BERGER, Marko

BERGER, Marko, žid. aktivist (? – ?). Krajem XIX. i poč. XX. st. član predsjedništva ŽO u Osijeku te član i blagajnik Hevre Kadiše.

IZV.: JIM. – ŽOO, Izvještaj Predsjedništva ŽBO u Osijeku za godine 1897, 1898. i 1899.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

BERGER, Mišo

BERGER, Mišo, veletrgovac (Kutina, 1. VI. 1886 – logor Jasenovac, 1943). Sin Karolya i Matilde rođ. Hönig, brat → Imbrin. Nakon mature, studirao medicinu u Beču, ali je nakon četiri godine prekinuo studij i s bratom postao partner u trgovini mješovitom robom »Imbro i Mišo Berger«, protokolirane kod suda u Zagrebu 1919. Živio u Kutini do 1939, kad se preselio u Zagreb. Bio je politički angažiran. S trojicom prijatelja sudjelovao je 1918. u skidanju mađ. zastave na Jelačićevu trgu u Zagrebu te bio član Hrvatske stranke prava do 1923, kad se zbog njezina antisemitizma povukao. Po uspostavi NDH, sa suprugom Stellom rođ. Mosković (Osijek, 1896) i sinom, preuzeo je žid. znak. Po nalogu UNS od 22. VII. 1942. trebao te noći biti »na diskretan način uhićen« i otpremljen u logor, no kako je bio zaštićen »dopustnicom«, uhićenje je odgođeno. Poč. kolovoza 1942. uhićen sa suprugom i šurjakinjom Gretom Berger zbog navodnog slušanja inozemnih radijskih postaja i širenja lažnih vijesti, osuđen na tri godine zatočenja u logoru Jasenovac u koji je odveden 22. VIII. 1942. Supruga je odvedena u logor Stara Gradiška, a sin Milivoj (Zagreb, 1920), student Kemijskoga odsjeka Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, ubijen je u ljeto 1941. u Jadovnu prilikom likvidacije zatočenih studenata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 661. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29704, 29739. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ. – Podaci o ulazniku T. Grüner. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: T. Grüner: Sjećanje na Milivoja Bergera. Novi Omanut, 7(1999) 34/35. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BERGER, Oskar Eduard

BERGER, Oskar Eduard, pravnik (Zagreb, 19. XII. 1888 – Zagreb, 27. X. 1951). Sin Vatroslava i Regine rođ. Hirsch. Pravo je studirao u Zagrebu, a 1911. i 1912. Hrvatsko sveučilište nagradilo ga je stipendijom od 100 forinta mjesečno za pohađanje inozemnih sveučilišta te je studij nastavio u Berlinu i Heidelbergu. Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu temeljem rigoroza 1914. Prešao je na katoličanstvo 1913, a od 1918. imao je odvjetnički ured na Svačićevu trgu u Zagrebu. Po uspostavi NDH, kao bivši pravaš i starješina Hrvatskoga sokola u Županji, zatražio je arijska prava, ali je bio odbijen, a oduzeto mu je i pravo bavljenja odvjetništvom. Čini se da nije upisan u Kartoteku židovskoga znaka, ali je morao prijaviti imetak. Bio je uhićen i 28. IV.–3. V. 1941. zatočen u Kerestincu, pušten te ponovno 19. VI. 1941, s ostalim zagrebačkim žid. odvjetnicima na temelju usmena naloga Eugena Kvaternika, uhićen i interniran u Kerestinec. Po nalogu Ureda poglavnika od 31. XII. 1941, upućenog na ruke E. Kvaternika u RUR, bio je izuzet od mjera protiv Židova s mogućnošću dobivanja dozvole boravka i rada. Od 1914. u braku je s Melom, Hrvaticom i »arijevkom«, kćeri povjesničara Mile Magdića, koja se nakon suprugova uhićenja za pomoć obratila Mili Budaku te je doista u rujnu 1942. bio pušten.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 661. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28070, 28642.

LIT.: Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.

