Kategorija: G

GOTTLIEB, Milan, obrtnik (Zagreb, 1920 – ?Zagreb, 5. VIII. 1942). Djelovao je kao kovinotokar u Zagrebu. Bio je član 5. kotarskoga odbora Narodne pomoći (1941) i Mjesnoga komiteta KPH za Zagreb (1942). Ubijen je u sukobu s ustaškim agentima.

LIT.: I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967.

GOVORKOVIĆ, Ivan (Szessler), farmaceut (Subotica, Srbija, 8. V. 1867 – Osijek, ?). U nepoznato doba promijenio je prezime Szessler u Govorković. Doselio se prije I. svj. rata u Osijek, gdje je imao ljekarnu na uglu Županijske ul. i gl. osječkoga trga. Bio je od 1911. član osječke podružnice masonske lože »Ljubav bližnjeg«, a 1912. jedan od utemeljitelja lože »Budnost« u Osijeku.

LIT.: V. Kovač: Osječke reminiscencije. Ha-kol, 1999, 61/62. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost (katalog izložbe). Osijek 2003.

GRABARIĆ, Marko, službenik (Đakovo, 4. VIII. 1878 – Zagreb, 13. VI. 1954). U međuratnom razdoblju bio je viši financijski inspektor. Na katoličanstvo je prešao 1938. Po osnutku NDH bio je upisan u Kartoteku židovskoga znaka, ali se čini da ni on ni supruga znak nisu preuzeli. – Sin Vladimir (Vladoje), farmaceut (Zagreb, 1905 – Zagreb, 12. V. 1972). Diplomirao je farmaciju u Zagrebu te u međuratnom razdoblju bio ljekarnik u Zagrebu i član Ljekarničke komore. S obitelji je prešao na katoličanstvo 1938. Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, ali je temeljem odluke Glavnog ustaškog stana od 30. VI. 1941. privremeno oslobođen nošenja znaka te 9. VII. 1941. zaveden u popis neophodno potrebnih stručnjaka. U rujnu 1943. priključio se partizanima djelujući kao referent za apotekarstvo 17. divizije i 3. korpusa i voditelj sanitetskoga skladišta 3. korpusa. God. 1945. stekao je čin kapetana i bio odlikovan Ordenom zasluga za narod III. reda.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 198/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27546. – KŽZ.

LIT.: Borba, 10(1945), 21. XII. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

GRABARIĆ, Otokar (Grünbaum), pravnik (Vinkovci, 29. X. 1907 – Zagreb, 2. XI. 1973). Sin Markov. Nakon završenog studija prava 1931. u Zagrebu, radio je kao odvjetnički vježbenik u pisarnici → Marka Leitnera u Osijeku i → P. Becka u Zagrebu. Imao je vlastiti odvjetnički ured 1930-ih u Petrinjskoj ul. u Zagrebu. Prešao je na katoličanstvo 1938, a u nepoznato doba promijenio prezime iz Grünbaum u Grabarić. Po uspostavi NDH, sa suprugom Margitom rođ. Hahn, preuzeo je žid. znak i morao dati kontribuciju, no dobio je dozvolu za kretanje gradom i bio zaštićen. Poč. 1942. otkazao je odvjetništvo i zaposlio se kao državni službenik u Ministarstvu za obrt, veleobrt i trgovinu, odnosno u Ministarstvu narodnoga gospodarstva, odakle je nadležnima 1943. odaslano izvješće da »ne samo da se nije nikada ogriešio o probitke Hrvatskoga naroda nego se je dapače i on uvijek priznavao i isticao Hrvatom«. Odlukom Ante Pavelića u ožujku 1944. sa suprugom je dobio arijska prava i preživio II. svj. rat u Zagrebu.

