SASSON, Mario, pravnik (Zagreb, 17. IV. 1906 – Zagreb, 1. VIII. 1969). Sin Emila i Paule rođ. Novak, nećak Jožefa i Marijane, bratić Marijev. Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je doktorirao temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu 1929. Oženio se 1939. katolkinjom Josefinom rođ. Mikulčić (?, 19. IV. 1914 – Zagreb, 14. III. 1984) i čini se da je tada prešao na katoličanstvo, jer je u gimnaziji bio žid. vjere. Bio je tajnik Apelacionoga suda, potom sudac Općinskoga suda u Zagrebu i sudac Trgovačkoga suda. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu, ali naveo da se njegov »predmet nalazi kod rasnopolitičkog povjerenstva radi rješenja pitanja dvojbene rasne pripadnosti«. Na ime žid. podavanja predao je dragocjenosti (zlatni vjenčani prsten te par zlatnih i par srebrnih gumba za manšete). Po nalogu iz Ureda poglavnika (upućenog na ruke Eugena Kvaternika u RUR) 31. XII. 1941. bio je izuzet od mjera protiv Židova s obzirom na činjenicu da će mu možda biti podijeljena arijska prava, koja je zatražio u svibnju 1941. Iako mu je bilo odobreno da kao državni činovnik ne mora nositi žid. znak, to je rješenje 17. VII. 1941. poništeno. II. svj. rat preživio je u Zagrebu. – Otac Emil, poduzetnik i žid. aktivist (Zemun, Srbija, 1881 – Zagreb, 8. IV. 1934). Brat Jožefa, suprug Paule rođ. Novak. U međuratnom razdoblju bio je upravitelj zagrebačke podružnice Francusko-srpske banke sa sjedištem u Parizu te član vodstva i blagajnik sefardske općine u Zagrebu. – Marijev bratić Mario, trgovac (Zemun, Srbija, 13. VII. 1906 – Auschwitz, 10. V. 1943). Sin Jožefa i Marijane rođ. Sasson, suprug Tugomile rođ. Söhnel, otac Solveg i Ingrid, nećak Emila i Paule rođ. Novak. Gimnaziju i Trgovačku akademiju završio je u Zemunu. Studij ekonomije započeo je u Beogradu. Zatim se zaposlio u beogradskom poduzeću za izvoz ugljena »Schenker«. God. 1932. doselio se u Zagreb, gdje je radio kao prokurist u tvrtki »Kauffmann i drugovi« i »Slawonische Kohlen«. Nakon smrti svojega poslodavca uoči II. svj. rata osnovao je vlastito Hrvatsko dioničko društvo za promet ugljenom. Uz to bio je član masonske lože. Po uspostavi NDH pokušao je spasiti imovinu prijepisom dionica na tuđe ime, no unatoč tomu poduzeće je stavljeno pod upravu ustaškoga namjesnika Muhameda Hadžiefendića. U srpnju 1941. izbačen je iz poduzeća te zajedno s obitelji i iz stana u Gajevoj ul. Uz to s kćerima je dobio žid. znak te na ime žid. podavanja predao 35 000 din. gotovine te dragocjenosti (zlatni pečatni prsten). Od ljeta 1941. više je puta zatvaran i na intervenciju zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca svaki put pušten, vjerojatno zato što je bio u mješovitom braku, iako je njegova supruga udajom prešla na žid. vjeru (1934). Dana 6. II. 1942. cijela je obitelj prešla na katoličanstvo, a i brak je toga dana ponovo sklopljen u Katoličkoj crkvi. U svibnju 1943. bio je uhićen te deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.
IZV.: DAZ, Glavni katalog Gornjogradske gimnazije u Zagrebu 1917–1918. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28642, 28904. – Podaci o ulazniku S. Sasson. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.
LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.