DEUTSCH, Ignac (Ignjat, Ignatz), građevinski poduzetnik i trgovac (Sisak, 9. X. 1867 – Zagreb, 8. IX. 1952). Sin Samuelov. Građevinski zanat izučio je u Zagrebu, gdje je potom bio poslovođa u građevinskom poduzeću »Hönigsberg i Deutsch, arhitekti i graditelji«. U razdoblju 1894–1919. vodio je vlastito poduzeće za asfaltiranje, a 1899. utemeljio je jednu od najstarijih trgovina tehničkom robom »Ignac Deutsch i brat« (1942. podržavljena je i prodana). U Zagrebu je o. 1909. posjedovao i gl. skladište Beočinske tvornice cementa »Union«. Bavio se je bušenjem bunara i postavljanjem sisaljki u Beču i Budimpešti. Izveo je izolaciju podvožnjaka u Miramarskoj ul. u Zagrebu (1913). Prvi je u Hrvatskoj gradio drvocementne krovove te u visokogradnji počeo primjenjivati betonske miješalice i dizalice, a isticao se i izumima te je konstruirao kola za čišćenje ulica. S Domovinskom bankom iz Budimpešte 1895. investirao je u poduzeće za eksploataciju slavonskih hrastovih šuma oko Našica, koje je proširio u Najšlosova tvornica tanina i paropila d. d. sa sjedištem u Budimpešti, koja je potom prerasla u Našičku tvornicu tanina i paropila d. d. i imala koncesije za eksploataciju državnih šuma te 1925. raspolagala vlastitim željezničkim postrojenjima i prugom, lokomotivama i vagonima, imala svoje pilane, ciglane, ljevaonice, kamenolome i remorkere s velikim brojem šlepova na Dunavu, Savi i Dravi. Bio je član Hrvatskog društva inžinira i arhitekata (od 1913) i Društva tehničara (od 1938. doživotni predsjednik). Nakon uspostave NDH zajedno sa suprugom Ernom preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. God. 1941. umjesto 35 000 dao je 37 200 kuna poreza ŽO, a već 1942. nije platio ništa jer mu je međuvremenu bila oduzeta sva imovina. Rat je, čini se, preživio u Zagrebu. – Sin Branko, trgovac i tehnički stručnjak (Zagreb, 10. IX. 1908 – logor Jasenovac, 1941. ili 1942). U međuratnom razdoblju bio je suvlasnik očeve trgovine »Ignac Deutsch i brat«. Po uspostavi NDH, sa suprugom Martom rođ. Weinberger i sinom Božidarom, preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. U rujnu 1941. je uhićen i deportiran u logor Jasenovac. Molba državnog povjerenika očeva poduzeća da ga se pusti iz logora stručnjaka za nabavu uređaja i tehničkih dijelova za Državne željeznice, industrije, plinare, munjare i bolnice i sl. bila je odbijena. Iz ŽOZ poslan mu je samo jedan paket 14. XI. 1941. Prema nekim izvorima stradao je krajem 1941, a prema drugima 1942.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 665. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28543. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ. – Oglas. Židovska smotra, 4(1909) 6. – Popis žrtava. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.
LIT.: Z. Kulundžić: Politika i korupcija u kraljevskoj Jugoslaviji. Zagreb 1968. – O. Čabrian: Deutsch, Ignac. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Đ. Zorko i J. Jagačić-Borić: Deutsch, Ignac. Sisački biografski leksikon. Sisak 2006.