Kategorija: S

SELINGER, Lavoslav, izdavač i publicist (Đakovo, 5. III. 1870 – Novi Sad, Srbija, 25. XII. 1938). Sin → Viktora i Emilije (Milka) rođ. Heim. Djed → R. Eldara. Već s 14 godina prekinuo je formalno obrazovanje i posvetio se novinarstvu, započevši kao dostavljač, a potom i suradnik zagrebačkoga Agramer Tagblatta (do 1901). Oko 1892. na poziv → Julija Pfeiffera postaje urednik osječkog dnevnika Die Drau, a 1918. njegov gl. urednik. God. 1908–09. bio je suradnik Pozora. Također je bio urednik Osječkoga tjednika (1906–08; pokretač, izdavač i odgovorni urednik → H. Spitzer), potom izdavač osječkoga Jutarnjega lista (1908–09), izdavač i odgovorni urednik osječkog lista Der Abend (1928–29), koji je pokušavao nastaviti tradiciju Die Drau, te suradnik zagrebačkoga Morgenblatta. Zbog proturežimskih članaka 1932. u Osijeku je bio uhićen, no ubrzo pušten zbog bolesti i starosti. Posljednjih godina života surađivao je u Jugoslavenskom Lloydu. God. 1936. sa suprugom se preselio kćeri Jelki (Osijek, 1903 – Haifa, Izrael, 1992) i njezinom suprugu → Miroslavu Ledereru u Novi Sad, gdje je uoči II. svj. rata umro i bio pokopan na tamošnjem žid. groblju. – Supruga Hermina (Herma), pjevačica (Jastrebarsko ili Karlovac, 1. IX. 1874 – Jeruzalem, 1956). Kći Moritza Neumanna i Fanny rođ. Kaufmann. Kao mlada mezzosopranistica nastupala u operi u Beču i u Zagrebu (Hänsel und Gretchen), ali je nakon udaje 1902. prekinula opernu karijeru te samo povremeno nastupala na dobrotvornim koncertima, na kojima je pjevala arije iz tal. opera i Schubertove i Schumannove popijevke. II. svj. rat preživjela je u izbjeglištvu s obitelji svoje kćeri Jelke, s kojima se nakon rata iselila u Izrael. – Sin Milan, inženjer (Osijek, 6. I. 1905 – ?, Izrael, 1958). Bio je u mješovitom braku. Po uspostavi NDH ciglarski kartel u Zagrebu molio je da ga se kao neophodno potrebnog stručnjaka u zagrebačkoj Ciglani zadrži na poslu te je oslobođen nošenja žid. znaka. U srpnju 1941. s majkom se iz stana u Tomašićevoj ul. morao preseliti na novu adresu u Cvjetnom naselju. Sa suprugom je 1943. prebjegao u Italiju, kraj rata dočekao je u Rimu, a 1947. iselio se u Palestinu, gdje je radio kao fizički radnik u ciglani u Kirjat Mockinu, gradiću sjeverno od Haife.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 699. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27940.

LIT.: J. Horvat: Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939. Zagreb 1962. – M. Vinaj: Građa za bibliografiju osječkih novina 1848.–1945. (magistarski rad). Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Jubilej Jutarnjeg lista. Novinar, 22(2005) 3. IV. – R. Eldar: Osječki nadrabin dr. Samuel Spitzer i njegovi potomci. Ha-kol, 2005, 88. – B. Ostajmer: Povijesne bilješke o obitelji Selinger. Scrinia Slavonica, 10(2010). – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