IZV.: HDA, Sudovi oružanih snaga NDH, ukp. 2/43–1. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27546, 29851, 30069. – HDA, Ponova, Varia. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 5(1931) 4/5. – Jevrejska tribuna, 18(1938) 45. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

GRAF, Marko, elektrotehničar i novinar (Ivanec, 30. VI. 1890 – ?). Sin Leopolda i Amalije rođ. Blass. U Zagrebu je stekao zavičajnost 1923. Isprva je djelovao kao trgovac, potom kao elektrotehničar i filmski reporter. Prešao je na katoličanstvo 1940. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i na nepoznat način preživio II. svj. rat. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: DAZ, Skupštinski zapisnici grada Zagreba 1923, skupština od 5. II. 1923, čl. 39. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GRAF, Milan, violinist, glazb. pisac, pedagog i sportski djelatnik (Koprivnica, 24. VI. 1892 – Zagreb, 2. X. 1975). Sin Edmunda i Hermine rođ Grünwald. Prvu glazb. pouku dobio je od koprivničkoga gradskoga dirigenta i orguljaša Tome Šestaka, potom je u Zagrebu, usporedno sa srednjom školom, učio violinu. Nakon mature, od 1912. studirao je violinu u Arnolda Roséa na Muzičkoj akademiji u Beču, gdje je diplomirao 1917. God. 1918–41. predavao je violinu na Srednjoj školi Muzičke akademije u Zagrebu. Istodobno je 1918–56 (s kraćim prekidima) bio član te solist opernog orkestra HNK, jedan od utemeljitelja (1919) i član 1919–41. i 1945–50. Zagrebačkoga kvarteta, gl. tajnik 1919–40. i 1956–62. stalni član Zagrebačke filharmonije. Bio je također 1920. suosnivatelj i prvi tajnik Saveza muzičara Jugoslavije. Kritičke osvrte na koncerte i operne predstave te rasprave o aktualnim glazb. problemima redovito je objavljivao u dnevnicima Novosti (1911–14, 1916–19, 1921–25, 1931, 1935, 1937–40), Agramer Tagblatt (1922) odn. Zagreber Tagblatt (1923–25) i Morgenblatt (1940–41). Surađivao je u časopisima Naša muzika (1924), Muzičar (1928–29. urednik, zatim suradnik) i Zvuk (1932–33). Od 1950-ih bio je i stalni dopisnik inozemnih časopisa Guide de Concert, Music and Musicians i Opera, Musica, Musical Courier i Das Orchester, u kojima je izvješćivao o glazb. događajima u Hrvatskoj. U mlađim je godinama skladao, uglavnom violinske skladbe. Rêverie za violinu i glasovir tiskana je u Zagrebu 1920. Dao je znatan prinos zagrebačkomu glazb. životu kao organizator, komorni glazbenik i promicatelj hrv. glazbe. – Sportom se počeo baviti 1906. u Koprivnici igrajući nogomet u Đačkom športskom klubu. Za studija u Beču igrao je za klub »Rapid«, a 1912. položio je ispit za nogometnoga suca i postao član Austrijskoga sudačkoga kolegija te prvi ispitani međunarodni sudac iz Hrvatske. Vrativši se u Zagreb, bio je među osnivačima 1919. stručne organizacije nogometnih sudaca koja se razvila u Savez nogometnih sudaca Hrvatske. Ujedno je postao član Prvoga hrvatskog građanskog športskog kluba (»Građanski«), u kojem je bio vođa nogometne sekcije, potom tajnik za međunarodne poslove i naposljetku