SARUG, Israel (Saruk)

SARUG, Israel (Saruk), rabin, žid. mistik i kabalist (?Kairo, druga pol. XVI. st. – ?, između 1610. i 1615). Pripadao je znamenitoj obitelji rabina iz Egipta. Sin rabina Isaaca (? – ?Kairo, nakon 1565). Djelovao je pod utjecajem rabina Isaaca Lurije iz Safeda, utemeljitelja tzv. lurijanske kabale, kod kojega je boravio 1580-ih. Ovo naučavanje širio je po Europi. Svoju misiju započeo je u Italiji, gdje je između 1593. i 1600. otvorio niz škola kabale. Neko je vrijeme boravio u Poljskoj, gdje se prije 1600. spominje kao učitelj. Zatim je otišao u Njemačku i Nizozemsku, a potom u Veneciju. God 1600. otplovio je u Dubrovnik, gdje je najkasnije do 1605. bio učitelj španj. pokrštenoga Židova → A. K. Herrere, koji se pod njegovim utjecajem vratio judaizmu. Neko je vrijeme boravio i u Solunu.

IZV.: S. Schwarz: Abraham Kohen Herrera. Bilješke o renesansnom židovskom putniku. Izlaganje na V. znanstvenom skupu »Socijalna i kulturna povijest Židova na istočnojadranskoj obali«. Dubrovnik, 18–21. VIII. 2004.

LIT.: http://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/judaica/ejud_0002_0018_0_17555.html, pristupljeno 22. III. 2012.

SARZATI, Josip (Sarfati)

SARZATI, Josip (Sarfati), plesni pedagog (Beograd, 20. IX. 1876 – ?logor Jasenovac, ?1942). U Hrvatsku se doselio 1898. Od 1928. stalno je nastanjen u Zagrebu, gdje je djelovao kao plesni pedagog. Za uspostave NDH bio je udovac. Pretpostavlja se da je stradao u logoru Jasenovac.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SASSON, Mario

SASSON, Mario, pravnik (Zagreb, 17. IV. 1906 – Zagreb, 1. VIII. 1969). Sin Emila i Paule rođ. Novak, nećak Jožefa i Marijane, bratić Marijev. Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je doktorirao temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu 1929. Oženio se 1939. katolkinjom Josefinom rođ. Mikulčić (?, 19. IV. 1914 – Zagreb, 14. III. 1984) i čini se da je tada prešao na katoličanstvo, jer je u gimnaziji bio žid. vjere. Bio je tajnik Apelacionoga suda, potom sudac Općinskoga suda u Zagrebu i sudac Trgovačkoga suda. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu, ali naveo da se njegov »predmet nalazi kod rasnopolitičkog povjerenstva radi rješenja pitanja dvojbene rasne pripadnosti«. Na ime žid. podavanja predao je dragocjenosti (zlatni vjenčani prsten te par zlatnih i par srebrnih gumba za manšete). Po nalogu iz Ureda poglavnika (upućenog na ruke Eugena Kvaternika u RUR) 31. XII. 1941. bio je izuzet od mjera protiv Židova s obzirom na činjenicu da će mu možda biti podijeljena arijska prava, koja je zatražio u svibnju 1941. Iako mu je bilo odobreno da kao državni činovnik ne mora nositi žid. znak, to je rješenje 17. VII. 1941. poništeno. II. svj. rat preživio je u Zagrebu. – Otac Emil, poduzetnik i žid. aktivist (Zemun, Srbija, 1881 – Zagreb, 8. IV. 1934). Brat Jožefa, suprug Paule rođ. Novak. U međuratnom razdoblju bio je upravitelj zagrebačke podružnice Francusko-srpske banke sa sjedištem u Parizu te član vodstva i blagajnik sefardske općine u Zagrebu. – Marijev bratić Mario, trgovac (Zemun, Srbija, 13. VII. 1906 – Auschwitz, 10. V. 1943). Sin Jožefa i Marijane rođ. Sasson, suprug Tugomile rođ. Söhnel, otac Solveg i Ingrid, nećak Emila i Paule rođ. Novak. Gimnaziju i Trgovačku akademiju završio je u Zemunu. Studij ekonomije započeo je u Beogradu. Zatim se zaposlio u beogradskom poduzeću za izvoz ugljena »Schenker«. God. 1932. doselio se u Zagreb, gdje je radio kao prokurist u tvrtki »Kauffmann i drugovi« i »Slawonische Kohlen«. Nakon smrti svojega poslodavca uoči II. svj. rata osnovao je vlastito Hrvatsko dioničko društvo za promet ugljenom. Uz to bio je član masonske lože. Po uspostavi NDH pokušao je spasiti imovinu prijepisom dionica na tuđe ime, no unatoč tomu poduzeće je stavljeno pod upravu ustaškoga namjesnika Muhameda Hadžiefendića. U srpnju 1941. izbačen je iz poduzeća te zajedno s obitelji i iz stana u Gajevoj ul. Uz to s kćerima je dobio žid. znak te na ime žid. podavanja predao 35 000 din. gotovine te dragocjenosti (zlatni pečatni prsten). Od ljeta 1941. više je puta zatvaran i na intervenciju zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca svaki put pušten, vjerojatno zato što je bio u mješovitom braku, iako je njegova supruga udajom prešla na žid. vjeru (1934). Dana 6. II. 1942. cijela je obitelj prešla na katoličanstvo, a i brak je toga dana ponovo sklopljen u Katoličkoj crkvi. U svibnju 1943. bio je uhićen te deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: DAZ, Glavni katalog Gornjogradske gimnazije u Zagrebu 1917–1918. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28642, 28904. – Podaci o ulazniku S. Sasson. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SATTLER, Drago (Satler)