SELINGER, Viktor (Vladoje), trgovac (Podgorač ili Đakovo, 1838 – Slavonski Brod, 10. IV. 1909). Sin Leopolda i Rozalije (Ružice) rođ. Preisz (?, 1800 – ?). Njegov se otac 1795. doselio u Podgorač kraj Našica iz Magyarbólyja u njem. dijelu Baranje, a poslije se nastanio u Đakovu. U Braku s Emilijom (Milkom) rođ. Heim (?Sarajevo, o. 1843 – Slavonski Brod, 16. XI. 1903) imao je sinove Hugu, → Lavoslava i Milana te kćeri Justinu, Irenu, Herminu, Amaliju, Bertu, Agatu i još troje djece, koja su umrla u ranoj dobi (Josip, Lotte, Sidonija). God. 1873. kupio je kuću u središtu Đakova. Bio je savjetnik i prijatelj biskupa Josipa Jurja Strossmayera, kojega je slijedio u njegovim političkim i kulturnim nastojanjima, među ostalim i kao prinosnik za utemeljenje Sveučilišta u Zagrebu. Bio je dobavljač drvnoga materijala za potrebe nove katedralne crkve; 1870-ih bio je među najvećim kupcima hrastovine s đakovačkoga biskupijskog vlastelinstva (1873–77. kupio je 12 000 hrastova za 96 000 forinti). U đakovačkom javnom životu bio je član uprave i predsjednik pjevačkoga društva »Sklad«, član uprave Đakovačke štedionice i Školskoga odbora Izraelitske škole. Sred. 1870-ih bio je član Školskoga odbora i istaknuti donator đakovačke Opće pučke dječačke i djevojačke škole, koju su pohađala i njegova djeca. God. 1877. s obitelji se preselio iz Đakova u Osijek, gdje je 1878. stekao zavičajnost. Bio je materijalni potpomagač i suosnivač lista Branislav, a prema polit. stajalištima bio je u oporbi banu Ivanu Mažuraniću. Krajem 1870-ih bio je vijećnik osječke Trgovačke komore. God. 1880. pao je pod stečaj, ostao bez većega dijela imovine te se preselio u Slavonski Brod, gdje je sazidao obiteljsku kuću na Radićevu šetalištu. Ondje je 1882. osnovao poduzeće »Viktor Selinger i sin«, protokoliranu 1885. kao »izvjestionica za trgovinu i obrt«, čiji je predmet poslovanja bilo davanje trgovačkih izvještaja. To je bio jedan od prvih informacijskih ureda za trgovinu i obrt u Hrvatskoj i Slavoniji (Informations – Bureau für Handel und Gewerbe), koji se bavio prikupljanjem poslovnih podataka pravnih osoba i poduzeća na području Mađarske, Hrvatske, Slavonije te BiH. Bio je član kluba Stranke prava u Slavonskom Brodu i o. 1895. zastupnik u brodskom Gradskom zastupstvu. Narušena zdravlja povukao se iz javnosti, a preminuo je nesretnim slučajem (padom s prozora obiteljske palače, koju je sagradio na tadašnjem brodskom Molinaryjevu šetalištu). – Sin Hugo, poduzetnik (Podgorač, 1866 – Beč, 17. III. 1928). U braku s Anicom rođ. Eichorn (?, o. 1875 – Topusko, 24. V. 1939) otac je Živka i Viktora (Slavonski Brod, 1909 – Caracas, 1993). Bio je član brodske podružnice Hrvatskoga trgovačkog društva »Merkur« (od 1907. njezin predsjednik) i član Upravnoga odbora Trgovačkoga doma u Slavonskom Brodu. God. 1909. biran je u Gradsko zastupstvo. Nakon što je 1919. otvorio podružnicu poduzeća »Viktor Selinger i sin« u Zagrebu, ondje je 1923. preselio poduzeće sa sjedištem u Ilici. Poduzeće je djelovalo do 23. IV. 1941, kad ga je preuzela »Croatia«, obavještajni zavod d. d. u Zagrebu. Poduzeće je brisano iz trgovačkoga registra, a njegova je imovina podržavljena 1942. u korist NDH. – Kao posljednji iz obitelji Selinger poduzeće su vodili Viktorovi unuci Egon Pollak (Sarajevo, 30. XII. 1897 – Auschwitz, 1943) i Živko Selinger (Slavonski Brod, 3. II. 1897 – New York, 1956). Ž. je u braku s Bertom rođ. Schateles (Satu Mare, Rumunjska, 20. X. 1900 – New York, 1972), kćeri Mihályja i Line rođ. Katz, imao kćer Blanku (Zagreb, 6. XII. 1924) i sina → Ota. Stanovali su na Mažuranićevu trgu u Zagrebu. Nakon Travanjskoga rata Ž. je kao pričuvni časnik (služio na tal. bojišnici u I. svj. ratu) unovačen u jugoslav. vojsku. Zarobljen je kraj Ćuprije i odveden u njem. logor Offlag XIII-B kraj Nürnberga, iz kojeg je pušten zahvaljujući intervenciji brata Viktora. Pri prelasku tal. granice uhićen je od tal. snaga i zatočen. Berta je po uspostavi NDH prijavila imovinu i s djecom prešla na katoličanstvo. U srpnju 1941. prebjegli su u Italiju, gdje se obitelj okupila nakon rata te je Živko u Rimu radio za UNRRA. Obitelj se 1950. iselila u SAD i nastanila u New Yorku, gdje je Ž. bio urednik za jugoslav. pitanja na radiju Slobodna Europa, a Berta knjižničarka burze na Wall Streetu. Kći Blanka ud. Kandel vratila se u Jugoslaviju, gdje je završila farmaciju; sa suprugom Rudolfom i kćeri Sonjom (Zagreb, 1950) 1960-ih odselila se u Hamburg. Potomci Egona Pollaka, sina Viktorove kćeri Berte, kojeg je posvojio njezin brat Hugo, danas su državljani Izraela.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 690. – Podaci o ulazniku M. Hardy.