BERGER, Otilija (Otti)

BERGER, Otilija (Otti), tekstilna dizajnerica i slikarica (Zmajevac kraj Kneževih Vinograda, 4. X. 1898 – Auschwitz, nakon 27. IV. 1944). Polazila je Umjetničku školu za gospođe i djevojke u Beču 1920–21. i Umjetničku akademiju u Zagrebu 1921–26, potom školu Bauhaus u Dessau (tečajevi Vasilija Kandinskoga, Pavla Kleea i Lászla Móholy-Nágyja), gdje je vodila tkalačku radionicu 1931–32. pod nadzorom Lilly Reich. Uspostavivši suradnju s tekstilnim tvornicama u Njemačkoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji i Čehoslovačkoj, od 1932. bila je samostalna dizajnerica u Berlinu, a nakon što joj je 1936. kao »stranoj nearijevki« bio zabranjen umjetnički rad živjela je u Londonu. God. 1938. vratila se u Kraljevinu Jugoslaviju. U travnju 1944. bila je uhićena u rodnom mjestu i deportirana u Auschwitz, gdje je stradala. – Znatno je pridonijela razvoju tekstilnoga dizajna i njegovoj industrijskoj primjeni. Skupno je izlagala u Zagrebu 1922. povodom žid. omladinskoga sleta (jastuci u batik-svili) i 1930. kao gošća na izložbi Udruženja umjetnika »Zemlja« (sag za dječju sobu) te u New Yorku 1938. na izložbi Bauhaus 1919–1928. u Museum of Modern Art. Njezini se radovi čuvaju u muzeju Bauhausa u Berlinu (tri akvarelirana kolaža), Muzeju za umjetnost i obrt (uzorci za izradu vunenih sagova s folklornim motivima) i Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (fragmenti pokrivke te presvlake za namještaj od raznobojne svile, umjetne svile i luminiranih niti, nastale 1930. u Bauhausu).

LIT.: D. Ivanuša: Židovi – likovni umjetnici u antifašističkoj borbi i žrtve holokausta. U: Antisemitizam, holokaust, antifašizam. Zagreb 1996. – T. Maroević: San i krik. Likovna umjetnost Židova iz Hrvatske (katalog izložbe). Zagreb 2000. – Prodori avangarde u Hrvatskoj umjetnosti prve polovice 20. stoljeća (katalog izložbe). Zagreb 2007.

BERGER, Rudolf

BERGER, Rudolf, gospodarstvenik (?, 1875 – Zagreb, 28. V. 1959). U međuratnom razdoblju trgovao je plutom te je u Zagrebu imao pogon za izradu čepova. Bio je rimokatoličke vjere. Po uspostavi NDH prebjegao je u Velu Luku na Korčuli, gdje se sa suprugom Elizabetom rođ. Heinrich (?, 1884 – Zagreb, 17. XI. 1955) sklonio u kuću svoga zeta Dinka Vučetića, supruga njihove kćeri Ane. Ušteđevinu je izdvajao za siromašne žid. izbjeglice te pokušavao saznati sudbinu svog sina Vilima. Nakon II. svj. rata supruzi su se vratili u Zagreb. – Sin Vilim (Vilko), tehničar (Koprivnica, 1909 – logor Slana, 1941). Kao tehnički stručnjak za proizvodnju čepova i plutenoga izolacijskog materijala u međuratnom razdoblju bio je zaposlen u tvornici čepova »Higiea« u Zagrebu. Po uspostavi NDH, 21. VI. 1941, uhićen je i deportiran u paški logor Slana, gdje je stradao. Iz tvornice je više puta bilo zatraženo njegovo puštanje kao neophodnoga stručnjaka dok se ne osposobi njegova zamjena, a zahtjev od 25. VI. 1941. potpisalo je 50-ak radnika.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27479. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Z. Maričić: Luka spasa – Židovi u Veloj Luci od 1937. do 1943. Vela Luka 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BERGER, Salamon

BERGER, Salamon, prijevoznik (? – ?). God. 1861. nastanjen je u Zagrebu, u kojem je bio upisan u Kazalo II za slobodne obrte i trgovine. Uredovnu dozvolu za »dopustni obrt«, odnosno »obert sa prievoznimi sriedstvi /fiaker/« dobio 26. VI. 1861, s naznakom mjesta obrtovanja u »laškoj ulici«. Vjerojatno je 3. VII. 1861. dobio i dozvolu za »obrt kerčmarenja« u Zagrebu, no u Kazalu nije upisana adresa.

