Kategorija: F

FRIEDMAN, Dragutin (Mirjević), bankar (Velika Gorica, 13. VII. 1892 – ?, Italija, 1944). Zavičajnost je imao u Zagrebu. U međuratnom razdoblju bio je zamjenik ravnatelja Hrvatske zemaljske banke u Zagrebu. Bio je aktivan u različitim odborima ŽOZ te 1935. izabran u Općinsko vijeće na listi cionista revizionista. Nakon 1938. promijenio je prezime Friedman u Mirjević, ali je po uspostavi NDH bio primoran vratiti staro prezime. Umirovljen je, a 1. X. 1941. mirovina mu je smanjena na trećinu ranijeg iznosa. Već mu je 20. IV. 1941. bio oduzet automobil marke »Standard« (nabavljen 1938. po cijeni od 62 000 din). Odboru za židovska podavanja državi predao je 21 710 din. u gotovini te zlata u vrijednosti 10 300 din. Sa suprugom Elzom rođ. Steiner preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. U jesen 1941. cijela je obitelj dobila »dopusnicu« Ministarstva unutrašnjih poslova. Supruga je preminula u Zagrebu, a on je izbjegao u Italiju. Imali su kćer Teu i sina Milana.

IZV.: DAZ, Skupštinski zapisnici grada Zagreba 1920. godine, Skupština od 29. XII. 1920. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, Ponova, Varia. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

FRIEDMAN, Jakob, ugostitelj (?Kopicency, Poljska, 10. II. 1882 – logor Jasenovac, 1941). Sin Borisov. Doselio se s roditeljima 1887. iz Poljske. U međuratnom razdoblju s obitelji je živio u Savskoj cesti u Zagrebu te bio vlasnik gostionice. Po uspostavi NDH sa suprugom Anom rođ. Wildfeier (? – logor Đakovo, 1941) te sinovima Oskarom (Zagreb, 1921 – Jadovno, 1941), Vilimom (Zagreb, 1926 – logor Đakovo, 1941–1942), Adolfom (Zagreb, 1928 – logor Đakovo, 1941–1942) i Izidorom (1931 – logor Đakovo, 1941–1942) preuzeo je žid. znak. Odveden je u logor Jasenovac 1941, a supruga i sinovi u logor Đakovo. Sin Oskar ubijen je u Jadovnu, a kći Hermina (Zagreb, 1919 – ?, 1941–1945) na nepoznatom mjestu. – Sin Haim (Hajim), komunistički aktivist (Zagreb, 1923 – Zagreb, XI. 1941). Radio je kao naučnik u veletrgovini papira »Jadran«. Od gimnazijskih je dana bio član SKOJ, zadužen za rad s radničkom omladinom i aktivan u sindikalnom pokretu. Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, ali čini se da znak nije preuzeo. Vjerojatno je prešao u ilegalu i vodio jednu udarnu zagrebačku grupu, koja je brojala 20 omladinaca članova SKOJ, a djelovala je na području Savske ceste u Zagrebu. Poč. studenoga 1941. je uhićen. Po svjedočenjima agenata UNS prilikom ispitivanja »nije priznavao« te je bio strijeljan.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, UNS, kut. 2, 1-4-1, Ured II, Komunistički odjel. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: E. Ivanc: Nepokorena mladost. Zagreb 1961. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRIEDMAN, Kornel, trgovac (Szekszárd, Mađarska, 14. IX. 1893 – ?Zagreb, ?). U Hrvatsku se doselio iz Pečuha 1921, a od 1928. do uspostave NDH u Zagrebu je posjedovao trgovinu tehničkih artikala, bicikala i radioprijamnika te zastupao različite njem. tvornice radioprijamnika. Po uspostavi NDH sa suprugom Jolan, kćeri Lucijom-Wandom (?Zagreb, 1929) i sinom Ivanom (?Zagreb, 1932) preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Obitelj je prebjegla na Hrvatsko primorje te su bili internirani u logor u Kraljevici, gdje se brinuo za čistoću okoliša, a od srpnja 1943. u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. izbjegli su u Bari. Tijekom II. svj. rata vratili su se na oslobođeno područje središnje Hrvatske, gdje je radio u partizanskoj pilani u Plitvičkom Leskovcu. Nakon rata obitelj se vratila u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: Z. Milo: Tako je to bilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945). S opširnim historijskim pregledom toga razdoblja. Beograd 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRIEDMAN, Ljudevit (Ludvig), trgovački putnik (Zemun, Srbija, 26. II. 1871 – ?Auschwitz, 1942–1943). Sin Hermana i Rose rođ. Goldstein. U međuratnom razdoblju djelovao je kao trgovački putnik. U prijavi imovine vlastima NDH tvrdio je da je »zaštitnik Švarcova doma«. U lipnju 1941. živio je sam kao podstanar u Vlaškoj ul., a isplata mirovine koju je primao od Pokojinskoga zavoda u Ljubljani bila je obustavljena. Deportiran je s ostalim zagrebačkim Židovima u kolovozu 1942. ili u svibnju 1943. najvjerojatnije u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670.

