Kategorija: D

DEUTSCH, Ignac (Ignjat, Ignatz), građevinski poduzetnik i trgovac (Sisak, 9. X. 1867 – Zagreb, 8. IX. 1952). Sin Samuelov. Građevinski zanat izučio je u Zagrebu, gdje je potom bio poslovođa u građevinskom poduzeću »Hönigsberg i Deutsch, arhitekti i graditelji«. U razdoblju 1894–1919. vodio je vlastito poduzeće za asfaltiranje, a 1899. utemeljio je jednu od najstarijih trgovina tehničkom robom »Ignac Deutsch i brat« (1942. podržavljena je i prodana). U Zagrebu je o. 1909. posjedovao i gl. skladište Beočinske tvornice cementa »Union«. Bavio se je bušenjem bunara i postavljanjem sisaljki u Beču i Budimpešti. Izveo je izolaciju podvožnjaka u Miramarskoj ul. u Zagrebu (1913). Prvi je u Hrvatskoj gradio drvocementne krovove te u visokogradnji počeo primjenjivati betonske miješalice i dizalice, a isticao se i izumima te je konstruirao kola za čišćenje ulica. S Domovinskom bankom iz Budimpešte 1895. investirao je u poduzeće za eksploataciju slavonskih hrastovih šuma oko Našica, koje je proširio u Najšlosova tvornica tanina i paropila d. d. sa sjedištem u Budimpešti, koja je potom prerasla u Našičku tvornicu tanina i paropila d. d. i imala koncesije za eksploataciju državnih šuma te 1925. raspolagala vlastitim željezničkim postrojenjima i prugom, lokomotivama i vagonima, imala svoje pilane, ciglane, ljevaonice, kamenolome i remorkere s velikim brojem šlepova na Dunavu, Savi i Dravi. Bio je član Hrvatskog društva inžinira i arhitekata (od 1913) i Društva tehničara (od 1938. doživotni predsjednik). Nakon uspostave NDH zajedno sa suprugom Ernom preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. God. 1941. umjesto 35 000 dao je 37 200 kuna poreza ŽO, a već 1942. nije platio ništa jer mu je međuvremenu bila oduzeta sva imovina. Rat je, čini se, preživio u Zagrebu. – Sin Branko, trgovac i tehnički stručnjak (Zagreb, 10. IX. 1908 – logor Jasenovac, 1941. ili 1942). U međuratnom razdoblju bio je suvlasnik očeve trgovine »Ignac Deutsch i brat«. Po uspostavi NDH, sa suprugom Martom rođ. Weinberger i sinom Božidarom, preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. U rujnu 1941. je uhićen i deportiran u logor Jasenovac. Molba državnog povjerenika očeva poduzeća da ga se pusti iz logora stručnjaka za nabavu uređaja i tehničkih dijelova za Državne željeznice, industrije, plinare, munjare i bolnice i sl. bila je odbijena. Iz ŽOZ poslan mu je samo jedan paket 14. XI. 1941. Prema nekim izvorima stradao je krajem 1941, a prema drugima 1942.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 665. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28543. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ. – Oglas. Židovska smotra, 4(1909) 6. – Popis žrtava. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Z. Kulundžić: Politika i korupcija u kraljevskoj Jugoslaviji. Zagreb 1968. – O. Čabrian: Deutsch, Ignac. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Đ. Zorko i J. Jagačić-Borić: Deutsch, Ignac. Sisački biografski leksikon. Sisak 2006.