predsjednik. God. 1919. sudjelovao je u osnivanju Hrvatskoga nogometnog saveza u Zagrebu, a kad je taj ubrzo pretvoren u Jugoslavenski nogometni savez, postao je član njegova Upravnoga odbora. Bio je i član 1919–41. Jugoslavenskoga olimpijskog odbora te vodio državnu nogometnu reprezentaciju na OI 1924. u Parizu. Iako više nije živio u Koprivnici, u međuratnom razdoblju sudjelovao je u glazb. životu rodnoga grada te u suradnji s kantorom Židovske općine Benom Wolfensohnom organizirao koncerte glasovitih umjetnika u sinagogi, a i sam je koncertirao u nekoliko navrata. Rat je preživio zahvaljujući gvardijanu Trećeg reda Sv. Franje na Kaptolu, koji je spasio i njegova sina Zdenka, tada već franjevca, iz braka sa Zorom rođ. Kaiser. – Bio je pokretač prve redovite sportske rubrike u zagrebačkom dnevniku Novosti 1919. te osnivač i gl. urednik (1919–29) tjednika Športske novine. God. 1919. sudjelovao je u osnivanju njem. sportskog lista Der Kicker (Nürnberg–Stuttgart) u kojem je surađivao do smrti. Bio je i stalni dopisnik lista Sport-Zürich te suradnik listova Arbeiter Zeitung, Sport Tagblatt i Weltpresse, L’Auto, Barca i Jornada deportiva, Football, Prager Presse, Przegląd sportowy, Sport Information, Sport-Magazin. Posljednje sportske napise objavio je pred smrt u periodici Povijest sporta (1975), gdje mu je posmrtno objavljen tekst O našim prvim nogometnim sucima (1976, 26). Među više drugih priznanja i nagrada primio je počasnu plaketu Međunarodnoga olimpijskog odbora. – Sin Zdenko (Pavao), franjevac (Zagreb, 11. IV. 1921 – Čakovec, 7. VI. 1981). Maturirao je 1939. i upisao studij elektrotehnike. Interesirao se i za esperanto. Međutim, od najranije mladosti pokazivao je poseban interes za katoličanstvo, te se, unatoč žid. odgoju 1940. obratio na katoličanstvo i 4. VIII. 1941. pristupio Trećemu redu Sv. Franje na Kaptolu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te je sa žid. omladinom uhićen u Zagrebu i odveden u logor Danica kraj Koprivnice, potom u Jadovno. Spašen je zahvaljujući intervenciji gvardijana Trećega reda Sv. Franje na Kaptolu. Teologiju je završio na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu i Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika ga je 1946. zaredio nadbiskup Alojzije Stepinac. Službovao je u Bjelovaru, Krapini, Virovitici i na Trsatu, a 1950–81. u Čakovcu. Bio je upravitelj župe, gvardijan, vikar samostana, vjeroučitelj, vođa ministranata, duhovnik Trećega reda i ispovjednik časnih sestara. – Njegova majka Zdenka rođ. Kaiser (Zagreb, 17. XI. 1899 – ?) nakon rastave od supruga 1925, sa sinom je živjela u zagrebačkoj Ilici. U nepoznato doba prešla je na katoličanstvo. Po osnutku NDH uhićena je i deportirana u logor u Loborgradu. Bila je nakratko puštena nakon intervencije Franjevačkoga provincijalata u siječnju 1942, no deset dana poslije ponovno je bila uhićena, osuđena na dvije godine i vraćena u logor. Preživjela je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29029. – KŽZ. – Podaci o ulazniku K. Švarc.

