Kategorija: R

ROSNER, David, kantor (Sisak, 1873 − ?). Od 1938. bio je vjerski službenik ŽO u Sisku. Po uspostavi NDH uveden je u popis sisačkih Židova. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27809.

ROSNER, Mirko, bankar (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik i dioničar »Komerciale«, trgovačkoga dioničkog društva u Zagrebu te bankovni ravnatelj. Za uspostave NDH bio je u mirovini. Prijavu imovine u njegovo je ime u lipnju 1941. podnio Tomo Cuculić. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – Telefonski imenik 1941.

ROSNER, Rikard, pravnik (Sarajevo, 1907 – logor Jasenovac, 1942). Sin Vilima, suprug Elze te otac Tomice (Zagreb, 1936). Doktorirao je pravo temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1932. Nakon studija zaposlio se kao odvjetnički pripravnik u uredu → P. Neubergera u Zagrebu. U imenik Advokatske komore u Zagrebu upisan je 28. IV. 1937. Prije II. svj. rata posjedovao odvjetnički ured u Martićevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH odveden je 27. IV. 1941. u grupi s ostalim zagrebačkim žid. odvjetnicima te zatočen u Kerestincu. Privremeno je pušten 7. VI. 1941. a 22. VI. iste god. ponovo uhićen te odveden u gospićki sustav logora, potom u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 6(1932) 3; 11(1937) 4/5. – I. Jelić: Tragedija u Kerestincu. Zagreb 1986. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROSNER, Rudolf (Rozner, Rudi), neurolog (Gradište kraj Županje, 22. VII. 1892 – logor Jasenovac ili Jadovno, 1941). Sin Davida i suprug Dore rođ. Hirsch (Pakrac, 1900 – logor Metajna ili Jadovno, 1941). Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu (1910). Studij medicine prekinuo je za I. svj. rata, kad je kao student – jednogodišnji dobrovoljac stupio u austroug. vojsku te voj. obvezu provodio kao pomoćni liječnik u bolnici Crvenoga križa (tada smještene u prostorijama Šumarske akademije u Zagrebu). Nakon odsluženja nastavio je studij te diplomirao 1919. God. 1920. primljen je u pričuvnu vojsku Kraljevine Jugoslavije u činu rezervnoga poručnika. Od 1921. bio je blagajnički liječnik u Gajevoj ul. u Zagrebu. Potom je radio u Zavodu za umobolne u Stenjevcu (danas Klinika za psihijatriju Vrapče). Neurologiju je specijalizirao 1925. u Zagrebu, gdje je do uspostave NDH radio u Podružnici osiguranja radnika te je istodobno imao ordinaciju u Bogovićevoj ul. Do 1936. po roditeljima je zavičajnost imao u Vinkovcima, zatim u Zagrebu. Tijekom 1930-ih bio je istaknuti član »Lože Zagreb 1090« nezavisnog židovskoga reda Bnei Brit. Po uspostavi NDH otpušten je iz službe te je sa suprugom preuzeo žid. znak. Prema jednim izvorima uhićen je tijekom srpnja ili kolovoza 1941. u skupini 229 Židova te interniran u Gospić, a odatle odvezen u Jadovno, gdje je stradao. Prema drugima, iz Gospića je interniran u neki od sabirnih logora na Velebitu ili u Pagu, odakle je deportiran u logor Jasenovac. Doznavši za njegovu sudbinu, književnik i agronom Slavko Kolar, tada direktor poljoprivrednoga dobra u Božjakovini, pokušao ga je izvući iz logora pa je nagovorio poglavnika Antu Pavelića da u Stančiću kraj Božjakovine za Rosnera osposobi neki prostor za improviziranu dječju psihijatrijsku bolnicu. Međutim, u međuvremenu je ubijen, a na njegovo je mjesto postavljen → D. Julius. – Prvi je opisao tzv. Fingerrefleks kao važan znak u dijagnostici oštećenja piramidnih putova (Wiener Klinische Wochenschrift, 1935). Ostale radove iz medicine objavljivao je još u periodicima Liječnički vjesnik (1917. i 1919) i Praktični liječnik (1927). Uz to je objavljivao članke u Radničkoj zaštiti (1926, 1932. i 1935), listu Središnjega ureda za osiguranje radnika u Zagrebu što ga je uređivao Božidar Adžija. Poč. 1920-ih bio je aktivan u cionističkim krugovima te je surađivao u žid. publikacijama Židovska svijest (1921–22), Gideon (1922), Židov (1925. i 1936) i Jevrejski narodni kalendar (1937–38) te Nova Evropa (1922).

