GRAF, Milan, violinist, glazb. pisac, pedagog i sportski djelatnik (Koprivnica, 24. VI. 1892 – Zagreb, 2. X. 1975). Sin Edmunda i Hermine rođ Grünwald. Prvu glazb. pouku dobio je od koprivničkoga gradskoga dirigenta i orguljaša Tome Šestaka, potom je u Zagrebu, usporedno sa srednjom školom, učio violinu. Nakon mature, od 1912. studirao je violinu u Arnolda Roséa na Muzičkoj akademiji u Beču, gdje je diplomirao 1917. God. 1918–41. predavao je violinu na Srednjoj školi Muzičke akademije u Zagrebu. Istodobno je 1918–56 (s kraćim prekidima) bio član te solist opernog orkestra HNK, jedan od utemeljitelja (1919) i član 1919–41. i 1945–50. Zagrebačkoga kvarteta, gl. tajnik 1919–40. i 1956–62. stalni član Zagrebačke filharmonije. Bio je također 1920. suosnivatelj i prvi tajnik Saveza muzičara Jugoslavije. Kritičke osvrte na koncerte i operne predstave te rasprave o aktualnim glazb. problemima redovito je objavljivao u dnevnicima Novosti (1911–14, 1916–19, 1921–25, 1931, 1935, 1937–40), Agramer Tagblatt (1922) odn. Zagreber Tagblatt (1923–25) i Morgenblatt (1940–41). Surađivao je u časopisima Naša muzika (1924), Muzičar (1928–29. urednik, zatim suradnik) i Zvuk (1932–33). Od 1950-ih bio je i stalni dopisnik inozemnih časopisa Guide de Concert, Music and Musicians i Opera, Musica, Musical Courier i Das Orchester, u kojima je izvješćivao o glazb. događajima u Hrvatskoj. U mlađim je godinama skladao, uglavnom violinske skladbe. Rêverie za violinu i glasovir tiskana je u Zagrebu 1920. Dao je znatan prinos zagrebačkomu glazb. životu kao organizator, komorni glazbenik i promicatelj hrv. glazbe. – Sportom se počeo baviti 1906. u Koprivnici igrajući nogomet u Đačkom športskom klubu. Za studija u Beču igrao je za klub »Rapid«, a 1912. položio je ispit za nogometnoga suca i postao član Austrijskoga sudačkoga kolegija te prvi ispitani međunarodni sudac iz Hrvatske. Vrativši se u Zagreb, bio je među osnivačima 1919. stručne organizacije nogometnih sudaca koja se razvila u Savez nogometnih sudaca Hrvatske. Ujedno je postao član Prvoga hrvatskog građanskog športskog kluba (»Građanski«), u kojem je bio vođa nogometne sekcije, potom tajnik za međunarodne poslove i naposljetku predsjednik. God. 1919. sudjelovao je u osnivanju Hrvatskoga nogometnog saveza u Zagrebu, a kad je taj ubrzo pretvoren u Jugoslavenski nogometni savez, postao je član njegova Upravnoga odbora. Bio je i član 1919–41. Jugoslavenskoga olimpijskog odbora te vodio državnu nogometnu reprezentaciju na OI 1924. u Parizu. Iako više nije živio u Koprivnici, u međuratnom razdoblju sudjelovao je u glazb. životu rodnoga grada te u suradnji s kantorom Židovske općine Benom Wolfensohnom organizirao koncerte glasovitih umjetnika u sinagogi, a i sam je koncertirao u nekoliko navrata. Rat je preživio zahvaljujući gvardijanu Trećeg reda Sv. Franje na Kaptolu, koji je spasio i njegova sina Zdenka, tada već franjevca, iz braka sa Zorom rođ. Kaiser. – Bio je pokretač prve redovite sportske rubrike u zagrebačkom dnevniku Novosti 1919. te osnivač i gl. urednik (1919–29) tjednika Športske novine. God. 1919. sudjelovao je u osnivanju njem. sportskog lista Der Kicker (Nürnberg–Stuttgart) u kojem je surađivao do smrti. Bio je i stalni dopisnik lista Sport-Zürich te suradnik listova Arbeiter Zeitung, Sport Tagblatt i Weltpresse, L’Auto, Barca i Jornada deportiva, Football, Prager Presse, Przegląd sportowy, Sport Information, Sport-Magazin. Posljednje sportske napise objavio je pred smrt u periodici Povijest sporta (1975), gdje mu je posmrtno objavljen tekst O našim prvim nogometnim sucima (1976, 26). Među više drugih priznanja i nagrada primio je počasnu plaketu Međunarodnoga olimpijskog odbora. – Sin Zdenko (Pavao), franjevac (Zagreb, 11. IV. 1921 – Čakovec, 7. VI. 1981). Maturirao je 1939. i upisao studij elektrotehnike. Interesirao se i za esperanto. Međutim, od najranije mladosti pokazivao je poseban interes za katoličanstvo, te se, unatoč žid. odgoju 1940. obratio na katoličanstvo i 4. VIII. 1941. pristupio Trećemu redu Sv. Franje na Kaptolu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te je sa žid. omladinom uhićen u Zagrebu i odveden u logor Danica kraj Koprivnice, potom u Jadovno. Spašen je zahvaljujući intervenciji gvardijana Trećega reda Sv. Franje na Kaptolu. Teologiju je završio na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu i Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika ga je 1946. zaredio nadbiskup Alojzije Stepinac. Službovao je u Bjelovaru, Krapini, Virovitici i na Trsatu, a 1950–81. u Čakovcu. Bio je upravitelj župe, gvardijan, vikar samostana, vjeroučitelj, vođa ministranata, duhovnik Trećega reda i ispovjednik časnih sestara. – Njegova majka Zdenka rođ. Kaiser (Zagreb, 17. XI. 1899 – ?) nakon rastave od supruga 1925, sa sinom je živjela u zagrebačkoj Ilici. U nepoznato doba prešla je na katoličanstvo. Po osnutku NDH uhićena je i deportirana u logor u Loborgradu. Bila je nakratko puštena nakon intervencije Franjevačkoga provincijalata u siječnju 1942, no deset dana poslije ponovno je bila uhićena, osuđena na dvije godine i vraćena u logor. Preživjela je II. svj. rat.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29029. – KŽZ. – Podaci o ulazniku K. Švarc.
LIT.: M. Katić (-mk.): Dvadeset sezona Zagrebačkog kvarteta. Novosti, 32(1938) 302. – (Nekrolog). Matica, 25(1975) 11. – Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji. Zagreb 1975. – F. Frntić: Profesor Milan Graf. Povijest sporta, 7(1976) 26. – I. Damiš: Pater Pavlek su tak rekli. Međimurje, 1981, 5. VI. – Graf, Milan. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1985. – K. Švarc: Sjećanje na Milana Grafa. Podravski zbornik, 19/20(1993–1994). – Graf, Milan. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Ajanović-Malinar i F. Frntić: Graf, Milan Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – J. i V. Kalšan: Graf, Pavao Zdenko. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.