FRIEDMAN, Mavro, trgovac i javni djelatnik (?, 1863 – Zaprešić, 1903). God. 1885. doselio se u Zaprešić, gdje je djelovao kao trgovac, poštar i gostioničar. Bio je jedan od osnivača i zapovjednik Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva u Zaprešiću.

LIT.: Obzor, 33(1903) 157.

FRIEDMAN, Zlata, pijanistica (Zagreb, 30. III. 1904 – ?). Kći Mavra (Maura) (?, o. 1856 – Zagreb, 25. II. 1941) i Erne. Zavičajnost je imala u općini Mače kraj Zlatara. Majka Erna (?, 1869) došla je iz Beča u Mače 1921. jer je suprug ondje imao trgovinu, a u međuratnom razdoblju otvorio je tekstilnu trgovinu u zagrebačkoj Ilici, kojoj je u prvosvibanjskim demonstracijama 1928. razbijen izlog. Obitelj je živjela u Bosanskoj ul. Otac je umro neposredno pred osnutak NDH, a posao je preuzela Ruža, supruga njezina brata Srećka. Po osnutku NDH brat je stradao u logoru na Pagu 1941, majka i šurjakinja u logoru Đakovu 1942, dok se ona sklonila u Calestano u Italiji. Daljnja sudbina je nepoznata

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670.

LIT.: J. Broz Tito: Sabrana djela, 1. Beograd–Zagreb 1983. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRIEDMANN, Armin, građevinski inženjer (Zemun, Srbija, 1. III. 1872 – ?Auschwitz, ?1942). Sin Hermana i Reze rođ. Goldstein. S Fridom rođ. Klein otac je → Mirka Mirkovića. Od 1910. do 1915. u službi Zemaljske kraljevske vlade kao građevinski inženjer radio je na gradnji državnih cesta, škola i drugih državnih zgrada u Vinkovcima, Srijemskoj Mitrovici, Zemunu i Vukovaru, a od 1918. kao inženjer u Državnom građevnom uredu u Zagrebu. Ovlaštenje za samostalno obavljanje zvanja dobio je 1925. od Zagrebačke inženjerske komore čiji je kasnije bio član. Bio je suvlasnik poduzeća »Friedmann-Lorber-Mevorah«. U međuratnom razdoblju usko je surađivao sa ŽOZ i sudjelovao u mnogim graditeljskim poslovima. Po uspostavi NDH sa suprugom Friedom rođ. Klein preuzeo je žid. znak, u svibnju 1941. predao molbu za priznavanje arijskih prava, a u srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. U svibnju 1942. dobio je dopuštenje da prilikom nadziranja gradnja ne nosi žid. znak. Neovisno o tome, supruzi su stradali, vjerojatno u Auschwitzu.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29461. – KŽZ. – Popis žrtava.