IZV.: DAZ, Obrtni odjel, Obrtovno kazalo 1. VI. 1860. do 21. IX. 1872.

BERGER, Salomon

BERGER, Salomon, trgovac i kolekcionar (Mňešice, Slovačka, 25. II. 1858 – Zagreb, 11. I. 1934). Sin Hinkov. Zbog rane očeve smrti prekinuo je školovanje u realci u Žilini te učio trg. zanat u trgovini manufakturnom robom u Novom Městu nad Váhom. U Zagrebu je, kamo je došao 1876, završio večernju trg. školu. Isprva je radio u zagrebačkoj prodavaonici u kojoj su bili izlagani dijelovi narodnih nošnji te se počeo zanimati za pojedine uzorke i tehnike, pokušao razviti industrijsku proizvodnju seljačkih rukotvorina koristeći hrv. narodnu ornamentiku. Otvorio je 1885. vlastitu trgovinu tekstilnom robom i osnovao prvu tkalačku školu, koju je samostalno vodio sedam godina. S vremenom je u njoj bilo zaposleno oko 2000 tkalja i vezilja, većinom iz Posavine. Robu je uglavnom izvozio, a bio je i carski i kraljevski dobavljač. U svrhu populariziranja priredio je stotinjak izložbi hrv. narodnih rukotvorina i tekstila: svjetska izložba u Parizu (1900), međunarodne izložbe u St. Louisu (1904) i Berlinu (1909), u Corku, Rimu, Londonu, Bruxellesu, New Yorku, Punta Arenasu, Melbourneu, Budimpešti i drugdje. Na pariškoj izložbi polučio je veliki uspjeh i primio silne narudžbe. Izložbu je organizirao i u Zagrebu (1907) nadajući se da će u Hrvatskoj uspjeti potaknuti industrijsku proizvodnju seljačkih rukotvorina. Međutim, nije naišao na razumijevanje šire okoline i nije dobio potporu iako je iste godine izabran za vijećnika Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu. Trg. poslove napustio je 1908. i predao se isključivo svojoj zbirci u kojoj je, uz etnografski materijal – muške i ženske narodne nošnje, ćilime, čipke, predmete kućnog obrta, bilo puno slika, nakita od različitih materijala i drugih vrlo vrijednih i rijetkih predmeta; procjenjuje se da ih je bilo 75 000. Njegovom je zaslugom 1919. utemeljen Etnografski muzej spajanjem etnografskih zbirki iz drugih zagrebačkih muzeja. Dobitnik je nekoliko jugoslav. odličja. Etnografske radove objavljivao je u Obzoru (1907), Glasniku Zavoda za unapređivanje spoljne trgovine (1930), Privredničkoj riječi (1930), Bulletin de la Société d’Ethnographie de Paris (1932), Jugoslavenskom tekstilnom vjesniku (1932) i Jutarnjem listu (1934). Objavio je više djela o kućnoj industriji. Uživao je glas »prijatelja židovske omladine«, a njegovu su sprovodu nazočili mnogobrojni pripadnici svih krugova, bez obzira na vjeru i narodnost, što pokazuje poštovanje koje je uživao.

DJELA: Tragedija naše kućne tekstilne industrije. Zagreb 1907. – Tragedija hrvatske kućne industrije. Zagreb 1914. – Za unapređenje naše kućne industrije. Beograd 1930.

LIT.: Bergerova izložba hrvatske domaće tekstilne industrije. Obzor, 36(1904) 45. – P.- m.-ć: Naša hrvatska kućna industrija u Berlinu. Ustavnost, 2(1909) 266. – Đ. Szabo: O hrvatskim zbirkama i sabiračima. Narodna starina, 1922, 2. – Direktor hrv. etnografskog muzeja. Hrvatski radiša, 9(1928) 6. – M. Kus-Nikolajev: S. Berger. Riječ, 24(1928) 37. – V. Tkalčić: S. Berger osnivač Hrv. etnografskog muzeja. Svijet, 3(1928), V/9. – I. Hergešić: Simbolizam u našoj pučkoj umjetnosti. Obzor, 63(1932) 3. – Jevrejski glas, 6(1933) 3. – (Nekrolozi): Jutarnji list, 23(1934) 3; Narodna starina, 13(1934) 173; Šestar 13(1934) 3/5; Židov 14(1934) 3; Jevrejski glas, 7(1934) 3. – Jugoslavensko-čehoslovačka liga u Zagrebu. Izvještaj o radu u godini 1933. Zagreb 1934. – V. Tkalčić: Berger, Salomon. Enciklopedija Jugoslavije, 1. Zagreb 1955. – A. Stipčević-Despotović: Berger, Salomon. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – N. Premerl: Salomon Berger, čuvar i sakupljač našeg narodnog blaga. Bilten ŽOZ, 1990, 13. – A. S. Lazarević: Salomon Berger. Novi Omanut, 1(1993) 9. – V. Vukelić: Tragovi prošlosti: memoari. Zagreb 2003.

