Kategorija: G

GROSSMAN, Jakov, posebnik (?, o. 1840 – Vukovar, ?). Kao ugledni građanin Vukovara u drugoj pol. XIX. st. predstavljao je Izraelitsku bogoštovnu općinu u Vukovaru prilikom posvećenja novoga hrama 17. XII. 1889.

IZV.: DAVU, Posvećenje novog vukovarskog hrama.

GROSSMANN, Aleksandar (Alexander, Alex), fizičar (Zagreb, 5. VIII. 1930). Sin → Maksa i Marije Ivane rođ. Horvat, posinak Štefanije Winter-Grossmann. Osnovnu školu završio je u Zagrebu te se potom upisao u I. mušku realnu gimnaziju u Zagrebu. Nakon uspostave NDH prekinuo je školovanje. Iako je s ocem, pomajkom i polusestrom prešao na katoličanstvo, morao je preuzeti žid. znak. S obitelji je prebjegao na područje pod nadzorom tal. okupacijskih snaga, odakle su se preko Hrvatskoga primorja prebacili u Montecatini Terme u Italiji, gdje su boravili do kapitulacije Italije u rujnu 1943. Zatim je otišao u Ženevu, gdje je uz pomoć amer. židovske organizacije JOINT završio 6. i 7. razred gimnazije. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb, gdje je maturirao. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu diplomirao je 1952. matematiku i zaposlio se u Institutu »Ruđer Bošković«, gdje je 1952–55. surađivao s inozemnim posjetiteljima. God. 1955. u SAD je pohađao doktorski studij kod Alberta Einsteina. Zatim se vratio u Zagreb, no ubrzo se iselio u Francusku, gdje je na Université de laMéditerranée Aix-Marseille II u kampusu Luminy u Marseilie predavao fiziku čvrstih stanja, a potom u Parizu radio kao direktor istraživanja u Laboratoire Statistique et Génome. Bavi se pretežito analizom pulsnih funkcija objavljujući radove u BMC Bioinformatics (2007), Annals of Combinatorics (2005), Comput Biol Chem (2005) i Journal of Computational Biology (2001).

IZV.: Podaci o ulazniku V. Stipetić.

LIT.: 120 godina nastave prirodoslovlja i matematike na Sveučilištu u Zagrebu. Spomenica PMF, 21. travnja 1876.–21. travnja 1996. Zagreb 1996. – http://stat.genopole.cnrs.fr/members/agrossmann/welcome, pristupljeno 2. III. 2012.

GROSSMANN, Branko (Baruh), pravnik i cionistički aktivist (Križevci, 6. XII. 1909 – ?, Izrael, 1984). Suprug Šarlote (Lotti) rođ. Flesch (Đakovo 1913 – ?), šurjak → Hani Anice Flesch i tetak → D. Arnona. Doktorirao je 1937. temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od kraja 1920-ih bio je vrlo aktivan u Savezu cionista i predsj. Saveza žid. omladinskih udruženja (1929). Putovao je 1930-ih u Bitolu, Niš, Skoplje i Štip, želeći učvrstiti žid. zajednicu. U Nadrabinatu u Zagrebu završio je tečaj povijesti žid. naroda, religije i običaja, koje je 1930–40. predavao u osnovnoj i srednjoj školi u Križevcima. Bio je aktivan i u ŽOZ. Po osnutku NDH prebjegao je u Italiju te bio interniran u provinciju Asti, gdje je poučavao interniranu djecu. Iselio se u Palestinu 1944, gdje je radio u uredu Britanske vojske u Jeruzalemu i otvorio odvjetnički ured koji je, među ostalim, useljenicima pribavljao odštetu zbog nacističkih progona. Od 1953. kao pravnik bio je ravnatelj odjela Keren Kajemeta za otkrivanje žid. imovine u iseljeništvu, uključujući odštetu od Njemačke. Također je bio član izr. izaslanstva na pregovorima o odšteti u Bonnu te vodio sudski postupak protiv njem. vlasti i dokazivao odgovornost nacističke Njemačke za protužid. mjere i genocid u NDH u logorima Jasenovac, Loborgrad, Jadovno, Danica, Đakovo i dr. Njegovim zaslugama, kao svjedoka-stručnjaka pred Vrhovnim sudom države Rheinland-Pfalz, njemačke su vlasti kao logore priznale Kraljevicu i Rab te druge duž hrv. obale Jadrana i zarobljeništvo i ropski rad u Njemačkoj kao nacistički progon. Za vrijeme suđenja Adolfu Eichmannu u Jeruzalemu 1961. bio je savjetnik tužiteljstva u vezi s progonom Židova iz tadašnje Jugoslavije. Od dolaska u Izrael član je Zemaljskoga odbora Udruženja Jevreja iz Jugoslavije (HOJ) i njegov predsjednik 1977–79, a 1984. izabran je za predsjednika Povijesno-muzejskoga odbora.

