DEUTSCH, Josip Leopold, rabin (Bratislava, 22. III. 1871 – logor Jasenovac, 1942). Doktorirao je filozofiju. U Hrvatsku se, najvjerojatnije u Ludbreg, doselio u travnju 1902. iz Mađarske. U međuratnom razdoblju bio je kotarski rabin u ŽO u Ludbregu, tajnik mjesne Hevre Kadiše 1920-ih te sudski tumač za mađarski i njem. jezik. U braku s Katarinom rođ. Adler (Velký Grob, Slovačka, 1871 – ?) otac je Silve, Gizele, Blanke i Ernesta. Po osnutku NDH od imovine je prijavio živežne namirnice i odjeću (25 kg raženog brašna, 12 kg masti, 5 muških odijela, 4 kaputa). U Holokaustu je stradala gotovo cijela obitelj. U logoru u Đakovu od tifusa je umrla njegova snaha Irma, a u Jasenovcu 1942. malodobna unuka Edita. Gizela se 1940. civilno udala za bankovnoga činovnika Ljudevita Vrančića, kako bi se spasila, no Nijemci su je 4. XI. 1943. odveli u nepoznatom smjeru. U međuvremenu je Vrančić postao privremeni direktor Ludbreške banke i štedionice te nakon II. svj. rata posvojio Teodoru i Zdravka, djecu Silve i → S. Bascha. Sin Ernest iselio se u Izrael nakon II. svj. rata.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 624. – Popis žrtava. – Popis bogoštovnog osoblja ubijenog za vrijeme NDH.
LIT.: M. Winter: Tragedija ludbreških Židova. Podravski zbornik, 11(1986). – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Dretar: Židovi u ludbreškom kraju. Povijesno demografski prilozi. Ludbreg 2010.