ROSNER, Rudolf (Rozner, Rudi), neurolog (Gradište kraj Županje, 22. VII. 1892 – logor Jasenovac ili Jadovno, 1941). Sin Davida i suprug Dore rođ. Hirsch (Pakrac, 1900 – logor Metajna ili Jadovno, 1941). Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu (1910). Studij medicine prekinuo je za I. svj. rata, kad je kao student – jednogodišnji dobrovoljac stupio u austroug. vojsku te voj. obvezu provodio kao pomoćni liječnik u bolnici Crvenoga križa (tada smještene u prostorijama Šumarske akademije u Zagrebu). Nakon odsluženja nastavio je studij te diplomirao 1919. God. 1920. primljen je u pričuvnu vojsku Kraljevine Jugoslavije u činu rezervnoga poručnika. Od 1921. bio je blagajnički liječnik u Gajevoj ul. u Zagrebu. Potom je radio u Zavodu za umobolne u Stenjevcu (danas Klinika za psihijatriju Vrapče). Neurologiju je specijalizirao 1925. u Zagrebu, gdje je do uspostave NDH radio u Podružnici osiguranja radnika te je istodobno imao ordinaciju u Bogovićevoj ul. Do 1936. po roditeljima je zavičajnost imao u Vinkovcima, zatim u Zagrebu. Tijekom 1930-ih bio je istaknuti član »Lože Zagreb 1090« nezavisnog židovskoga reda Bnei Brit. Po uspostavi NDH otpušten je iz službe te je sa suprugom preuzeo žid. znak. Prema jednim izvorima uhićen je tijekom srpnja ili kolovoza 1941. u skupini 229 Židova te interniran u Gospić, a odatle odvezen u Jadovno, gdje je stradao. Prema drugima, iz Gospića je interniran u neki od sabirnih logora na Velebitu ili u Pagu, odakle je deportiran u logor Jasenovac. Doznavši za njegovu sudbinu, književnik i agronom Slavko Kolar, tada direktor poljoprivrednoga dobra u Božjakovini, pokušao ga je izvući iz logora pa je nagovorio poglavnika Antu Pavelića da u Stančiću kraj Božjakovine za Rosnera osposobi neki prostor za improviziranu dječju psihijatrijsku bolnicu. Međutim, u međuvremenu je ubijen, a na njegovo je mjesto postavljen → D. Julius. – Prvi je opisao tzv. Fingerrefleks kao važan znak u dijagnostici oštećenja piramidnih putova (Wiener Klinische Wochenschrift, 1935). Ostale radove iz medicine objavljivao je još u periodicima Liječnički vjesnik (1917. i 1919) i Praktični liječnik (1927). Uz to je objavljivao članke u Radničkoj zaštiti (1926, 1932. i 1935), listu Središnjega ureda za osiguranje radnika u Zagrebu što ga je uređivao Božidar Adžija. Poč. 1920-ih bio je aktivan u cionističkim krugovima te je surađivao u žid. publikacijama Židovska svijest (1921–22), Gideon (1922), Židov (1925. i 1936) i Jevrejski narodni kalendar (1937–38) te Nova Evropa (1922).
DJELA: Die Malariatherapie der Syphilis (suautor J. Matuschk). Beč 1927. – Kronični reumatizam zglobova. Karlovac 1928. – Nezgode i njihovo ocjenjivanje u socijalnom i privatnom osiguiranju (suautori E. Deutsch, I. Ivančević i dr.). Zagreb 1934.
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27859. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – KŽZ. – Popis žrtava.
LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932)48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Glavan: Kliničko značenje i dijagnostička vrijednost patoloških refleksa. Zagreb 1940. – Š Novosel: Liječnici iz Hrvatske u Narodno-oslobodilačkoj borbi. Liječnički vjesnik, 73(1951) 8/9. – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija, Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – S. Julius: Neither Red nor Dead, Coming of Age in former Yugoslavia During and after World War II. Ann Arbor 2004.