LIT.: Jevrejski glas, 2(1929) 32. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 47/48.

GROSSMANN, Edmund, poduzetnik (Slavonski Šamac, 29. XII. 1887 – Beograd, 29. XI. 1938). Završio je Trgovačku školu u Osijeku te radio u poduzeću »Kaufmann i drugovi« kod svoga zeta → Emila Kaufmanna u Slavonskom Brodu. God. 1926. s obitelji se preselio u Zagreb, gdje se nakon 1932. osamostalio i osnovao poduzeće »Grossmann i Berger«, koje se bavilo prodajom drva i ugljena. Od 1938. u Beogradu je zastupao rumunjsko-njemačko-brit. tvrtku »The Black Sea and Danube Company, Newcastle upon Tyne«. Posao je do II. svj. rata nastavila voditi njegova supruga Vera rođ. Kaufmann.

IZV.: Podaci o ulazniku R. Golan.

GROSSMANN, Ignac (Ignaz), rabin (Trenčín, Slovačka, 30. VII. 1825 – New York, 18. VIII. 1897). Školovao se na ješivi u Bratislavi. Od 1863. bio je rabin u mjestu Koryčany u Češkoj 1863, od 1868. rabin u Varaždinu, a od 1873. rabin u Brooklynu u New Yorku, gdje je vodio kongregacije »Beth Elohim« i »B’nai Abraham«. Analizirao je 613 zapovijedi s njihovim biblijskim objašnjenjem, rabinskom definicijom i moralnom poukom što je poučavao u Varaždinu (Drei Predigten, 1868; Drei Sprache der Wahrkeit, 1870). Surađivao je u časopisu Deborah. Bio je oženjen s Nettie rođ. Rosenbaum. Sinovi su mu također bili rabini: Louis u Cincinnatiju u Ohiu, Rudolph u New Yorku (Beč, 24. VII. 1867 – New York, 1927) i Julius u Ipolyságu u Mađarskoj.

DJELA: Drei Predigten. Varaždin 1868. – Die Sprache der Wahrheit. Varaždin 1870. – Mikraot Ketannot. Cincinnati 1892.

LIT.: Deborah, 1897, 1. IV. – Židov, 11(1927) 49.

GROSSMANN, Karlo, inženjer (Prešov, Slovačka, 1. XI. 1900 – logor Jasenovac, 1941). Bio je stručnjak za gradnju tvornica žeste. Doselio se iz Slovačke 1931. na poziv Centralne rafinerije poljoprivrednih pecara žeste da kao stručnjak instalira uređaj za apsolutni alkohol u rafineriji žeste u Slavonskom Brodu. Nakon toga ostao je u Zagrebu, gdje je imao vlastitu trgovinu strojeva, industrijskih instalacija, naprava i alata za industriju kvasca, žeste, octene kiseline i za prehrambenu industriju. Po uspostavi NDH sa suprugom Dragicom rođ. Lederer i punicom Sidonijom Lederer preuzeo je žid. znak te prešao na katoličanstvo. Iako je bilo očekivano da će biti zaštićen kao neophodno potreban stručnjak, ubrzo je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga i punica stradale su u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – KŽZ. – Popis žrtava.