LIT.: M. Katić (-mk.): Dvadeset sezona Zagrebačkog kvarteta. Novosti, 32(1938) 302. – (Nekrolog). Matica, 25(1975) 11. – Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji. Zagreb 1975. – F. Frntić: Profesor Milan Graf. Povijest sporta, 7(1976) 26. – I. Damiš: Pater Pavlek su tak rekli. Međimurje, 1981, 5. VI. – Graf, Milan. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1985. – K. Švarc: Sjećanje na Milana Grafa. Podravski zbornik, 19/20(1993–1994). – Graf, Milan. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Ajanović-Malinar i F. Frntić: Graf, Milan Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – J. i V. Kalšan: Graf, Pavao Zdenko. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

GRAF, Zlatko, pravnik (Rijeka, 28. VI. 1908 – logor Jasenovac, I–VI. 1943). Sin pravnika Alberta i Olge rođ. Turyn. Doktorirao temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1931. Od 1936. vodio odvjetničku kancelariju u Zagrebu i bio pravni zastupnik poduzeća »Josip Hertmann i sin« d. d. Iako rođen u mješovitom braku (majka nežidovka), nekoliko dana nakon uspostave NDH s drugim je žid. uglednicima uhićen i zatočen u Kerestincu, potom je upisan Kartoteku židovskoga znaka, no netko je taj znak preuzeo umjesto njega. Nešto poslije deportiran je u jasenovački logor Bročice. U međuvremenu je njegova majka 15. VII. 1941. podnijela molbu da ga se kao polužidova i krštenoga pusti iz Kerestinca na slobodu. No kad je u Jasenovac nakon duže vremena stiglo rješenje da ga se pusti na slobodu, tadašnji upravitelj logora Ivica Matković izdao je, po navodima Đorđa Miliše, »posebno naređenje da ga se ubije, a u Zagreb je izvijestio, da je traženi zatočenik davno umro«. U Zagrebu je do rodbine i prijatelja stigla informacija da ga je na izlasku ustrijelio Vjekoslav (Maks) Luburić (što nije mogla biti istina, jer on tada nije bio u Jasenovcu). – Sestra Zdenka, pravnica (Rijeka, 13. VI. 1911 – ?, SAD, ?). Zavičajnost je stekla u Krapinskim Toplicama. Diplomirala je 1935. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je radila kao odvjetnička pripravnica u bratovu odvjetničkom uredu. Po uspostavi NDH prebjegla je u Hrvatsko primorje te bila internirana u logore u Kraljevici i u Kamporu na Rabu. U rujnu 1943, neposredno nakon kapitulacije Italije, udala se za Fritza Fischla, pravnika rodom iz Beča, koji je također bio interniran. God. 1945. iselila se u Švicarsku, a potom u SAD. Roditelji su na nepoznat način preživjeli rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27815. – JUSP Jasenovac. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: Đ. Miliša: U mučilištu – paklu Jasenovac. Zagreb 1945. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GRAF, Žiga, trgovac (Krapinske Toplice, 28. X. 1874 – logor Jasenovac, 1942). Sin Mavrov. Djelovao je kao trgovac u Krapinskim Toplicama, suvlasnik izvoznoga trg. društva »Ovex« u Zagrebu, dioničar i član uprave banke i štedionice u Krapinskim Toplicama. Bavio se izvozom peradarskih proizvoda. Prije II. svj. rata bio je stalno nastanjen u Zagrebu, gdje je bio član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga židovskog reda Bnei Brit. Po osnutku NDH sa suprugom Eugenijom rođ. Taussig preuzeo je žid. znak i preuzeo brigu o dostavi paketa → G. Holländeru u logor Jasenovac. Iduće je god. i sam deportiran u Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 442, 466/1941. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – Loža »Zagreb« 1090. N. O. B. B. (Nezavisni Orden B’nei Brit). Spomenica 1927–1932. Zagreb 1932. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GRAFF, Julio, javni djelatnik (? – ?). God. 1898. izabran je za načelnika u Kutini, a 1907. postao je potpredsjednik Gospodarske udruge za dobivanje vjeresije. U nepoznato doba prešao je na katoličanstvo.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovska zajednica u Moslavini i Kutini. Zbornik Moslavine, 7/8(2004–2005).

GRAFF, Maks, službenik (? – ?). Djelovao je kao pristav kotarske vlasti i načelnik u Popovači na prijelazu XIX. u XX. st. Bio je član Hrvatske čiste stranke prava. Iako je u nepoznato doba prešao na katoličanstvo, navodno je bio meta antisemitskih napada.

LIT.: S. Matković: Čista stranka prava 1895–1903. Zagreb 2001.