LIT.: Ž. Lebl: Jevreji iz Jugoslavije, ratni vojni zarobljenici u Njemačkoj. Spomen-album, pola veka od oslobođenja 1945–1995. Tel Aviv 1995. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – V. Domany Hardy: Reminiscencije nad jednim spomenarom. Ha-kol, 2008, 107. – B. Ostajmer: Povijesne bilješke o obitelji Selinger. Scrinia Slavonica, 10(2010).

SELINGER, Željko, liječnik (Veliki Bukovec kraj Ludbrega, 3. V. 1903 – ?, 1941). Sin Karolyja i Stefani rođ. Stenberger. Gimnaziju je pohađao u Budimpešti, a 1922. maturirao je u Zagrebu. Medicinu je diplomirao u Würzburgu 1928. Radio je u Bavarskoj, Sloveniji i Austriji, a 1932. u Koprivnici otvara privatnu liječničku ordinaciju. Uključuje se aktivno u život koprivničke ŽO i javnog života Koprivnice, posebice u sportske (planinarstvo, skijanje, veslanje, plivanje) i kulturne aktivnosti (Klub akademičara, osnivač Dramske sekcije, aktivan glumac i redatelj, pisac igrokaza i sl.). Po uspostavi NDH bio je uhićen i strijeljan na nepoznatom mjestu. Većina obitelji stradala je u Holokaustu. – Brat Zlatko (Zoltan), arhitekt i inženjer (Veliki Bukovec kraj Ludbrega, 1909 – Zagreb, 1. VI. 1980). Djelovao je kao inženjer elektrotehnike u Zagrebu. Bio je u mješovitom braku. Po uspostavi NDH priključio se partizanima kao borac 13. proleterske brigade.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Kovačić: Koprivnički liječnik dr. Željko Selinger. Podravski zbornik, 16(1990).