DJELA: Die Malariatherapie der Syphilis (suautor J. Matuschk). Beč 1927. – Kronični reumatizam zglobova. Karlovac 1928. – Nezgode i njihovo ocjenjivanje u socijalnom i privatnom osiguiranju (suautori E. Deutsch, I. Ivančević i dr.). Zagreb 1934.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27859. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932)48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Glavan: Kliničko značenje i dijagnostička vrijednost patoloških refleksa. Zagreb 1940. – Š Novosel: Liječnici iz Hrvatske u Narodno-oslobodilačkoj borbi. Liječnički vjesnik, 73(1951) 8/9. – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija, Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – S. Julius: Neither Red nor Dead, Coming of Age in former Yugoslavia During and after World War II. Ann Arbor 2004.

ROSSKAM, Hugo, pravnik (Zagreb, ? – ?). Doktorirao je na zagrebačkom Pravnom fakultetu temeljem rigoroza 1912. Do sredine 1920-ih imao je odvjetnički ured u Zagrebu. Nakon nekoliko godina nebavljenja odvjetništvom u Kraljevini SHS brisan je iz Advokatskoga imenika 1929.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 5. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.

ROSSKAMP, Rikard (Rosskam), glazbenik, trgovac i nakladnik (Varaždin, 2. IV. 1879 – Zagreb, 5. II. 1952). Sin Jakova (Jakoba) Rosskama i Ivane (?, 1857 – Zagreb, 9. V. 1944), brat Roberta, Hinka, Ivana, Marte ud. Baum i Olge ud. Bauer. Sa suprugom Zlatom (Zagreb, 26. VIII. 1897 – Zagreb, 20. I. 1985) otac je → Ivanke Forenbacher. Osnovnu i muzičku školu završio je u Zagrebu. Kao violinist i kapelnik živio je u Beču i Pragu, a potom dulje vrijeme u Kölnu, Hamburgu i Berlinu. Za boravka u Njemačkoj u nepoznato doba promijenio je prezime Rosskam u Rosskamp i prešao na protestantsku vjeru. God. 1914. vratio se u Zagreb, gdje je otvorio trgovinu muzikalija. Uz to je osnovao nakladu »Rikard Rosskamp«, koja je izdavala note hrv. kompozitora. Tijekom 1930-ih zatvorio je trgovinu te radio u trgovini muzikalija »Albini«. Po uspostavi NDH dobio je arijska prava jer je bio u mješovitom braku. – Brat Ivan umro je vrlo mlad, a Hinko se iselio u Čile još za Kraljevine SHS. Sestra Olga je sa suprugom Bogdanom Bauerom živjela u Beogradu, odakle su, kad je započeo Travanjski rat (1941), izbjegli preko Zagreba i Italije u Švicarsku. Nakon rata iselili su se u SAD. Sestra Marta (? – ?, BiH, 1941–1945) bila je udana za Huga Bauma. Majka je Pere, Karla i Grete. Po uspostavi NDH, u travnju 1941, izbjegla je kćeri Greti u BiH, gdje je preminula u nepoznato doba. Suprug Hugo i sin Pero bili su uhićeni te deportirani u logor Stara Gradiška, gdje su stradali. Drugi sin Karl sa suprugom je preminuo u vlaku za logor u Njemačku, a kćerka Greta sa suprugom → V. Neumanna stradala je u BiH tijekom ratnih djelovanja 1944. – Brat Robert, trgovac (Varaždin, 1882 – Poljica, Lika, 1944). Prije II. svj. rata na Pejačevićevu trgu u Zagrebu imao je trgovinu boja. Po uspostavi NDH zajedno sa suprugom Gjojicom bio je oslobođen nošenja žid. znaka na osnovi »izvorne bilješke Poglavnika u priepisu molbe […] gdje Poglavnik konstatira da mu se ne može dati arijevsko pravo […] ali da se upozori UNS da ga se ne dira«. Više od 10 godina bio je dobavljač Topničke radionice, koja je podržala njegovu molbu te joj je redovito i povoljno isporučivao kvalitetnu robu. Kao član Društva za podizanje spomenika kralju Tomislavu u Zagrebu je često je sitni materijal besplatno ustupao Robertu Frangešu Mihanoviću. Prebjegao je sa suprugom iz Zagreba. Oboje su uhićeni u Lici na putu prema Rijeci, pa likvidirani. – Majka Ivana živjela je najprije u Zagrebu, zatim kod kćerke Marte u Vukovaru, odakle je po uspostavi NDH s njom izbjegla u BiH unuci Greti. Iz BiH ju je, teško bolesnu, jedna opatica dovela u Zagreb sinu Rikardu. Rodbina se bojala pokopa na žid. groblju, a pogreb na kršćanskom dijelu groblja svećenik je uvjetovao pokrštavanjem. I. je, praktički na samrti, potajno pokrštena kod kuće, a svećenik je u priloženom spisu zapisao da je »upućena u najvažnije istine vjere.«