GROSSMANN, Makso, internist (Vukovar, 15. II. 1893 – Zagreb, 20. II. 1947). Sin Jakoba (?, o. 1845 – 18. VI. 1921) i Šarlote rođ. Brüll (?, 1860 – 22. IX. 1938). Gimnaziju je završio 1910. u Zagrebu, a studij medicine 1916. u Beču, gdje je specijalizirao internu medicinu u Općoj državnoj bolnici uz povremeni rad u Farmakološkom institutu. Potkraj I. svj. rata bio je mobiliziran i poslan kao liječnik u austroug. vojnu bolnicu u Bršadinu. God. 1920–28. pristav je (stariji asistent) novoosnovane Medicinske (Interne) klinike u Zagrebu, usavršivši se 1924. u Parizu u kardiologiji, napose u elektrokardiografiji. Otpušten 1928. iz financijskih razloga radio je neko vrijeme kao primarijus internoga odjela zagrebačke Zakladne bolnice (danas KB »Sveti Duh«), a 1929–41. voditelj je internoga odjela novoosnovanog Merkurova sanatorija (danas KB »Merkur«) u Zagrebu i njegov prvi ravnatelj do 1934. God. 1938. u sanatoriju je osnovao srčanu postaju, prvu takve vrste u nas. Bio je također (1931/32) honorarni docent na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu za kolegij Suvremeni medicinski problemi u odnosu prema narodnom gospodarstvu. Po uspostavi NDH umirovljen je navodno zbog bolesti, no mirovinu nije dobio, te je radio kao honorarni nastavnik Visoke ekonomske škole za honorar od 50 din. po satu. Prešao je na katoličanstvo sa drugom suprugom liječnicom Štefanijom Winter-Grossmann i kćeri Enom Marijom te su preuzeli žid. znak. Za II. svj. rata sklonio se u Montecatini Terme jer je za I. svj. rata liječio tal. ratne zarobljenike u Bršadinu, a nakon kapitulacije Italije 1943. zatočen je u njem. logorima u Fossoli di Carpi i u Auschwitzu, gdje je radio u logorskoj bolnici. Nakon što je u siječnju 1945. Crvena armija oslobodila Auschwitz, postao je član Sovjetskoga komiteta za ispitivanje ratnih zločina u tom logoru. Po svršetku II. svj. rata, narušena zdravlja, vratio se u Zagreb. Vodio je interni odjel bolnice državnoga socijalnog osiguranja (bivšeg Merkurova sanatorija) do svibnja 1946. kad je teško obolio. Iz prvoga braka s Marijom Ivanom Horvat, kćeri Aleksandra Horvata, imao je sina → Aleksandra, a iz veze s Katarinom Stopar sina Vladu, novinara. – Gl. područje njegova istraživanja bile su bolesti metabolizma, napose šećerna bolest. Bavio se i patologijom, klinikom i liječenjem srčanih bolesti te su mu zapaženi radovi o konkreciji i pseudokonkreciji srca. Proučavao je kliničko djelovanje lijekova pa je začetnik kliničke farmakologije u nas, a njegovi su radovi o primjeni nitrita u anginoznim stanjima citirani u svjetskoj medicinskoj literaturi. Zanimao se i za duljinu životnoga vijeka te je bio angažiran kao stručnjak za medicinske aspekte životnog osiguranja. Poučen logorskim iskustvima obrađivao je postanak edema zbog gladovanja. Radove je objavljivao u časopisima Liječnički vjesnik (1919, 1921, 1923–25, 1930–32, 1936–40, 1946), Wiener klinische Wochenschrift (1927–28), Klinische Wochenschrift (1928), Fortschritte der Therapie (1929), Schweizerische medizinische Wochenschrift (1931, 1933), Medicus (1933, 1936–37), L’Hôpital (1937), Journal de médecine et de chirurgie pratique (1937) i Merkurov vjesnik (1938).

DJELA: Osiguranje života. Matematski i medicinski osnovi (suautor V. Vranić). Zagreb 1927. – Šećerna bolest (Diabetes mellitus), 1–2. Karlovac 1927, Zagreb 1935 (u proširenom izd. suautor A. Hahn). – Bubrežne bolesti (suautor A. Hahn), 1–2. Karlovac 1931–1932. – O debljanju i mršavljenju. Zagreb 1934.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – KŽZ. – Podaci o ulazniku V. Stopar-Poljančić.

LIT.: Židov, 18(1934) 10. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – A. Hahn: (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 69(1947) 6/7. – 60 godina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 1920–1980. Zagreb 1980. – I. Žnidar: 50. obljetnica Kliničke bolnice »Dr. Ozren Novosel«. Zdravstvo, 22(1980) 7. – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – Klinika za unutarnje bolesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Klinički bolnički centar Rebro–Zagreb 1921–1991. Zagreb 1991. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – V. Dugački: Grossmann, Makso. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.