SELLINGER, Oto (Selinger, Otto), biokemičar (Zagreb, 1929). Sin Živka (Slavonski Brod, 3. II. 1897 – New York, 1956) i Berte (?, 1900 – New York, 1972). Praunuk → V. Selingera. Prije II. svj. rata pohađao je IV. gimnaziju u Zagrebu, gdje mu se ime greškom nalazi na spomen ploči žrtvama II. svj. rata. Po uspostavi NDH s majkom je prebjegao u Italiju, a 1941–43. njegov je otac kao jug. oficir bio u njemačkom zarobljeništvu u Osnabrücku, odakle je bio pušten na intervenciju tal. Crvenoga križa. Na tal. granici bio je skinut s vlaka i poslan u tal. logor za ratne zarobljenike. Pušten je nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. te se pridružio obitelji, koja je bila u tal. izbjeglištvu. God. 1948. diplomirao je na liceju »Chateaubriand« u Rimu. Obitelj se 1950. iselila u SAD, gdje je studirao na Massachussets Institute of Technology i Tulane University u New Orleansu, 1958. doktorirao je biokemiju. Djelovao je kao sveučilišni profesor i znanstveni istraživač. U braku s Myriam rođ. Arostegui iz Nikaragve ima četiri sina i sedmero unučadi. Živi u Ann Arboru u Michiganu.

IZV.: Spomen-ploča u IV. gimnaziji u Zagrebu. – R. Eldar: Descendants of Leopold and Ružica Selinger (rukopis). Tel Aviv 2009.

SELSKI, Guido, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj poduzeća »Neptun, kupke i higijenski uređaji« sa sjedištem u Zagrebu. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

SEMNIC, Josip (Szemnitz), biolog (Aljmaš, 1886 – logor Jasenovac ili Auschwitz, 1942–1944). Sin Hermana (Aljmaš, ? – Županja, o. 1920), vlasnika mlina u Županji, i Fani. Brat je Aleksandra, Matije, Žige i Rudolfa. U Aljmašu i Županji završio je osnovnu i srednju školu, a u Zagrebu je diplomirao, doktorirao i bio sveučilišni profesor biologije. Po uspostavi NDH bio je, prema jednim izvorima, uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao 1944, a prema drugima deportiran u Auschwitz u kolovozu 1942. – Brat Aleksandar (Aleksa), žid. aktivist (Aljmaš, 1888 – logor Slana ili Jasenovac, 1941). Nakon završene srednje škole u Županji studirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1920. God. 1920–41. na II. klasičnoj gimnaziji u Zagrebu predavao je matematiku, prirodopis, zemljopis i francuski jezik. Autor je školskih udžbenika (Nauka o čovjeku i zdravlju /suautor S. Gottwald/. Zagreb 1924; Nauka o čuvanju zdravlja–higijena. Zagreb 1932; Novi herbar. Zagreb 1932. i dr.) i niza članaka, priloga i polemičkih rasprava, koje je objavljivao u stručnim publikacijama (Priroda, Mladost, Narodna zaštita). Već kao student bio je 1909. izabran za potpredsjednika Židovskog akademskoga kulturnoga kluba »Judeja«, a 1930-ih bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga židovskog reda Bnei Brit. Od 1917. prvi je urednik lista Židov, a surađivao je i u listovima Gideon, Hanoar i dr. God. 1933. dobio je visoko državno odlikovanje. Po uspostavi NDH od 14. IV. 1941. bio je član novoosnovanoga Vijeća ŽOZ. Sa suprugom Sofijom i kćeri Rut preuzeo je žid. znak, ubrzo je bio uhićen i deportiran u logor u Gospiću i prebačen u logor Slana na Pagu. Prema jednim izvorima stradao je na Pagu, a prema drugima iz Slane je deportiran u jasenovački logor Bročice, gdje mu se gubi trag. Supruga i kći stradale su u logoru Metajna na Pagu.

IZV.: DAZ, II. državna gimnazija u Zagrebu, Ljetopis šk. god. 1928/1929, 2. – DAZ, II. Državna gimnazija u Zagrebu, Povjerljivi spisi, 1931, 450. – Podaci o ulazniku A. Semnic.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 20. – Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 10(1932) 48, 11(1933) 26; 12(1934) 8. – A. Zemljar: Haron i sudbine. Zagreb 1988. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – Novi Omanut, 6(1998) 28. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SENIOR, Jozef, liječnik (? – 1641). Postao je glasovit po spašavanju mnogih života u vrijeme epidemije kolere u Splitu i okolici, čime je stekao pravo na obavljanje liječničke prakse, koja mu je dotada kao Židovu bila zabranjena.