BERGER, Simon

BERGER, Simon, trgovac (Alsobábota, Mađarska, 9. IX. 1884 – Auschwitz, 1944). U međuratnom razdoblju bio je trgovac tekstilom, muškom i ženskom pomodnom i manufakturnom robom i obućom u Čakovcu. Također je držao i drogeriju. S ostalim međimurskim Židovima uhićen je 26. IV. 1944, otpremljen u Nagykanizsu te potom deportiran u Auschwitz. Supruga Josefina rođ. Herzfeld stradala je s njim.

LIT.: Magyar városok. Budimpešta 1941.

BERGER, Srećko Edmund

BERGER, Srećko Edmund, kemijski inženjer (Osijek, 13. XI. 1922). Do 1938. živio je u Osijeku, potom se s ujnom i ujakom preselio u Zagreb, gdje je dodao drugo ime Edmund. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, izbjegao je iz Zagreba na Sušak i u Ljubljanu. Tal. vlasti uhitile su ga u veljači 1942, internirale u logor Ferramonti di Tarsia, gdje je upoznao buduću suprugu Soltanu rođ. Salamon, koja je s obitelji pobjegla iz Mađarske 1943. Nakon II. svj. rata s obitelji se nastanio u Palermu, gdje je studirao kemiju, a od 1947. živjeli su u Rimu. Doktorirao je 1948. i iste god. iselio se u SAD, u Boston, a 1951. u Buffalo, gdje je radio u poduzeću »Allied Chemical«. Nakon odlaska u mirovinu živi u Tonawandi kraj Buffala i dalje radi kao prevoditelj specijaliziran za kemijske, biokemijske i srodne prijevode, govori talijanski, njemački, francuski, engleski i hrvatski. Po njemu je amer. prevoditeljsko društvo imenovalo godišnju nagradu.

LIT.: http://www.afti.org/award_berger.php, pristupljeno 30. XII. 2011. – http://translationjournal.net/journal/07prof.htm, pristupljeno 30. XII. 2011.

BERGER, Teodor

BERGER, Teodor, gospodarstvenik (Varaždin, 12. XI. 1893 – Varaždin, 2. I. 1945). Sin Maksa i Sare rođ. Raabstern. Bio je suvlasnik Tvornice octa i žeste »A. Herman« te Tvornice leda i hladionice »Herman i Berger« u Varaždinu, član utemeljitelj varaždinskoga DVD od 1924. U studenom 1938. prešao je na katoličanstvo. Zbog pomaganja partizanima, odnosno davanja tzv. crvene pomoći, uhićen je 1. I. 1945, a idući je dan preminuo od posljedica mučenja u varaždinskoj policijskoj postaji. – Otac Makso, gospodarstvenik i žid. aktivist (Novi Sad, Srbija, ?1851 – Varaždin, 30. IX. 1904) bio je poslovođa te više od 20 godina suvlasnik Tvornice octa i žeste »A. Herman«, utemeljene 1876. Bio je zaslužni član ŽO Varaždin, a jedno je vrijeme obnašao i dužnost predsjednika.

IZV.: Matica umrlih ŽO Varaždin.

LIT.: (Nekrolog). Varaždinski vjesnik, 15(1904) 40. – Zbornik Hrvatsko vatrogastvo 1864–1994. Varaždin 1994. – M. Lončarić: Tragom židovske povijesti i kulture u Varaždinu. Varaždin 2003.