjena lijekova u starijoj dobi (Zagreb 1992), Dubravka Petrača Ventrikularna tahikardija (Zagreb 1992) i Fibrilacija atrija (Zagreb 1996). Bio je predsj. Kardiološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske (1981–89), predsj. Udruženja kardiologa Jugoslavije (1989–91). Dobitnik je Nagrade grada Zagreba (1990), Zlatne medalje udruženja kardiologa Jugoslavije (1989) i Strossmayerove nagrade (1995). Redovni je član HAZU (od 2002). – S Leom rođ. Faber otac je Iris Goldner Lang, pravnice (Zagreb, 2. II. 1972). Diplomirala je na Pravnom fakultetu te anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je na London School of Economics and Political Science, a doktorirala 2005. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Pravosudni ispit položila je 2001. Radila je u odvjetničkom društvu u Zagrebu, na strateškom planiranju ureda Vlade Republike Hrvatske i kao pripravnica u Europskoj komisiji u Bruxellesu, gdje je radila na pitanjima proširenja EU. Redovita je profesorica i predstojnica Katedre za europsko javno pravo Pravnoga fakulteta u Zagrebu. Predsjednica je Hrvatske udruge za europsko pravo te članica Upravnoga odbora UNESCO odjela za bioetiku i pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Croation European Union Studies Association (CEUSA), University Association for Contemporary European Studies (UACES) i Odysseus Network. Autorica je knjiga From association to accession (Den Haag 2011) i Sloboda kretanja ljudi u EU (Zagreb 2007). – Otac Hugo, trgovac (Ogulin, 1896 – Zagreb, 19. IV. 1982). Sin Samuela i Flore rođ. Schwarz, brat → Milana. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, Trgovačku akademiju na Sušaku, kao i dvije godine Mahrove trgovačke škole u Ljubljani. Službovao je u Bjelovaru i Požegi te bio trgovac u Ogulinu. Za II. svj. rata bio je interniran u tal. zatvore u Kopru i Rijeci i osuđen na smrt zbog suradnje s partizanima. Bio je pomilovan i interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući u intendanturi ZAVNOH. Nakon rata bio je direktor trg. poduzeća »Izvor« u Ogulinu i voditelj tamošnje ispostave »Jugotransporta« te do umirovljenja viši stručni savjetnik »Jugotransporta« u Zagrebu.
DJELA: Elektrokardiografski podsjetnik za liječnike opće medicine. Ljubljana 1990. – Klinička kardiologija (suautori I. Čikeš i F. Čustović). Zagreb 1995. – Interna medicina (suautori N. Hadžić i dr.). Zagreb 1999.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 33(1982) 1/2. – Vladimir Goldner. Tko je tko u Hrvatskoj. Zagreb 1993. – Vladimir Goldner. Ljetopis HAZU, 1995, 98. – V. Dugački: Goldner, Vladimir. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – Goldner, Vladimir. Hrvatska enciklopedija, 4. Zagreb 2002. – http://eu.pravo.hr/EJP/nastavnici_faculty/iris_goldner_lang, pristupljeno 16. V. 2012.