DEUTSCH, Jakob, trgovac (Pančevo, Srbija, 7. V. 1897 – Zagreb, 5. XII. 1949). Sin Eduardov. Iz Pančeva se 1922. doselio u Zagreb, gdje je imao veletrgovinu kožom. Po osnutku NDH u prijavi imovine vlastima naveo je da je pri dolasku u Zagreb donio sa sobom preko šest milijuna din., a da je trgovinu likvidirao 31. XII. 1940. Preuzeo je žid. znak. Navodno je ŽOZ dugovao vjerski prinos za 1941. u iznosu od 35 000 din., a Odboru za podavanja Židova za potrebe Države 190 000 din. Na nepoznat način preživio II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 665. –KŽZ. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DEUTSCH, Josef, industrijalac i žid. aktivist (Mattersdorf, Austrija, 1. II. 1895 – logor Jasenovac, 1941). Sin Morica, trgovca vinom u Mattersdorfu. Nakon završene srednje škole, izučio je željezarsku struku i zatim učio o mjernim instrumentima u Firenzi i Münchenu. Za I. svj. rata bio je mobiliziran u austroug. vojsku i zarobljen tijekom operacija na tal. bojišnici, no uspio je pobjeći iz zarobljeničkoga logora. Od 1918. bio je predstavnik austr. poduzeća metalne industrije u Zagrebu, gdje je poč. 1930-ih u Lopašićevoj ul. osnovao Tvornicu vaga Zagreb (TVZ), koja je proizvodila različite mjerne instrumente i imala trgovinu željeznom i metalnom robom. Tvornica je bila u Zelinskoj ul., ured u Lopašićevoj ul. u Zagrebu, a ovlaštenje za rad dobio je od Gradskoga poglavarstva u Zagrebu 17. VI. 1937. U zagrebačkoj ortodoksnoj općini bio je aktivan član (od 1933. pomagao je žid. izbjeglicama iz Trećega Reicha i drugih država) te predsjednik (1937–38). Tijekom 1940. i poč. 1941. iz Zagreba je slao pakete hrane Židovima u okupiranoj Poljskoj te u Austriji i Njemačkoj na adrese koje je dobivao od žid. organizacija iz New Yorka. Njegov sin Pavel posjeduje popis od 300 sačuvanih adresa, što je navodno tek jedna trećina. Nakon uspostave NDH sa suprugom Gabrielom rođ. Fischer i sinovima → Pavelom, Brankom (Zagreb, 2. XI. 1936 – ?, Izrael, 1966) i Đorđem preuzeo je žid. znak, potom mu je zaplijenjena imovina. Bio je uhićen 16. IX. 1941. i već 20. IX. interniran u logor Jasenovac, gdje je i stradao iste godine, već u studenom je njegova trgovina u Lopašićevoj bila ponuđena na prodaju.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 66. – KŽZ. – Podaci o ulazniku P. Deutsch. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Nova Hrvatska, 1(1941), 28. XI. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DEUTSCH, Josip B., trgovac (Nagynarda, Mađarska, 29. VI. 1866 – Auschwitz, ?1942). Sin Isaka Mosesa. Iz Beča se 1895. doselio u Zagreb, gdje je oko 1900. imao trgovinu na uglu Bakačeve ul. i Jelačićeva trga. Dozvolu Banske vlasti za zastupstvo željeznom i ostalom metalnom robom dobio je 12. IV. 1940. Po uspostavi NDH, sa suprugom Ružom (Rosom) rođ. Grünfeld (Zagreb, 31. I. 1877), koja je 1923–38. bila predsjednica Izraelitskoga gospojinskog društva »Jelena Prister«, preuzeo je žid. znak. U kolovozu 1942. deportirani su u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 665. – KŽZ. – Popis žrtava. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Jevrejska tribuna, 18(1938) 11. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DEUTSCH, Josip Leopold, rabin (Bratislava, 22. III. 1871 – logor Jasenovac, 1942). Doktorirao je filozofiju. U Hrvatsku se, najvjerojatnije u Ludbreg, doselio u travnju 1902. iz Mađarske. U međuratnom razdoblju bio je kotarski rabin u ŽO u Ludbregu, tajnik mjesne Hevre Kadiše 1920-ih te sudski tumač za mađarski i njem. jezik. U braku s Katarinom rođ. Adler (Velký Grob, Slovačka, 1871 – ?) otac je Silve, Gizele, Blanke i Ernesta. Po osnutku NDH od imovine je prijavio živežne namirnice i odjeću (25 kg raženog brašna, 12 kg masti, 5 muških odijela, 4 kaputa). U Holokaustu je stradala gotovo cijela obitelj. U logoru u Đakovu od tifusa je umrla njegova snaha Irma, a u Jasenovcu 1942. malodobna unuka Edita. Gizela se 1940. civilno udala za bankovnoga činovnika Ljudevita Vrančića, kako bi se spasila, no Nijemci su je 4. XI. 1943. odveli u nepoznatom smjeru. U međuvremenu je Vrančić postao privremeni direktor Ludbreške banke i štedionice te nakon II. svj. rata posvojio Teodoru i Zdravka, djecu Silve i → S. Bascha. Sin Ernest iselio se u Izrael nakon II. svj. rata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 624. – Popis žrtava. – Popis bogoštovnog osoblja ubijenog za vrijeme NDH.

