GROSSMANN, Makso, internist (Vukovar, 15. II. 1893 – Zagreb, 20. II. 1947). Sin Jakoba (?, o. 1845 – 18. VI. 1921) i Šarlote rođ. Brüll (?, 1860 – 22. IX. 1938). Gimnaziju je završio 1910. u Zagrebu, a studij medicine 1916. u Beču, gdje je specijalizirao internu medicinu u Općoj državnoj bolnici uz povremeni rad u Farmakološkom institutu. Potkraj I. svj. rata bio je mobiliziran i poslan kao liječnik u austroug. vojnu bolnicu u Bršadinu. God. 1920–28. pristav je (stariji asistent) novoosnovane Medicinske (Interne) klinike u Zagrebu, usavršivši se 1924. u Parizu u kardiologiji, napose u elektrokardiografiji. Otpušten 1928. iz financijskih razloga radio je neko vrijeme kao primarijus internoga odjela zagrebačke Zakladne bolnice (danas KB »Sveti Duh«), a 1929–41. voditelj je internoga odjela novoosnovanog Merkurova sanatorija (danas KB »Merkur«) u Zagrebu i njegov prvi ravnatelj do 1934. God. 1938. u sanatoriju je osnovao srčanu postaju, prvu takve vrste u nas. Bio je također (1931/32) honorarni docent na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu za kolegij Suvremeni medicinski problemi u odnosu prema narodnom gospodarstvu. Po uspostavi NDH umirovljen je navodno zbog bolesti, no mirovinu nije dobio, te je radio kao honorarni nastavnik Visoke ekonomske škole za honorar od 50 din. po satu. Prešao je na katoličanstvo sa drugom suprugom liječnicom Štefanijom Winter-Grossmann i kćeri Enom Marijom te su preuzeli žid. znak. Za II. svj. rata sklonio se u Montecatini Terme jer je za I. svj. rata liječio tal. ratne zarobljenike u Bršadinu, a nakon kapitulacije Italije 1943. zatočen je u njem. logorima u Fossoli di Carpi i u Auschwitzu, gdje je radio u logorskoj bolnici. Nakon što je u siječnju 1945. Crvena armija oslobodila Auschwitz, postao je član Sovjetskoga komiteta za ispitivanje ratnih zločina u tom logoru. Po svršetku II. svj. rata, narušena zdravlja, vratio se u Zagreb. Vodio je interni odjel bolnice državnoga socijalnog osiguranja (bivšeg Merkurova sanatorija) do svibnja 1946. kad je teško obolio. Iz prvoga braka s Marijom Ivanom Horvat, kćeri Aleksandra Horvata, imao je sina → Aleksandra, a iz veze s Katarinom Stopar sina Vladu, novinara. – Gl. područje njegova istraživanja bile su bolesti metabolizma, napose šećerna bolest. Bavio se i patologijom, klinikom i liječenjem srčanih bolesti te su mu zapaženi radovi o konkreciji i pseudokonkreciji srca. Proučavao je kliničko djelovanje lijekova pa je začetnik kliničke farmakologije u nas, a njegovi su radovi o primjeni nitrita u anginoznim stanjima citirani u svjetskoj medicinskoj literaturi. Zanimao se i za duljinu životnoga vijeka te je bio angažiran kao stručnjak za medicinske aspekte životnog osiguranja. Poučen logorskim iskustvima obrađivao je postanak edema zbog gladovanja. Radove je objavljivao u časopisima Liječnički vjesnik (1919, 1921, 1923–25, 1930–32, 1936–40, 1946), Wiener klinische Wochenschrift (1927–28), Klinische Wochenschrift (1928), Fortschritte der Therapie (1929), Schweizerische medizinische Wochenschrift (1931, 1933), Medicus (1933, 1936–37), L’Hôpital (1937), Journal de médecine et de chirurgie pratique (1937) i Merkurov vjesnik (1938).
DJELA: Osiguranje života. Matematski i medicinski osnovi (suautor V. Vranić). Zagreb 1927. – Šećerna bolest (Diabetes mellitus), 1–2. Karlovac 1927, Zagreb 1935 (u proširenom izd. suautor A. Hahn). – Bubrežne bolesti (suautor A. Hahn), 1–2. Karlovac 1931–1932. – O debljanju i mršavljenju. Zagreb 1934.
IZV.: Gradska groblja Zagreb. – KŽZ. – Podaci o ulazniku V. Stopar-Poljančić.
LIT.: Židov, 18(1934) 10. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – A. Hahn: (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 69(1947) 6/7. – 60 godina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 1920–1980. Zagreb 1980. – I. Žnidar: 50. obljetnica Kliničke bolnice »Dr. Ozren Novosel«. Zdravstvo, 22(1980) 7. – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – Klinika za unutarnje bolesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Klinički bolnički centar Rebro–Zagreb 1921–1991. Zagreb 1991. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – V. Dugački: Grossmann, Makso. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.