SATTLER, Drago (Satler), službenik (Zagreb, 1914 – Zagreb, 17. X. 2005). U međuratnom razdoblju djelovao je kao službenik u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Hildom (Zagreb, 1918 – ?) prebjegao je u Hrvatsko primorje. Nakon uhićenja tal. okupacijske vlasti internirale su ih poč. studenoga 1942. u Kraljevici, a poč. srpnja 1943. u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključili su se Židovskomu rapskomu bataljonu u sklopu Rapske brigade. Poslije su djelovali u Komandi mjesta Korenice u Lici. Preživio je rat i vratio se u Zagreb.

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

SATTLER, Fedor (Satler)

SATTLER, Fedor (Satler), časnik (Križ, 1922 – Dubrovčak, II. 1944). Sin Eugena, liječnika (? Zagreb, 30. XII. 1967). Studij veterinarstva započeo je u Zagrebu, ali ga je prekinuo po uspostavi NDH. Tijekom studija sudjelovao je kao komunistički simpatizer u polit. životu fakulteta. Potom je otišao u rodno mjesto, gdje se priključio partizanima i neko vrijeme obavljao dužnost pozadinskoga obavještajca. God. 1942. priključio se Moslavačkomu odredu. Poginuo je u sukobu s ustašama kraj Dubrovčaka nedaleko od Ivanić-Grada u činu vodnika i na zapovjednoj dužnosti obavještajnoga oficira. Njegovo ime uklesano je na spomen-ploči na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

IZV.: ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

SATTLER, Marija (Satler)

SATTLER, Marija (Satler) (Virovitica, 1930 – ?). U ožujku 1943. priključila se Virovitičkoj brigadi, u čijim je redovima djelovala kao bolničarka. Daljnja sudbina nepoznata.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2.

SATTLER, Radivoj M

SATTLER, Radivoj M. (Čuhavec, 1920 – logor Jasenovac, 22. IV. 1945). Studij medicine započeo je u 1939. u Beogradu. Nakon Travanjskoga rata vratio se u Zagreb, gdje je 1941. stupio u kontakt s partizanima te djelovao u ilegali. U drugoj pol. 1941. bio je uhićen te odveden u logor Jasenovac. Poginuo je pri proboju zatočenika iz logora.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdrastveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

SATTLER, Rozalija (Satler

SATTLER, Rozalija (Satler, ud. Ignjatić), liječnica (?, o. 1858 – Zagreb, 8. X. 1946). U međuratnom razdoblju djelovala je kao liječnica u Zagrebu. U srodstvu je s odvjetnikom → M. Feldbauerom.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668.

SATTLER, Šimun (Satler, Šimon)

SATTLER, Šimun (Satler, Šimon), poduzetnik (?Banova Jaruga, ? – ?, nakon 1945). Sa suprugom Terezijom rođ. Vojković otac je Vojka. God. 1910. preselio se iz Banove Jaruge u Kutinu, gdje se zaposlio kao pipničar u gostionici tada već utjecajne kutinske žid. obitelji Singer. Uz novčanu pomoć obitelji Feldbauer započeo je izgradnju tvornice soda-vode u Kutini. Po uspostavi NDH bio je s obitelji izložen progonu. Na intervenciju Ministarstva unutrašnjih poslova, koje je uzelo u obzir činjenicu da je njegov punac, Vojko Vojković, kao istaknuti pravaški borac imao zasluge za osnivanje NDH, dobio je potvrdu o zaštiti zajedno s obitelji i šurjakinjom Etelkom rođ. Vojković. Zaštićena mu je bila i imovina. Nakon II. svj. rata bio je zapovjednik vatrogasnih jedinica za tadašnji kotar Kutina. – Sin Vojko, službenik (Kutina, 1920 – ?). Suprug Edite. Po uspostavi NDH, u svibnju 1941, bio je uhićen te poslan na »radnu službu«, no pušten na intervenciju Ministarstva unutrašnjih poslova koje je uzelo u obzir činjenicu da je njegov djed, kao istaknuti pravaški borac, imao zasluge za osnivanje NDH. Preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Varia. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27149, 29525.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovska zajednica u Moslavini i Kutini. Zbornik Moslavine, 7/8(2004–2005).

SATTLER, Vlado (Satler)

SATTLER, Vlado (Satler), službenik (Ivanić-Grad, 1912 – ?). Sin poduzetnika Josipa (? – ?logor, 1941–45), koji je bio vlasnik ciglane u Ivanić-Gradu u međuratnom razdoblju. Radio je u obiteljskoj ciglani. Po uspostavi NDH neko se vrijeme skrivao, a 1942. priključio se partizanima. Daljnja sudbina nepoznata.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.