LIT.: M. Winter: Tragedija ludbreških Židova. Podravski zbornik, 11(1986). – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Dretar: Židovi u ludbreškom kraju. Povijesno demografski prilozi. Ludbreg 2010.

DEUTSCH, Julio, arhitekt (Kopřivá, Češka, 29. IX. 1859 – Zagreb, 7. VI. 1922). Studij arhitekture završio je 1882. na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Usavršavao se u Belgiji, Nizozemskoj i Njemačkoj, a najduže kod arhitekta Camillea Lefèvrea u Parizu i potom radio u atelijeru Alfreda Aldrophea (Mauzolej M. Thiers, sinagoga u Versaillesu). U mladosti je pisao članke iz povijesti arhitekture (o sinagogama u Kölnu i u Pragu) u stručnom časopisu Förster’sche Bauzeitung. God 1888. dolazi u Zagreb, gdje je isprva radio u atelijeru Kune Waidmanna, a 1889. sa zagrebačkim arhitektom → L. Hönigsbergom osnovao arhitektonsku i građevinsku tvrtku »Hönigsberg i Deutsch, arhitekti i graditelji«, koju je pod tim nazivom nastavio voditi i nakon Hönigsbergove smrti (1911), surađujući s nizom istaknutih arhitekata poput Vjekoslava Bastla i → O. Goldscheidera te graditelja Ivana Štefana. Atelijer »Hönigsberg i Deutsch« realizirao je niz reprezentativnih zgrada u središtu Zagreba, na tzv. Zelenoj potkovi, poglavito u stilovima historicizma, među ostalima palaču Schlesinger (1891–92, od 1907. hotel »Palace«) i kuću Priester (1892–93) na Trgu Josipa Jurja Strossmayera, kuću Vlahe Bukovca na Trgu kralja Tomislava (1896–97) te Starčevićev dom (1894–95) na istoimenom trgu. Razvili su tip stambene palače, a kao novinu unijeli kupolu (osobito za naglašavanje uglova) i započeli podizanje vila u zelenilu (ljetnikovci na Tuškancu). Projektirali su i izgradili fotografski atelijer »Mosinger & Breyer« u Ilici (1894) te velike industrijske objekte (tvornica papira na Zavrtnici, 1894–95; novi zagrebački paromlin, 1907). Podignuli su i sinagoge u Križevcima (1895, pregrađena 1956) i Slavonskom Brodu (1896, srušena krajem II. svj. rata) te izradili projekt rekonstrukcije zagrebačke sinagoge (1901–04), kao i zgrade bivše Županije i financijskog ravnateljstva u Požegi te tzv. kušaonicu na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. Preko njihova projektnog biroa bečka secesija prodrla je vrlo rano u Zagreb. Projekte su izlagali u Zagrebu na Jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi (1891), na izložbi Celestina Mate Medovića, Otona Ivekovića i drugova (1901), na izložbi Hrvatskoga društva umjetnosti (1913), na Milenijskoj izložbi u Budimpešti (1896) i na IV. jugoslovenskoj umetničkoj izložbi u Beogradu (1912), a svoje su radove objavljivali u stručnim časopisima Wiener Bauindustrie Zeitung i Der Architekt (1900, 1904) te u albumima fotografija Album Agramer Neubauten, entworfen und ausgeführt von Hönigsberg & Deutsch, Architekten u. k.u.k. Hofbaumeister (1896/97) i Neue Folge (1907). Bio