GRUBER, Albert, slikar (Baja, Mađarska, 18. VIII. 1907 – ?, 21. IV. 1945). Od 1913. živio je u Slavonskom Brodu. Završio je tri razreda gimnazije i dopisnu slikarsku školu u Berlinu. God. 1941. otvorio je soboslikarsku radionicu u Slavonskom Brodu. Zbog suradnje s partizanima potkraj 1944. bio je zatvoren, potom ubijen u transportu zatočenika prema zapadu. Slikarstvom se bavio od poč. 1930-ih. Radio je zidne slike za kat. crkvu u Bosanskom Brodu (uništene 1992) i druge sakralne objekte. Slikao je u okvirima akademskoga realizma zagasitim koloritom, u ulju te akvarelu, uglavnom portrete sugrađana (slikara Vasilija Petrovića Antipova i Josipa Tomića, muzealca Julija Hoffmana), obitelji (Autoportret sa suprugom, 1943) i crkvenih dostojanstvenika (Euzebije Fermendžin). Izlagao je skupno na izložbama u Slavonskom Brodu (1934, 1940), gdje mu je posmrtno 1981. priređena samostalna izložba, te na izložbama Likovni život Broda od 1920. do 1940 (Slavonski Brod 1980), Umjetnine slavonskih muzeja i galerija (Osijek 1984).

LIT.: V. Flego: Gruber, Albert. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GRUBER, Hugo, gospodarstvenik (Stari Laz kraj Ravne Gore, 20. IV. 1893 – ?logor, 1941–1945). Sin Josipa, jedinoga žid. trgovca u Gorskom kotaru i istaknuta pristaše Ante Starčevića. Završio je trg. školu na Sušaku. Od 1919. boravio je u Zagrebu, radio u više trg. poduzeća i 1925. osnovao elektrotehničku tvornicu na Radničkoj cesti, koja je pred II. svj. rat zapošljavala 130 radnika. Zbog kvalitete i cijene njegovi su se proizvodi, unatoč konkurenciji inozemnih tvrtkâ, prodavali, ali su radničke zarade bile male što je potaknulo dvomjesečni štrajk 1938. Utemeljitelj je goranskoga društva »Goranin« u Zagrebu i član pjevačkoga društva »Tomislav«. Po uspostavi NDH imovina mu je podržavljena, a njemu se gubi trag u nepoznatom logoru.

LIT.: M. Kolar-Dimitrijević: Gruber, Hugo. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.

GRUDEN, Živko, novinar i publicist (Dugo Selo, 22. II. 1932). Sin Miroslava i Jelke rođ. Hirschler. Od najranijega djetinjstva živio je i školovao se u Zagrebu. Već kao gimnazijalac surađivao je u humorističkim listovima, a novinarstvom se profesionalno počeo baviti 1957. u Večernjem vjesniku (prethodniku Večernjeg lista). U novinskoj kući »Vjesnik« proveo gotovo cijeli radni vijek kao suradnik, urednik, komentator i kolumnist dnevnih i tjednih listova. God. 1984–88. bio je stalni dopisnik listova kuće »Vjesnik« iz New Yorka. Po umirovljenju 1992, nastavio je raditi do 1995. kao stalni dopisnik Glasa Amerike iz Hrvatske i kolumnist Novoga lista te do 2000. kao suradnik tjednika Feral Tribune. Od 2007. predsjednik je Kulturnoga društva »Miroslav Šalom Freiberger«, a od 2010. gl. urednik Ha-kola, glasila žid. zajednice u Hrvatskoj. Hrvatsko novinarsko društvo dodijelilo mu je 2012. priznanje »Milan Grlović« za izniman prinos u radu Hrvatskoga novinarskoga društva, pri čemu su osobito bili istaknuti njegovi prinosi u osnivanju Sindikata novinara Hrvatske (1990) i izradi i primjeni Kodeksa časti hrvatskih novinara. Tematski izbor novinskih tekstova, koje je objavljivao u posljednjem desetljeću XX. st. objavio je u monografiji Perači crnih košulja. Jedan je od autora udžbenika Uvod u novinarstvo (ur. S. Ricchiardi i S. Malović, Zagreb 1996) i monografije Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Hrvatskoj (Zagreb 1998) prilogom Židovi u novinarstvu u Hrvatskoj. – Sestra Vera Gruden-Džeba, ekonomistica (Zagreb, 24. IV. 1938). Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i radila u poduzeću »Informator«. – Sestra Mira ud. Slović, pedagoginja (Zagreb, 18. X. 1931). Diplomirala je engleski i njem. jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i predavala u gimnazijama u Novoj Gradiški i Zagrebu.

DJELA: Perači crnih košulja. Zagreb 2001.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.