SELINGER, Viktor (Vladoje), trgovac (Podgorač ili Đakovo, 1838 – Slavonski Brod, 10. IV. 1909). Sin Leopolda i Rozalije (Ružice) rođ. Preisz (?, 1800 – ?). Njegov se otac 1795. doselio u Podgorač kraj Našica iz Magyarbólyja u njem. dijelu Baranje, a poslije se nastanio u Đakovu. U Braku s Emilijom (Milkom) rođ. Heim (?Sarajevo, o. 1843 – Slavonski Brod, 16. XI. 1903) imao je sinove Hugu, → Lavoslava i Milana te kćeri Justinu, Irenu, Herminu, Amaliju, Bertu, Agatu i još troje djece, koja su umrla u ranoj dobi (Josip, Lotte, Sidonija). God. 1873. kupio je kuću u središtu Đakova. Bio je savjetnik i prijatelj biskupa Josipa Jurja Strossmayera, kojega je slijedio u njegovim političkim i kulturnim nastojanjima, među ostalim i kao prinosnik za utemeljenje Sveučilišta u Zagrebu. Bio je dobavljač drvnoga materijala za potrebe nove katedralne crkve; 1870-ih bio je među najvećim kupcima hrastovine s đakovačkoga biskupijskog vlastelinstva (1873–77. kupio je 12 000 hrastova za 96 000 forinti). U đakovačkom javnom životu bio je član uprave i predsjednik pjevačkoga društva »Sklad«, član uprave Đakovačke štedionice i Školskoga odbora Izraelitske škole. Sred. 1870-ih bio je član Školskoga odbora i istaknuti donator đakovačke Opće pučke dječačke i djevojačke škole, koju su pohađala i njegova djeca. God. 1877. s obitelji se preselio iz Đakova u Osijek, gdje je 1878. stekao zavičajnost. Bio je materijalni potpomagač i suosnivač lista Branislav, a prema polit. stajalištima bio je u oporbi banu Ivanu Mažuraniću. Krajem 1870-ih bio je vijećnik osječke Trgovačke komore. God. 1880. pao je pod stečaj, ostao bez većega dijela imovine te se preselio u Slavonski Brod, gdje je sazidao obiteljsku kuću na Radićevu šetalištu. Ondje je 1882. osnovao poduzeće »Viktor Selinger i sin«, protokoliranu 1885. kao »izvjestionica za trgovinu i obrt«, čiji je predmet poslovanja bilo davanje trgovačkih izvještaja. To je bio jedan od prvih informacijskih ureda za trgovinu i obrt u Hrvatskoj i Slavoniji (Informations – Bureau für Handel und Gewerbe), koji se bavio prikupljanjem poslovnih podataka pravnih osoba i poduzeća na području Mađarske, Hrvatske, Slavonije te BiH. Bio je član kluba Stranke prava u Slavonskom Brodu i o. 1895. zastupnik u brodskom Gradskom zastupstvu. Narušena zdravlja povukao se iz javnosti, a preminuo je nesretnim slučajem (padom s prozora obiteljske palače, koju je sagradio na tadašnjem brodskom Molinaryjevu šetalištu). – Sin Hugo, poduzetnik (Podgorač, 1866 – Beč, 17. III. 1928). U braku s Anicom rođ. Eichorn (?, o. 1875 – Topusko, 24. V. 1939) otac je Živka i Viktora (Slavonski Brod, 1909 – Caracas, 1993). Bio je član brodske podružnice Hrvatskoga trgovačkog društva »Merkur« (od 1907. njezin predsjednik) i član Upravnoga odbora Trgovačkoga doma u Slavonskom Brodu. God. 1909. biran je u Gradsko zastupstvo. Nakon što je 1919. otvorio podružnicu poduzeća »Viktor Selinger i sin« u Zagrebu, ondje je 1923. preselio poduzeće sa sjedištem u Ilici. Poduzeće je djelovalo do 23. IV. 1941, kad ga je preuzela »Croatia«, obavještajni zavod d. d. u Zagrebu. Poduzeće je brisano iz trgovačkoga registra, a njegova je imovina podržavljena 1942. u korist NDH. – Kao posljednji iz obitelji Selinger poduzeće su vodili Viktorovi unuci Egon Pollak (Sarajevo, 30. XII. 1897 – Auschwitz, 1943) i Živko Selinger (Slavonski Brod, 3. II. 1897 – New York, 1956). Ž. je u braku s Bertom rođ. Schateles (Satu Mare, Rumunjska, 20. X. 1900 – New York, 1972), kćeri Mihályja i Line rođ. Katz, imao kćer Blanku (Zagreb, 6. XII. 1924) i sina → Ota. Stanovali su na Mažuranićevu trgu u Zagrebu. Nakon Travanjskoga rata Ž. je kao pričuvni časnik (služio na tal. bojišnici u I. svj. ratu) unovačen u jugoslav. vojsku. Zarobljen je kraj Ćuprije i odveden u njem. logor Offlag XIII-B kraj Nürnberga, iz kojeg je pušten zahvaljujući intervenciji brata Viktora. Pri prelasku tal. granice uhićen je od tal. snaga i zatočen. Berta je po uspostavi NDH prijavila imovinu i s djecom prešla na katoličanstvo. U srpnju 1941. prebjegli su u Italiju, gdje se obitelj okupila nakon rata te je Živko u Rimu radio za UNRRA. Obitelj se 1950. iselila u SAD i nastanila u New Yorku, gdje je Ž. bio urednik za jugoslav. pitanja na radiju Slobodna Europa, a Berta knjižničarka burze na Wall Streetu. Kći Blanka ud. Kandel vratila se u Jugoslaviju, gdje je završila farmaciju; sa suprugom Rudolfom i kćeri Sonjom (Zagreb, 1950) 1960-ih odselila se u Hamburg. Potomci Egona Pollaka, sina Viktorove kćeri Berte, kojeg je posvojio njezin brat Hugo, danas su državljani Izraela.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 690. – Podaci o ulazniku M. Hardy.
LIT.: Ž. Lebl: Jevreji iz Jugoslavije, ratni vojni zarobljenici u Njemačkoj. Spomen-album, pola veka od oslobođenja 1945–1995. Tel Aviv 1995. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – V. Domany Hardy: Reminiscencije nad jednim spomenarom. Ha-kol, 2008, 107. – B. Ostajmer: Povijesne bilješke o obitelji Selinger. Scrinia Slavonica, 10(2010).