FRIEDMANN, Bela (Fridman), pravnik i žid. aktivist (Požega, o. 1880 – logor Jasenovac, 1942). Sin Hinka i Regine. Roditelji su mu bili vlasnici hotela u Požegi. Gimnaziju je završio u rodnom gradu, a studij prava Beču. Vrativši se u Požegu, oženio se 1904. Irenom rođ. Bauer s kojom je imao sina Branimira i kćer Hertu. Za I. svj. rata bio je oficir austroug. vojske. Radio je u državnoj službi kao financijski tajnik u Požegi 1905–13. i Osijeku 1913–23. Nakon umirovljenja 1923. u Jägerovoj ul. u Osijeku otvorio je privatnu praksu kao financijski pravni zastupnik. U Osijeku je bio i financijski tajnik Židovskoga cionističkoga društva te se istodobno aktivno uključio u rad ŽO Gornji grad, čiji je bio posljednji prijeratni predsjednik. Po osnutku NDH postao je pročelnik Odjela za kontribuciju te pročelnik Poreznoga odjela u ŽO. Bio je jedan od aktivnih članova »Skrbi za logore«. U travnju 1942. dobio je propusnicu za Dubrovnik, no ustaška ga je pratnja odvela u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Supruga Irena rođ. Bauer, žid. aktivistica (Orahovica, 1885 – Jeruzalem, 1965). Od 1930. bila je aktivna članica uprave osječkog Udruženja cionističkih žena (WIZO) i njezine sekcije za ručni rad. Po proglašenju NDH napušta Osijek te s kćeri → Hertom Horovic odlazi u Split, Korčulu, Italiju i Švicarsku. Nakon II. svj. rata s obitelji se vraća u Zagreb, potom u Osijek, a 1946. svi odlaze u Beograd. God. 1949. iselili su se u Izrael. – Sin Branimir, komunistički aktivist (Osijek, 1906 – Jadovno, VIII. 1941). Gimnaziju je završio u Osijeku te upisao Pravni fakultet u Zagrebu. Za gimnazijskoga školovanja prihvatio je komunističke ideje, a kao student pristupio je revolucionarnomu radničkomu pokretu. Bio je član SKOJ od 1926. i KPJ od 1927. Uhićen je 1930. u jednoj od policijskih provala i osuđen na sedam godina robije. Kaznu je izdržavao u kaznionici u Srijemskoj Mitrovici, gdje mu je produžen zatvor za još dvije godine. Po izlasku iz zatvora 1939, nastavio je ilegalni partijski rad u Zagrebu. U svibnju 1941. bio je uhićen i odveden u logor u Gospiću, a zatim u Jadovno, gdje je stradao poč. kolovoza 1941.

IZV.: AŽOO, Židovi u Osijeku i regiji 1945–1947. – Podaci o ulazniku A. Touval.

LIT.: Židov, 14(1930) 45. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006.

FRIEDMANN, Davide, liječnik (?, 1886 – ?, 1941). Bio je potpredsjednik (1914) i predsj. ŽO u Rijeci (1929–35), te je s rabinom → G. Franckom predvodio skupinu vodećih riječkih Židova, koja je 23. X. 1919. Gabrielu D’Anunziju predala izjavu kojom riječki Židovi prihvaćaju i podupiru priključenje Rijeke Italiji. God. 1930. bio je član uprave privatne klinike »Sanatorio fiumano«.

LIT.: T. Morgani: Ebrei di Fiume e di Abbazia. Rim 1979. – S. Simper: Židovske zajednice Rijeke i liburnijske Istre u svjetlu fašističkog antisemitizma (1938–1943) (doktorska disertacija). Zagreb 2012.

FRIEDMANN, Hermann → MIRKOVIĆ, Mirko