je kraljevski građevni savjetnik, član predsjedništva zagrebačke ŽO 1912. te jedan od najvećih prinosnika poreza 1915. Nakon njegove smrti, sin → Pavao i arhitekt Aleksandar Freudenreich preuzeli su vođenje atelijera pod imenom »Freudenreich i Deutsch«. – Sin Emanuel (Duić; Mandi, Manojlo), arhitekt (Zagreb, 28. VII. 1901 – Zagreb, 26. V. 1982). U međuratnom razdoblju bio je arhitekt u Zagrebu i član Zagrebačke inženjerske komore. U srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Njegova supruga Zlata rođ. Gross, katolkinja, u njegovo je ime 24. VI. 1941. podnijela prijavu imetka u kojoj je navela da se on nalazi u njem. zarobljeništvu. Nakon II. svj. rata živio je i radio u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 665. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Židovska smotra, 7(1912) 6. – Medjunarodna fotografska izložba. Zagreb 1913. – I. Kršnjavi: Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba. Hrvatsko kolo, 1(1905). – L. Dobronić: Zagrebački arhitekti Hönigsberg i Deutsch. Zagreb 1965. – Ista: Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova. Zagreb 1983. – Ista: Deutsch, Julio. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – A. Laszlo i Z. Jurić: Hoenigsberg i Deutsch. Novi Omanut, 1(1993) 1. – L. Dobronić: Hönigsberg i Deutsch. Enciklopedija likovne umjetnosti, 2. Zagreb 1995. – S. Knežević: Zagrebačka zelena potkova. Zagreb 1996. – Historicizam u Hrvatskoj (katalog izložbe). Zagreb 2000. – Z. Karač: Arhitektura sinagoga u Hrvatskoj u doba historicizma. Zagreb 2000. – Hönigsberg i Deutsch. Hrvatska enciklopedija, 4. Zagreb 2002. – A. Laslo: Lica moderniteta 1898.–1918. Zagrebačka arhitektura secesijske epohe. U: Secesija u Hrvatskoj (katalog izložbe). Zagreb 2003. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DEUTSCH, Koloman, pravnik (Čakovec, 1904 – Auschwitz, 1944). Sin Salamona i Matilde rođ. Hirschsohn. Bio je u braku s Dorom rođ. Krstnik. Srednju školu završio u Nagykanizsi, a pravo 1927. u Zagrebu. Djelovao je kao odvjetnik u Čakovcu od 1930. S ostalim međimurskim Židovima uhićen je 26. IV. 1944, otpremljen u Nagykanizsu te deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

LIT.: Međimurje 1919.–1959. Čakovec 1959. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.

DEUTSCH, Lavoslav, trgovac (Zagreb, 20. II. 1840 – Petrinja, 5. III. 1902). U Petrinji je oko 1880. otvorio vlastitu trgovinu mješovitom robom, koju je nakon njegove smrti nastavila voditi supruga Charlotta rođ. Schwarz. Sudjelovao u javnom životu Petrinje kao gradski zastupnik te član utemeljitelj Društva za potporu siromašnih učenika petrinjske male realne gimnazije (od 1886). Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

LIT.: (Nekrolog). Banovac, 15(1902) 11. – I. Golec: Deutsch, Lavoslav. Petrinjski biografski leksikon. Petrinja 1999.