LIT.: Jevrejski glas, 6(1934) 33.

SERETH, Robert, poduzetnik (Beč, 18. X. 1878 – logor Jasenovac, 1942). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj i suvlasnik poduzeća »Trgovačke informacije« (prije »R. G. Dun&Co«) i »Kompas« u Zagrebu sa stanom u Sudničkoj (danas Amruševoj) ul. Po osnutku NDH kao mjesto boravka određen mu je Samobor, gdje se nastanjuje 3. IV. 1942. S drugim Židovima uhićen je u Samoboru 15. VI. 1942, osuđen na 3 godine logora te deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

LIT.: Z. Dizdar: Pregled razvitka narodnooslobodilačkog pokreta u Samoboru 1941–1945. god. Samobor 1987. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SESSLER, Mavro, gospodarstvenik (Kutjevo, 19. XI. 1893 – ?). U braku s Danom (Zagreb, 14. VII. 1901 – ?), kćeri → A. Hertmanna i Fride, živio je na Jelačićevu trgu u Zagrebu. Po završetku studija farmacije, bio je upravitelj trgovine kožom »Josip Hertmann i sin«, a 1925. kupio je Sladkogorsku tovarnu lepenke i papira u Sladkom Vrhu u Sloveniji. Radi širenja tržišta 1926. u Zagrebu je osnovao Industriju papirnate robe d. d. za proizvodnju i prodaju papirnate i kartonske robe i poslove tiskarske i knjigoveške struke. Sa Zagrebačkom dioničkom tvornicom papira sklopio je 1934. ugovor s Natron-Papier-Industrie A. G. iz Beča o osnivanju poduzeća Jugoslavensko dioničko društvo »Bates« sa sjedištem u Zagrebu za industrijsku proizvodnju papirnatih vrećica i kupoprodaju strojeva za njihovo punjenje. Poduzeće je poslovalo do 1945. Po uspostavi NDH u prijavi imovine u lipnju 1941. opunomoćenici su u njegovo ime naveli da posjeduje 90 000 din. udjela u tvornici u Sladkom Vrhu i dionice Industrije papirnate robe d. d., Prerade papirnate robe d. d. i »Batesa«, ukupne vrijednosti od 1 320 000 din. Supružnici su s Daninom majkom Fridom i sestrom Stankom ud. Frank prebjegli u Split, 1943. u Italiju, a potom u Švicarsku.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 699.

LIT.: A. Lj. Lisac: Razvoj industrije papira u Zagrebu. Zagreb 1961. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – http://web.paloma.si/si/files/default/Sladkogorcan/sladkogorcan_september_2006.pdf, pristupljeno 5. X. 2012.

SEVER, Ejtan (Spitzer; Antun, Antal), violinist (Budimpešta, 24. VIII. 1899 – Hadera, Izrael, 27. X. 1977). Sin Josipov. U nepoznato vrijeme doselio se iz Mađarske u Zagreb, gdje je završio Glazbenu akademiju (violina). God. 1923. prezime Spitzer promijenio je u Sever. Od 1927. bio je član Udruženja muzičara Kraljevine SHS i orkestra zagrebačke Opere te jedan od osnivača Zagrebačke filharmonije. Tijekom 1930-ih svirao je i dirigirao orkestrom na brodu »Kraljica Marija«. Po uspostavi NDH morao je vratiti prezime Spitzer i sa suprugom Julijom preuzeti žid. znak. Na nepoznat je način izbjegao iz Hrvatske, a 1948. iselio se u Izrael, gdje je djelovao u orkestru radio-stanice »Kol Jisrael« te svirao violinu u Jeruzalemskom klavirskom triju. Također je predavao violinu na Muzičkoj akademiji »Rubin« u Jeruzalemu.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27334. – KŽZ.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.