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27577. – Podaci o ulazniku I. Forenbacher.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROT, Nikola, psiholog (Orosháza, Mađarska, 23. VI. 1910 – Beograd, 24. VII. 2007). Sin Ernesa i Terezije rođ. Fabricki. Podrijetlom je iz ortodoksne obitelji iz Miškolca, koja se najprije preselila u Orosházu, a potom u Valpovo. Otac je za I. svj. rata zarobljen u Rusiji, gdje se pridružio Crvenoj armiji i nije se vratio. N. je osnovnu školu završio u Valpovu, Klasičnu gimnaziju u Osijeku 1929, a studij germanistike, filozofije, logike i psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1933. Kao student bio je član Židovskoga akademskoga potpornog društva. Premda ljevičarski orijentiran, zbog staljinističkih procesa odbio je ući u KPJ. Po odsluženju voj. roka dobio je mjesto profesora gimnazije u Cetinju, a 1939. premješten je za profesora realne gimnazije u Osijeku. Po uspostavi NDH krivotvorenom propusnicom u srpnju 1941. pobjegao je iz Osijeka preko Zagreba u Sušak. Ondje su ga Talijani uhitili te zatočili u Ogulinu, odakle je u svibnju 1942. uspio pobjeći te se pridružiti partizanima kao borac u tuhobićkoj četi, s kojom je napadao tal. patrole na pruzi Rijeka–Zagreb. Potom prelazi u politodjel 13. primorske goranske divizije, a zatim u 28. slavonsku diviziju te s njom 1944. sudjeluje u bitkama za Beograd, u kojemu se trajno nastanio nakon II. svj. rata. Nakon što je odbio ponudu ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Rankovića da uđe u Odjeljenje za zaštitu naroda (OZNA), postao je načelnik odjeljenja u Korpusu narodne obrane Jugoslavije, a 1946. uz Milana Bastu i Mirka Goršiča bio je voditelj katedre Vojno-političke škole na Banjici. God. 1959. doktorirao je tezom Utjecaj strukture suda na stupanj uvjerenosti pri suđenju te ubrzo prelazi na fakultet. Bio je redoviti profesor Beogradskoga univerziteta, voditelj katedre za socijalnu psihologiju Filozofskoga fakulteta, osnivač i direktor Instituta za psihologiju te predsjednik Društva psihologa Srbije i Saveza psihologa Jugoslavije. Umirovljen je 1979. Bavio se pretežito psihologijom mišljenja, psihologijom ličnosti, pedagoškom psihologijom i socijalnom psihologijom objavljujući radove u periodicima i zbornicima. Imao je jednu od najvažnijih uloga u uvođenju i razvijanju sistematskoga znanstvenog rada u području socijalne psihologije u bivšoj Jugoslaviji.