DEUTSCH, Lea (Dragica), glumica (Zagreb, 18. I. 1927 – u vlaku na putu prema Auschwitzu, V. 1943). Kći odvjetnika → Stjepana i Ivke rođ. Singer. Nazvana zagrebačkim »čudom od djeteta«. Bila je svestrano nadarena – svirala je na glasoviru, pjevala, glumila, plesala. Bila je prava vedeta HNK, popularna i omiljena u najširim zagrebačkim krugovima i na drugim pozornicama, gdje je nastupala. Prvi put je nastupila u HNK kao petogodišnjakinja u ulozi Priske u Graničarima Josipa Freudenreicha. Ubrzo je postala ljubimica zagrebačke publike, a kritika ju je zapazila nakon uloge Mariette u komediji Giacinta Galline Tako ti je na tom svijetu, dijete moje. Znatan uspjeh postigla je zajedno s Ivanom Bracom Reissom u Tončeku i Točkici (Erich Kästner) i Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića (Ivana Brlić-Mažuranić). Njezine pjevačke i plesačke sposobnosti posebice su došle do izražaja u naslovnoj ulozi scenskoga djela Tita Strozzija i Josipa Dečija Čudo od djeteta. Od 1934. do 1939. igrala je u Ogrizovićevoj Hasanaginici, Nadinoj velikoj tajni Zlate Kolarić-Kišur, Malom lordu Elze Burnett-Hodgson, Zimskoj priči Williama Shakespearea i dr. Posljednju ulogu odigrala je 1940. u komadu Gene Senečića Spis br. 516. Uspostavom NDH obitelj je preuzela žid. znak i prešla na katoličanstvo, iseljena iz stana u Gundulićevoj ul. te preseljena na Trešnjevku, a u stanu njezinih roditelja živjeli su časnici njem. snaga i oružanih snaga NDH. Školovanje u III. ženskoj realnoj gimnaziji u Zagrebu prekinula je kad su je 1943, unatoč zauzimanju mnogih zagrebačkih kulturnih djelatnika, policijske službe NDH uhitile s majkom i bratom Sašom. Otac se skrivao na Očnom odjelu Bolnice milosrdnih sestara (danas KBC »Sestre milosrdnice«), misleći da je samo on u opasnosti, a da ustaške vlasti neće dirati obitelj. Iz zatvora u Savskoj zajedno s drugim Židovima prebačena je na Zapadni kolodvor i tamo predana Gestapou. Po svemu sudeći umrla je u vlaku za logor Auschwitz. O njezinu životu i tragičnoj smrti Branko Ivanda snimio je dugometražni igrani film Lea i Darija (2011), a njezina sudbina također je poslužila Miljenku Jergoviću kao predložak za roman Ruta Tannenbaum (Zagreb 2006).

IZV.: Arhiv ŽOZ. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29282.

LIT.: Uspjela zabava Hrvatske žene u Petrinji. Jutarnji list, 24(1935), 3. V. – N. Vončina: Deutsch, Lea. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – P. Cindrić: Deutsch, Lea. Tko je tko u NDH. Zagreb 1997. – I. Golec: Deutsch, Lea. Petrinjski biografski leksikon. Petrinja 1999. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – N. Ožegović: Film o tragičnom usudu dječje zvijezde. Nacional, 12(2006) 565. – B. Pavelić: Endlösung za hrvatsku Shirley Temple. Novi list, 61(2007) 19167. – P. Cindrić: Lea Deutsch – zagrebačka Anne Frank. Biografija. Zagreb 2008. – N. Rajner: Lea Deutsch – zagrebačka Anne Frank. Novi Omanut, 17(2009) 92. – M. Kalle: Lea Deutsch na velikom platnu. Vjesnik, 70(2009), 16. V. – J. Kodet: Lik Židova u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Novi Omanut, 27(2009) 96.

DEUTSCH, Leopold → DEUTSCH, Josip Leopold