DJELA: Psihologija ličnosti. Beograd 1962. – Opća psihologija. Beograd 1966. – Osnovi socijalne psihologije. Beograd 1973. – Nacionalna vezanost i vrednosti kod srednjoškolske omladine (suautor N. Havelka). Beograd 1973. – Znakovi i značenje. Beograd 1982. – Psihologija grupa. Beograd 1983.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Spomenica Nikole Rota. Zbornik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Beograd 1986. – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998. – J. Almuli: Živi i mrtvi, razgovori sa Jevrejima. Beograd 2002. – (Nekrolog). Politika, 104(2007), 28. VII. – T. Spasojević: Rot, Nikola. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011.

ROTEM, Cvi (Rothmüller, Artur Erich), sociolog, pravnik i žid. aktivist (Trnjani kraj Slavonskog Broda, 4. X. 1904 – Tel Aviv, 7. III. 1980). Sin Josipa i Ane rođ. Hahn, brat → Marka i Adolfa Rothmüllera. Suprug Cile te otac Dore, Jule, Lea, Anice i Hanana. Od 1912. živio je u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu (1921). Studirao je semitske jezike i sociologiju na Sveučilištu u Würzburgu, gdje je doktorirao tezom O značenju nekih pojava u predaji biblijskog teksta i o njihovoj obradi u talmudskoj literaturi (1926). Uz to je kao stipendist ŽOZ bio zajedno s → M. Š. Freibergerom 1921. na Visokoj školi za žid. znanosti u Berlinu. U Zagrebu je diplomirao pravo 1933. te postao odvjetnički vježbenik kod → Oskara Spieglera. U rujnu 1934. iselio se s obitelji u Palestinu, gdje je djelovao kao dopisnik Židova, s kojim surađuje sve do 1941. Uz to piše i za druge novine (beogradska Politika). God. 1941. promijenio je prezime Rothmüller u Rotem. Budući da je znao hebrejski i bio stručnjak za judaistiku, nakon godinu dana rada u tvornici boja dobio je mjesto dopisnika Davara iz Haife. Poslije je postao urednikom toga dnevnika te osnivač i prvi urednik novina Omer, namijenjenih novim useljenicima. Pisao je eseje, kritike, recenzije, reportaže, bavio se prevođenjem i redigiranjem, ali je u suštini bio pjesnik. Posljednjih godina života intenzivno je prevodio djela → H. Gottlieba i Žaka Konfina. Dugo radio na rukopisu o djelu → Davida Schwarza. – Pod utjecajem → A. Lichta postao je još za srednjoškolskih dana cionist te aktivist Literarnih sastanaka i Drora. Nakon povratka sa studija iz Njemačke bio je tajnik Zemaljske uprave Keren Kajemeta (Židovskoga narodnog fonda). Kao istaknuti cionistički aktivist proputovao je cijelu Jugoslaviju, boravio potkraj 1920-ih u Palestini, potom se vratio u domovinu, gdje je držao predavanja o žid. i osobito cionističkim temama, organizirao cionistički pokret, napisao na desetine tekstova u Židovu i drugim pretežno cionističkim glasilima. Bio je blizak Hašomer Hacairu, zagovarao ljevičarske stavove i odlazak u Palestinu. Bio je gl. urednik ili član uredništva časopisa Gideon, Hanoar, Židova te dječjega lista Haaviv – Proljeće. Napisao je brošure Židovska kolonizacija Palestine i Ideologija cionizma, prevodio hebrejske pjesnike, pisao igrokaze i pjesme za djecu. Od većih rasprava poznatije su Jevrejsko pitanje, Jevreji u Njemačkoj i dr. Bio je delegat na mnogim zemaljskim vijećima Saveza cionista i na Svjetskom cionističkom kongresu, član Pripravnoga odbora za osnivanje HOJ, potom njegov predsjednik (od 1957), njegov doživotni počasni član te naposljetku godinama, uz Mihaela Levija, glavni urednik i komentator Biltena HOJ. U vrijeme prvih predsjednika HOJ → Lj. Freundlicha i L. Sterna, koji nisu vladali hebrejskim jezikom, neslužbeni je predstavnik HOJ pred drž. institucijama i u javnosti. Uz to urednik je Zbornika HOJ, prigodom 30 godina od velike alije iz Jugoslavije (1978) te gl. redaktor knjige → J. Eventova Istorija Jevreja Jugoslavije. Jedan od osnivača povijesno-muzealnog odbora HOJ. – Supruga Cila (Rothmüller, Cecilija), pedagoginja (Zawoja, Poljska, 18. V. 1903 – Tel Aviv, 1976). Kći Maxa Sandela i Ester rođ. Tonnenbaum. Studij njemačkoga i hrvatskoga jezika i književnosti završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirala tezom Žena u djelima Gottfrieda Kellera (1929). Radila je kao učiteljica Židovske škole u Zagrebu. Od najranije mladosti je djelovala u žid. organizacijama. Jedan od njezinih prvih važnijih javnih istupa bilo je 1923. u Slavonskom Brodu na Izvanrednom vijeću Saveza židovskih omladinskih udruženja na kojem je održala izlaganje o žid. odgoju. Iste je god. izabrana za potpredsjednicu »Judeje«, žid. narodnoga akademskog društva u Zagrebu. Zajedno sa suprugom iselila se u Palestinu 1934, gdje je po dolasku živjela u kibucu. Povremeno je surađivala u časopisu Židov. – Sin Hanan, psiholog i publicist (Zagreb, 14. VI. 1931). U Palestinu se iselio s obitelji 1934. Bio je član Hagane u Holonu, a nakon I. arapsko-izraelskog rata (1948–49) sudjelovao je u osnivanju kibuca Mašavej-Sade u Negevu, a poslije u kibucu Hacerim. Voj. službu završio je u činu bojnika. God. 1969. diplomirao psihologiju na Sveučilištu Bar-Ilan i radio kao urednik lista Maariv od 1975. do umirovljenja 1992. Objavio je niz članaka i humoreski u različitim listovima i prevodio knjige s engl. na hebrejski jezik.

DJELA: Ideologija cionizma, povijesni pregled cionističkih sistema. Zagreb 1928.

IZV.: DASB, Knjiga zavičajnika. – JIM, E. Najfeld: Jevrejska zajednica u Slavonskom Brodu između dva svjetska rata (rukopis).

LIT.: Jevrejski glas, 5(1932) 46; 6(1933) 50. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 7(1933) 3. – Bilten HOJ, 1958, 1. – Rotemov životopis povodom 60. rođendana. Jevrejski pregled, 14(1963) 11/12. – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – S. Uzelac Schwendemann: Leksikon mrtvih. Prilog za proučavanje brodske Židovske zajednice. Slavonski Brod 2011. – Isti: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011.

ROTEM, Eli, službenik (Zagreb, 11. VI. 1931). Uoči izbijanja Travanjskoga rata 1941. nalazio se sa sestrom i majkom u Beogradu, potom u Sarajevu, dok je njegov otac, kao oficir jugoslav. kraljevske vojske, dočekao kraj rata kao ratni zarobljenik u Njemačkoj. E. je s majkom i sestrom prebjegao u Split, potom u Italiju, gdje su bili internirani u Asolu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. uspijevaju izbjeći njem. deportaciju te se skrivaju u mjestu Ballarie, potom u selu Puglianu. Pred kraj rata proveo oko pet mjeseci u logoru za izbjeglice, a nakon toga se u travnju 1945. iselio u Palestinu. Nakon što je odslužio rok u izraelskoj vojsci, iselio se u SAD 1952. te dobio amer. državljanstvo i djelovao kao službenik.

LIT.: http://www.vaticanbankclaims.com/vatcom.htm, pristupljeno 9. X. 2013.

ROTH, Aleksandar (Sándor), kantor (Nagy Sőllős, Mađarska, 25. I. 1909 – ?). Suprug Ruže rođ. Fischmann te otac Mary (Osijek, 1940). U Osijek se doselio 1935. te ondje do 1941. djelovao kao kantor. Po uspostavi NDH bio je bez namještenja. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 638.